13.02.2021 

Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, danas želim razviti temu „Otajstvo Otkupljenja“ i slaviti Otajstvo Otkupljenja kao narod svega Svemira, kao Crkva svega Svemira. Kao što smo iskusili kroz cijelu prošlu godinu, također i u vrijeme Božića, jedno posebno sudjelovanje Božjeg života u našem životu i naše sudjelovanje u Božjem životu. Sada sa sljedećom srijedom ulazimo u Korizmu. Započinje ovaj hod slavljenja Otajstva Otkupljenja koji će završiti Uzašašćem i sa Presvetim Trojstvom gdje će se Sin Božji, Otkupitelj, vratiti u Očevu slavu. Dakle, ovo je  trag, ovo je hod za življenje ove ovog otajstva. Želio bih staviti neke orijentacione točke u ovo otvaranje Korizme, potom će vas pratiti svi svećenici, oni koji vam budu najbliži.

Počnimo s čitanjima šeste nedjelje ciklusa B. Prvo čitanje iz Levitskog zakonika govori o gubavcu.[1] Gubavac u onom mentalitetu nije viđen samo kao tjelesno bolestan, nego kao neki grešnik, jer je guba bila posljedica grijeha po mentalitetu onog vremena. I on je bio lišen zajedništva s narodom Božjim, odvojen, živio je u samoći, znači tretiran kao netko bez milosti. Markovo Evanđelje predstavlja ozdravljenje jednog gubavca,[2] koji je na koljenima zavapio pred Bogom: „Ako želiš, možeš me ozdraviti“. Zašto je vapio? Vapio je iz dubine srca, svjestan zla koje živi, također i duhovno. I Isus je ganuto odgovorio: «Želim, ozdravi!», i čovjek je ozdravio. Nakon toga Isus mu je zabranio da ga slijedi, da govori, da ne bi  smetao, nego da svjedočanstvo, ali on je posvuda naviještao Božju milost.

Vidite ovi elementi, svi elementi nam služe za razvijanje ovog vremena Otkupljenja: naše individualne, kolektivne svijesti cjelokupnog čovječanstva: ako smo odvojeni od Boga, u smrtnoj smo opasnosti. I da svatko od nas i svi zajedno prolazimo put prema novom stvaranju, prema Uskrsnuću, po Isusu Kristu u sili Duha Svetoga, i živimo za slavu Božju, već ovdje na Zemlji, kako bismo dosegli slavu na nebu. Sveti Pavao kaže: „Budite moji imitatori, kao što sam i ja Kristov“, a on kaže: „Činite sve na slavu Božju“.[3] Dakle, temeljna orijentacija u ovom vremenu je uzdići se da živimo na slavu Božju, svjesni da je Bogu svom Sinu Isusu Kristu, Kralju Svemira, među nama. Ako smo mi spremni, poput ovog gubavca, biti preobraženi i odvedeni do Božje slave, Isus kaže: „Da, želim, ozdravi!“ Naravno da je to jedno posebno ozdravljenje, kao znak, i mi trebamo napraviti jedan hod, kao što svaki život koji se rodi ima svoj hod u slobodi, u sazrijevanju, da dosegne puninu. Evo, ovo je trag za ovu proslavu Otajstva Korizme, Vazmenog vremena, usmjereni prema pobjedi, prema slavi Božjoj, koja je ujedno i naša slava, Uskrsnuće, i na taj način možemo utisnuti ovo svjetlo i ovu milost za cjelokupno čovječanstvo.

Kada se slavi jedna Tajna Vjere, slavi se spomen-čin spasenja. Što je spomen-čin? Vi znate da smo mi stvoreni na sliku Božju, ali ne samo na sliku Božju, nego i na priliku Božju. Ova je slika pred nama, ovo sjećanje na ono što smo bili. Sličnost je djelovanje slično Bogu. Tada svako sjećanje sadrži također i spomen čin u sebi. Mi vidimo i u društvu velike ljudske tragedije, neki slave heroje, neki slave krvnike. Na posebne blagdane, na primjer za Božić, kada se obitelj okupi, kada se osjeti Božja prisutnost, često se dogode samoubojstva, samoozljeđivanja, osobito od djece koja su trpjela. Danas se u epidemiji to često događa. Što to znači? To znači da u nama, u našem sjećanju, postoje dvije energije koje se međusobno suprotstavljaju: čista, vitalna, primarna energija i ona destruktivna energija. Tako se neke osobe prisjećaju određenih ružnih događaja u životu, kada se probude u njima se probudi i negativna energija, na prepotentan način. Nakon istočnog grijeha, Zemlja je obavijena ovom destruktivnom, negativnom energijom, i naše sjećanje, kako nam svjedoče vjerna braća, svedeno je na minimum. Tada niti spomen-čin ne može biti dinamičan, ne može se izraziti na vitalan način onako kako je to Bog mislio. Izgubili smo sjećanje na ono što smo bili, na ono što nam je Bog htio dati: vlastiti život, sudjelovanje u Njegovom životu. Gubljenjem pamćenja izgubili smo također i onu milost da djelujemo slično Bogu i okupirani smo negativnom energijom.

Ovo vrijeme u kojem mi živimo je vrijeme prisutnosti Krista, kao što smo i najavili, na osobit način kao njegov međuvremeni dolazak kako bi pripremio onaj u slavi. I njegova će prisutnost biti vrlo moćna, postupno u jednom narodu koji hoda da bi se preobrazio, uskrsnuo iznutra, i bio vođen prema novom stvaranju. Oni koji se zatvore prema milosti, odbacuju spasenje Krista Kralja, tonu u onu negativnu energiju. To je Zakon koji upravlja životom, nazovite ga psihološkim, kako želite, ali tako je, tako vidimo Zemlju i čitavi Svemir.

Što mi trebamo napraviti? Ma kroz ove godine sve je obilježeno ispred nas, u nama. Prije svega, predstavljen je put našeg sudjelovanja u trojstvenom djelovanju u nama: prikazanje Isusu Kristu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, kako bismo mogli sudjelovati u trojstvenom životu. Kroz naš hod napravili smo korake po Bezgrešnom Srcu Marije, Majke Naše, Kraljice, Suotkupiteljice, Majke i Kraljice novog stvaranja. To nisu bile titule. To je predanje našeg života u moć Majke Kraljice, to je jedan pristup za sve nas da sudjelujemo u kraljevskom dostojanstvu Majke, u njezinoj svemogućnosti, Suotkupiteljici po milosti Božjoj, u njezinoj odluci da koristi svu moć koju joj je Bog dao, kako bi štitila, rađala, pratila djecu Božju. Za tjedan dana, manje-više, 21., kao Crkva svega Svemira, slavit ćemo misu u čast Suotkupiteljici. U ponedjeljak 22. Katedra Svetog Petra, no  na obljetnicu očitovanja Suotkupiteljice, u našim kućama, s narodom koji se okuplja, svečano ćemo proslaviti ovu istinu i prikazat ćemo hvalu Bogu za ovaj dar. Majka Suotkupiteljica pripremila je ovu godinu Isusove međuvremene prisutnosti među nama.

Što će Isus učiniti u ovoj godini? Ako smo mi voljni poput onog gubavca, prepoznajući da imamo probleme koje trebamo riješiti, da se ovo čovječanstvo treba promijeniti, pronaći put da se nađe s Bogom, da živi s Bogom, tada će Gospodin duboko prodrijeti u nas, kao što je prodro u Svetog Petra, u Svetog Ivana, u sve apostole, vodeći nas naprijed da u sebi iskusimo ovu silu Uskrsloga Krista. Tada evangelizacija dolazi poput jednog ploda, poput cvijeta koji cvjeta, poput jednog zrelog ploda koji nas poziva: uzmite me, okusite, to je dobro za vas. Naš život je u stanju isijavati ovaj život, očitovati ovaj život na Zemlji. To je jedini izlazak iz ove epidemije, iz svih epidemija, također i onih duhovnih.

Crkva Isusa Krista to treba razumjeti, razumjeti iznutra, kao put koji brzo vodi prema novom stvaranju, i istodobno preuzeti odgovornost poziva pripadnosti Crkvi Isusa Krista u korist sve djece Božje koja žele ući u novo stvaranje. S našom otvorenošću prema Kristu, kako kaže sveti Pavao, „budite moji imitatori kao što sam ja Kristov“, pozvani smo na ovu otvorenost tako da nas on preobrazi u ovoj Korizmi, da u nama pobjedi zlo, sve do onog zla koje je obuzelo naš život kao jedno samoubojstvo; smrt je jedna  vrsta samoubojstva, jer Bog ne donosi smrt, Sotona je taj koji je donio smrt. Isus će se spustiti u svakoga od nas, među nas, da izliječi ono što je još uvijek bolesno u nama, sve dok nas ne  dovede do one prozirne slike Božje u našem životu i učini nas sposobnim za pobjedu nad zlom, pobjedu nad smrću te da pjevamo život. Tada naše korizmeni hod ne ide u smjeru kontempliranja Kristove muke da bismo plakali nad sobom, niti nad Isusom, nego da bismo išli s Njim jašući preko svih valova zla koji su danas u svijetu, kao pobjednici, korak po korak. Na kraju će sve stvorenje biti oslobođeno.

Isusova prisutnost među nama donosi milost da možemo sudjelovati u snažnom trojstvenom djelovanju u nama. Rečeno nam je kroz njegovu jednu jedinu Crkvu u cijelom Svemiru. Dakle, sjetite se što je Majka Božja za nas: ona je među nama, pored svakoga od nas. Cijela Crkva svega Svemira je uz nas, sveti, vjerna braća, duše u Čistilištu, braća koja žive u čitavom Svemiru i na Zemlji i svi u Crkvi ove će godine Uskrs proslaviti uz osobitu Kristovu prisutnost, i mi možemo sudjelovati u ovoj milosti. Što mi trebamo napraviti? Otvoriti se, pustiti Gospodina da nam govori, da nas promijeni, da nas preobrazi te učini sposobnim kontemplirati Boga, Božje Lice i poput anđela upijatio vaj život koji počinje kružiti u nama i među nama. Na kraju taj život se prelijeva na naš život i očituje se drugima.

Konkretne stvari: prva stvar je pitanje: želiš li ozdraviti do kraja? Gubavac je bio svjestan, vikao je: „Ako želiš, možeš me ozdraviti.“ U nama treba biti prisutan ovaj vapaj; vapaj, molitva, želja da Gospodin objavi sve što mi trebamo proći s Njim i pobijediti onaj izvor destruktivne energije u nama, koji nas vodi do svojevrsnog samoozljeđivanja ili uništenja, jer mi u vjeri trebamo sudjelovati u toj preobrazbi. Kako to možemo? Jedno je sigurno, tko želi praviti ovaj hod ne može se zadovoljiti recitacijama, biti iz navike iz dužnosti prema religiji. Treba se odnositi sa životnim Kristom, koji dotiče, kojem možemo pristupiti i dodirnuti ga: „Ako želiš, možeš me ozdraviti“; „Želim!“ Kada to iskreno zamolite, On je već tamo: „Želim!“, i počinje činiti, na svoj način, u vremenima koja on predviđa, postupno kao što jedan otac, jedan majka prate njihovo dijete u rastu.

Druga stvar je: u ovom vremenu trebate pronaći vrijeme za čitanje, meditaciju i kontemplaciju. Što? Riječiiz Evanđelja, Svetoga Pisma, no trebate sudjelovati u Božjoj riječi koja se spustila u ovo vrijeme, preko vjerne braće, preko anđela, preko svetaca, preko Presvete Majke, preko Isusa Krista, preko Duha Svetog, Otac je govorio. To nisu bile riječi, osobne, privatne poruke: cijela Crkva svega Svemira govorila je svoj djeci Božjoj, prenijela je njezino iskustvo, njezinu snagu, energiju milosti, poput svetog Mihaela, počevši od njega, tako i  naši anđeli čuvari, svi su zauzeti oko nas. Dakle one riječi koje su Trojedini Bog i cijela Crkva izrazili kroz ove objave, žive su oko nas, to je Crkva koja je prisutna, životna s nama u ovom vremenu. Meditirajući o tome, živeći to, mi se kao Crkva svega Svemira uključujemo u ovaj hod, prihvaćajući i prikupljajući sve dobro kroz tisućljeća, koje pripada djeci Božjoj, i ovo bogatstvo koje će se odraziti na čitavu Zemlju, na sve, također i na onog posljednjoj, onog kojeg trebamo pokupiti. Na svakom od nas je da zauzme ovaj stav.

Postoje neke praktične stvari: danas se govori o poremećajima uslijed epidemije, psihičkim, psihološkim, u obiteljima. Ako se vi potrudite staviti, probuditi u vašoj djeci, u vašim obiteljima ovaj odnos sa životnim Bogom, sa Crkvom životnoga Boga, čitava Crkva u Svemiru pojavit će se u vašim domovima, u vašim obiteljima, vi ćete osjetiti svu milost. Vaša će se djeca probuditi za život, a ne samoozljeđivanje. Ovo je trenutak u kojem će kršćani dobre volje trebati napraviti skok u kvaliteti, poradi vlastitih potreba i poradi vlastite dužnosti prema svima onima koji su očajni i koji ne znaju kako izići.

Ne predlažem vam da budete monasi, no predlažem vam da pronađete vremena kako biste u tišini susreli živoga Boga, Krista u vama, da osjetite ovu milost u vama. Pronađite trenutke za ulazak u ovaj odnos, ne idite u crkvu da biste izvršili dužnost, varate se, religija vas ne spašava. Ali ako idete u crkvu kako biste susreli živoga Boga, ako to tražite, naći ćete ga. Ako svećenici ne budu na nivou, postoji Crkva svega Svemira koja pokriva, naći ćete životnog Boga. Jeste li uznemireni u vašim obiteljima? Zazovite Krista prisutnog, zazovite Majku Kraljicu Suotkupiteljicu, zazovite anđele čuvare, cijelu Crkvu svega Svemira, bit ćete ispunjeni milošću.

To su linije i točke koje treba slijediti, uđite u jedan  stav i pripremite se za ulazak na put. Potom će sljedeći put biti naša svetkovina Suotkupiteljice i govorit ćemo vam. No beskorisno je govoriti ako se ne uronite, ako se ne pripremite. Pripremite se i iskusit ćete da Isus odmah dolazi pomoći i pošaljite ga  nesretnima, siromasima, zbunjenima.

Ovih dana imao sam poteškoća sa svojim zdravljem i tada sam rekao Isusu: „Ti si poslao mene, i ja sada šaljem tebe. Ne mogu ništa napraviti, idi siromasima, vladarima, zbunjenima, prgavcima, idi svugdje.“ Evo trebamo tako činiti, tako da Kristova prisutnost ispunjava Zemlju i čitav Svemir i kao obično obećavam da ću vas pratiti, kao i svi mi koji smo posvećeni za obavljanje ove službe.

I ja vas blagoslivljam da se Gospodin Isus učini prisutnim među vama i da možete osjetiti Njegovu prisutnost u svim situacijama, također i kad vam se čini da ne znate kako se izvući iz neke situacije. Neka Isus Krist bude prisutan da upravlja svim valovima koji vas pogađaju, da odbacuje valove zla, kako biste znali prihvatiti valove milosti i živjeti spasenje, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga .

[1] Usp. Lev 13, 1-2.45-46

[2] Usp. Mk 1, 40-45

[3] Usp. 1 Kor 10,31-11,1