Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

03.04.2021

Još jednom sretno Vazmeno bdijenje, sretan Uskrs i nadasve sretno vazmeno vrijeme! Sva čitanja koja smo čuli u ovoj noći, počevši od Vazmenog hvalospjeva, pale u nama radost ovog hoda koji je Bog otvorio, radost ovog prolaska iz smrti u život, što se događa ne samo kad fizički umremo, nego svaki put kad bivamo oslobođeni težine naše misli i težine svih naših razloga.

Sva čitanja, od Starog Zavjeta do Svetog Pavla[1] i Evanđelja,[2] pokazuju jedan hod, jedan hod čovječanstva, kojeg je čovječanstvo napravilo u svim vremenima; pokazuju hod osobito Izraelskog naroda i za sve to znači izići, ići, krenuti, izići iz starog. Također i Evanđelje završava ovako ako ga pogledamo: „Idite i naviještajte“.[3] Žene su se bojale, nikome nisu ništa govorile, no isto tako s uskrsnućem započinje jedan hod: „Idite“. To je uvijek jedan izlazak, jedno ići.

Kada kažemo izići iz starog, što je to staro? Sveti Pavao kaže: „Stari čovjek je razapet s Kristom“.[4] Sve što nije uronjeno u Duh Božji staro je, sve što nije spremno za novost, staro je, no ovo ne bi trebao biti jedan teret za nas, jer kad smo spremni slijediti Krista, slijediti Njegov put, slijediti ga u ovom vremenu, živog, prisutnog među nama, polazi se od starog da bi se ušlo u novo. Nije problem kakav sam, odakle polazim, dovoljno je da želim ići. Važno je imati ovu želju za ulaskom u novost Božjeg života, ovu želju za spoznajom Božje misli; tada staro umire samo od sebe.

Čuli smo da je  Bog u svakom vremenu koristio jednog preteču, jedno sredstvo da nas izvede. Za Izrael, kad ih je izveo iz Egipta, to je bio Mojsije; mi kroz sve ove godine znamo za preteču Svetog Mihaela Arkanđela; imamo tri izvanredna sredstva; imamo Presvetu Mariju i Svetog Josipa, uzvišena sredstva; sada imamo također Isusa Krista. Prolazak za sve, u svim vremenima, uvijek je bio u vjeri: Abraham, Izrael, uvijek u vjeri; Izrael je trebao vjerovati  Mojsiju, Abraham je trebao vjerovati onome što osjeća, što mu je Sveti Mihael Arkanđeo govorio. Mi trebamo vjerovati u Božja obećanja, trebamo vjerovati u njegovu živu prisutnost, trebamo vjerovati Presvetoj Majci, koja je posljednji put prisutna u Međugorju, prisutna je među nama, u svom narodu.

U određenom smislu svi, u svim vremenima, imali su svjetlo; mi možemo reći da je ovo svjetlo ogromno, u stvari ono što su otvorili svi sveti pred nama i što imamo sada. Svjetlo je ogromno i otvoreno je za jedan novi svijet, za jedno novo stvaranje, za njegov slavni povratak koji je sve bliži. Međutim, kao što rekoh, sve je to jedan hod u vjeri; na nama je da vjerujemo, vjerujemo u sve ovo i dopustimo se voditi. Često pokušavamo shvatiti što trebamo učiniti, kako to učiniti; jednostavno je: vjeruj!

Međutim, u ovoj noći s vama, želio bih još jednom kontemplirati Presvetu Mariju, jer je ona još jednom onaj savršeni primjer vjere i onoga što treba činiti. Niti ona nije sve znala, imala je vjeru; vjera u Anđelove riječi otvorila ju je za prolazak poslije, vjera u svakom prolasku otvarala ju je za jedan drugi – ne ponavljam vam, oprostite – no prođite brzo kroz ono što znamo o Mariji iz Evanđelja; svaki „da“ vodio ju je naprijed.

Jučer sam rekao: Ona i Isus obnovili su vječni savez i rodili su nas; Ona nas je rodila, rodila u vjeri. U istoj je vjeri rodila apostole u ova tri dana – petak, subota i nedjelja – apostole koji su ljubili Isusa, ali su ga ljubili po ljudski. Ona, jedina na svijetu koja je vjerovala. Vjerovala je u riječi koje joj je Isus rekao; Sveti Josip rekao nam je u svojoj poruci: „Mi smo znali što se trebalo dogoditi“.[5] Ona je vjerovala. Imala je sve protiv, eh: ljudsku logiku, ono što je bilo pred njezinim očima, sve je bilo protiv te vjere. Isusa je vidjela mrtvog, vidjela je kako su se ponašali prema njemu, vidjela je bol koju je pretrpio, no vjerovala je.

Također i oni koji su ljubili Mariju – kao što su ljubili Isusa: učenici, apostoli, žene – ljubili su također i Mariju, trudili su se utješiti ju. U Valtorti postoji odlomak u kojem ona odbija tu ljudsku ljubav, to sažaljenje, tu utjehu; ona odbija jer ju je to sprječavalo da vjeruje: Isus će uskrsnuti, Isus je pobijedio smrt. Na neki način je govorila: „Pustite me. Nije mi potrebna ljudska utjeha. Potrebno mi je da vjerujete sa mnom. Potrebno mi je da zajedno sa mnom čekamo svjetlost svijeta, koja se vraća u svijet jer pobjeđuje smrt”. Bila je sama. Kažem ovo da bih rekao – kako su apostoli ljudski željeli zaustaviti Isusa i tim prigodama Isus kaže: «Odlazi od mene Sotono»[6], «Tri puta ćeš me zatajiti»,[7] svi bježe – ove je prolaske živjela također i Presveta Marija; utješiti Majku.

Dakle, ja bih želio i molim da mi večeras živimo poput Marije, čvrsto vjerujući u Njegov slavni povratak i da čvrsto vjerujemo u ovoj noći u njegovu živu prisutnost ovdje, bez obzira na sve što je evidentno protiv toga. Čvrsto vjerujmo da se nalazimo u epohalnim prolascima u kojima Bog ispisuje povijest; čvrsto vjerujmo da ovaj program nitko ne može zaustaviti, čvrsto vjerujmo da je Bog pobijedio svijet. Nećemo dopustiti da nas zavaraju naše granice, činjenica da nas je malo, činjenica da ne znamo ništa napraviti, jer smo ograničeni: Bog je onaj koji je pobijedio. Vjerujemo jer je On obećao, On je dao obećanja o svojoj Crkvi, On ju je navijestio čitavom Svemiru, On je poslao Svetog Mihaela da kaže paklu, On, da kaže paklu da postoji Crkva na Zemlji, da kaže paklu da je vrijeme kratko.

Dakle, mi vjerujemo u to, izvan svega. Trebamo vjerovati bez kompromisa, ne kao fanatici, no vjerujmo. Tada će naš život postati jedan život evangelizacije, jedan život preobrazbe, naš će život biti onaj koji sve vodi prijeko, koji postaje svjetlost za ovu Zemlju, za ovo čovječanstvo; naše vjerovanje, naša vjera. Provedimo ovu noć ovako, u vjeri, u radosti, u sigurnosti; uđimo s Isusom Kristom u svaki naš grob, kušnju, bol, sve što želite. Prihvatimo život i uskrsnimo s Njim.

Još jednom vas sve pozdravljam, grlim vas i blagoslivljam, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Rim 6, 3-11

[2] Usp. Mk 16, 1-7

[3] Usp. Mk 16, 7

[4] Usp. Rim 6, 6

[5] Usp. poruka Svetog Josipa od 18.ožujka 2021 „Marija, nova Žena“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[6] Usp. Mk 8, 33; Mt 16, 23

[7] Usp. Mt 26, 34; Mk 14, 30; Lk 22, 34; Iv 13, 38