Crkva Isusa Krista svega Svemira

Mauro

16.10.2020

Prošli smo se tjedan također i mi predstavili na ovoj web stranici i predstavili smo se kao „Crkva Isusa Krista svega Svemira“ ovdje na Zemlji. Nastojali smo reći tko smo, dati naše svjedočanstvo i pozvali smo vas da nas nazovete, da nam pišete, da živimo sučeljavanje, oživimo jedan dijalog i pokušat ćemo idući naprijed odgovoriti na vaša pitanja koja ste postavili.

Već smo rekli da nismo protiv nikoga, da nismo alternativa nikome. Mislim da ste vidjeli i pročitali poruku Boga Oca[1] u toj poruci i toga dana dvije mlade djevojke su se posvetile u Fondaciji. Osim toga u subotu, Otac Tomislav iznova je govorio o novom svećeništvu i govorio je o njemu s određenom snagom.[2] Stoga, mislim da je dobro pokušati još malo iznijeti i proširiti naše svjedočanstvo.

Fondacija „Utvrda Bezgrešne“, u kojoj su se posvetile ove dvije mlade djevojke, rođena je 2005. Osnovana je nadahnućem nekih osoba koje su prateći Oca Tomislava, prateći Međugorje, budući da su susrele Boga i promijenile svoj život preko ukazanja u Međugorju, odlučile darovati svoja materijalna dobra te osnovati ovu Fondaciju poradi širenja i promicanja misli Presvete Marije izražene u Međugorju. Ovu misao koju ste potom mogli čuti i pročitati u njezinim porukama na ovoj stranici, pravi razlog njezinih ukazanja i ostanka ovdje među nama, njezine prisutnosti na Zemlji.

Znate da je naša definicija marijanska i franjevačka. Za nas je Marija jedan obavezan prolazak da dođemo do Krista, da dopustimo da nas Krist vodi u Duhu Svetom k Bogu Ocu; nije neki ukras. Istina je također da je sva objava dana, no jednako je istina i da nije došla do ostvarenja. Sve dok se Isus Krist ne bude slavno vratio, neće biti ostvarena. Marija je na Zemlji, kao između ostalog sada i izvanredna sredstva ali i ona redovna upravo stoga da se sve dovede do ostvarenja. Nije neki ukras, iako se također govori, a po mom mišljenju to je vrlo teška izjava: „Može se i bez Marije“. Za mene već ova fraza, ako se to može reći, ljuti Gospodina. Ne vjerujem da se Gospodin ljuti, no to ga ranjava, jako ga rastužuje. To je odbijanje jednog Božjeg dara, najvećeg dara, nakon Euharistije Marija je najveći dar, i reći: „Mogu i bez Nje“, zamislite kakvo odbacivanje!

Govorio sam o Fondaciji, upravo je „Utvrda Bezgrešne“ Mariji u čast. Rođena je poradi promicanja ove poruke, i tko ju je osnovao, za to je prikazao život. Oko ovih osoba okupile su se mnoge osobe koje prikazuju život za ovo, koje to prepoznaju. Prepoznali smo da je bit poruke Međugorja, Presvete Marije, nošena, vrlo dobro izražena, vrlo dobro utjelovljena preko Oca Tomislava Vlašića kroz cijelo vrijeme dok je živio u Međugorju kojem je potom bio blizu. On je već 1984. godine prikazao svoj život kako bi Međugorska ukazanja mogla doći do ostvarenja koje je Marija željela, koje je Bog želio.

Nakon toga što su se mnoge osobe okupile oko Fondacije, vidjelo se jasno Božje djelovanje i On je uložio u ovo sredstvo. Uložio je mnogo, uložio je ostavljajući i nas zadivljene. Nismo ni pomislili da je od tako velike važnosti. Nitko od nas to nije očekivao. Krenuli smo s jednom lijepom željom, ali bez ove ideje koju je Bog s vremenom otvorio, izrazio i proširio. I duboko značenje za koje se koristi ovo sredstvo shvatili smo kasnije, a to je upravo uglavljenje u Kristu svega Svemira[3], što je centralna poruka koju pokušavamo nositi naprijed.

Potom je rođena također i izdavačka kuća „Luci dell’Esodo“, poradi želje za tiskanjem knjige „Preko Velike Barijere“, jer otkako smo je tiskali, a i dalje tako mislimo, mislimo da to nije neka obična knjiga, nego da je jedan Božji dar. I onda, kao i svaki Božji dar, htjeli smo ga učiniti raspoloživim što većem broju duša, a ne da ga zadržimo za sebe, željeli smo ga učiniti raspoloživim čovječanstvu. Učinili smo to jer je svima nama pomoć u boljem razumijevanju Evanđelja, jedna pomoć u hodu po Evanđelju, pomoć u razumijevanju Svetog Pisma, jedna pomoć za sve veći ulazak u Božju misao, u spoznaju Boga. Sveti Ivan u svom Evanđelju kaže: „Život vječni je upoznati Oca“[4]. Po našem mišljenju, „PrekoVelike Barijere“ velika je pomoć za to.

Stefaniju Caterinu i Oca Tomislava mi poznajemo već duže vrijeme, no nitko od nas nije znao za postojanje Centralne Jezgre, i svi smo također saznali za nju 10. rujna 2010. kada je bila objavljena, kada je Sveti Mihael objavio.[5] Znamo da je bila formirana, utemeljena 2004. godine, ali kroz onih šest godina, iako smo živjeli u blizini Oca Tomislava i Stefanije, nismo znali da su oni članovi ovog izvanrednog sredstva.

Rekao sam da knjiga „Preko Velike Barijere“ i svi zapisi koji su uslijedili, sva razmišljanja, sva pratnja koju je Otac Tomislav vršio u svom svećeništvu, učinilo je da svi mi hodimo u istinskoj kršćanskoj preobrazbi. Pomoglo nam je da susretnemo Isusa Krista, učinilo je da nastavimo ovaj hod obraćenja koji je većina od nas susrela ili barem doživjela u potpunosti u Međugorju, ali koji je potom išao dalje i nastavlja ići dalje. Nije završen, to je hod koji nas vodi u Novo Stvaranje.

Događaji koji su uslijedili kasnije, progoni Oca Tomislava i Stefanije Caterine, moram reći i posvjedočiti da su nas ujedinili i ojačali te nas sve više vodili do istinskog i dubokog razumijevanja Božje Ljubavi. Nisu nas raspršili, već naprotiv, imali su suprotan učinak. Dali su nam puno radosti, puno snage, puno milosti i osjećali smo onu duboku Ljubav Božju. I njegov program uglavljenja svega u Kristu ne samo da se nije zaustavio, već je i ubrzan preko svakog slučaja koji je mogao izgledati kao neki blok.

Mi kažemo, jer vjerujemo u to, ali možemo i posvjedočiti da nas je Marija rodila, Presveta Marija nas je rodila. Ona nas je rodila i povela nas Isusu Kristu, i Ona, Presveta Marija zajedno sa Svetim Josipom, za nas su, kako smo uvijek govorili, jedan otac i jedna majka, no ne u romantičnom smislu; jedan otac i jedna majka koji nas prate u našem hodu, u našoj preobrazbi. Ne neka mamica i neki tatica koji nam pomažu, koji nas štite, to je nešto puno više. Oni nas prate u unutarnjoj preobrazbi. Možemo reći i rekli smo da smo franjevci, Sveti Franjo i Sveta Klara su uvijek s nama. S njima imamo posebno jedinstvo, jednu posebnu ljubav prema njima i oni prema nama. Prate nas anđeli, Arkanđeli štite nas vjerna braća, svi svetci u Čistilištu mole za nas. I upravo iz ovog hoda, ako se čitaju poruke od početka do kraja, došli smo do Crkve Isusa Krista svega Svemira, do njezine objave, njezinog predstavljanja i do toga da kažemo da sada djeluje ovdje na Zemlji.

Već sam rekao da smo dio Crkve Isusa Krista svega Svemira. Živimo sve kršćanske vrijednosti, u potpunosti živimo katekizam. Živimo sav nauk Isusa Krista, trudimo se živjeti nismo savršeni, no to je naš put. Ne priklanjamo se ni konzervativcima ni progresistima katoličke vjeroispovijesti, nismo ni na jednoj ni na drugoj strani, trudimo se biti s Kristom, s Isusom Kristom. Prepuštamo Bogu da izvede na svjetlo Svoju Crkvu, jedinu Crkvu koja je oduvijek postojala i koja će uvijek biti tu, ona koju je On utemeljio i koju vrata paklena neće nadvladati, onu Kristovu. Na nama je samo da živimo kao djeca Božja, svjesni smo toga i trudimo se tako živjeti. Na nama je samo da se dopustimo preobraziti u životu te postati ljudi Evanđelja, na nama je samo da pripadamo Kristu, njegovom Duhu kako bi nas On mogao voditi prema Ocu u Duhu Svetom. Znamo da Bog svugdje ima djecu, u bilo kojoj religiji, znamo da postoje djeca Božja koja su progonjena, pritisnuta, isto tako i djeca Božja koja ne znaju da su djeca Božja, kao što mi kažemo koja su također rekla da pri začeću, ali koja su se potom utjelovila u svom životu i u religijama drugih vjeroispovijesti. Znamo da je Bog prisutan u svima i djeluje preko sviju i mi smo, kao što sam rekao, otvoreni za sučeljavanje sa svima, međutim naše svjedočanstvo je da samo po Isusu Kristu, samo po njegovu otkupljenju postoji spasenje, i samo prihvaćanjem Njega razvija se u svakom čovjeku njegov primarni identitet: biti djeca Božja, stvorena na sliku i priliku Božju. Stoga je naš način života ekumenizam otvoren za sve, u istinskom sučeljavanju sa svima, prihvaćajući dobra od svih, dobro od svih, no noseći ono što je naše, ne rasprodavajući Krista da bi prihvatili druge.

Naši ministerijalni svećenici imaju kao prvi cilj njihovog života da se zajedno s Isusom Kristom prikazuju za sav narod te da se prikazuju na nakane Presvete Marije. To je prvi motiv poradi kojeg postoje: da prikazuju svoj život. Drugi je motiv pokušati učiniti sve i na svaki način probuditi kraljevsko svećeništvo u narodu, opće svećeništvo svakog muškarca i svake žene. I treće, ako se može reći ono što je svakodnevno, pratiti, upućivati, podržavati svakog čovjeka koji nam je povjeren i pokazati im Isusa Krista, jedini Put, Istinu i Život, no konkretno im pokazati u svim životnim situacijama koje naš narod živi. Naši ministerijalni svećenici žive u Svetištima, gdje i druge osobe posvećene Bogu preko Fondacije „Utvrda Bezgrešne“ žive, prikazane za ovo kako bi potom pratile također i one koji žive svakodnevnim normalnim životom, na poslu, u braku, ono što je. Naši ministerijalni svećenici imaju ovaj cilj o kojem sam govorio. Oni nisu svećenici sustava, ne promiču niti jedan sustav, ne promiču čak niti Fondaciju „Utvrda Bezgrešne“. Oni se ne prikazuju za nikakav sustav, nemaju cilj okupljati duše, podržavati Fondaciju, povećati njezinu brojnost. Apsolutno ne! No oni imaju cilj promovirati Božji život, Božji život koji postoji u svakom čovjeku. Njihov je cilj, kroz prikazanje života, probuditi Božji život koji je prisutan u svakom čovjeku, također i u onima koji se mogu činiti naj udaljeniji.

Zašto postojimo? Mi sebe nazivamo novim narodom, novom Crkvom, no nemamo ništa novo, kako smo već puno puta rekli. Novo je jer u Bogu je sve novo, novo je u smislu onog što sam prije govorio, iako se nažalost često čuje kako ljudi govore: „Objava je završena“, završena je s Evanđeljem, završena je sa Apostolima, završena je poslanicama Svetog Pavla i ostalih Apostola, međutim, ne zaboravimo da postoji također i Otkrivenje koje kompletira objavu, no objava nije ostvarena. Mi postojimo kako bismo dopustili Bogu, jer ga prepoznajemo, da sve vodi do ostvarenja i za to dajemo svoj život.

Također i danas vas grlim i blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

---

[1]Usp. Poruka Boga Oca od 13. listopada 2020 „Živjeti u istini i u pravednosti“ objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2]Usp. Razmišljanje od Oca Tomislava od 10. listopada 2020 „Ministerijalno svećeništvo u Crkvi iz Svemira“, objavljeno na ovoj stranici.

[3] Usp. Ef 1, 8-12

[4] Usp. Iv 17,3

[5] Usp. Poruka Svetog MihaelaArkanđela od 10. rujna 2010. objavljena u knjigama „Prema novom stvaranju – Svezak 2-2012. godina,“na stranici 4, i u knjizi „2012 – Odlučujući izbor čovječanstva“, na stranici 35 i na https://premanovomstvaranju.org