Kao zrna pšenice

24. ožujka 2021. – Uočnica Svetkovine Navještenja

Poruka Presvete Marije

Kao zrna pšenice

Cijela Crkva Isusa Krista Svega Svemira danas je pozvana na doista veliki zadatak, ovdje na Zemlji kao i na drugim planetima: očitovati pobjedu moga Sina nad smrću i paklom. To se osobito treba dogoditi na vašem planetu, preko vas koji ste odlučili živjeti po programima koji su vam objavljivani kroz ove godine. To su programi koji vrijede za sve one koji iskreno žele pripadati Isusu preko moga Srca.

„Predraga djeco,

evo nas opet zajedno u ovim danima pripreme za velike svetkovine vazmenog vremena. Danas više nego ikad trebate biti svjesni što znači umrijeti i uskrsnuti s Isusom. Naime, istinsko poslanje Božjeg naroda ne sastoji se u tome da se riječima navijesti da je Isus umro i uskrsnuo, već u svjedočanstvu da su njegova smrt i uskrsnuće stvarna činjenica koja se dogodila i u svakome od vas i u čitavom narodu.

Djeco moja, pozivam vas da se u potpunosti uronite u Žrtvu moga Sina po meni, da budete suotkupitelji zajedno sa mnom koja sam Suotkupiteljica. Molim vas da živite Sveti Uskrs ne samo kao neki spomen na događaje, nego kao autentični spomen-čin, koji ove događaje aktualizira u vama, čineći ih živim i djelotvornim danas, u povijesnom trenutku kroz koji prolazi Zemlja.

Molim vas da budete kao zrna pšenice koja umiru da bi donijela plod. Isus je rekao: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ (Iv 12, 24). Isus je ustanovio svoju Crkvu Svega Svemira na Zemlji, sakrio je u dubine povijesti, kao jedno zrno pšenice u zemlju. U tim je dubinama čekao da njegova Crkva umre svakoj sebičnosti te da nadiđe kušnje i progone kroz stoljeća. Postupno je sazrijevala i nikla poput biljčice, i sada postaje sve jača, kako bi postala žito koje hrani cjelokupno čovječanstvo.

Sada ste na ovoj Zemlji vidljivi kao Crkva svega Svemira, no to nije dovoljno. Vi ste još uvijek poput nježnih malih biljčica i Isus je ovdje među vama, u ovom svom MEĐUVREMENOM DOLASKU, da vas ojača, kako biste postali zrela pšenica, spremna za njegove žitnice. On nastavlja sijati druga zrna pšenice u dubinama ove Zemlje. Povjerava ih vama, svojoj Crkvi, da im pomognete rasti kako bi postali kruh života; no nećete moći nikome pomoći ako prvo ne umrete sebi.

Dječice, još uvijek postoje mnogi koji površno prihvaćaju ove programe. Koriste ih da bi preživjeli, da si ispune pamet kojom objavom više, da mogu izreći neki lijepi citat ili iskusiti nove emocije; no to zasigurno nije ono što Bog očekuje od svoje Crkve. Ovi se programi prihvaćaju u potpunosti ili se ne prihvaćaju; ne može se jedan dio prihvatiti, a drugi ne. Da bi se služilo Bogu u njegovoj pravoj Crkvi, potrebno je biti spreman umrijeti sebi i živjeti prema Božjim zakonima koji preokreću ljestvicu vrijednosti svijeta. Prema tim zakonima, tko se želi obogatiti treba postati siromašan, tko želi zaraditi treba biti spreman izgubiti, tko želi živjeti treba prihvatiti da će umrijeti, kako bi s Isusom prošao iz smrti u život, onaj pravi koji vam svijet ne može ponuditi.

Poradi toga vas svijet mrzi: stoga što tražite Božji život i ne cijenite život svijeta koji je pun materijalnih stvari, a siromašan duhom. Dobro znate da ni novac, ni užitak, ni moć, ni površne emocije ne mogu ozdraviti čovječanstvo, nego samo prihvaćanje kršćanskih vrijednosti koje proizlaze iz božanskih zakona koje je Otac utisnuo u vaš duh.[1] Isus ih vodi da se ostvare i Duh Sveti ih potvrđuje; no to se može dogoditi samo u onima koji prihvaćaju proći s Isusom iz smrti u život, kroz vlastitu smrt.

Ne govorim o smrti u fizičkom smislu, niti mislim na mučeništvo krvlju: govorim o onoj suptilnoj smrti koja se događa u vašem svakodnevnom životu, kada ste pozvani birati između Božje istine i laži, između zavođenja i cjelovitosti koji ne poznaju kompromise. Kršćanin umire sebi kad dopusti da moj Sin živi u njemu i usmjerava njegove misli, riječi i djela. Nitko se ne može definirati kršćaninom ako Krist ne živi u njemu.[2]

Stoga vas još jednom molim, djeco moja, da položite u moje ruke vaše nakane, makar one bile plemenite, i vaše težnje, ma koliko legitimne bile. Ja vam želim pomoći rasti, no to mogu činiti samo ako mi ostavite ruke slobodne, prihvaćajući da se svučete od svega onoga što ste iznutra izgradili bez Boga i što vam stvara toliki teret i bol. Prepustite sve meni kako bih to mogla prikazati Onom koji ima moć ispraviti ono što je krivo, oprostiti vam i spasiti vas.

Ostavite po strani svaku sebičnu molitvu usredotočenu na vaše osobne probleme. Bog poznaje vaše potrebe i želi više od vas osloboditi vas nepotrebnih tereta, kako biste mu mogli služiti. I ja također poznajem vaše nevolje i kao majka ih uzimam u svoje Srce i štitim vas, jer ste i dalje osjetljivi poput tek izniklih biljčica, izloženih vremenskim nepogodama. Često vas vidim pognute glave pod teretom svijeta; no ne brinite, jer sam vam blizu kako bih napravila od vas čvrsto klasje pšenice, sposobno oduprijeti se svakoj kušnji. Uzdajte se u mene i nikad nemojte ništa raditi sami, jer je Luciferova mržnja prema Crkvi moga Sina iznimno jaka u ovom vremenu.

Gospodin je ovdje među vama, iznova je sišao na Zemlju, iako za oči na nevidljiv način, kako bi u potpunosti aktualizirao ono što je zapisano u Evanđelju: „U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“ (Mt 3, 12). Sada započinje veliko djelo pročišćenja moga Sina, koje će završiti sveopćim sudom na kraju vremena. On želi da ga njegova Crkva podrži u ovom djelu; stoga se najprije vi trebate pročistiti da biste bili cjelovita sredstva u njegovim rukama. Stoga, dopustite Isusu da vas oblikuje, korak po korak, iz dana u dan, bez straha, ali sa potpunim pouzdanjem da vas Božja ljubav nikada ne ranjava, već vas pročišćava da biste zasjali njegovom svjetlošću.

Ja sam uz vas da vas podržim i blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.“

[1] Usp. Mt 16, 17; Iv 21, 15-19

[2] Usp. Gal 2, 19-20