Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

25.12.2020

Sretan vam svima Božić, i neka nam ovaj Božić doista pomogne ući u onu pripremu da budemo posvećeni, prikazani po Bezgrešnom Srcu Marijinu, na Njezine nakane.

U jučerašnjim čitanjima Mise polnoćke,[1] u onima od jutra, zornici[2]i onima od dana[3]prisutan je sav hod koji nam je Gospodin dao da vršimo kroz sve ove godine, hod svakog kršćanina kroz vlastiti život, kroz čitavo Evanđelje i Sveto Pismo. No ako znamo to gledati, također i naš osobni hod, svakoga od nas, koji je doveo do toga da je Crkva Isusa Krista svega Svemira izašla na vidjelo također i ovdje na Zemlji. Ovaj hod, kako kaže Isus,[4] koji je od 2018. ovim izlaskom izazvao Luciferov bijes.

Otac Tomislav, jučer navečer, jasno je pokazao kako prihvatiti i kako živjeti Isusove riječi iz poruke, kao i one riječi od Presvete Marije te one koje su nam bile objavljene prije.[5] Jedini način da ih prihvatimo je da se uronimo te da osjetimo što je Bog učinio za nas, drugim riječima Njegovu ljubav. To su riječi, jednako kao i cijelo Sveto Pismo, kao i Evanđelje, koje ne možemo razumjeti, ali riskiramo da ih samo interpretiramo našim mislima ako se ne uronimo u onu tišinu, kao što je i Presveta Marija oduvijek činila, i meditiramo u našem srcu što je Bog učinio, što čini.

U Evanđelju od ponoći[6] kaže nam: „Marija je začela prvorođenca“. Znate da su za ovo mnogi davali interpretacije: „a onda je imala drugu djecu …“. Prvorođenac u smislu prvog Sina Božjeg, a potom je rađala sve nas. Svi oni koji prihvaćaju Riječ, prihvaćaju Isusa Krista, zajedno s Marijom bivaju rođeni. Isus je prvi, a potom svi mi. Marija Suotkupiteljica, Marija Majka Suotkupiteljica.

U Misi zornici pastiri Njoj naviještaju ono što im je rekao Sveti Mihael i Ona započinje meditirati u svome Srcu značenje tih riječi.[7] Meditirala je u svom Srcu ovu Božju ljubav koju je Ona oduvijek susretala po milosti, začeta bez grijeha, prikazana u hramu  tri godine, i u hramu je provela Svoj život moleći i tko zna kakve su to molitve bile, ovaj susret s Bogom, poznavajući Boga, Boga Očeva, Boga Abrahamovog, Boga Izakovog, Boga Jakovljeva. I pokušajmo zamisliti kako jedna djevojka koja je rasla u hramu od malena, dakle po svim izraelskim propisima, u ovom osobnom susretu s Bogom, kako je bila proširena u duhu, kako je bila pripremljena, kako je brzo znala odgovoriti da Arkanđelu Gabrijelu i sav hod koji je napravila u Svom životu; sve je to bila jedna priprema.

„Uroniti se da prihvatimo Božju Ljubav kako bismo razumjeli Mariju“, rekao je jučer Otac Tomislav, „Kako bismo razumjeli sve svetce“. Ja kažem kako bismo razumjeli sve poruke.

Današnje Evanđelje, prolog Ivanova Evanđelja,[8] kako možemo razumjeti Božju Ljubav? Kako je osjetiti? Vidjeli smo kroz povijest, također i mi smo iskusili, Božju Ljubav snažno osjetiš, osjećali je snažno, također i mi je osjećamo snažno, isto tako i grešnici u Njegovom oproštenju. Osjećaš Njezinu slast, Njezinu nježnost, jer se osjećaš prihvaćen od tog Milosrđa, od te Ljubavi; stvarno osjećaš kako je On uzeo tvoje grijehe i nosio ih te ih pribio na Križ, iz ljubavi prema tebi. No, polazeći od toga, otac Tomislav govorio je: „Uroniti se u tišinu“. Sveti Josip dao nam je onu lijepu poruku o tišini.[9] Presveta Marija i mnogi su nam govorili o tišini.

Onda ja vam kažem: pokušajte, ovo Ivanovo Evanđelje uroniti u tišinu, pokušajte razumjeti: „Riječ bijaše uz Boga, i Riječ bijaše Bog“, i odlučio je postati čovjekom. Imao je život, bio je život, bio je svjetlost i spustio se u tamu. Tko ga je na to natjerao? Stvorio nas je, otkupio i još nas želi posvetiti, vječno nastavlja tražiti sve do onog posljednjeg. U svojoj nam poruci govori o međuvremenom dolasku.[10] U svojoj poruci govori nam o moći, o kraljevstvu, koje će dati svakome od nas, njegovoj Crkvi, Njegova Crkva je Njegov narod. Govori nam o zaručništvu, mističnom jedinstvu, postati poput Njega, slični Njemu, misliti kao On, djelovati kao On. Ali s kojim kraljevskim dostojanstvom? Pogledajte s kojim se kraljevskim dostojanstvom spustio Onaj koji je stvorio svijet – „Sve postade po njoj“ – i što je učinio da nas vrati u ovo dostojanstvo djece Božje, dajući nam milost na milost, onima koji su ga primili. Nije bio prihvaćen odmah; uvijek su mu se opirali, progonili sve do smrti na križu.

Mislim da je na ovom tragu sav hod koji imamo pred nama za iduću godinu. U kojoj sili, u kojem kraljevskom dostojanstvu? Kao djeca Presvete Marije, na isti način kao i Marija, na isti način kao i Isus. Marija, Majka Božja, prihvaćajući Sina prošla je kroz hram, vjerojatno među miljenicima velikog svećenika, riskirala je potom da je kamenuju i uvijek se nalazila u bijegu, uvijek u opasnosti od smrti, uvijek ne prihvaćena od obitelji, susjeda. Bila je ljubljena jer su vidjeli koliko je bila slatka i pozitivna, koliko je pozitivne energije širila, no odbacivana jer nije u potpunosti slijedila ono što su smatrali ispravnim. Uvijek prateći Sina i onu Božju Ljubav koju je Sin svjedočio i živio, meditirajući o tome u svome Srcu, sve dok nije postala Majka pod Križem, Majka svih nas. Rodila je Isusa u špilji, rodila je svakoga od nas pod Križem i nastavlja nas rađati. Mi smo pozvani, posvećujući se na Marijine nakane, za iduću godinu, na isti način svjedočiti ovu Ljubav. Da bismo je svjedočili, trebamo je osjetiti; zasigurno je stvorena za meditaciju, stvorena da se spusti unutra, također je stvorena da se traži u nama, ali uvijek sa sviješću o tome što je učinila.

„Ljubav nije ljubljena“,[11] jučer je govorio Otac Tomislav, govoreći o Svetom Franji, nije razumljena, malo je onih koji su je razumjeli. Ja vjerujem da je jedan od prolazaka poradi kojih je ne uspijevamo razumjeti stoga što ne želimo ući i meditirati u svome srcu, tamo gdje je istina. Jer ulaskom u meditaciju, bivaju otvoreni pečati koje imamo od začeća, onaj da, i sa otvaranjem tih pečata sve polako postaje jasno u nama, ali sve u istini. I onda vidjeti istinu ove Ljubavi plaši nas, također i ideja da trebamo ljubiti na taj način nas plaši. Ali pogledajte taj strah od toga da trebamo ljubiti na ovaj način, „kako se može ljubiti ovako?“, to je stoga jer  još računamo na nas same, mislimo da mi to trebamo napraviti, ali Bog će biti onaj koji ljubi u nama. Ovo je prolazak prihvaćanja Krista, da se prepustimo da nas ljubi, no trebaš ga prihvatiti tako da potom On djeluje u tebi; to je zaručništvo, duše zaručnice. Isus je opet taj koji će ljubiti sve do onog posljednjeg, opet je Isus taj koji će preko nas doći do svoje Crkve, doći će do svakog malenog, posljednjeg; to nije naše djelo, to je djelo Trojstva.

Prihvaćanjem ove ljubavi, ulaziš u ono zajedništvo sa svim Božjim sredstvima, u ovom vremenu izvanrednim sredstvima, jučer Isus govori da će biti ojačani.[12] Dakle, u našim svakodnevnim događanjima, ući u onu tišinu i ljubiti Isusa kada trpiš, ne zato da ti ukloni bol, nego da ga osjetiš uz tebe koji trpi za tebe, koji uzima na sebe tvoje prolaske, tvoj pristanak da budeš s Njim otvara pečate u tebi i On preko tebe ljubi sve one koji trpe; tako svaki put kada smo odbačeni, tako u svakoj poteškoći, tako i u svakoj kušnji. Tada će Bog, Isus, preko vas djelovati, no od tebe traži tvoj da. Ne traži od tebe: ukloni mi to; on te pita: ljubimo to zajedno, činimo to zajedno; traži od tebe vjeru: da znaš da je On tamo, da je On platio, da je On već sve dao, milost na milost, ali traži od tebe ovaj da. Taj trenutak, trenutak u kojem s ljubavlju prihvaćaš ovaj prolazak, obavezan je; to je ono što danas kaže u Poslanici Hebrejima: „Pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama“[13]. Isto tako i mi, zajedno s Njim, zajedno sa Marijom Suotkupiteljicom, trebamo provesti pročišćenje grijeha, našim da, i to je svakodnevni prolazak iz svakodnevnog života. Božja ljubav ne može se prihvatiti samo na slatki način: Bog me ljubi, Bog oprašta, Bog mi sve uklanja, Bog čini sve … Istina je, no on želi da ti sudjeluješ. Ovo će biti izvanredna akcija međuvremenog dolaska iduće godine: osjetiti ovu njegovu snažnu, živu, istinsku prisutnost; nisu karizme. Dogodit će se mnogi znakovi, no dogodit će se upravo tamo gdje ih ne tražimo, gdje ih ne želimo; dogodit će se na prirodan način, jer tamo gdje je živa Isusova prisutnost prisutna je čitava njegova Crkva, također i stvaranje to osjeća, tko god bude dobre volje bit će ovim probuđen.

Kažemo da se prikazujemo po Mariji, na nakane Presvete Marije. Jednu nam je nakanu  već jasno rekla: širenje znaka; jasno je, rekla nam je, obećala je milosti i onima koji će vršiti ovu službu, koji budu to osjećali da trebaju vršiti. Širiti ovaj znak, međutim, ne na komercijalan način, nego kako kaže Izaija:[14] nositelji radosne vijesti, nositelji nade. Kako su lijepe riječi onih koji će nositi ovaj znak. Širiti ovaj znak sa posvetnim molitvama kako je Marija tražila od nas, jer preko tih molitava, ako ih čitate, sve je tu. Posvećujte, radite tako da se Isus, njegovo Presveto Srce i Bezgrešno Srce Marijino dotiču i da imaju moć nad svime što posvetite: anđele, ljude, stvorenja. Izvršeno u vjeri onoj koja je energija koja prodire u čitavo čovječanstvo, prodire u stvaranje, prodire u cijeli svijet, cijeli Svemir i ta energija udaljuje Luciferovu destruktivnu energiju i sve koji mu pripadaju.Onda je jednostavno živjeti u ovom predanju, živjeti u ovoj jednostavnosti; od nas je tražen jednostavan život, u vjernosti, i On čini, i Božje djelovanje će vršiti.

Dakle, želimo vam iznova sretan Božić, naša je želja zaista da se pripremimo za ovo posvećenje u Duhu Svetom, Bezgrešnom Srcu Marijinu, da budemo oni koji potom sve posvećuju Isusu; to znači da preko nas Isus može dotaknuti sve. On sa svojom Živom Prisutnošću, kažem međuvremenom da se razumijemo glede poruke, da može preko života od svakoga od nas, doticati sve našim da, a mi u srcu meditirati ovu Beskrajnu Božju Ljubav koja želi spasiti svaku dušu.

Neka nas onda Presveta Marija, Sveti Josip sjedine u ovoj obitelji, koja je Božja obitelj, koja je Njegova Crkva; neka nas nastave rađati, nastave rađati za Božji život, kako bismo prihvatili milost na milost, svu ljubav koju je Isus Krist donio na Zemlju: ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga. I neka ova ljubav preobražava nas, čovječanstvo i sva stvorenja, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp. Iz 9,1-6; Tit 2, 11-14; Lk 2, 1-14

[2] Usp. Iz 62, 11-12; Tit 3, 4-7; Lk 2, 15-20

[3] Usp. Iz 52, 7-10; Heb 1, 1-6; Iv 1, 1-18

[4] Usp. Isusova poruka od 24.prosinca 2020 „Duše zaručnice“, objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[5] Usp. razmišljanje Oca Tomislava od 24. prosinca 2020 „Duše zaručnice“ objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[6] Usp. Lk 2, 1-14

[7] Usp. Lk 2, 15-20

[8]Iv 1, 1-18

[9] Vidi „Preko velike Barijere“, na stranici 205-206

[10] Vidi nota 4

[11] Usp. Poruka Svetog Franje Asiškog od 17 rujna 2012 „Čista Božja ljubav“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju, Svezak 2 – 2012. godina“, na stranici 76

[12] Vidi nota 4

[13] Usp. Heb 1,1-6

[14] Usp. Iz 52, 7-10