01.04.2021 

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, želim svima vama Sretan Uskrs, Vazmeni prolazak koji započinje večeras i trajat će do Presvetog Trojstva. Završit će proslavom četrdeseto godišnjice Gospinih ukazanja u Međugorju, simboličnoj godini i punoj milosti za sve one koji su prihvatili Gospinu poruku. Potom, kao i obično, novi ciklus započinje svetkovinama u kolovozu kako bi se ušlo u još dublje milosti.

Naslov mog razmišljanja u ovoj Svetoj Misi je „Sudjelovati u intenzivnoj Isusovoj prisutnosti među nama“. Prije svega trebamo ući u jedan okvir. Mi nismo osobe koje slave za nas same, u malim grupama, u malim jezgrama, zatvoreni u crkvama. Mi danas slavimo s cijelim Svemirom zato što je Svemir došao do točke definitivne prekretnice, gdje, prije ili kasnije, sav narod, sve duše trebaju živjeti, a ne samo izreći, donijeti definitivne odluke s Kristom, biti uglavljeni da bi bili uzdignuti s Njim u novom stvaranju; ili slijediti Lucifera, pripadati njemu kako bi završili u sumpornom jezeru.

Više puta navijestili smo vam međuvremeni dolazak Isusa Krista.[1] Isus Krist je prisutan među svojim narodom na intenzivan način, no trebamo razumjeti u kojem narodu: u njegovoj Crkvi koja mu se prikazuje preko Bezgrešnog Srca Marijina da bude uglavljena u Isusu Kristu i ponesena u Duhu Svetom u krilo Očevo u novo stvaranje.

Mi vam ne donosimo privatne objave kao jedna sekta. Danas se želimo usredotočiti na biblijske tekstove, ali ono što smo primili za nas je produbljivanje tih tekstova, gdje se sva proroštva ostvaruju u ovim vremenima. Mi, koji vam govorimo zajedno sa narodom oko nas, ne govorimo samo da nešto kažemo, nego stoga što smo u ovo posljednje vrijeme doživjeli da se obećanja Isusa Krista ispunjavaju, dan za danom, a Duh Sveti to potvrđuje. Tko je pratio ove programe sjeća se da je rečeno da ovi programi nisu samo za nas. Mi smo dali svečana obećanja da ih živimo i svjedočimo o njima. Ali rečeno je da su ovi programi namijenjeni čitavom čovječanstvu, dakle, svima koji se smatraju kršćanima, vjernicima i svi ljudi trebaju napraviti odabir. Ako se ne napravi odabir, kao što je Isus rekao, tko ne odabere Njega neće osjetiti njegovu prisutnost u duhu. Tko je odabrao Njega osjetit će njegovu prisutnost u duhu i snažno djelovanje koje On širi u ovim vremenima.

Mnogi od vas postavljate si pitanja: „Kako možemo dotaknuti, osjetiti posebnu Isusovu prisutnost?“ Objasnit ćemo vam neke točke na temelju biblijskih tekstova koje smo čuli ovih dana i čuli smo večeras.[2] Svakako, prisutnost Isusa Krista među nama na poseban je način u Duhu Svetom i On postupno u nama ispunjava sva proroštva svih vremena; osobito sve ono što je rečeno nakon njegova prvog dolaska, ono što smo vam očitovali i objavili. Sve se ostvaruje u svima onima koji odaberu biti uglavljeni u Njemu.

Pitamo se kako u tome možemo sudjelovati. Tekst koji prethodi ovom koji smo pročitali večeras[3] odnosi se na epizodu, na odnos između Isusa Krista i Jude. Kao što znate, Isus je ljubio sve. S istom ljubavlju je ljubio i Judu, i potom, umočivši zalogaj u kalež, predao se njemu. On je imao na raspolaganju svu Njegovu ljubav, odbio ju je. Tko odbaci Božju ljubav koja se toliko približila čovječanstvu, čovjeku, ne može biti ravnodušan, ide protiv Boga i slijedi nekoga drugoga koji ga povlači u propast. Znamo kako je Juda završio. Mi se usredotočavamo na ovu činjenicu savršene Ljubavi kojom je Isus ljubio Judu te bio odbijen i izdan.

U nastavku ovog teksta slijedi fraza koju egzegeti nazivaju ‘tri točke proslave’: „Pošto Juda iziđe, reče Isus: „Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti!“[4] Ovdje egzegeti vide tri proslave: prva Isusova proslava da je u cijelom svom biću svjestan da je ostvario ono što je Otac želio. Izrazio je savršenu Ljubav, čak i prema neprijatelju koji ga izdaje. I ova je točka temeljna da mi možemo doći do točke shvaćanja da pripadamo Bogu i da vršimo njegovu volju. I Bog to prihvaća i biva proslavljenu osobama koje su ostvarene jer Bog je, kako kažu teolozi, efuzivan, to jest On se širi, Njegova Ljubav rađa, Njegova Ljubav spašava, Njegova Ljubav posvećuje. Onda, u jednoj duši Bog je proslavljen ako ta duša dođe do cjelovitosti i svjesna je da vrši ono što se Bogu sviđa, i to je prvo uskrsnuće. Dobro se sjećate epizode od Svetog Franje kad je doživio da mu je oprošteno: pjevao je, radovao se i iz toga prenio Asiški oprost. Ako u ovom hodu želimo dodati, ono gdje su apostoli slijedili Isusa i slijediti današnje čitanje iz Evanđelja, izraz je „Isus ih je ljubio do kraja“.[5]

Što je sada važno? Važno je sudjelovati jer treća točka proslavljanja koja ovdje predstoji je: Ocu se svidjelo, izlio je svu milost na Sina da Sin zaista može stvarno konzumirati ovu dramu čovječanstva i spasiti čovječanstvo. Dakle, ako smo mi svjesni da vršimo Očevu volju i postupno idemo naprijed, On izlijeva svoju Ljubav na nas i priprema nas za svaki korak naprijed i možemo sudjelovati u ovom Događaju s velikim slovom, ovom prolasku Muke, smrti i uskrsnuća i proslavi Sina u njegovom uzdignuću, u njegovu povratku Ocu. Možemo sve ostvariti, sav ovaj hod.

Citiram poruku Svetog Ivana Apostola, koja nam je dana 11. lipnja 2020.: „Bez istinskog sudjelovanja svećenika i naroda u Kristovoj Žrtvi, Euharistija ne može u potpunosti razotkriti njezine učinke, pomalo kako se događa sa Krštenjem, kada nedostaje prikazanje života Bogu. I to vrijedi za sve Sakramente. Sudjelovanje u svetoj Misi je važno, no jednako je važno primiti Euharistiju u vas. Samo sudjelovanje ne daje vam istu snagu koja proizlazi iz primanja životnoga Krista u vas.“[6] Ne kruh, životni Krist je onaj koji prolazi u nama i ovog životnog Krista mi možemo dotaknuti unutra. „Razumijete li što znači primiti u vas Krista, sa trojstvenom silom i primarnom energijom iz Svemira, koju On nosi u sebi? Budući da se osobe hladno približavaju Euharistiji, odsutno, ubrzano, ne mogu pristupiti ovoj sili.“[7] Ovo je istina, ovo je Zakon Božjeg života, Božjeg života u nama i definitivni odabir za svakoga od nas.

Dakle, mi ulazimo u vrijeme u kojem smo mi kao njegov narod, kao Crkva svega Svemira pozvani sudjelovati u Događaju velikim slovom, ovom Kristovom djelovanju među nama i svakodnevno konzumirati događaje, prodirući svjetlošću Božjom, svjetlošću vjere, nade ljubavi. Crkva Isusa Krista svega Svemira bit će puna ove milosti kako bi mogla čovječanstvu dati odgovor, odgovor koji Bog daje. Tko odbaci Boga, odbacuje milost i udaljuje se. Ovo je iznimno važno za nas, i ovaj navještaj trebamo dati svojim životom da se ne može živjeti Crkvu u kojoj se ne sudjeluje u životnom Kristu, u moćnom djelovanju Presvetog Trojstva. U ovom snažnom djelovanju Presvetog Trojstva dat će se svaki odgovor na svako pitanje za cjelokupno čovječanstvo.

Dakle, kako se dogodilo s Judom i kako se dogodilo s Apostolima, dogodit će se i svakome od nas. Nitko ne može napraviti druge odabire, ovdje kompromisi ne postoje. Ovo vrijedi za sve kršćanske religije, nekršćanske, za sve nas koji pripadamo Crkvi Isusa Krista svega Svemira i mi imamo zadatak živjeti to i očitovati ga.

Postoji još jedan prolazak koji ću vam pročitati, riječi Boga Oca od 13. listopada 2020.: „Vaš život prikazan meni postaje ogroman dar koji preobražava sve u vama i oko vas. Kada se jedna osoba i jedan narod posvete meni, po mome Sinu u Duhu Svetom, ja postavljam oko svakoga pojedinačno i čitavog naroda jedan štit koji štiti od napada Zloga“.[8] Je li to dovoljno? Želimo li više? Pod ovim štitom mi ulazimo u neposrednu spoznaju Boga, njegove volje, u svjetlo, u ljubav, u Božju silu. Mi smo Božji. Dodajem: „Iz toga proizlazi jedan uvijek novi život koji vas štiti i hrani. Tako postajete odraz Božje prisutnosti kamo god pošli i što god rekli. Moje lice blista na vama i ljudi spoznaju istinu.“[9], ovo je Božji trud pred nama, pred svim čovječanstvom i mi mu vjerujemo. Trebamo doći do točke da to znamo, da obasjamo svijet.

Ima jedan prolazak koji se odnosi na Apostole u večerašnjem čitanju. Promatra se puno, previše slabosti Apostola, no ne shvaća se da su oni primili Božju ljubav i da su bili ljubljeni sve do kraja. To ne znači slobodni od kušnja, truda da sudjeluju u otkupljenju. Mi ih vidimo izgubljene u prolasku kroz Muku, Kristovu smrt, no oni su bili ljubljeni neizmjernom ljubavlju i privlačeni jer su ljubili Isusa i trpjeli su stoga što je Isus trpio, htjeli su Ga živog. I Kristova ljubav i ljubav Apostola dolazile su do jednog zajedništva za koje možemo reći „ljubav u Crkvi“. Sve epizode Isusovih ukazanja nakon uskrsnuća svjedoče o tome, no ja želim na poseban način naglasiti ona ukazanja Apostolima na jezeru.[10] Nisu Ga prepoznali, i Ivan koji Ga je ljubio povikao je: „Gospodin je!“, i potom nakon toga poznato nam je pitanje poglavaru Apostola Petru: „Ljubiš li me više nego ovi?“,„Da“. Petar i svi Apostoli bili su prožeti Kristovom ljubavlju, obavijeni su Kristovom ljubavlju. U toj ljubavi je uništena sebičnost. Rečeno je i tako je, primili su krštenje u Kristovoj muci, Duh Sveti sišao je kad je Isus umro za njih. Tada su mogli drugima očitovati trojstvenu silu.

Ovo se predviđa za Crkvu svega Svemira i za Crkvu na Zemlji i pitanje je: može li Crkva biti drugačija od ove apostolske Crkve? Ne. Može li postojati jedan zdravi stav izvan stava Apostola? Ne. Kaže se da je Isus sagradio svoju Crkvu na temeljima Apostola. Dakle, ako su to temelji, mi trebamo tako živjeti.

Dakle, ako mi sada prionemo uz ovu Božju ljubav koja nas ljubi, ona će u nas potpuno prodrijeti, a učinak će biti pobjeda u svakome od nas koji tu ljubav prihvaća, koji sudjeluje u toj ljubavi, koja uništava zlo u nama i mi postajemo sposobni uništavati ga, dodirujući zlo oko sebe, pokvarenost koja se širi, probleme koje vidimo. S ovom ljubavlju Uskrslog Krista mi se trudimo, ulazimo u poslanje s Apostolima da ga slijedimo u slavi i očitujemo tu slavu drugima, pokazujući drugima put kojim treba ići.

Govorili smo o temeljima Apostola koje Otkrivenje naglašava. Sveti Mihael, kao što znate, govorio nam je prošle godine 31. listopada o Crkvi koja se spušta s Neba.[11] Mi se ne možemo više ogledavati u licu Crkve samo strukturirane kakva je na Zemlji. Za nas je Krist proslavljen, za nas je Gospa proslavljena, za nas su svetci proslavljeni i čekaju novo stvaranje. Ova Crkva kakva je u Bogu treba biti ogledalo za nas i mi imamo danas naj jasnije ogledalo u očitovanju Suotkupiteljice, s očitovanjem lica lika Svetog Josipa, potom ćemo pisati s očitovanjem Svetog Ivana apostola, Svetog Petra, kako je živio, kako živi sada u vječnosti, koji nas upozorava da trebamo naviještati slavni Kristov dolazak[12] i cijela Crkva silazi, prosvjetljuje nas i mi se nalazimo ispred ogledala nove Crkve. Rečeno nam je da budućnost Crkve ne možete zamisliti kakva će biti, ne možete je mjeriti ni sa jednom slikom koja postoji na Zemlji.

U ovim vremenima sva Božja sredstva koja je predvidio, o kojima smo vam govorili – Centralna Jezgra, Anđeli, vjerna braća, svi sveti, cijelo Čistilište – sve se treba sve više očitovati u duhu. Ako mi prihvaćamo Isusa Krista u njegovom prolasku u kojem se uništava u nama sva sebičnost, svako zlo, ovo svjetlo i ova Crkva u nama se sve više očituje i među nama. Ovo je Kristovo djelovanje u ovom vremenu u sili Duha Svetoga. U svemu tome, očitovat će se naša vlastita originalnost ovisno o odabiru svakoga od nas koja je istovremeno – objašnjeno nam je – autonomija svakoga od nas, neponovljivog pojedinca, koji stoji na nogama, koji posjeduje puninu i ovu puninu prelijeva i gradi zajedništvo. I tada sav Božji narod ulazi u ovo zajedništvo u Bogu.

Dakle, vidite da je naš trud vrlo konkretan slijedeći Isusa, u pratnji Suotkupiteljice, Majke i Kraljice, u pratnji cijele Crkve svega Svemira koja se okuplja kako bismo mogli u potpunosti sudjelovati u ovom Događaju u kojem se uništava svako zlo i otvara se put prema novom stvaranju. Koraci su konkretni, objasnili smo vam ih puno, puno puta. Sada je vrijeme da prihvatimo ovu snažnu Isusovu prisutnost te da sudjelujemo. Jednako je važno usmjeriti se prema Crkvi koja silazi s Neba i ne mjeriti se prema često kompromitiranim, uprljanim ljudskim slikama. Crkva treba biti slična Mariji koja se prostire pred Euharistijskim Kristom, koja sudjeluje u Događaju koji uništava zlo. Inače čemu služi Crkva?

Onda, hrabro. Napravite odabire jer vrijeme prolazi. Ja vam želim da možete doći do onog iskustva Apostola, da iskusite Kristovu ljubav koja je savršena za svakoga od vas te da iskusite da vas zahvaća, da prodire u vas i čini vas novim stvorenjima.

U ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka od Presvete Marije od 07. prosinca 2020 „Mesijansko vrijeme“; Isusova poruka od 24. prosinca 2020 „Duše zaručnice“; poruka Boga Oca od 16. siječnja 2021 „Vrijeme koje dolazi“; poruka Presvete Marije od 21. veljače 2021 „Isus je ovdje, među vama“; poruka Svetog Josipa od 18. ožujka 2021 „Marija, nova Žena“; poruka Presvete Marije od 24. ožujka 2021„Kao zrna pšenice“; sve citirane poruke objavljene su na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Čitanja Velikog Četvrtka, Večere Gospodnje: 1° čitanje: Izl 12, 1-8.11-14; Psalam 116(115); 2° čitanje: 1Kor 11, 23-26;Evanđelje: Iv 13, 1-15

[3] Mt 26, 14-25

[4] Iv 13, 31-32

[5] Usp. Iv 13, 1

[6] Poruka Svetog Ivana Apostola od 11. lipnja 2020. „Gospodinova posljednja Večera“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[7] Ista poruka

[8] Poruka Boga Oca od 13. listopada 2020 „Živjeti u istini i pravednosti“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[9] Ista poruka

[10] Usp. Iv 21, 1-19

[11] Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 31. listopada 2020 „Gospodin će doći sa svim svojim Svetima“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[12] Poruka Svetog Petra Apostola od 30.travnja 2020 „Naviještajte slavni Kristov povratak“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org