24.03.2021 

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, nakon poruke „Kao zrna pšenice“, koju je navijestila Majka, Kraljica i Suotkupiteljica,[1] ovih dana ne čekajte na druge poruke, niti mnoge govore. U ovim danima Liturgija govori svaki dan, govori rječito. Gospodin želi da idemo kroz ove dane sve do Uskrsa, i naravno nastavljamo i nakon njega, uranjajući se u Srce Kralja kroz sve ono što smo do sada primili.

U mom razmišljanju Crkva Isusa Krista svega Svemira prisutna na Zemlji došla je do jedne točke koja se naziva „lijevak“, odnosno, potrebno je ulijevati život u one koji prihvaćaju i sve što ne prođe kroz lijevak izlazi, izbacuje se. Želim ovo reći, da ova Gospina poruka koju ste primili i svi događaji u ovim danima, žele staviti svakog od nas i sve nas skupa na izbor između lažne, površne religioznosti i povesti nas do kraja, do izvora u kojem izvire život u nama. I ja ću večeras pokušati naglasiti neke točke koje su važne za nas.

Primijetili smo centralnu točku koju je Gospa navijestila, a to je: „Cijela Crkva Isusa Krista svega Svemira danas je pozvana na doista veliki zadatak, ovdje na Zemlji kao i na drugim planetima: očitovati pobjedu moga Sina nad smrću i paklom. To se osobito treba dogoditi na vašem planetu, preko vas koji ste odlučili živjeti po programima koji su vam objavljivani kroz ove godine. To su programi koji vrijede za sve one koji iskreno žele pripadati Isusu preko moga Srca.” Polazeći od ovog citata, pita se što to znači? I jednostavno Gospa kaže da trebamo biti „svjedoci da su njegova smrt i uskrsnuće stvarna činjenica koja se dogodila u svakome od vas i u čitavom narodu.“ Potom u ovom prethodnom citatu Gospa govori o pobjedi nad smrću i nad paklom, paklom koji sadrži sve što se dogodilo nakon istočnog grijeha, sa Luciferovom inicijativom i njegovih demona te njihovim moćnim djelovanjem na Zemlji. Isus želi biti pobjednik u nama, među nama.

Što trebamo napraviti? Trebamo razumjeti kako ući u ovaj lijevak da umremo sebi. Kada govorimo o umiranju sebi, kada kaže da se ne radi o nečem fizičkom, fizičkoj smrti, nego „kada ste pozvani birati između Božje istine i laži, između zavođenja i cjelovitosti koji ne poznaju kompromise. Kršćanin umire sebi kad dopusti da moj Sin živi u njemu i usmjerava njegove misli, riječi i djela. Nitko se ne može definirati kršćaninom ako Krist ne živi u njemu.”

Danas imamo spektakularnu sliku jedne stvarnosti koja se dogodila u prošlosti, tri mladića u užarenoj peći,[2] ponuđena je glazba, koja dinamizira emocije, vuče za sobom, prijeti im jedan pobožanstvenjeni kralj s vrhovnom vlašću, prijeti oganj, i potom su ih uzeli snažni ljudi iz vojske, vezali ih i bacili u peć. Ma poslušajmo njihove riječi: „Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.“ Dakle, ova nam slika puno govori, osobito ono što treba umrijeti u nama samima. Mi smo naviknutii  većina kršćana navikla je u današnje vrijeme ispovijedati se u ovim danima poradi prijestupa malih ili velikih propisa, no ispod toga može biti jedna trulež, pravi grijeh: odbacivanje Boga.

Jučer je Isus u čitanju iz Evanđelja, 8. poglavlje, 21. redak, rekao: „Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći, umrijet ćete u grijesima svojim.“ Koliko molitava su naše traženje, koliko sudjelovanja u obredima su naše traženje, kolika razmišljanja su naše traženje, no sve je beskorisno ako Mu se ne predamo. Kako? Kao trojica mladića o kojima smo čuli. Ovoj trojici mladića ostala je vjera, nada i ljubav, kako kaže sveti Pavao,[3] sve ostalo je bilo oduzeto. Njihov je duh bio pun povjerenja u Boga, protiv svake nade. Od toga dolazi i njihova nada da će biti oslobođeni ako ne iz peći, ali u svakom slučaju za vječni život. Ljubav prema Bogu bila je ta koja je odredila njihov izbor, kao što je to učinio Abraham, a oni koji su bili poput Farizeja, prakticirali su sve zapovijedi, ali nisu poznavali Boga, u Isusu Kristu koji je vidljiva slika nevidljivog i živog Boga.

Dakle naša je unutarnja smrt potpuno se predati Bogu i dopustiti mu da nas On veže, prisili. Kako? Svi smo mi stavljeni u jedan lijevak istočnog grijeha, nalazimo se u zatvoru našeg tijela, tijela kojim dominira materija, dominira duh zla. U našoj povijesti, povijesti naših roditelja, naših korijena, to je doista jedna peć: koliko grijeha se skrivaju, koliko posljedica grijeha mi nosimo, što gori u nama, također kažemo u našoj podsvijesti; koliko slojeva je bolesno u društvu, a mi ne znamo odgovoriti ‘zašto’? Stoga što pokvarenost postoji u svijetu, a mi smo pozvani ući unutra,  u ovaj izvor života, gdje Kralj upravlja, jer iznutra, iz naših dubina kad s Kristom uđemo mrtvi i uskrsnemo s Njim, imamo nove misli, nove želje, sve novo.

Gospa nam objašnjava: „Dobro znate da ni novac, ni užitak, ni moć, ni površne emocije ne mogu ozdraviti čovječanstvo, nego samo prihvaćanje kršćanskih vrijednosti koje proizlaze iz božanskih zakona koje je Otac utisnuo u vaš duh,“…utisnuo je u naš duh. „Isus ih dovodi do ostvarenja i Duh Sveti ih potvrđuje; no to se može dogoditi samo u onima koji prihvaćaju proći s Isusom iz smrti u život, kroz vlastitu smrt.“ Sada je u nama more života, protok života Uskrsloga Krista, i mi se u to trebamo uroniti, jer nam Gospa kaže: „Znate da ni novac, ni užitak, ni moć, ni površne emocije… .” Mi smo se uhvatili za te stvari kad smo bili ranjeni u životu, u djetinjstvu, na životnom putu i to gori u nama. Uhvatili smo se jer smo krhki i Bog nas zbog toga nije osudio, ali nas želi osloboditi od toga.

Ova tri mladića klanjala su se Bogu i nisu se željela klanjati kralju. Kralj je lik, za nas on treba biti lik Antikrista, onoga koji ide protiv Isusa Krista, Kralja Svemira. U ovom trenutku pozivam vas na nešto iznimno važno, da svatko od nas u ovom razdoblju uđe u djevičansku tišinu iznutra i čuva ovaj prostor, da se iznutra, od Boga, kao u Petru, rode ispravne misli, jer Duh Sveti će nam prenijeti ovaj život. Doći će prave riječi, ispravna djela, ona od Boga, koja će donijeti život Uskrslog Krista. Sve ono što mi možemo učiniti s analizama, s ljudskim sredstvima, pomoć je do neke određene točke, ali nije rješenje našeg temeljnog problema, novog uskrslog života u nama. Gospa želi da Crkva svega Svemira nosi život, komunicira život. Ovdje se ne radi o napuštanju sakramenata, već življenju sakramenata, ne radi se o napuštanju molitve, već kako nas je Gospa učila u Međugorju, znati ući u molitvu, ući u odnos sa životnim Bogom koji uskrsava sve u nama. Nitko nas ne može zamijeniti u ulasku u naš grob, trebamo također i mi otići u onaj grob u kojem je Isus uskrsnuo, u nama osobno. Ni Sveti Mihael ni Presveta Majka Suotkupiteljica ne mogu nas zamijeniti, no možemo biti ojačani.

Ne znam zašto su trojica mladića bila zajedno. Ja vjerujem da bi jednom mladiću bilo vrlo teško ostati na nogama u toj situaciji. Da je netko od njih bio neodlučan, sigurno bi ga te kušnje uništile. Naše se zajedništvo treba uistinu temeljiti na spuštanju unutra i komuniciranju onog života koji prolazimo unutra, koji hrani život u hodu drugih dvoje, troje, drugih četvero. I to se ne može vršiti u masi, također i jedna jezgra sa svim diskusijama, razmjenama, na površnoj razini se vara, jer dodiruje stvari koje su naučene napamet, jer mi na Zemlji svakako dolazimo u iskušenje uzimati svoja vlastita sredstva za ulazak unutra, umjesto da svu moć damo Kristu Kralju, u nama. Sve što smo primili iznimno  je važno, no sada smo suočeni s jednim lijevkom: umrijeti jednom pokvarenom životu, malo po malo trebaju se izbaciti iz nas svi slojevi pokvarenosti. Mi se sada možemo jasno zaputiti, i to će biti jedan proces, no niti Bog ne može dopustiti usporavanje u ovim vremenima, vremena su tako zrela. Dakle, možemo se stisnuti jedni uz druge kako bismo hodali ovim putem i podijelili ovaj put, umrli sebi i iznova uskrsnuli. Gospa to očekuje od nas, kaže: „Ostavite po strani svaku sebičnu molitvu“. Svečano smo se posvetili da sve stavimo na nakane Bezgrešne Majke, uđimo u ova obećanja i živimo ih.

To su točke koje sam iznio i naglasio, jer mi se trudimo i želimo vidjeti, dodirnuti Isusa, no Isus je među nama u ovom međuvremenom dolasku, kako se možemo uhvatiti za Njega? Ne možemo se uhvatiti za Njega, jer On ide prema Ocu. Ako mi ne idemo prema Ocu, gubimo Ga, i u ovom hodu prema Ocu sve se razjašnjava i sila Duha Svetoga u obilju silazi na nas, i mi možemo biti istinski svjedoci ovih programa. Gospa kaže da je to naša obveza jer smo obećali svjedočiti. Rekla je: „Ovo je obavezno za sve koji žele doći, ući u Kraljevstvo Božje“, a koliko osoba danas nije u mogućnosti, poradi propagande, poradi napasti, poradi granica, poradi  bolesti koje se ne mogu objasniti, ne mogu se ukloniti, no sjetite se da je Isus obećao hromima, slijepima, također i onima koji ne mogu hodati, da će ih uvesti u Kraljevstvo Božje ako budu raspoloživi iznutra.[4] Bit će sve novo, i ovdje medicina dolazi do vrhunca.

Dakle, ako mi živimo Uskrsnuće kao Crkva Isusa Krista na Zemlji, povezana sa cijelom Crkvom svega Svemira, imamo sav potencijal izlijevati ozdravljenje na Zemlju, moć pobijediti zlo, jer uistinu ako otvorimo oči Antikrist snažno djeluje u današnjim ljudima, i sve je veća pomutnja. Onda niti mi nećemo stajati na nogama ako se ne podložimo ovom Zakonu života. Hrabro svima, sretan Veliki tjedan, sretna priprema za Uskrs, čestitke svima.

I ja vas sve blagoslivljam zajedno sa svim narodom oko mene, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Poruka od 24. ožujka 2021, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Dn 3, 14-20.46-50.91-92.95

[3] Usp. 1 Kor 13, 13

[4]Usp. Lk 14, 15-24