29.08.2020.

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, mi smo se zaputili u našu Liturgiju. Danas želim da možemo produbiti naše sudjelovanje iznutra, sudjelovati u Božjem životu. Tema je „Sudjelovati u životu novog naroda“. Život novog naroda je život u Bogu, s Bogom i za Boga.

Čitanja ove nedjelje, 22. nedjelje ciklusa A,[1] vrlo su prikladna za traženje jednog unutarnjeg, dinamičnog sudjelovanja u životu Presvetog Trojstva sa sve Tri božanske Osobe. Trebamo se vratiti na početak godine kada smo se svečano posvetili Presvetoj Mariji, potom obnovili Krštenje u ime Isusa i Duha Svetoga koji se spustio na nas, onda smo se svečano posvetili Presvetom Trojstvu i tada nam je Otac govorio.[2] Ono što se dogodilo početkom godine treba biti jedan hod svaki puta kada slavimo Liturgiju jer nas naša Liturgija treba voditi da sve dublje sudjelujemo u vječnim Zakonima jer u Božjem životu prisutni su Zakoni vječnog života.

Postoje uvjeti u kojima osoba treba hodati i treba biti sjedinjena sa svim sredstvima koja je Bog stavio na raspolaganje: Arkanđelima koji stoje pred Božjim prijestoljem, Bezgrešnom Majkom, Suotkupiteljicom, Majkom i Kraljicom novog čovječanstva. Treba biti svjestan zajedništva koje treba biti sa svetcima. Iz ove svijesti rađa se poslanje da se nosi odgovornost za braću u Čistilištu, braću i sestre na Zemlji i u cijelom Svemiru, te da se sve nosi u trojstveni vir tako da iz dana u dan sve bude sve više uronjeno u djelovanje Tri božanske Osobe, kako nam je Duh Sveti objasnio 12. siječnja ove godine,[3] da se sve Tri Osobe trebaju izraziti u nama i u potpunosti se izraziti u njegovoj Crkvi.

Krenimo onda od ove točke našeg sudjelovanja u Liturgiji – obraćam se vama koji ste se posvetili Presvetom Trojstvu, koji vjerujete u ovo što vam donosimo, što vam objašnjavamo – onda, tko sudjeluje u ovoj Liturgiji, ne može vršiti neku recitaciju. Treba pronaći način za odnos sa životnim Bogom da bude životan. Oživljeni njegovom ljubavlju, imamo nove odnose prema sebi samima i prema drugima uvijek u Bogu. Sudjelovanje u Liturgiji koja se odvija pred Božjim prijestoljem, u Božjem životu ne dopušta nikakvo licemjerje, laž, obmanu, površnost. Želim ovo ponoviti kako bismo razumjeli vremena u kojima se nalazimo jer Bog želi privući čovječanstvo koje želi živjeti s Njim i učiniti ga novim, a istodobno nas osvijestiti da o našem pravom sudjelovanju u vječnoj, nebeskoj Liturgiji ovisi brzina događaja koji trebaju biti ostvareni.

Pročitat ću vam zaključak koji nam je Bog Otac dao 19. siječnja u poruci „Obnavljam moj savez s vama.“[4] „A vi, narode moj, živite s vjerom, hrabrošću i ljubavlju i ništa vam neće nedostajati.“ Ništa vam neće nedostajati! „Zahvaljujem vam na svakom koraku koji ćete napraviti sa mnom. Dobro zapamtite da ćete od sada i ubuduće biti apsolutno vlasništvo Presvetog Trojstva, o kojem ćete ovisiti u svemu“, od Svemogućeg Boga. „Nećete se više oslanjati na ljudsku znanost, na nauk i ljudske tehnologije, nego ćete živjeti u službi Presvetog Trojstva, koje će od vas napraviti jedno novo čovječanstvo. To vam obećavam i blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.”

Ako pažljivo promatramo ove riječi i uronimo se u te riječi i preko tih riječi u Božji život, onda vidimo da u Bogu možemo imati sve, da nam neće ništa nedostajati i da smo vlasništvo Presvetog Trojstva. Ne vlasništvo u ljudskom smislu koje posjeduje i zadržava za sebe, nego vlasništvo u smislu da Trojedini Bog želi razviti naš život, dovesti do toga da postanemo novo čovječanstvo, ono čovječanstvo koje je Isus sa sobom donio Ocu, gdje je stigla i naša Bezgrešna Majka Presveta Marija.

Kao što sam rekao, današnja nas Liturgija uvodi u unutarnju dinamiku. Možemo promatrati jednog proroka, Jeremiju, kojega je Bog posvetio od trenutka začeća. Pretpostavlja se da je Jeremija izrekao jedan jasni da Bogu Ocu, potpuni da i riječ dana na početku poziva proroka Jeremije obasjala je ovaj egzistencijalni prostor njegova života u trenutku začeća. I Bog ga je u tišini pripremio za trenutak njegova poslanja, njegovo poslanje kako je naviješteno imalo je zadatak iskorijeniti, srušiti, graditi i saditi, i ovaj sveti čovjek je upao u depresiju. „Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti… A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.“ Tko je izrekao svoje da, postaje znak protivljenja i treba biti ovaj blistavi znak prisutnosti Presvetog Trojstva. I u čovjeku, kao i kod Jeremije, javlja se potreba da od toga pobjegne, od osjećanja neprestanog protivljenja. Svećenici, vođe naroda, svi su ga ismijavali, prijetili su mu smrću. „I rekoh u sebi: neću više na nj misliti“, na Boga, „niti ću govoriti u njegovo ime!“ Međutim, tko je rekao da, tko neprestano obnavlja svoje iskreno da, dolazi do iskustva Jeremije: „Al tad mi u srcu bî kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.“ Što je to? To je jedna trojstvena sila koja u iskrenom čovjeku koji se stavlja pred Boga i kaže čisti da, sila, trojstvena svemogućnost vodi preko granica naših ograničenja, naših neuspjeha, naših pogrešaka, uzdiže nas, nosi. To je smisao krila koja nam Gospodin daje da preletimo probleme ovog čovječanstva. Svatko se mora mjeriti s ovom dinamikom u nama.

Imamo jednu drugu figuru, to je Petar, koji je s objavom Vječnog Oca ispovjedio da je Isus Krist, Sin Božji, Mesija. I kada je Isus htio otvoriti put učenicima objašnjavajući im put kušnji, Muku i smrt koje su ga čekale i uskrsnuće, Petar se usprotivio, poput Jeremije. I Isusova riječ: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Ovaj je korak iznimno važan za razumjeti. Kada čovjek počne sumnjati, kada počne koristiti ljudska sredstva, interese, kada počne igrati jednu igru u sebi, dolazi Sotona, Sotona nadvladava u slabosti i igra svoju igru. Ako se čovjek probudi i dopusti se probuditi snagom Božjom, on pobjeđuje, nadilazi i ide naprijed.

Evanđelje po Ivanu predstavlja Šimuna Petra kada su sedamdeset i dvoje učenika napustili Isusa i Isus je pitao: „Želite li i vi otići?“, Petar: „Ali kamo da idemo? Ti imaš vječni život, riječi vječnoga života.“[5] Petar je bio odlučan. Kada ga Isus ukori , on ide i znate da Isus želi ukoriti sve one koji su slabi, ali koji žele ići za Njim.

U ovoj nas epizodi Isus podsjeća: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Ovo može izgledati kao kod ostalih učitelja, rabina, filozofa, koji su uzimali učenike, a učenici su ih slijedili stavljajući noge u stope učitelja, doslovno, tako su ih slijedili, oponašali. No ovdje se ne radi o tome. Radi se ojednom sudjelovanju u vjeri u stvarnosti neba. „Jer će Sin čovječji doći u slavi Oca svoga sa svojim anđelima i dat će svakome prema njegovim djelima.“ Ovo nije neka prijetnja, nego ovo je put koji otvara naše sudjelovanje u vječnoj Liturgiji, u Zakonima vječnog života.

Ako se Isusove riječi čine pomalo nalik onima od drugih rabina koji bi tražili vanjsko oponašanje – nažalost mnogi ga oponašaju izvana – Sveti Pavao koji nije živio s Kristom u tijelu, nego s uskrslim Kristom, uvodi nas u dinamičnost. „Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.“ No to je pretpostavka da mi primimo milost da budemo preobraženi, sposobnost da promijenimo našu pamet, da mislimo kako Bog misli, govorimo kako Bog govori, opažamo kako Bog opaža. Ako nedostaje prikazanje Bogu po Bezgrešnom Srcu Marije, Suotkupiteljice koja nam pomaže da budemo vjerni Bogu u ovoj dinamičnosti, ne možemo se preobraziti. Tada, ova Crkva ne može preobraziti čovječanstvo, to jest, Bog ne može preobraziti ovo čovječanstvo, ne može zahvatiti svom svojom snagom.

U Liturgiji Crkve ne radi se o jednom pojedincu nego o cijelom narodu i to je obveza cijelog naroda koji želi sudjelovati u životu novog čovječanstva. Nema bijega. Nisu vjerski zakoni oni koji obvezuju, nego Zakoni života. Tko se dopusti probuditi u ovom vremenu i tko dopusti da ga zahvati trojstvena sila, moći će stajati na nogama u ovim vremenima koja će biti sve tmurnija i bit će u stanju poput Jeremije suočiti sa svim pogrdama, svim provokacijama. Imat će unutra onaj oganj Duha Svetoga koji ne dopušta da budemo krhki, ne dopušta da napustimo, nego gura, uzdiže.

I u ovom dinamičnom sudjelovanju, Crkva svega Svemira malo po malo uključuje sve ostale koji se dopuštaju probuditi silom Duha Svetoga. Tada naše sudjelovanje u nebeskoj Liturgiji, u Vječnoj Liturgiji, poštuje zakone našega duha, tamo gdje prebiva Presveto Trojstvo i unutar našeg duha, u centru naše duše, želi uključiti cijelo naše biće da bude preobraženo. To je novost ove Liturgije. Ja vam kažem da je sve to objašnjeno u teologiji. Ovaj je narod odlučio posvetiti se Presvetom Trojstvu i živjeti ovo, proći put te ući u novo čovječanstvo kako nam je Bog dopustio.

Onda, braćo i sestre, bit ćete kušani pojedinačno, bit ćete kušani kao kolektiv. Ako sudjelujete u životu, u Zakonima Trojedinog Boga, u svakom ćete trenutku znati što odabrati, bit ćete hrabri, velikodušni, u ovom odgovoru, bit ćete u stanju uključiti mnoge duše oko vas i narod Božji će se povećavati i vremena će se skraćivati. Ne bojte se opozicije. Kada opozicija podiže glas, viče, znači da nema argumenata, pada.

I ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Prvo čitanje: Jer 20, 7-9; drugo čitanje: Rim 12, 1-2: Evanđelje: Mt 16,21-27

[2] Usp. Poruka Boga Oca od 19 siječnja 2020 „Obnavljam s vama moj savez“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Poruka Duha Svetog od 12. siječnja 2020 „Vaše poslanje je djelo Presvetog Trojstva“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[4] Vidi nota 2

[5] Usp. Iv 6, 67-68