Susresti Boga u pustinji – Čista Srijeda

Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

17.02.2021

Čista Srijeda, prvi dan Korizme – mislim da je i ove godine Korizma, kao i svi događaji ove godine, posebna. Posebna poradi žive prisutnosti ovog međuvremenog Isusova dolaska,[1] posebna poradi svega onog što nam je bilo objavljeno, posebna jer kao Crkva Isusa Krista sve više ulazimo u živu bitku, u poslanje, sve više se približavamo vremenu ostvarenja.

U čitanjima,[2] kao između ostalog, kroz čitavu Korizmu, naglasak se stavlja prije svega na pokoru, post, i to je dobro, no to se treba uzimati na zdrav način. Ja vas pozivam, u ovoj godini, povezujući se s razmišljanjem Oca Tomislava u subotu,[3] živjeti ovu Korizmu kao hod otkupljenja, kao hod živog i snažnog susreta sa živim Isusom, koji je došao među nas da bude susretnut, koji je među nama, ne da bi ostao nezapažen, nego da bi bio prihvaćen i surađivao zajedno s nama, kako bismo bili sredstva otkupljenja za cjelokupno čovječanstvo. Dakle, post i molitva trebaju nam pomoći da susretnemo Isusa, nisu sami sebi cilj.

Na kraju čitanja[4] Sveti Pavao kaže: „U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! ” Ako ove riječi ne shvatimo ozbiljno – to je sada -, izgubiti ovo vrijeme Korizme, ali i svakog dana – od sada do Uskrsa – bez prihvaćanja milosnog trenutka, to je … to znači da nismo slušali njegovu Riječ, to znači da smo još više otvrdnuli naše srce, te da želimo živjeti jedan površan odnos s našim Stvoriteljem.

Osim toga, kao svećenički, proročki i kraljevski narod, na poseban način trebamo živjeti ovaj susret i ovo vrijeme, s vapajima i molitvama, ne samo za nas – također i u svjetlu ove pandemije, ove situacije -, ali kako kaže u proroku Joelu[5]: „Neka tuže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole (svi bismo trebali moliti): „Smiluj se, Gospodine, svojem narodu, ne prepusti baštine svoje“. To je jedan vapaj koji trebamo uzdignuti.

Da bismo dobro živjeli ovo vrijeme, ako gledate već iz Evanđelja,[6] govori o ulasku u pustinju; Isus je također ušao u pustinju da se pripremi, u pustinju je ušao odmah nakon krštenja, pripremajući se za poslanje ušao je u pustinju četrdeset dana. Rekao sam u Evanđelju … tvoju molitvu vrši u tajnosti, milostinju u tajnosti, post u tajnosti;[7] to je jedna pustinja. Mislim da je u današnje vrijeme svima nama teško ići tražiti neku pustinju izvan nas samih, izvan konteksta u kojem živimo. No to je jedno vrijeme u kojem trebamo ući u našu nutrinu, kako bismo se suočili s nama samima i s Bogom. To je jedno vrijeme provjere, tada je vrijeme otkupljenja, tada njegova živa prisutnost, Isusova prisutnost pomaže nam da svaki dan živimo prolaske otkupljenja da bismo došli do uskrsnuća, ako živimo ovih četrdeset dana u ovom vremenu  pustinje.

Bila je to priprema za Isusovo poslanje – rekao sam – uzmimo to također i za naše poslanje, kako bismo sve više otkrivali naš identitet; to je jedna priprema kao završni detalj za ulazak u najdublje detalje. Pogledajte da u ovoj pustinji, koju nam ponekad Bog daje iskusiti u nama, ostavljajući nas u određenoj suhoći, ostavljajući nas … provocirajući – ja kažem provocirajući to je jedna ružna  riječ -, stavljajući nas u određene situacije gdje se ti nađeš sam, osjećaš se sam, iako nisi, i u toj situaciji ti možeš provjeriti svoju vjeru: gdje je? Na čega se oslanja? Na Boga ili na mnoge sigurnosti? Možeš provjeriti svoju nadu: u koga polažeš svoju nadu. Polažeš li je u Boga? Vjeruješ li u njegovo djelovanje? Ili, provociram vas, polažeš nadu u post? Polažeš nadu u molitvu? Polažeš nadu u brata? U sestru? Polažeš nadu u Papu? Polažeš nadu u Crkvu Isusa Krista svega Svemira? To je lijepo, ali nije dovoljno. Tvoja nada je u Bogu. Ovo je jedno vrijeme provjere: komu si dao svoj život? Jesi li ga dao Bogu ili si ga dao Crkvi? Jesi li ga dao Bogu ili si ga dao nekom drugom čovjeku? Iako u ime Boga. Znam da su to suptilnosti, ali imajte hrabrosti dopustiti da vas Duh Sveti obasja iznutra. Upravo u onim trenucima pustinje, kušnje, gdje možda više nemaš nikakvih osjećaja, upravo to je vrijeme za vršenje ovih provjera, a ne kada si dobro, kada si sretan, kada si miran, radostan. Provjere, ova vrsta provjere treba se vršiti kada si kušan. Dakle, tamo ti vidiš što je važno u tvom životu, tamo zaista vidiš što ti je potrebno u životu, tamo si provjeren do kraja da li je za tebe važno samo vršenje Božje volje, jesu li zaista lijepe riječi koje izgovarate kad ste dobro: „Tražim lice tvoje Gospodine“[8], „želim samo tvoje lice, samo želim biti tvoj, želim biti tvoj zaručnik, tvoja zaručnica“; provjeri to u pustinji. To bi trebala biti Korizma, eh: dopustiti Bogu da nas povede u pustinju.

Čineći tako, davanjem ovih odgovora, sve jasnije biva obasjan naš identitet, onaj identitet djece Božje, svećeničkog, proročkog i kraljevskog naroda, i ja mislim da u ovoj godini više nego ikad, isto tako i onaj identitet vlastite službe baš u njegovoj Crkvi. Identitet jedne posebne službe, jednog posebnog poslanja, također i jednostavnog, i više nego ikad biva probuđena u nama želja da molimo Boga za dobre i zle, da molimo Boga za ovo čovječanstvo, da molimo Boga da ga potpuno susretnemo u ovom njegovom međuvremenom dolasku te da budemo s Njim jedno. To je jedan vapaj koji se podiže doista iz dubine, ako si praćen u ovoj pustinji. Ovo, Bog ne čini stoga što nas želi kušati, onako, samo da bi nas kušao, nego to čini jer, ako ne uđemo u jedan istinski duboki odnos s Isusom, po Presvetoj Mariji, po prikazanju koje vršimo po njezinom Srcu. .. nećemo uspjeti, jer sukob sa silama zla nije neka šala, to je posljednja bitka.

Dakle, nužno je biti provjeren, nužno je očistiti prašinu od svega što se možda nataložilo iznad nas i što nas je dovelo do toga da zaboravimo temeljni put. U tom hodu, rekao sam, izaći će sve što još nije otkupljeno, otkupljeno u nama, ono što tek treba uskrsnuti, što se treba preobraziti; no i to je iz ljubavi, jer ako se približimo vremenu ostvarenja i ništa nečisto neće moći ući u kraljevstvo Božje, dobro došlo da sve izađe. Nadalje, rekao sam, kao Crkva, to je jedan hod ne samo za nas, nego je jedan hod napravljen iz ljubavi prema Bogu i prema čitavom čovječanstvu, to je jedan svećenički hod.

Kao i uvijek, držimo se riječi koje je od nas tražio: „Molim vas da budete vjerni i jednostavni“; također i njegov drugi dolazak, drugi Isusov dolazak, međuvremeni dolazak, nije nešto … apstraktno, magično; to je nešto vrlo jednostavno ako se spustiš u duh. Još jednom je Sin Božji onaj koji silazi, koji budući da vidi da Euharistija nije dovoljna, izvanredna sredstva nisu dovoljna, nisu dovoljni anđeli, vjerna braća, Centralna Jezgra, nije dovoljna njegova Majka, koja je prisutna, dolazi također i On. Nije komplicirano, no trebamo Ga prihvatiti, treba živjeti jedan odnos s Njim.

Dakle još jednom, što je jednostavnost? Uvijek je ona uobičajena iz Evanđelja: vjerovati, ljubav jedni prema drugima, molitva i blagoslov za sve, dobre i zle, opraštati, opraštati sebi, promicati dobro posvuda, prebivati u istini bez osuđivanja, dopustiti Bogu da napravi od nas svjetlost koja osvjetljava, a ne svjetlost da bi osuđivali, svjetlost koja daje vidjeti; ne osuđivati nikoga, pa niti same sebe, i u vjeri nastaviti tražiti Oca po Sinu, svjesni da je „istinski život upoznati Oca i Onoga koga nam je Otac poslao“[9]. Ostajući na ovim … jednostavnim tračnicama, dopustiti Isusu da nas prati u njegovom dolasku, u pustinji, zajedno s njim, stići ćemo spremni za uskrsnuće.

Onda još jednom povjeravam Presvetoj Mariji ovaj hod svakoga od nas, povjeravam ga Svetom Josipu, povjeravam ga cijeloj Crkvi te da se svatko od nas zna s radošću spustiti zajedno s Isusom, s radošću proći sve ono što je Isus predodredio da trebamo proći za naše dobro i za naše uskrsnuće, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka Presvete Marije od 07.prosinca 2020 „Mesijansko vrijeme“ i Isusova poruka od 24. prosinca 2020 „Duše zaručnice“, obje  poruke se nalaze na http://www.premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Jl 2, 12-18; 2Kor 5, 20 – 6,2; Mt 6, 1-6.16-18

[3] Vidi razmišljanje Oca Tomislava od 13. veljače 2021 „Otajstvo Otkupljenja“, objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[4] Usp. 2 Kor 6, 1-2

[5] Usp. Jl 2, 17

[6] Usp. Mt 3, 13-17 i 4, 1-11; Mk 1, 9-13; Lk 4, 1-13

[7] Usp. Mt 6, 1-6. 16-18

[8] Usp. Ps 27, 8

[9] Usp. Iv 17, 3