18.03.2021 

Otac Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre, slavimo Svetog Josipa, našeg oca u Bogu i odlučili smo posvetiti očinstvo svih muškaraca u Bogu, onih koji žele biti očevi u Bogu, a to bi trebao biti svaki kršćanin.

Kako smo već mnogo puta rekli, Liturgija koju mi slavimo više nije bilo kakvo slavlje, nego proslava događaja. Danas se spominjemo Mojsija koji brani nevjerni narod pred Bogom i svojim zagovorom smiruje Božju srdžbu, kao što Pismo kaže u današnjem čitanju.[1] U Evanđelju se Isus predstavlja u ime Boga Oca[2] i kaže da Otac djeluje u Njemu, da On čini ono što vidi da čini Otac. No On nama objavljuje Oca, kako bismo ga mogli upoznati i vršiti djela Očeva po Sinu u Duhu Svetom.

Vi ćete primiti poruku koju je Sveti Josip dao Stefaniji.[3] Ova nas poruka poziva na sudjelovanje u Crkvi Isusa Krista svega Svemira, kako se treba sudjelovati; i toliko toga što nam je objavljeno sažeto je u ovoj poruci, razjašnjeno, da možemo ići vrlo duboko. Određene stvari su Svetci intuirali, primljene kao objave, no Crkva Isusa Krista svega Svemira koja se spušta s Neba treba biti sve blistavija i predodređeni smo ući u puninu svjetlosti kako bismo živjeli s Presvetim Trojstvom. Onda prolasci iz ove poruke iznimno su važni za sve nas na pojedinačnoj razini, i istodobno na kolektivnoj razini, na razini jezgri, Kuća -Svetišta i svim našim odnosima, uključujući onaj odnos sa cijelim Svemirom.

Sveti Josip sažima sve što smo pojasnili o Marijinu životu, no daje nam sigurnost kao jedinog svjedoka života, jer je on kao nitko drugi svjedok Marijina života, također je svjedok u Duhu Svetom od trenutka njezina začeća. „Ako želite postati nova stvorenja trebate se u potpunosti sjediniti s Isusom i Marijom kao što sam ja učinio. Isus se nije mogao roditi bez Marije, no nije mogao niti umrijeti bez Nje. Imao je potrebu za sudjelovanjem jednog bezgrešnog stvorenja, da u ime čitavog čovječanstva sudjeluje u patnji Križa i u slavi uskrsnuća te otvori put novom čovječanstvu. Nitko drugi to ne bi mogao učiniti, osim One koja mu je dala sve i koja mu je u potpunosti pripadala.“

Prijeđimo na Evanđelje da bismo razumjeli ulogu Gospe i Svetog Josipa u tome. Židovi ne prihvaćaju Isusa. Kada kaže da je došao od Oca, On je za njih hulitelj, ali Isus kaže: „Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.“ U tim je osobama nedostajao jedan temelj: prihvatiti ono što su primili u nasljeđe preko Mojsija, preko patrijarha. U njima je nedostajao jedan da Bogu Ocu u trenutku začeća. „Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite?“. Ove Isusove riječi trebale bi navesti Židove na razmišljanje, da sami sebe osuđuju jer žele slavu ljudi, za male i velike stvari, i ne žele slavu Boga koji se objavio preko Mojsija, preko patrijarha.

U tom svjetlu poruka Svetog Josipa uvodi nas u ovu tajnu: „Bog me preobražavao.“ Tekst nastavlja: „Sve je u meni i oko mene bila jedna velika tajna.“ Ne može se prihvatiti Očeva volja, očinstvo koje se spušta od Oca ako se ne prođe kroz tajnu. „Moj posinak bio je također moj Bog i moj Spasitelj. Moja zemaljska zaručnica jednog će dana postati i moja Majka, Kraljica i Suotkupiteljica, kao i za cjelokupno čovječanstvo kojemu sam i ja pripadao.“ I kaže: „Ja sam vam otvorio put jer sam u potpunosti prihvatio Isusovo otkupljenje i Marijino Suotkupljenje. Poradi toga me Bog pozvao da budem čuvar njegove Crkve Svega Svemira, kao što sam bio i za Svetu Obitelj, malu Nazaretsku Crkvu.“ Sveti Josip se preobrazio recimo izrastao je, u ono što je Bog utisnuo u njega u trenutku začeća. Sve je u njemu izraslo, ali kroz ovu tajnu. Ne može se ući u tajnu ako se tajna nama ne objavi. Tajnom se ne može dominirati niti s našim projektima, željama, ambicijama, željom biti nešto, netko. Naša originalnost u Bogu rađa se u našem uranjanju u tajnu. Sveti Josip je uronjen u tajnu, dakle uronjen je u svjetlost, izronio je u toj svjetlosti u svojoj originalnosti. Kaže: „Ja sam vam otvorio put.“ Poanta je u tome da su od trenutka našeg začeća, jedna Bezgrešna Majka i jedan poočim Josip pratili svakoga od nas, tako će pratiti svu djecu Božju i bit će Majka i otac čitavog čovječanstva u novom stvaranju.

Nitko od nas ne može ući u tajnu ako ne zauzme jedan  stav poniznosti, potpunog svlačenja, poput Josipa, poput Marije. Tada se tajna otkriva i otkriva tajnu našega života, tko smo u Bogu, i taj se život promiče, čuva. Sveti Josip kaže „čuvar“, no nije čuvar samo od trenutka kad je vidio malog Isusa, nego je Marijin čuvar od začeća, poradi svoga da Bogu, jer u Bogu je sve jedan trenutak, nema vremena. Mi živimo u vremenima, u razdobljima i doći ćemo do vječnosti i u vječnosti ćemo biti ono što jesmo.

Sveti Josip kaže: „Kao što sam vam već rekao, Nazaretska obitelj bila je prva stanica Crkve Isusa Krista svega Svemira“, jer Isus je bio Spasitelj svega Svemira, Marija i Josip su otac i Majka svega Svemira. „Isus je bio u centru kao Kralj, Spasitelj i Veliki Svećenik novog Saveza. Marija je bila Majka i Kraljica, Suotkupiteljica koja je bila predodređena sudjelovati u potpunosti u Žrtvi Sina.“ A ja? „Ja sam bio njihov narod i u sebi sam nosio vjeru Izraela i vjeru novog naroda koji će se roditi iz Žrtve Križa. Dan za danom umirao je u meni stari Izraelac da bi prepustio mjesto otkupljenom Kršćaninu.“ To je točka Crkve, cijele Crkve, svakog člana Crkve.

Bezgrešna Marija, kao što nam je svjedočeno mnogo puta, jedino je neponovljivo biće u Svemiru. Sveti Josip je naš otac u duhu, a Isus ih je pozvao kao dva filtra za naš prolazak. Što znače filtri za prolazak? Vidite, Mojsije je intervenirao uz Boga, kako Bog ne bi napustio izraelski narod, no što se dogodilo nakon dolaska Isusa Krista, nakon što je Isus Krist ponudio spasenje svim ljudima? Juda i mnogi drugi izdali su, Apostoli su očitovali svu krhkost u njihovu životu i ovu krhkost mi svakodnevno živimo, svjesni smo toga. Tko nam može pomoći? Tko nam može pomoći da shvatimo ovu duboku tajnu, da uđemo u duboko otajstvo te čujemo Očev glas, kontempliramo Očevo lice, ako ne Presveta Marija Bezgrešna i Sveti Josip koji je ušao u njezino Srce, i kaže: „Kada sam ušao u Nebo, u Raj, i svi koji uđu u raj ulaze u bezgrešnost.“ I oni vrše ovu službu za čitavo čovječanstvo. Ako se čitava  Crkva ne povjeri njima, ne može napredovati, ili će to teško postići. Crkva svega Svemira prihvatila je ovo posvećenje, predanje po Svetom Josipu, Pravedniku, plamena srca, u Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Dobro se sjećate Evanđelja po Ivanu kada predstavlja scenu svadbe u Kani Galilejskoj,[4] kada nije bilo vina, i Majka je rekla Isusu: „Vina nemaju“, a Isus sa jednim prilično strogim stavom: „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“, i Gospa kaže poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite.“ Svojim je stavom promijenio svoj čas. Poslužitelji su napunili te posude, 300 litara, voda se pretvorila u vino. Vrlo je važno da mi uđemo u ovo sudjelovanje sa Otkupiteljem, jer ne možemo doći do očinstva, Otac ne može u potpunosti djelovati u nama ako ne prolazi preko Sina, i ovdje nas priprema Presveta Marija. Svi mi u sebi nosimo granice, pogreške, svakidašnje slabosti. Nešto je sigurno da nas to treba dovesti do Isusa. Gospa je rekla poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite.“ Dakle preko Bezgrešne Majke mi možemo učiniti ono što nam je Isus rekao, što nam neprestano govori,  možemo to izvršiti. Crkva to može učiniti, a Crkva po Isusu Kristu u Duhu Svetom može objaviti Očev plan. Bog se ne skriva jer želi biti skriven, ma Bog se otkriva onima koji žele živjeti s Njim. Onda Majka Suotkupiteljica je neophodna Crkvi, no mi trebamo vršiti ono što nam Isus kaže, jer primamo milost preko Majke Suotkupiteljice i Svetog Josipa, cijele Crkve i cijela Crkva treba prionuti uz ovu istinu  u protivnom neće imati potpuno svjetlo.

Kao što sam rekao na početku, mnogi su intuirali određene istine, drugi su to naučili napamet, treći su bili nadahnuti, ali Crkva ovih vremena treba biti obasjana svom istinom života u Bogu, inače neće biti spremna za slavni Kristov dolazak. Dakle, u ovom vremenu u kojem mi vjerujemo u posebnu prisutnost Isusa Krista, međuvremeni dolazak, iznimno je važno ono što nam govori sveti Josip: „Ja sam otvorio put za vas.“ Otvorio sam put prema tajni, prema Bogu i prema našim dubinama, prema ovoj tajni našeg stvaranja, našeg začeća, koje nam nitko nije objasnio, nitko nam nije pojasnio. Onda cijela Crkva sada preuzima odgovornost u cijelom Svemiru za svaku začetu osobu, svakog začetog čovjeka, otkupljuje zajedno s Isusom Kristom, preko Bezgrešne Majke, one koji nisu otkupljeni. Od toga započinje naše moćno poslanje, ako se nađemo sjedinjeni sa svetim Josipom i Presvetom Marijom, doseći ćemo Isusa Krista i u njegovom slavnom dolasku On će nas prihvatiti, jer ćemo ga mi prihvatiti.

Za razumijevanje tajne, kao što vidimo na primjeru Svetog Josipa, ako smo željni, djeluju anđeli, djeluju Božja sredstva; njima su vidljiviji, ali i nama su se očitovali na vidljivi način. Mi se sjećamo početka svih ovih programa, gdje su nas sedam velikih Arkanđela poveli u tišinu i počeli objašnjavati stvari, no svi ih mogu prihvatiti u vjeri, nadi, u ljubavi. Kao što ih je prihvatio Sveti Josip, više od Presvete Marije koja je sigurno imala puno više objašnjenja od njega. I ovdje je vrlo važno prihvatiti vlastitu originalnost. On nije mogao željeti biti kao Marija. U vječnom životu, u Mističnom tijelu Kristovom nitko ne živi za sebe i svi pripadaju svima, u različitosti, i svatko je neponovljiv i treba otkriti svoju originalnost, i preko Bezgrešne Majke i Svetog Josipa ući u Mistično Tijelo Kristovo, biti životan. Tada započinje pojedinačno poslanje i ono od svih nas.

Ja vas blagoslivljam i želim da možete slaviti ovu Svetkovinu. U misi nakon prikazanja mi se posvećujemo. Posvetit ćemo sve muškarce Bogu Ocu, kao što ćemo na Navještenje Gospodinovo sve majke posvetiti Presvetom Trojstvu. Kontemplirajte, molite i neka vas Bog blagoslovi u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Ez 32, 7-14

[2] Usp. Iv 5, 31-47

[3] Poruka Svetog Josipa od 18.ožujka 2021 „Marija, nova žena“, objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[4] Usp. Iv 2, 1-11