Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

4.11.2020

Predragi, kao što smo rekli, nakon događaja koji se zbio dekretom protiv Oca Tomislava, ova web stranica, kao i svaki sredstvo, postaje za nas jedan instrument za svjedočenje onoga što smo primili, vidjeli i želimo svima navijestiti. Jedno sredstvo za svjedočenje onoga što smo susreli u životu, svjedočanstvo onoga što je promijenilo i preobrazilo naš život na bolje.

Na uočnicu Svih Svetih primili smo riječi Svetog Mihaela,[1] jasne, snažne, koje nas u određenom smislu još više obvezuju da idemo naprijed. Stoga nadodajem riječima koje sam već rekao, još jednom srce onoga što nas je dovelo do toga da prije svega budemo osobe koje traže Krista, i žele Isusa Krista u centru. Centralno mjesto za Isusa Krista kojeg smo susreli preko Djevice Marije, osobito u ukazanjima Presvete Marije u Međugorju. Centralno mjesto koje je imalo svoj nastavak, kao što sam već rekao, i potom nas je dovelo do toga da bolje upoznamo te da pokušamo otkriti i sudjelovati u Božjem programu koji je oduvijek, a to je Uglaviti u Kristu sav Svemir. To bi trebao biti centar za svakog kršćanina.

Već sam rekao da se sve razumije i razumije se što znači biti kršćanin,što je kršćanstvo. Prolazi se put prema tome da postanemo djeca Božja i što znači biti djeca Božja, subaštinici zajedno s Kristom, kada je centar našega života sigurnost da Bog vodi povijest. Povijest nije niz slučajnih događaja i nije niti pod Sotoninom moći, unatoč tome što je Sotona knez ovoga svijeta. Za one koji prihvaćaju Krista, za kršćane Bog ima svoj precizan i savršen plan. Bog vodi i Bog dopušta, Bog kuša, no nikada ne čini ništa loše, nikada ne čini ništa pogrešno, jer Bog ne stvara grešnike ili pogreške, naprotiv Bog povraća svakog grešnika i svaku ljudsku pogrešku.

U današnjem Evanđelju, u Lukinom Evanđelju[2], Isus kaže što treba učiniti da bismo bili Njegovi učenici: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“ Potom daje jedan primjer: „Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti. Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća.“ Dakle postavljam jedno pitanje: mislite li da Isus Krist nije napravio ovu računicu kad je došao na ovaj svijet i izravno se suočio s Luciferom? Dobro je znao da ima sposobnost dovršiti ovo djelo. Doista, Isus je pobijedio svijet i dobro je znao koliko će ljudi biti dio Njegove vojske. Isus ne traži neki kompromis s Luciferom, nego ide izravno protiv Lucifera, i to će definitivno učiniti Njegovim Slavnim Povratkom, koji je sastavni dio kršćanskog hoda. Kao što su apostoli naviještali Isusovu smrt i uskrsnuće, sada je vrijeme da se naviješta Njegov povratak, Slavni povratak, Ostvarenje svega.

Već smo rekli da smo franjevačke i marijanske duhovnosti. „Svaki autentični poziv rađa se iz Božjeg poziva i utrobe Majke, utjelovljuje se u onima koji odgovaraju i postaje jedno Božje djelo, vidljivo čovjekovim očima.[3] Tako bi trebalo biti za svako Božje dijete, za svakog kršćanina, i onda osobito to treba biti za Crkvu Isusa Krista ovdje na Zemlji. To je Božji poziv i utjelovio se uz pomoć Presvete Marije. Govorio sam o Međugorju i našoj Kući Svetištu u Međugorju; govorit ćemo o toj kući i onome što ona predstavlja. Svaki znak govori, utjelovljen je uz Marijinu pomoć, uz Marijino majčinstvo. Tamo je prisutan i poziv i odgovor.

Kako djelovati kao Crkva? Sveti Mihael dao je vrlo jasne točke.[4] Više puta, za one koji nas duže slijede, rečeno nam je: „Nećete biti ostavljeni sami. Sve će vam biti rečeno”, i sada smo došli do ovog prolaska. Događaj dekreta također je pod Božjim vodstvom. Bog ga je dopustio, znači da je to jedan ključni prolazak i bio je za to trenutak. To ne znači da se ne trpi, da nam nije žao, no bio je trenutak za to. Otac Tomislav i Stefania također su nam uvijek govorili: „Mi molimo, prikazujemo se i reći ćemo vam sve ono što nam bude rečeno“, u njihovoj službi kao živi članovi Centralne Jezgre za ovo vrijeme, sredstva da Crkva Isusa Krista u ovom vremenu napreduje. Sveti Mihael dao je vrlo jasne točke: „Pozivam vas da pojačate vaše djelovanje u evangelizaciji Zemlje, koristeći duhovna sredstva koja su vam pokazana kroz ove godine“, i potom ih nabraja, pozivam vas da pročitate poruku.

Također nam govori kako se ponašati, upravo u ovom trenutku kada se zbio događaj dekreta: „Došlo je vrijeme da ova Crkva na Zemlji započne svoje poslanje u punini, konačno oslobođena od ljudskih i hijerarhijskih veza. Bog će vas uputiti izravno i preko svojih sredstava. Bit ćete vođeni, korak po korak, u svakom zadatku kojeg će vam Bog povjeriti. Također iako ste oštro osuđeni, vi ne osuđujete nikoga. Nikakva ružna riječ, nikakva osuda, nikakvo negodovanje. Činite sve iz ljubavi prema Bogu i njegovu narodu, s poniznošću i strpljenjem. Na zlo odgovorite dobrotom i blagošću. Budite spremni prihvatiti one koji će vam doći, bez da ih prosuđujete ili osuđujete, jer će mnogi raskajani grešnici tražiti milosrđe. Ova Crkva ne izopćava nikoga osim zla, koje ne smije naći prostora među vama. Ljubite se uzajamno Kristovom ljubavlju. Ljubite one koji imaju potrebu za ljubavlju. Uvijek se sjetite Krvi koju je Gospodin prolio za vas i za sve ostale”. Moglo bi se reći da su to naši zakoni, jasno ne zanemarujući „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“[5], novu zapovijed koju nam je Gospodin dao.

Jasno je da je na centralnom mjestu u svemu tome naš osobni odnos s Bogom. Na centralnom mjestu je molitva, dopustiti preobrazbu našeg života koja se odvija ne toliko po djelima koja možemo mi izvršiti, nego jer dopuštamo slobodno Božje djelovanje u nama, koje nas preobražava i čini svetima, koje nas uranja u njegovu Svetost. Sredstvo za sve to su sakramenti, molitva, točke koje uvijek spominjemo: Prikazanje života Isusu po Mariji, Cjelovitost, Sveopće zajedništvo, Novo Svećeništvo, Arkanđeli, Očinstvo i Majčinstvo u Bogu. To su točke koje treba prihvatiti i pokušati živjeti kako se može, bez perfekcionizma, bez potištenosti, bez „neosjećati se ni dostojni ni spremni“, jednostavno ih treba živjeti, a život će nas u tome pratiti. Rekao sam da kao Marijanskoj i franjevačkoj duhovnosti na centralnom mjestu nam je Sveta Misa, Sveta Misa koja je sudjelovanje u Nebeskoj Liturgiji koja se neprestano slavi na Nebu; slavi ju Isus Krist, Veliki Svećenik, kojem asistiraju i sudjeluju svi anđeli, Arkanđeli, svi sveti, u čemu i mi sudjelujemo kada se u duhu sjedinimo s našim kraljevskim svećeništvom i kada slavimo Misu po rukama ministerijalnog svećenika. Sve biva uzdignuto prema Bogu, i Sveti Mihael je objasnio kako se to radi, one točke. Zamislite kada bi svatko od vas živio svoje kraljevsko svećeništvo uzdižući ih prema Bogu kako je objasnio Sveti Mihael, pročitajte ih. Donesene na oltar, Isus ih predstavlja Ocu, ovo pokreče djelovanje Trojstvenog Vira unutar svakoga od nas i u ovom Viru prisutno je naše posvećenje i preobrazba. Preko ovog Vira i ovog djelovanja mi uzdižemo Zemlju, preobražavamo Zemlju i mi se preobražavamo. Otac Tomislav mnogo puta je ovo objasnio: slavljena od jednog svećeničkog naroda, i predvođena od ministerijalnog svećenika.

Centralna točka jednog hoda koji smo napravili i koji svi trebamo vršiti kao Crkva, je postići duboko razumijevanje uloge ministerijalnog svećenika. Ministerijalni svećenik rođen je iz jednog svećeničkog naroda, ne može biti ministerijalni svećenik bez svećeničkog naroda. Ne može biti netko ministerijalni svećenik ako ne živi u potpunosti svoje kraljevsko svećeništvo, svoje krštenje. Imamo primjer koliko je kraljevsko svećeništvo jedan oblik svetosti i punine u Presvetoj Mariji, Svetom Franji, Svetom Josipu i mnogih drugim svetcima poput njih koji nisu bili poslužitelji. No vi mi recite nisu li veliki svećenici, nisu li znali uzdizati, zagovarati, rađati, posvećivati, prikazivati, očevi i majke! I nastavljaju to biti. Sve poslanice Svetog Pavla, sav Sveti Ivan, svi apostoli, čitavo Evanđelje, ovo nam objašnjavaju, vode nas do ovoga. Dakle, kao što smo već mnogo puta rekli, objave koja imamo pomoć su za življenje Evanđelja, jedna pomoć da postanemo djeca Božja. Nisu neka novost, nisu nešto novo. Sve je novo u Bogu, svaki dan je novi u Bogu, svaki dan je nova Riječ Božja. To su sredstva za dosezanje Boga. Danas Sveti Pavao govori o jednoj od osobina koje ministerijalni svećenik treba imati: „Ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.“[6] Prvi zadatak ministerijalnog svećenika je prikazati se za svećenički narod koji mu je povjeren, prikazati se za Crkvu, Božji narod, prikazati se u zajedništvu, u savršenom jedinstvu s Isusom Kristom Velikim Svećenikom. Svaki ministerijalni svećenik pomazan je od začeća od Isusa Krista za svećenika, i ondje se rađa svećeništvo. Pozvan je od vječnosti živjeti ministerijalno svećeništvo prikazan s Isusom, to je njegova služba.

Kad govorimo o tome da biti župnici, biskupi, pape, to ne znači biti svećenici. To je služenje jednoj strukturi, što nije uvijek služenje Bogu. Ministerijalni svećenik je sjedinjen s Kristom za narod, daje život za narod. To je njegov zadatak, nije ni propovijedati, nego je dati život, blagosloviti, zaštititi, pratiti, odriješiti, oprostiti, biti milosrdan, nikada ne suditi, preuzeti odgovornost za narod, preuzeti na sebe također i grijehe naroda, kao što je napravio Isus Krist. Jedan svećenik rođen od svećeničkog naroda treba vršiti ovu službu i nužno je da je vrši, kako bi se sjedinio s Kristovom žrtvom, žrtvom koja je otvorila put za prikazanje svakoga od nas. Da se nije On prikazao, ne bi moglo biti ove službe. Da se Isus nije prvi prikazao Ocu za nas, mi se ne bismo mogli prikazati jedni za druge, ministerijalni svećenici se ne bi mogli prikazati za narod.

Ove stvari govorim ne zato što vas pokušavamo uvjeriti, biti prozeliti, međutim pozivam vas da se stavite pred Boga i dopustite da ono što želimo živjeti, ono što se trudimo svjedočiti u našim granicama, pokušajte osjetiti u sebi prepoznajete li to kao istinu, nije li to bit života, nije li ono što vrijedi. Ako to prepoznate, pridružite se onda Crkvi Isusa Krista svega Svemira, kako možete, kako znate. Nije potrebno da dolazite, da sudjelujete. Sjedinite se, tražite od Boga da budete dio njegove Crkve. Pokušajte živjeti u zajedništvu s anđelima, s Arkanđelima, sa vjernom braćom i sa Centralnom Jezgrom. Osjetite ih blizu, jer su nam bliže nego ikad. Crkva se spušta, Jeruzalem se spušta, blizu su. Osjećajte se sjedinjeni s pokojnima, u ovom mjesecu koji je mjesec pokojnih, no ne poput pogana, sa žalošću; sjedinjeni sa pokojnima kao s onima koji su nas prethodili, koji nas prate, onima koji već vide, koji su ušli u svjetlost. Mi u našim misama za pokojne, kao svećeničku odoru, stavljamo bijelo, ušli su u Božju Svetost. Svetost ne znači biti bez granica, svetost je dopustiti Bogu da nas učini svetima, to znači biti u istini onoga što jesam, ali sa željom da budem potpuno Božji. To je svetost.

Kako sam rekao stavit ćemo neke od naših molitava, znam da već stavljamo neka naša razmišljanja i nastavljam vas moliti da nam pomognete, govoreći nam što vam je potrebno i kako želite biti praćeni. Pozivam vas da idete čitati također i pojašnjenja znaka koji nosimo, Bezgrešno Srce Marijino na jednom križu. Kažem da ga u čitavom Svemiru nose oni koji pripadaju Crkvi Isusa Krista.

Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

---

[1] Usp. Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 31. listopada 2020 „Gospodin će doći sa svim svojim Svetima“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Lk 14,25-33

[3] Usp. Poruka Svetog Franje Asiškog od 04. listopada 2020 „Budite na visini vašeg zadatka“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[4] Vidi nota 1

[5] Iv 13,34

[6] Fil 2,12-18