Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

06.03.2021

Već dugo govorimo o ovoj bitci, bitci naviještenoj od sredstava. U posljednjoj snimci[1] govorili smo o oružju koje imamo za ovu bitku i ako gledamo izvanredna sredstva ovog vremena, sve je usmjereno na ovu bitku. Ali koja je to bitka? Gledajte da je bitka Luciferov vječni pokušaj da ne dopusti da čovjek upozna svoga Stvoritelja. To je Luciferov pokušaj da čovjeku pokaže krivo lice Boga, ako baš ne može izbjeći to da čovjek upozna Boga. Pokazuje lice tiranina, lice jednog Boga koji čovjeku predstavlja problem, umjesto da bude jedan otac; pokazuje lice jednog Boga u oblacima, s kojim je nemoguće živjeti, jednog Boga suca, jednog Boga koji ne zaslužuje biti ljubljen. I to čini pokazujući svoju ideju života, Luciferovu ideju; to čini mijenjajući i pokazujući pogrešno lice dubokog značenja onoga što je život, onoga što je ljubav, zašto smo stvoreni, pokazujući i zamagljujući najiskrenije, najzdravije, najsvetije istine: odakle dolazimo, kamo idemo, zašto smo na ovoj Zemlji.

U ovoj bitci Bog, sa svojim sredstvima, pokazuje Svoje Lice: najuzvišenije sredstvo bio je Isus Krist, Njegov Sin, koji je došao nositi Očevo lice. Njegova izvanredna sredstva, sada znate – Centralna Jezgra, Arkanđeli, vjerna braća – ma pomislite na marijanska ukazanja, – zadnji put[2] opet smo spomenuli, znak koji nam je Marija dala – onda oni su taj centar, oni su ta pomoć koju Bog daje kako bi svaki čovjek mogao upoznati svoga Stvoritelja. Dakle, centar našeg prolaska ovdje na Zemlji je upravo susresti Boga, susresti  pravo Božje lice i ne imati jedan odnos s Bogom da bih ovdje dobro živio, već sve što ovdje živim, sva moja iskustva, svi moji prolasci, imaju za centar susresti Božje lice.

Nakon što je susreo ovo lice, svaki čovjek koji ga susretne može ga početi kontemplirati, može ga početi proučavati, može ga početi upoznavati, može početi vidjeti njegove karakteristike, Božji način djelovanja, način na koji se Bog odnosi s nama, s  čovjekom, sa stvaranjem. Tada počinje vidjeti kako Bog ljubi, počinje shvaćati značenje onoga što je ljubav i spoznavši to, tu ljubav, spoznavši koliko  je ljubljen, počinje ljubiti Boga, ne zato što želi nešto za uzvrat, nego zato što Bog zaslužuje biti ljubljen. I počinje ljubiti Boga stoga što počinje shvaćati što je život: život je Ljubav, Ljubav s velikim slovom; započinje taj odnos koji je preobrazba cijelog bića. Sve više se shvaća da je život samo i upravo to: dopustiti Bogu da nas ljubi; s istom ljubavlju kojom smo ljubljeni, da ljubimo sebe i druge. I oko toga se sve vrti, i život se mijenja.

Govorili smo o oružju Svjetlosti: molitvi, blagoslovu, oproštenju. Ako pogledate, ono što nazivamo „oružjem svjetlosti“ to su Božje karakteristike, to je Božje lice koje nam je došao pokazati Isus, to je Očevo lice. Dakle, kada kažemo „koristiti ovo oružje“, to znači ponašati se kao Bog; djelovati s tim oružjem sigurno je da pobjeđujemo neprijatelja u nama i oko nas, jer ti se ponašaš kao tvoj Otac, ti se ponašaš kao Bog: opraštaš, blagoslivljaš i ponašajući se tako, kao što sam već rekao, brzo započinje onaj proces preobrazbe koji nas vodi da postanemo djeca Božja, svrhe cijelog našeg prolaska.

To je uvijek jedno djelovanje Duha Svetoga, jedno djelovanje Trojstva, potpomognuto sredstvima koja nam Bog daje, sakramenti u prvom redu, no koja te vode da se ponašaš kao Bog; više od jednog odlomka iz Evanđelja govore: „Vi ste bogovi“.[3] Vodi nas da provodimo u praksi one preporuke koje nam je Isus dao: ponašajte se poput vašeg Oca koji daje da  kiša pada na pravedne i nepravedne,[4] budite sveti jer je vaš Otac svet.[5] Rekao sam, sami ne možemo, to nije nešto što mi možemo, nego je nešto što Bog čini, jer On je ovo sjeme već stavio u nas: stvorio nas je na svoju sliku i priliku.

On kao prvo čini preko svog Sina, Presvete Marije, preko sakramenata, svoje Crkve, Crkve Isusa Krista svega Svemira, i stoga prepoznati da smo uključeni u ovu bitku nije nešto sekundarno. Prepoznati koja je svrha mojeg prolaska ovdje nije nešto sekundarno: daje ti da posložiš prioritete, daje ti da staviš stvari u jedan red,daje ti da Boga staviš na prvo mjesto, inače ga nikada nećeš staviti na prvo mjesto, stavit ćeš ga blizu prvog mjesta, no nikada na prvo mjesto.

Svi želimo biti sretni i to je ispravno, svi tražimo mir – nikada kao u ovo vrijeme – i to je ispravno, no postoji samo jedan način da se postigne mir i postoji samo jedan način da se bude sretan, a ovaj način je djelovati kako je Bog djelovao i kako Bog djeluje u svakoj situaciji. Gledajte da to nije oholost, to je Isusova zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“.[6] Taj je put uvijek oprostiti, to je jedna konkretna stvar, nije nešto za nekolicinu. Uvijek opraštati, uvijek ljubiti, nikad ne osuđivati, darivati, uvijek darivajte, uvijek i svakome, nikoga ne mjeriti našom mjerom, pa niti sebe same. Čitav život mjeriti u ovom hodu koji se sastoji od suočavanja s Bogom, stajanja licem u lice s Bogom, od meditiranja onog što je On učinio i što nam je On rekao,a ne naredio. Ako pogledate, nije nam naredio, nego je prvi učinio, i potom kaže: „Tko želi ići za mnom …“,[7] no On je prvi učinio. Ovo je jedini put života, svi ostali su manje više izmiješani i sugerirani duhom svijeta, manje više imaju nešto nadahnuto od neprijatelja.

Svaka ljudska računica, svaki pokušaj zasnovan na ljudskoj logici vodi nas da život učinimo žalosnim, a ne sretnim; na neki način nas vodi u kompromise, a ovaj put naprotiv, u ovim vremenima više nego ikad – jer što se više približavamo ispunjenju to će biti sve očiglednije, između se više ne može biti – ne dopušta nikakav kompromis. Uvijek opraštati, uvijek ljubiti, uvijek darivati, ali ne sa žalošću, s vjerom i sigurnošću da je to put koji je Bog prošao, to je put života; dakle s radošću.

Svaki put kad imamo neko očekivanje, pa i očekivanje da želimo biti sveti, ali prema ideji koju smo mi  sami stvorili ili koju smo možda naučili, to će nas uvijek dovesti do osuđivanja. Uvijek će nas dovesti do sukoba s onim što sam prije rekao: uvijek opraštati, nikad ne osuđivati. Sve što je naše, uvijek će nas voditi da imamo jedan pogled koji je naš, i stoga će se sukobiti s pogledom nekog drugog, i onda će te voditi da se trudiš ti biti u pravu, da misliš da si ti u pravu a da drugi griješi. To te vodi do jedne žalosti a ne do punine, makar to želio činiti iz ljubavi prema Bogu, makar ga molio da ti pomogne; ne vodi te do istinske slobode.

Ako pogledate, Bog je svemoguć, ali nikada ne pokušava biti u pravu, ne pokušava nikoga uvjeriti; On ljubi i dosta. Bog se ne vrti oko sebe samog, niti oko svojih razloga; On ljubi i dosta. Samo kontemplirajući o tome razumiješ što je ljubav, inače ti vidiš samo neku sliku ljubavi. Bog se zla nikad ne sjeća: on ga ostavlja; ne traži razloge, ne gleda na zlo, ne zanima ga, zna da se zlo samo od sebe raspada; On ljubi i dosta kad nas savjetuje da kontempliramo i tražimo ono što je gore, a ne Zemaljsko. Dakle, činiti ovo, kontemplirati ono što je gore, živjeti kako smo rekli, vodi nas izravno u trojstveni vir, u vir ljubavi, a onda, kao što sam rekao, to nije nešto što se trebamo truditi vršiti, već je jedan život koji će nas zaposjesti, razviti se u nama, preobraziti nas na Njegovu sliku i priliku i napravit će od nas pravu djecu Božju.

Više puta smo rekli da preobrazimo misao. Mi ne možemo preobraziti našu misao, možemo dopustiti Bogu da to učini, možemo ostaviti Boga slobodnog da preobrazi misao. Onda ćemo malo po malo početi gledati na život onako kako ga gleda Bog, gledati same sebe kako nas Bog gleda, gledati na bližnje onako kako ih Bog gleda, i to je sloboda, jer tamo padaju strahovi, padaju osjećaji krivnje, nema više: „Mogu, ne mogu; Dobar sam, loš sam”, ulaziš samo u vir gdje ljubiš i dosta.

Dakle, ovo je jedini put, rekao sam, da otkrijemo život, otkrijemo značenje ljubavi i to je jedini put koji, ako kontemplirate Mariju, Ona ga je u potpunosti prošla. I ako sada kontempliramo, kako Marija vodi ovu bitku, također i kad govorimo o egzorcizmima, Luciferu, Sotoni, zlu, znate li kako Marija radi glede svega toga? Jedan pogled ljubavi i Lucifer se ne približava, zlo se ne približava. Nije napastovana, nalazi se u jednom viru gdje se Lucifer ne približava, destruktivna  energija te ne dotiče.

Svi smo pozvani ući u taj vir i svi imamo mogućnost i tako ćemo pobijediti smrt i pakao, i to možemo učiniti odmah, te odmah živjeti u novom stvaranju zajedno s Njim, izgrađivati ga s Njim. Gledajte da čitavo Evanđelje promatrano ovim pogledom, postaje doista nešto lijepo, na dohvat ruke svima, jer Bog je onaj koji nas vodi do toga.

Onda, povjeravam opet čitavu Crkvu Isusa Krista Majci Crkve, Presvetoj Mariji Suotkupiteljici čovječanstva, i neka njezin blagoslov prati svakog člana da u potpunosti uđe u život, u ime Oca, Sina i Duha Svetog.

[1] Usp. razmišljanje čiji je autor Mauro od 03. ožujka 2021 „Oružje svjetlosti“, objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[2] Vidi nota 1

[3] Usp. Iv 10, 34

[4] Usp. Mt 5, 44-45

[5] Usp. Lev 19, 2

[6] Usp. Iv 13, 34; 15, 12

[7] Usp. Mt 16, 24