28.03.2021

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, želim vam sretan Veliki Tjedan. Mnogo smo puta iznova čitali i kontemplirali o Muci Gospodinovoj, no u  ovoj  godini je posebno; naše čitanje treba biti posebno, poradi milosti koju smo primili. Riječ koja mi u ovom trenutku pada na pamet je svečana proslava, svečani ulazak u Jeruzalem. Ovom riječju ‘svečani’ želim naznačiti put Isusova svečanog ulaska, i potom  naša svečana obećanja: posvetu Presvetoj Mariji, Presvetom Trojstvu. Poziv da svečano slavimo Liturgiju onako kako je izražavaju Otac i naša Majka[1], i zatim naš svečani prolazak iznutra koji po milosti možemo živjeti i svjedočiti ga.

Dakle zaustavljamo se na prvoj točki: Isusovom svečanom ulasku. U Isusovoj muci prisutno je čitavo Evanđelje. Sve ono što je On rekao, ovdje se izvršava i ogledava se u njegovoj Muci, u njegovom stavu, gdje ga od početka Muke do kraja vidimo uronjenog u Boga. Vidimo da proživljava iznova cijelu prošlost, proroštva govore o Njemu, kao što smo čuli  proroka Izaiju,[2] kao što smo čuli Svetog Pavla[3] i kako smo čuli u Evanđelju.[4] Sveto Pismo predstavlja Isusa u božanskoj naravi uronjenog u našu narav. U božanskoj naravi stavio se na raspolaganje za obnavljanje, preporađanje čovječanstva, stvaranje novog čovječanstva. I ono što se vidi da je On, pun Duha Svetoga u svakom odlomku kojeg čitamo u njegovoj Muci, da je svečan: kada daje hranu, Euharistiju, Apostolima, kada osjeća da je izdajica među njima, kada osjeća da će ga onaj koji je na čelu apostolskog zbora zatajiti, osobito kada stoji pred velikim svećenikom, ne troši uzalud niti jednu riječ, jer trošiti riječi znači biti slab, a ne cjelovit; isto tako pred Pilatom, i potom se  završava njegovim vapajem: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio.“[5] To je jedan vapaj u kojem patnja ide do kraja, kada je potpuna oluja, kada je potpuna tama. No Isus nije zanijekao Oca, nije zanijekao Boga, poslušno je ušao također i u grob iz kojeg će izaći. I mi trebamo imati pred sobom ovaj njegov svečani prolazak kako bismo mogli svečano hodati u vjeri, nadi i ljubavi, kako bismo mogli živjeti u njegovu Duhu, a osobito u ovoj godini u kojoj slavimo i vjerujemo u njegovu živu prisutnost, osobito u međuvremeni dolazak. I ovo naše svečano ispovijedanje u svim dijelovima našega života u vjeri čini nas slobodnima, čini nas brzima i sposobnima da dostojanstveno svjedočimo njegovu prisutnost među nama.

Isus je prošao preko svakoga od nas i želi proći s ovom Svetkovinom, ovim svečanim ulaskom u naš unutarnji hram, i dati nam ove milosti za vršenje ovog hoda. Mi se nalazimo u jednoj vrlo različitoj situaciji od one u kojoj su bili Apostoli, u nekim aspektima: prije svega pred Apostolima nema iskustva kršćana na Zemlji i onoga što je Isus učinio, prije svega u Apostolima i osobito u Presvetoj Majci Mariji. Ovo svjedočanstvo Apostola, Presvete Majke je svjetlost koja obasjava hod naše vjere. Nije slučajno, da nas je za ovu Isusovu međuvremenu prisutnost, pripremila Presveta Majka, svetci, anđeli i nismo slučajno proglasili postojanje Crkve svega Svemira te da je Presveta Majka Suotkupiteljica. Ja mislim da smo svi iskusili da je Ona Suotkupiteljica, ne zato što nam je netko rekao. Netko nas je podsjetio, kao što jedan otac i jedna majka trebaju podsjećati svoju djecu na ono što je ispravno. Opet ponavljam, Bog ne bi mogao sklopiti savez s čovječanstvom da nije sudjelovala barem jedna osoba. Bog je uvijek vjeran. Ako čovjek ne odgovori, ako nijedan čovjek ne odgovori, ne može se sklopiti savez. Bog ostaje Bog. Također i Marijino Uznesenje u Presveto Trojstvo upravo je takvo. Zajedno s naravi Isusa Krista trebala je također i Majka biti uznesena da bi rađala i pokrivala slabosti koje smo vidjeli kod svih Apostola i koje vidimo u nama.

Želim izreći još jedan svečani aspekt koji se vidi u Kristovoj Muci: Isus je najavio Apostolima, kao što smo čuli u Muci: „Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.“[6] Ovdje je vrlo važno da možemo napraviti jedno razlikovanje za ovo vrijeme. Isus kaže apostolima: „Pratit ću vas u Galileji, vidjet ćete me u Galileji.“ Za Judu je kasno, neće Ga vidjeti uskrslog. Ovdje se pojavljuje jedna vrlo važna točka za nas: proglašenje Crkve Isusa Krista svega Svemira, jer ova Crkva svega Svemira nosi sve ovo svjetlo sabrano u Bezgrešnom Srcu Marijinu, u Apostolima, u svim svetima, i treba zasjati. Čitava Crkva treba se uroniti u svjetlost. Crkva će biti obasjana uskrslim Kristom i odražavat će ovo svjetlo njegove pobjede.

Postoji jedna različita točka u vremenima apostola od naših vremena, od vremena Apostola gdje je postojao također i jedan izdajnik, i kroz povijest su se pokazali razni izdajnici, no u Crkvi Isusa Krista svega Svemira ne može postojati nikakav izdajnik, jer bi Crkva bila uništena, zajedništvo u Crkvi bi propalo, razumijete. Stoga Bog pročišćuje ovu Crkvu i čini je sve kompaktnijom, sigurnijom u onom svjetlu u kojem govorimo, i s tom sviješću možemo uistinu živjeti ovaj svečani prolazak djece Božje u ovom vremenu. I znamo što se dogodilo s Apostolima: Dobri Pastir vratio se posjetiti svakoga od njih, dopustio se dotaknuti[7] i mi dolazimo do ove točke, u kojoj cjelokupno čovječanstvo vjerno Bogu živi sa Uskrslim Kristom.

U nama su prolasci koje svatko od nas pojedinačno treba napraviti i svi zajedno. Trebamo biti svjesni: naše nas krhkosti neće zaustaviti, jer tu je Dobri Pastir koji dolazi uzeti svakoga od nas. Onda također i mi možemo plakati poput Njega u Maslinskom vrtu, no u nama se  uvijek treba ponoviti onaj svečani savez: „Ali ne moja, nego Tvoja volja.“[8] I sve što budemo vršili u vjeri, što budemo svečano ispovjedili u vjeri, dat će nam milost da prolazimo kako je On prolazio do kraja te uskrsnemo, i to će biti naše potpuno svjedočanstvo. Postoji jedan drugi aspekt koji je na svakome od nas osobno, na svima zajedno: svjedočanstvo Njegove pobjede u nama, samo ako prolazimo ovaj put.

Govorili smo o svečanom Isusovu hodu u Muci. Optužitelji su svi jednako savršeni, svi, od poslužitelja velikog svećenika, veliki svećenik, političari, Pilat, kao i obično rade ono što im je zgodnije. Sve je savršeno. Kontrast treba biti savršen da bi se čovječanstvo definitivno podijelilo: novo čovječanstvo koje želi živjeti s Uskrslim Kristom te dati čast i slavu Bogu Ocu u Duhu Svetom i čovječanstvo koje želi ostati lažljivo, izdajničko. Iznova govorim: u Kristovoj muci vidimo prolazak svakoga od nas pojedinačno, i svih zajedno. U tome je sva psihologija, sva pedagogija, u tome je sve. I mi se uvijek trebamo ogledavati u Muci, ne da bismo trpjeli, nego da bismo prolazili, da bismo bili pobjednici i svjedoci pobjede, jer smo u ovim vremenima s milošću usmjereni na trijumf Bezgrešnog Srca Marijina, na trijumf Srce našega Gospodina.

I ja vas blagoslivljam i pratim vas svojom molitvom, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Poruka Presvete Marije od 24. ožujka 2021 „Kao zrna pšenice“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Iz 50, 4-7

[3] Usp. Fil 2, 6-11

[4] Usp. Mk 14, 1-15, 47

[5] Mk 15, 34

[6] Mk 14, 28

[7] Usp. Mt 28, 16-20; Mk 16, 9-20; Lk 24, 36-43; Iv 21, 1-14

[8] Usp. Mk 14, 36