05.01.2021

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, s ovom uočnicom Bogojavljenja mi ulazimo u svetkovinu Bogojavljenja, očitovanja Gospodina, našega Boga svim narodima. Za svetkovinu Majke Božje posvetili smo se Njoj, kako bismo u njezinu Srcu mogli primiti Božju prisutnost i uz njezinu pomoć biti praćeni da je u potpunosti živimo.

Danas je govorio Isus[1], govorio je o snazi zazivanja njegovog Imena. Uveo nas je u ovu svetkovinu i želi slaviti ovu svetkovinu pred Bogom Ocem sa čitavom svojom Crkvom. Ova je svetkovina razdjelnica. Možemo to shvatiti iz liturgijskih čitanja, ali smještena u ova vremena međuvremenog dolaska Isusa Krista, razdjelnica glede odabira: stati na stranu Heroda koji je želio ubiti ga, velikih svećenika koji su ga osudili na smrt sramotnog Križa, onih koji su ustali vrijeđajući ga, onih koji su ubili život Božji u sebi, i ubijaju ga u drugima. Ili stati na stranu onih koji Ga prihvaćaju, poput Marije. Daje mu zemaljski život, svoje tijelo, svoju krv, trud njezine duše. Sveti Josip koji se potpuno posvećuje tom stvorenju, Božjem Sinu utjelovljenom u Mariji, štite ga, promoviraju. I Marija sudjeluje u spasenju podno Križa, tamo je živjela  svoju preobrazbu, vrhunac kao Majka čovječanstva.

Što znači prihvatiti Isusa? Postoje neke točke koje možemo primiti iz Isusove poruke, ali i iz Evanđelja.[2] Prva je stvar da želimo biti ozdravljeni, no prije nego budemo ozdravljeni, osjetiti bol što smo bolesni, osjetiti da naš život ne funkcionira, da postoji jedan mnogo širi život, jedan vječni život. Evanđelje govori o ljudima koji pripadaju religiji, koji gledaju a ne vide, slušaju a ne čuju, imaju srce ali ne osjećaju, jer su zatvoreni u sebe, ne žele biti promijenjeni. To mi trebamo vidjeti u sebi  kako bismo odabrali i stali na stranu Marije, Josipa i svih Svetih, te promovirali život u nama i u svima drugima na Zemlji i u Svemiru. To je zadatak Crkve. Prvo naša preobrazba i uskrsnuće, koja nas vodi prema punini života.

U poruci, kao što ćete moći vidjeti, Isus daje jedan pogled na kršćanstvo, kršćanske vjeroispovijesti, kako se ponašaju i ne mogu dati odgovor na potrebe čovječanstva. Kako kaže, ove su se vjeroispovijesti danas većinom pretvorile u humanitarne organizacije. U Božjim očima to je ozbiljno, iako je pripadanje humanitarnoj organizaciji Caritasa pohvalna stvar, no ne uključuje spasenje čovjeka koji je pozvan ući u život u Bogu, doseći puninu života po Isusu Kristu u Duhu Svetom.

Dakle Isus uvodi jedan pojam u ovoj poruci: hodati. Ovim se blagdanom zapućujemo u ovu godinu posvećenu Kristu Kralju Svemira, u kojoj se On želi pojaviti u fazi koja prethodi njegovom slavnom očitovanju, odnosno u fazi njegovog međuvremenog dolaska. To za nas podrazumijeva jednu otvorenost prema punini, jednom prihvaćanju Isusa Krista ne samo na formalni način prema njegovoj riječi ili prema institucijama, prema vjeroispovijestima, nego u duhu i istini. To je za nas iznimno važno i to se uvijek događa, kao što se život rađa u obitelji, to se događa u Crkvi, pravoj Crkvi koja pripada Isusu Kristu.

Dakle Isus je iznova naglasio da Crkva je jedna jedina, ona koju je On ustanovio i koja se sada spušta među nas, onakva kakva je na nebu, kakva bi trebala biti, i podvlači karakteristike ove Crkve koje ćete vidjeti u poruci. U poruci Isus kaže: „Od sada pa sve do moga slavnoga dolaska, bit ću među svojim narodom čitavoga Svemira, na nevidljiv način očima onih koji me odbacuju, sve dok Otac to bude želio.“ Zašto nevidljiv svima onima koji ga odbijaju? Stoga što su slobodni, ne prisiljava, u ovim vremenima ne vuče, iako je Crkva vukla tijekom ovih tisućljeća kako bi vodila prema Kristu. No u ovim vremenima to treba biti slobodan, originalan odabir, kao što je svatko od nas originalan, i jedan cjelovit odabir, jer idemo prema punini života. Isus se pojavljuje među narodom u duhu, i mi ćemo se u ovom razmišljanju dotaknuti ove teme, da bismo vidjeli kako nas vodi do punine, kako nas vodi prema novom stvaranju. Isus kaže: „Vi ćete biti, moj narod, oni koji će očitovati moju moć i svjedočiti moju prisutnost među vama. Ja ću djelovati u dubinama vašeg duha, i vi ćete iznositi na van plodove vašeg jedinstva sa mnom. Znakovi i čudesa pratit će vaše poslanje jer ću ja biti onaj koji djeluje zajedno s vama. Molim vas da budete poučljivi i poslušni mojem autoritetu kako bih mogao raspolagati s vama.” „Mojem autoritetu…,“ mnogo smo puta rekli da ovo su vremena kada će Isus staviti čitavu Crkvu, sve pojedince pod svoj autoritet. Niti jedan drugi autoritet ne može ga zamijeniti, pa niti jedan prorok, niti karizmatik, nitko, niti neki vladar, nitko, jer svatko od nas, u svojoj originalnosti u Duhu Svetom treba biti otvoren prihvatiti život Trojedinog Boga, od Boga, koji prolazi preko Isusa Krista u Duhu Svetom u nama, poput izdanka koji u proljeće prima zrake sunca i vode. Ako nismo u stanju primiti ovaj život od Boga, ne možemo niti donijeti plod, ne možemo dati. Možemo naučiti lekcije iz kateheze, na teološkom studiju, no to nije ista stvar. Potrebna je naša sposobnost prihvaćanja i razlikovanja, također studija i kateheza, ma prihvatiti u čitavom našem biću život koji se spušta od Boga.

I potom nas Isus uči zazivati njegovo Ime kako bismo mogli davati život, pulsirati život drugima, i mislim da su ove tri točke koje je On naglasio vrlo važne u našem hodu molitve, slavlja, odnosa. „Koristite moje Ime kada tražite i kada dajete. Snaga moga Imena otvara vrata istinskim čudesima i ono što je nemoguće postaje moguće. Želim da odsad i ubuduće tražite sve u moje Ime. Prije svake molitve, osobne ili zajedničke, i prije svakog slavlja: zazovite Duha Svetoga da vam pomogne tražiti ono što je u skladu s Božjim željama. On poznaje vaše želje i želje naroda, no također poznaje i Božje želje i neće vam dopustiti da tražite ono što nije po Bogu.” Zašto Isus stavlja zazivanje Duha Svetoga na prvo mjesto? Stoga što je Duh Sveti, Duh Božji, savršena Ljubav, pulsira prema svima, prema svim ljudima, svim anđelima, pulsira i prema Luciferu, no Lucifer odbacuje Ljubav. Mi, u našoj nutrini, možemo ga odbaciti ili prihvatiti, i malo je osoba koje se uranjaju u Duha prije nego što govore, propovijedaju, traže i ovdje prolazi naš odabir: prihvaćamo li Božji život u sebi ili ne. Ako želimo vršiti ono što Bog želi, Duh Sveti daje nam te prve poticaje, Duh Sveti nas prati od trenutka našeg začeća, neprestano. Pogledajmo primjer, Presveta Majka Marija je bila praćena, ali potom je došao trenutak Isusova začeća, došla je faza njezina poslanja i na Nju se spustila Božja svemogućnost, potom je Božja svemogućnost djelovala u njoj pred Raspetim Sinom, Božja svemogućnost uvela ju je u novo stvaranje, u potpunosti, dušom i tijelom. Dakle, evo, prva točka je: što želimo?

Potom tu je druga točka: „Potom se posvetite mojoj Majci, Zaručnici Duha Svetoga, kako bi se svaka vaša molba filtrirala kroz njezine prečiste nakane. Ona će Bogu prikazati samo molbe vrijedne da budu prihvaćene”. I ovdje uistinu trebamo otkriti savršenu Majku koja nas prihvaća, koja nas prati, i ovdje trebamo prihvatiti Suotkupiteljicu koja je ušla u život Presvetog Trojstva, u punini i vodi nas savršeno k Isusu, ako mi prihvatimo ono što ona prenosi u nama. Kako smo mnogo puta rekli, sva proročanstva za ovo vrijeme naglašavaju da nas u ova vremena neće zaštititi nitko osim Bezgrešne Majke, njezinog Bezgrešnog Srca. Ali, ako se mi ovako sjedinimo, s njezinim Srcem, postajemo poput njenog Srca, i ponašamo se kao Ona pred Isusom, i nitko nije prihvatio Isusa kao što ga je Ona prihvatila.

„Na kraju, zamolite Oca da vas u moje Ime usliši. Ja ću stajati pred Njim i tražiti od njega da sasluša vaše molitve, ako one budu ispravne i neophodne za vaše dobro i onih za koje budete molili.” I ovdje smo u procesu uzdizanja, ulaska u puninu, jer Isus plaća sve za nas, savršeno zagovara ono što je za naše spasenje i savršeno će nas pratiti, pojedinačno i čitavu Crkvu, do Oca u novom stvaranju. I kako smo napisali u knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“[3], tada u nama djeluje u potpunosti trojstvena sila, mi smo puni Božjeg života.

Za nas je iznimno važno ovako krenuti i pripremiti svetkovinu Krštenja Gospodinova u kojoj ćemo obnoviti naša krsna obećanja. No u ovoj godini obnova krsnih obećanja ne može biti neka recitacija, površno prianjanje, nego prihvaćanje one sile kojom se Isus pojavljuje u ovim vremenima u svojoj Crkvi u čitavom Svemiru.

Još je jedan aspekt vrlo važan za nas: ako napredujemo u postupnom prihvaćanju ove punine, ne možemo nikome ništa nametati, trebamo svakoga ostaviti slobodnim. Nijedan se prorok ne može nametnuti, kako kaže sveti Pavao: proroštva su ograničena.[4] Ako pogledamo starozavjetne proroke, oni su puni simbologije, slika, i Bog nam govori preko slika. Ali mi se nalazimo u vremenima u kojima nas Isusov međuvremeni dolazak priprema da prihvatimo njegovo slavno očitovanje, što ujedno znači i naše slavno očitovanje prema punini. I onda ne možemo ništa nametnuti, ali ne možemo niti spasiti lijepim propovijedima, lijepim konceptima, lijepim slikama, zastrašujući druge. Doista  svatko od nas trebao bi pulsirati Božjim životom, pulsirati njegovu ljubav, njegovo svjetlo, njegovu snagu i ostaviti osobama da odluče, da gledaju situaciju i odluče u njihovoj dubini ono što su izabrali u sebi, i taj odabir više ne može biti poput skrivenih talenata.[5] Sada sve treba izaći na van, ali ako želimo ići u puninu Božjeg života, trebamo se usmjeriti prema punini i očitovati puninu.

Ovi dani pripreme za svetkovinu Krštenja dragocjeni su za nas jer Isus djeluje u ovim danima, tako da se svatko od nas pripremi. Isus se kao čovjek pripremao trideset godina, a potom se uranjao u onu duboku tišinu kako bi primio Očev život u Duhu Svetom i pobijedio kušnje preko Sotone, i mi smo u tom vremenu. Pozvani smo postupno ulaziti u puninu i komunicirati je drugima. Ovo je naš odabir, na kojoj ćemo strani stajati. Zatim dodajem, svatko od nas pojedinačno i svi zajedno možemo to živjeti samo u Crkvi Isusa Krista, jednoj jedinoj u Svemiru; pulsirati prema svima kao što je Isus htio sve spasiti, ali ne ljudskim sredstvima, nego silom Duha Svetoga u kojoj se Isus pojavljuje u ovoj godini i doći će kucati u svako srce.

Ja vas blagoslivljam večeras kako biste mogli biti sabrani iznutra. Ostavite zamisli koje je opisao Sveti Matej – to je bil oočitovanje u onom povijesnom trenutku – kako bi  Duh Sveti otvorio vašu pamet, vaše pameti za prisutnost Gospodina Isusa da priprema svoj slavni dolazak, pobjeđuje zlo, da nas ozdravlja, utješi, preobražava, da ozdravlja naš vid, naš sluh, naše srce, naše osjećaje, razlikovanje. Ja vas blagoslivljam da svatko od nas može prenositi ovu Isusovu prisutnost, život koji cvjeta, prelijeva se i daruje drugima u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Isusova poruka od 05. siječnja 2021 „U moje ćete Ime pobijediti“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Mt 2, 1-12

[3] Izdanje Luci dell’Esodo

[4] Usp. 1 Kor 13, 9

[5] Usp. Mt 25, 14-30