Crkve Isusa Krista svega Svemira

Mauro

18.10.2020

Mnoga pitanja koja smo primili ovih dana vrte se oko toga kako je moguće živjeti u svijetu šest točaka Svetog Mihaela koje naviješta Centralna Jezgra.[1] Kako je moguće živjeti vlastito kraljevsko svećeništvo i što su, i tko su jezgre. I jedno pitanje koje je oduvijek prisutno u svakom čovjeku je: kako je moguće živjeti Evanđelje? Sveti Franjo predstavio je papi njegov način na koji želi živjeti, i papa mu je rekao da je to bilo nemoguće. Sveti Franjo je htio živjeti Evanđelje doslovno, i papa mu je rekao: „Nemoguće“. Ovo pitanje ima korijene u istim temeljima: kako je moguće živjeti u svijetu po Zakonima Duha? To je jedna muka, jedna borba koja je oduvijek postojala, postoji stoga što je knez ovoga svijeta Lucifer. Istina je da ga je Isus pobijedio, pobijedio ga je zauvijek i Isus je potvrdio da će uskoro biti izbačen s ovoga svijeta,[2] no definitivno će biti izbačen slavnim Kristovim povratkom. Dakle, treba se zapitati: kako je moguće živjeti Evanđelje? Kako je moguće živjeti Zakone Duha? I ja kažem: čovjeku je nemoguće, no Bogu nije ništa nemoguće. Osnova je uvijek ova: kako je moguće prebivati u kraljevstvu Lucifera i biti djeca Božja? Čovjeku je to nemoguće, no Bogu ništa nije nemoguće.

U Isusu Kristu, s Njegovim Otkupljenjem, imamo milost i snagu za pobjedu, već smo pobijedili. Važno je također to i prepoznati: već smo pobijedili. Isto tako ako smo izmučeni, ako smo pritisnuti, umorni, bolesni, slabi, krhki: već smo pobijedili ako prihvaćamo Isusa Krista i Njegovo Otkupljenje. To kako se osjećamo nije signal jesmo li pobijedili ili ne, nego jesmo li ga prihvatili. Prihvaćajući ga, mi smo pobijedili, a Sotona je izgubio, i često najveće kušnje, najveće muke koje nam mogu doći proizlaze iz Luciferove ljutnje koji zna da nas je već izgubio, jer smo Kristovi i više ne može ništa učiniti. Još se više ljuti, i bijes koji vidimo u ovim vremenima upravo je to: bijes onoga koji zna da je izgubio, jer Crkva se spušta s Neba i on ne može učiniti ništa, samo se ljutiti, samo biti nasilan, no već je izgubio.

Međutim, centralna točka oduvijek je prebivati u Istini. Bog Otac tražio je od nas da budemo: „Posvećeni u Istini“,[3] dakle u kojoj Istini? Ne u našoj. Centralna točka je: što je Istina? Da smo mi došli na svijet, da, ali u ovom svijetu smo da „tražimo ono što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu“.[4] „Mi smo u svijetu, ali nismo od svijeta”[5]. Prizor ovog svijeta prolazi, i stoga je naš pogled uprt prema gore. U tom smo stavu već pobijedili. Ako je, naprotiv, naš pogled usmjeren na Zemlju, na događaje na Zemlji, na zlo na Zemlji, na destruktivnu energiju na Zemlji, na to kako je Zemlja, kako je Zemlja u lošem stanju, samo ćemo biti opterećeni i nećemo vidjeti svjetlost, nećemo osjećati nadu, nećemo osjećati onaj život, Božji život koji je već pobijedio svijet,[6] koji je u nama. Možemo staviti u centar Boga samo ako od toga polazimo, inače ne stavljamo Boga u centar, nego uzimamo Boga i stavljamo ga u naše zemaljske stvari, i tamo smo izgubili. Možemo pobijediti u bitkama da možda nešto dobijemo, da imamo lijepe dane gdje je sve lijepo, dogode se također i čudesa u našem životu koja nam Bog daje, no malo po malo izgubili smo Božji život. Staviti Boga u centar, staviti u centar njegove zakone, bez bježanja iz svijeta. Kršćanin ne bježi iz svijeta, kršćanin se suočava sa svijetom jer ga je već pobijedio. Kršćanin se suočava sa Luciferom, gleda ga u oči, kršćanin ne polazi od straha. Mislim da pomalo nauk priman vijekovima kao da je određivao strah od Boga, strah od kazne, strah! Mislili smo na vječni život, ali sa strahom da ga ne izgubimo. Ja pokušavam reći suprotno: prihvaćajući Krista imamo vječni život jer nam ga On daje, jer nas On vodi, jer idemo po Njegovoj zasluzi, a ne po našoj. Strah samo rađa strah, čak i ako Boga tražim sa strahom, rađat ću strah. Sinoć smo čuli oca Tomislava kako govori o očevima i majkama, o rađanju.[7] Možemo rađati samo u Božjem životu, tada rađamo Božju djecu, rađamo život u nama i u drugima.

Svijet kakav vidimo je kraljevstvo Lucifera, prepoznajemo sve njegove nad đavle koji se bore jedni protiv drugih, i ako pogledate povijest, oduvijek je bila takva. Svaki rat, na kraju, uvijek je bio rat između dva nad đavla, pa tako je također i sada. Svaka frakcija jedna protiv druge na bilo kojem polju: vjerskom, političkom, financijskom, uvijek zlo koje se bori, demoni protiv demona, i kada želimo zauzeti stranu ili s jedne ili s druge strane, to znači ući u redove jednog nad đavla ili drugog, ali nema nikakve koristi. To nije pobjeda nad svijetom, to je ulazak u kompromis sa svijetom, umjesto da se s njim suočimo bez straha. Često nam je bila predstavljana slika i odatle se postavljalo pitanja: „Kako se može živjeti Zakone Duha?“, „Zašto da bi bio s Bogom, trebaš se odreći svega, misleći da nam Bog nešto oduzima, da Bog želi pokornike, da Bog želi one koji su spremni na žrtvu? Istina je, imamo primjer Isusa Krista, koji nas je otkupio pomoću Križa, no ne na težak način, „njegov je jaram lagan i breme slatko,“ [8]ne žalosni. To je jedan čin ljubavi, jedan čin života, jedan čin radosti. Samo tako možemo pobijediti svijet, jer je Krist taj koji ga pobjeđuje u nama, Bog ne oduzima, Bog daje.

Možemo pobijediti ovaj svijet, pobijediti njegov duh, samo Božjim životom, ne postoji ništa drugo. Životom Božjim koji se budi u nama. Samo snagom života kojeg nam je Bog dao, kada nas je stvorio, kada je mislio na nas, možemo pobijediti svijet. Pobjeda nad svijetom odgovor je na pitanja koja postavljate: „Kako je moguće?“ Moguće je odgovarajući na poziv. „Mnogi su pozvani, malo je izabranih“[9]; odgovarajući vjerujući, odgovarajući trudeći se staviti Boga u centar, u istini, ne poradi preživljavanja na ovom svijetu, nego da bismo živjeli kao djeca Božja. U svemu tome Bog je već stostruko obećao na Zemlji, a potom i vječni život.[10] Dakle, kako je to moguće? Uzdajući se, vjerujući, ljubeći! Borba između Lucifera i njegove destruktivne energije, i Boga, i njegove primarne energije prisutna je od izdaje Anđela, oduvijek je prisutna i u svakoj epohi Gospodinje davao čovjeku neophodna sredstva, kako bi pobijedili u ovoj borbi, sve do najuzvišenijeg sredstva : Isusa Krista, gdje je ta borba bila pobijeđena. Mi smo sada u vremenu u kojem pripremamo vječni poraz, sa slavnim povratkom, gdje više neće biti borbe, napokon će završiti. Vrijeme Milosrđa koje prepušta vrijeme Pravednosti, a Pravednost je Bog koji u određenom trenutku treba staviti jednu točku. Razmišljati ovako znači razmišljati već o stvarima odozgor, to znači već tražiti ono što je gore, već truditi se živjeti Blaženstva, ne misleći na njih prema našoj zemaljskoj misli. Također i riječ “istina” koju govori Bog Otac, u Njegovoj istini i ako je stavimo na našu razinu, na razinu naše istine, naše pravednosti, gubi smisao.

Nakon Isusa Krista, sredstvo koje je Bog neprestano davao za pobjedu nad svijetom je njegova Crkva, i u njegovoj Crkvi sakramente. Sakramenti su prvo sredstvo za pobjedu nad Luciferom, u nama i oko nas. No sva sredstva dana u svakom vremenu, pomislite na određene svetce, sada znamo da su oni Arkanđeli, Centralna Jezgra, vjerna braća, što oni tvore? Sva ta sredstva u povijesti tvore Crkvu, Crkvu Isusa Krista svega Svemira, oduvijek. Doista, mi kažemo da je njegov narod oduvijek postojao i da će uvijek postojati. Ako gledate poslanice Svetog Pavla, on kada piše, obraća se svetima koji su u Efezu, u Korintu.

Nije potpuno ispravno uvijek vidjeti svetce kao izvanredna bića koja čine izvanredne stvari. Živjeti danas pokušavajući biti cjeloviti, stavljajući Boga u centar kao što sam već prije rekao, imajući ovu vjeru da Bog vodi povijest, ovu vjeru i želju susresti se sa Božjim sredstvima, koje Bog danas daje kako bi vodio povijest, ostati otvoreni za djelovanje Duha Svetoga, spremni odreći se vlastitih misli, vlastitih sigurnosti, da bi bili vođeni od Boga, jer se mi uzdamo u Boga, jer ga ljubimo i znamo da On nas ljubi i može nam pružiti samo ono što je dobro, evo živjeti ovako znači živjeti sveto. Bez obzira na granice, grijehe, pogreške, malenosti: truditi se živjeti ovako znači živjeti sveto. Zašto to? Stoga što je Bog onaj koji nas pravi svetima. Također i svetci koje puno štujemo su djelo Božje, nisu neko ljudsko djelo. „Nemoguće za čovjeka, ali za Boga ništa nije nemoguće.“ On je taj koji stvara svetce i daje sredstva za postati svet. Čovjek odgovara. Od čovjeka se uvijek traži da kaže: „Evo me“, potom je to Božje djelo; jedan evo me koji se ponavlja u svim novostima koje ti Bog predstavlja. Presveta Marija je najljepši primjer za to. Sveti Pavao također kaže: „Ne prilagođavajte se duhu ovoga svijeta“[11], to vrijedi zauvijek. Kako se kršćanin, ako je kršćanin, može prilagoditi duhu ovoga svijeta, znajući da je duh ovoga svijeta duh Lucifera, kneza ovoga svijeta? I tu se također vraćamo na onu borbu, kako je lako praviti kompromise, kako je teško ostati cjeloviti, kako je lako prikloniti se ovom svijetu koji je sav postavljen protiv Božjih zakona, također i kada govori o dobru. I to je prvi zadatak kršćana: ići protiv struje i biti kamen spoticanja, uvijek. Svaki kršćanin je kamen spoticanja, jer ne razmišlja prema svijetu nego prema Bogu, u svakoj je situaciji tako.

Postoje potom posebna sredstva, posebne vođe koji bi trebali pomoći narodu da živi tako, da traži stvari odozgor, da se trudi biti u Duhu Božjem, da ih uvijek pozivaju gledati prema gore, a ne prema Zemlji. Sredstva koja bi trebala nositi: nadu, mir, ljubav, ali ne na ljudski način. To je zadatak svakog kršćanina, ali za nekoga je to na poseban način. I ovdje također, pogledajte lukavstvo duha ovoga svijeta: humanitarna djela, traženje mira na ljudski način, pokušavanje slaganja sa svima na ljudski način.

Jedino spasenje dolazi od Boga, dolazi od Isusa Krista. Jedino sredstvo da ga dosegnemo su sredstva koja nam On daje, osobito Presveta Marija, Sveti Josip, kako što sam već prije rekao, njegova Crkva i sakramenti, njegova Crkva, međutim, sastavljena od osoba koje ovako žive. Nije na nama da sudimo, Bog će suditi, no linija će biti ova, jer kada budeš pred Bogom, nema opravdavanja. Pa, kako onda živjeti? Može se živjeti samo želeći biti sjedinjeni s Kristom, samo ako cijelo naše biće živi za Krista, želi Krista, hoće Krista, bez obzira na granice, na grijehe. Da bi imao tu želju, ne moraš biti savršen, da bi imao tu želju, ne postoji zakon, ne postoji neka metoda, ne postoji metoda po kojoj možeš ljubiti. Svatko zna, kako ljubiti Krista, ljubiti Njegov život, željeti Njega da ti On objasni, da te On predstavi Ocu i povede te k Ocu te prihvatiti sve one koji te vode tamo: Presvetu Mariju, Arkanđele, Centralnu Jezgru. Ne kao nešto nametnuto, nešto teško, nego kao jednu pomoć. Takva su i sva Marijina ukazanja.

Dakle, biti u istini: istina je da je Isus Krist jedini Spasitelj. Istina je da postoji samo jedan Bog, istina je da ćemo svi umrijeti. Istina je da će biti jedan sud za svakoga i da pred taj sud ne možemo donijeti ništa naše, možemo samo stajati u svjetlu. Istina je da će nas suditi ljubav i u toj istini suočiti se s Bogom, sa sobom i s drugima. Suočiti se znači ne početi se pravdati: „Eh, ali … bilo je teško, eh … ma društvo, i Papa je to rekao …“, to su već opravdanja. U istini ti možeš ostati samo u onom što jesi, stvorenje kakvo jesi, bez skrivanja. Potom u istini takvi kakvi jesmo, u našim slabostima opet je Bog onaj koji nas dolazi okupiti, Bog koji nas uzima, Bog koji nas uzdiže, Bog koji nas čisti, Bog koji nas spašava, Bog koji nas priprema. Kao što vidite, to nije nešto za izvanredna bića, to je nešto za stvorenja, jednostavna, mala, koja se dopuštaju ljubiti i koja, osjećajući se ljubljena, ljube. Ovo je hod, kako je to moguće? Ovako!

Što su jezgre? To su grupe osoba koji žele živjeti ovako. Zašto se sastaju? Sastaju se jer duh svakoga od nas poziva onog koji mu je sličan, na razini duha, i odbacuje sve što je protiv. Sastaju se jer ako si s nekim u istom duhu možeš  živjeti, ako postoji netko tko je protiv, osjećaš se loše, to te uznemirava. Ne u smislu da ti smeta, da imaš nešto protiv njega, već u smislu da se ne razumijete i da to trebate prepustiti Bogu, bez osuđivanja. U tom smislu i mi pokušavamo živjeti u jezgrama, u Svetištima, osobe se okupljaju, nalaze, da to nose naprijed. Ne da bi bili iznad nekoga, bolji od nekoga. Da bi jedni drugima pomagali. On je taj koji formira grupe, to je Božje djelovanje, no to je Božje djelovanje kod onih koji to istinski žele, kod onih koji su istinski raspoloživi ostati u istini, u Njegovoj istini.

Osobe koji žive u Svetištima, kao što sam već rekao, na raspolaganju su za sve ovo i mogu pomoći onima koji isto osjećaju, onima koji to žele, da se međusobno pridruže. Možda vi ne znate, no pitajući nekoga iz Svetišta, saznajete da postoje osobe oko vas koje imaju istu želju, s kojima se možete pokušati sastati. Svetišta, osim što im je prvi zadatak da se prikazuju i prate, imaju također i zadatak pridruživanja, sjedinjavanja, formiranja jednog reda između cjelokupnog naroda, ne u hijerarhijskom smislu, ali sve dok smo na zemlji, imamo potrebu također i znati.

Sve knjige, sva razmišljanja Oca Tomislava, Stefanije, a njih je zaista mnogo ako odete pogledati, u 2013. godini sve su objasnili, preko audio i video snimaka. Objasnili su što je Centralna Jezgra, što su jezgre, što je prikazanje. Sada to iznova čine, i kao što je jučer rekao Otac Tomislav, uvijek je novo, jer smo i mi također išli naprijed, međutim sve vodi do ovoga. Tada se može živjeti Evanđelje, a živjeti Evanđelje već znači napraviti od ove Zemlje jedan dio Neba. Živjeti Evanđelje znači započeti Novo Stvaranje.

Neka nas u ovom hodu prati Presveta Marija, i sa svetim Josipom neka nam budu otac i majka koji nas rađaju za Božji život, i nakon što su nas rodili povjeravaju nas svetima, povjeravaju nas anđelima i svi zajedno nas vode u Srce Isusovo i Isus, u Duhu Svetom vodi nas k Ocu. Neka ovaj narod žurno ide prema Novom Stvaranju, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

---

[1] Usp. Poruka Svetog Mihaela Arkanđela od 10. rujna 2010. objavljena u knjigama „Prema novom stvaranju – Svezak 2-2012. godina,“ na stranici 4, i u knjizi „2012 – Odlučujući izbor čovječanstva“, na stranici 35

[2] Usp. Isusova poruka od 12. travnja 2020. „Povjeravam vam sve dobro koje se vrši na Zemlji“ i od 19. travnja 2020. „Milosrđe i pravednost Božja“, obje objavljene na https://premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Poruka Boga Oca od 13. listopada 2020. „Živjeti u istini i u pravednosti“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[4] Usp. Kol 3,1-2

[5] Usp. Iv 17,14

[6] Iv 16,33

[7] Usp. Razmišljanje Oca Tomislava od 17. listopada 2020. „Očinstvo i majčinstvo u Bogu“, objavljeno na našoj web stranici.

[8] Usp. Mt 11,30

[9] Usp. Mt 22,14

[10] Usp. Mk 10, 29-30

[11] Usp. Rim 12,2