30.01.2021

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, dobro smo napravili prethodeći bdijenje za blagdan Isusova Prikazanja u hramu, tako da svi vi možete imati  vremena za dobru pripremu, jer je za nas to vrlo važan prolazak.

U pretkoncilskoj liturgiji, svetkovinom Prikazanja Isusova u hramu, završavalo se Božićno vrijeme. Bilo je to povezano s malim djetešcem Isusom, ali u zadnje vrijeme ovo je slavlje povezano s posvećenima u crkvama, posvećenima na određeni način, redovnicima i redovnicama, i mi smo jedan narod posvećen Bogu i svi oni koji žele pripadati Crkvi svega Svemira trebaju biti posvećeni; ne u smislu redovnika i redovnica, to je specifično, nego u smislu svetosti i potpunog predanja Božjem životu u nama i preko nas. Dakle, za nas su sada u igri oba elementa koja sam spomenuo.

U vremenu od prošlog Božića do 16. siječnja primili smo sve smjernice kako se ponašati u ovoj godini, tamo su prisutni svi elementi našeg ponašanja.[1] Proslavom Gospodinova Prikazanja u hramu, mi ulazimo u jednu posvetu da bismo bili s njim u hramu Gospodnjem, da bismo bili s Isusom koji je prisutan među nama te sudjelovali u njegovom moćnom djelovanju na Zemlji i u Svemiru. Što to znači? To znači da će od sada svi naši blagdani biti jedno posvećenje, jedno produbljivanje, svaka naša molitva, svaki naš trenutak od sada, treba biti jedan poziv da budemo s Gospodinom, da osjećamo Gospodina i njegovo djelovanje te da budemo raspoloživi prenositi ovo djelovanje koje osjećamo da Gospodin vrši.

Svi elementi koje smo primili, u ovom nas trenutku vode do činjenice da je Gospodin Isus, Kralj Svemira, na poseban način među nama, u svakome od nas, u našem unutarnjem hramu, u našim međusobnim odnosima, te u našim odnosima s čitavim Svemirom. Više nismo u očekivanju Njega, nego se nalazimo ispred njegove prisutnosti, i njegova prisutnost ne ostavlja vrijeme za odluke. U njegovoj prisutnosti narod je pozvan osjetiti njegovu slavu, osjećati, osjetiti njegov život u nama i neprestano kroz sva slavlja u ovoj godini, promovirati ovaj život u nama koji postaje sve protočniji, da u sili Duha Svetoga gura ovaj život iz nas da poprimi vanjski oblik, komunicira se drugima i cijelom Svemiru. To se događa samo kroz svijest o njegovoj prisutnosti i svijesti da mogu osjetiti njegovu prisutnost u sebi, da mogu osjetiti njegovu prisutnost među nama i ono što On traži za moju službu, za moje djelovanje.

Citiram jedan dio poruke Boga Oca[2] koji nam je predstavio da Lucifer želi uništiti Zemlju, želi uništiti život, i Otac kaže da On ima svoj plan i želi ga provesti u djelo kako bi spasio čovječanstvo. A njegov plan prolazi kroz Crkvu svega Svemira koja je postala jedno redovno sredstvo, svi zajedno, i kaže: „Oni na Zemlji koji žele pripadati „Crkvi Isusa Krista svega Svemira“, ne riječima, nego djelima, i spremni su ljubiti i služiti u Isusovo ime; oni koji odluče svoj život posvetiti službi Presvetog Trojstva, po Bezgrešnom Srcu Marijinu; kako bi živjeli u cjelovitosti i zajedništvu sa svom braćom u Svemiru, oni će osjetiti u njima, kao nikada prije, živu Isusovu prisutnost i njegovo moćno djelovanje.“ Kad govorimo o njegovoj moći, o njegovu životu više nego prije, to je život Uskrsloga Krista; Visoki Svemir Ga gleda otvorenih očiju, sudjeluje u Njegovom djelovanju, također i Srednji Svemir. Ova se sila premješta također na Zemlju i Gospodin želi komunicirati ovu silu.

Poslanica Hebrejima[3] govori o Isusu koji je došao uzeti od Sotone moć nad smrću, oduzeti mu moć preko Svoje smrti, to znači ukloniti onaj glavni uzrok u nama, kako bismo mogli živjeti uskrsnuće počevši od naše nutrine. Dakle, temeljna je točka našeg razmišljanja da naš narod sudjeluje u živoj i djelotvornoj Isusovoj prisutnosti, koji nas je pohodio u svom međuvremenom dolasku, kako bi malo po malo pripremio naše otvaranje za njegovo slavno očitovanje. Što za nas znači ova priprema? To nam je već poznato, no ne želim da to ostane kao neka fraza, „posvetiti život u službi Presvetog Trojstva po Bezgrešnom Srcu Marijinu“. Marija kao Majka, za nas je Bezgrešni hram i ona je istovremeno Majka i Kraljica u hramu Jaganjčevu u novom stvaranju, uz Oca, mi smo djeca Majke. Dakle, kao što Majka kaže: „Ja sudjelujem sa svojim životom u Presvetom Trojstvu. Otac me ljubi kao svoju preljubljenu kćer. Moj Sin je u potpunosti sjedinjen sa mnom i ja s njim. Ja sam zaručnica Duha Svetoga”. Dakle svatko od nas tko se doista posveti Majci, ulazi u ovaj vir njezinog Bezgrešnog Srca koji nas priprema za ulazak u onu dimenziju u kojoj se ona nalazi u slavi, a tada će njezino Srce trijumfirati, trijumfirat će Srce njezinog Sina Isusa Krista. Bez Majke koja nas preporađa, koja nam pomaže da prevladamo sve kušnje, već smo govorili, ne može se ići naprijed, stoga iznova ponavljam da naša posveta Presvetom Trojstvu po BezgrešnojMajci nije neka formula, neki obred, nego je jedna stvarnost. Ako ju živimo kao jednu stvarnost, živjet ćemo Isusa Krista stvarno prisutnog u nama. Tada, kako nam je Ona rekla: „Tada ćete osjetiti da vas Otac ljubi, da je Otac poslao svog Sina da vas spasi. Tada ćete osjetiti silu Duha Svetoga”, evo one protočne sile koja daje život i koja nas tjera da ustajemo iz mrtvih.

U tekstu poslanice Hebrejima govori se o kušnji i o Isusu koji je kušan sve do smrti. U Evanđelju se govori da će Srce Marijino biti probodeno kako bi se otkrile namisli srdaca.[4] Mi trebamo biti kušani. Prorok Malahija kaže: „Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite.[…]  Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevačevi kao lužina bjeliočeva“[5]. Čovjek treba biti kušan, jer je pozvan gledati Boga takvog kakav jest. Dobro se sjećate Starog Zavjeta, nemoguće je vidjeti Boga i ostati živ, iskustvo koje su živjeli u drevnoj prošlosti. No ako mi želimo vidjeti Stvoritelja, trebamo vidjeti nas same onakvima kakvi jesmo u Njemu. Nažalost mi nismo danas onakvi kako nas je On zamislio, zatvoreni smo u sebe. Poput žrtava potresa, nakon 2-3 dana ne mogu gledati svjetlost, jer su bili odviknuti gledati svjetlost, tako je i čovjeku teško vidjeti svjetlo bez Duha Svetoga i bez zagovora Bezgrešne Majke Marije i Crkve svega Svemira koja sudjeluje u djelu Majke i s Majkom.

Osobe se zatvaraju pred kušnjom. Kušnje koje Bog dopušta služe da nas polako izvode na svjetlo, iz onih dimenzija u kojima se nalazimo nakon istočnog grijeha i nakon kolektivnog grijeha i našeg osobnog grijeha, i osobe se zatvaraju. No mi smo predodređeni biti promijenjeni. „I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti. Tad će biti draga Gospodinu žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina.“ Predodređeni smo biti preobraženi, pročišćeni. Što je jedna kušnja koju Bog dopušta? Imam dvije slike: sliku mreže kojom Bog stavlja u mrežu sve naše rastresenosti prema Njemu, sva otuđenja i sve to ušutka. To je jedna milost, no mi trebamo biti spremni biti licem u lice s Njim. Kada govorimo o bezgrešnosti u nama upravo je ovo, kada kušnja ušutka smrtnog čovjeka. Druga je slika da nam Bog zatvara svaki pristup pogrešnim odabirima, ostaje samo jedan koji vodi do punine života, a čak ni to nije dovoljno ako s naše strane nema sudjelovanja.

Dakle, vidite kamo nas vode naše ispovijedi, kada se kaže velika ispovijed, i sada će biti velika za cijeli Svemir, za cijelu Zemlju, za sve, za naše dubine. Naša ispovijed pred Božjim Licem bit će predstavljanje naših strahova, predstavljanje naših unutarnjih kompleksa, naših bjegova od njegova Lica, idola koji su se ugnijezdili u našim dušama. Nije dovoljno pripadati jednoj religiji. Mi smo odabrali Isusa Krista, Spasitelja koji kraljuje u svemu u nama i sve stavlja na pravo mjesto. Dakle naša posveta je prihvaćanje Onog koji kraljuje, koji nas oslobađa od vlasti smrti, tako da cijelo naše biće dosegne točku da leti prema novom stvaranju, duh, duša i tijelo. To nije neka magična stvar koja će doći sa slavnim Isusovim dolaskom. To je jedan proces koji se odvija u nama, a koji ćemo mi kao Crkva Isusa Krista svega Svemira slijediti kroz sve naše nedjelje, kroz sva euharistijska slavlja, kroz sve molitve, uvijek na produbljen način, da nam riječi iz Biblije, riječi koje smo primili u objavama sve više govore, sve moćnije. Tada ćemo na kraju iznutra osjetiti onaj život koji izvire, kojemu se nećemo moći oduprijeti, osjetit ćemo da će život u nama eksplodirati, život će biti promijenjen.

Ovo bi trebao biti hod u nama tijekom cijele godine. Počnimo sada s ispravnim, svjesnim i odgovornim stavom, svi zajedno, zajedno sa cijelom Crkvom svega Svemira. Kada se posvetimo Isusu Kristu, po Bezgrešnoj Majci, to znači da želimo sudjelovati, kao što je Marija sudjelovala u Isusovom životu, i zajedno s Njim pobijediti također i onu okrutnost koju je Ona iskusila nad njenim Sinom, okrutnost smrti, gledati dalje, vjerovati, nadati se i ljubiti i to će razviti Duh Isusa Krista u nama. Kada Bog stisne s jednom kušnjom, dopusti kušnju i ostavi nam samo jedan prolazak koji vodi u život, što bi trebalo poteći u nama? Neograničeno povjerenje u Boga, nada i ljubav, i to u nama rađa plodove Duha Svetoga, radost, mir, razumijevanje, sve što je plod Duha Svetoga. I tada se naš život započinje komunicirati, u duhu, u riječima ili u tišini, komunicira se svima.

Otac u citiranoj poruci kaže: „Isus će vas sve ojačati, i Duh Sveti će vas poučiti za sve vidljivije i prodornije poslanje. Prisutnost moga Sina odbit će djelovanje zla od mog naroda i Zemlja će početi osjećati blagotvorno djelovanje preko ove Crkve čije će plodove izliti po cijelom Svemiru.” Evo, ovdje započinje naše poslanje. Vratimo se onda iznova u hram u Jeruzalemu, vratimo se iznova u hram, u Marijino Srce, jer biblijski srce je duh čovjekov, koji nam ona prikazuje, prikazujući Isusa u nama i prikazuje nas kao što je prikazala Isusa. Sav narod treba biti prikazan od Marije; kao što je Marija prikazala Isusa tako prikazuje sve nas kao djecu, i uzima garanciju za nas, ako smo mi odlučni sudjelovati.

I ovim što sam objasnio, ako dopustimo da nas Gospodin vodi iznutra, pročišćava, tada se naše prikazanje uzdiže, jedno prikazanje koja nema granica. Kakav stav onda zauzeti? Naše posvećenje po Bezgrešnom Srcu Marijinu je dragovoljno, slobodno podlaganje čitavog našeg života, svih naših prolazaka, Očevoj volji po Sinu. Kada mi to vježbamo, u svakoj molitvi, u svakom slavlju mi se sve više uzdižemo, otvara nam se put da možemo predstaviti druge. Ako smo u svađi s nekim osobama mi smo spriječeni prikazati ih  Bogu. Ako imamo sudove protiv drugih osoba, mi ih ne možemo prinijeti pred Bogom. To prikazanje nije ugodno Bogu i osobe ne mogu osjetiti Božje djelovanje preko nas. Gospodin nas sada ne želi savršene, no želi da budemo svjesni da smo uronjeni u ono svjetlo gdje prihvaćamo svoju granicu i granicu drugoga te granice ovog čovječanstva te da mi sami budemo podloženi volji Božjoj a to su Zakoni čistoga Duha. I sa žarom Božje ljubavi, prinosimo druge, dobre i zle, s njihovim problemima, da budu podloženi sili Božjoj, koja ih oslobađa od zla.

Danas vidite kakva je situacija na Zemlji. Niti znanstvenici ne znaju stvari, kako se kretati. Pitam se, postavljam pitanje vama koji slušate propovijedi svećenika, propovjednika, znaju li oni što trebaju raditi? A mi znamo što trebamo raditi! Potrebno je podložiti čitav Svemir Zakonima čistoga Duha koji će zablistati u novom stvaranju, dati svima mogućnost. Ako mi to ne radimo, ako ne vršimo ovu službu, nismo Crkva. Ali, Papa se naziva Namjesnikom. Ako je Kristov Namjesnik, neka napravi nešto, neka pozove sve kršćane da promijene stav! Kršćani bi trebali imati …, imaju, moć u sebi da promijene ovu situaciju. Mijenjaju je ili su omamljeni?, kako kažu određeni duhovni komentatori, poput svih ljudi na ovom svijetu. 4000 smrtnih slučajeva u Americi – prelazi se preko toga kao da je to svakodnevna vijest … 500 ljudi umire u Italiji, prelazi se kao da je to neka stvar …, sami podnose ostavku.

Dakle Crkva svega Svemira, Kristova Crkva, primila je moć od Gospodina Isusa; pojavio se u ovoj godini s jednom međuvremenom prisutnošću kako bi vodio svoj narod naprijed i dao moćnu misiju svom narodu da okupi sve one koji žele služiti Bogu. To je jedna obveza koja nas očekuje u ovoj godini. U tom smislu, kao što je rečeno, naša je Liturgija uvijek jedan događaj koji pokreće događaje iz prošlosti i budućnosti, mijenja. Vjerujete li? Pripremite se, krenimo! Uskoro ćemo govoriti za Korizmu, no trebamo krenuti. Ne dopustite da vas uhvate mreže duha ovoga svijeta, problematike i da ih pokušavate riješiti ljudskim sredstvima, one neće biti riješene. Uzdignite se, dopustite Gospodinu Isusu da bude prisutan u vama, da djeluje u vama i preko vas, i mi svi molimo za vas, ljubimo vas, prikazujemo se i ići ćemo naprijed s cijelom Crkvom Isusa Krista u Svemiru.

I ja vas blagoslivljam, vas i vaše obitelji, vaše bolesnike, one koji trpe, da preko vas mogu imati ove moćne poticaje milosti, vjere, nade i ljubavi, u ime Oca, Sina i Duha.

[1] Usp. Isusova poruka od 24.prosinca 2020 „Duše zaručnice“, poruka Presvete Marije od 31.prosinca 2020 „Posvećeni za službu Ljubavi“; Isusova poruka od 05. siječnja 2021 „U moje ćete ime pobijediti“; Poruka Boga Oca od 16. siječnja 2021 „Vrijeme koje dolazi“. Sve poruke su objavljene na našoj web stranici https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Poruka Boga Oca od 16. siječnja 2021 „Vrijeme koje dolazi“, objavljena na našoj web stranici

[3] Usp. Heb 2, 14-18

[4] Usp. Lk 2, 22-40

[5] Mal 3, 1-4