Razmišljanje „Upoznati Očevo Lice“

07.08.2020

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, slavimo misu u čast Vječnoga Oca, kako smo rekli svima vama, te cijelu Zemlju posvećujemo Ocu. Bog Otac nam je već govorio, no ja ću vam govoriti kako bih vam dao također i konkretne upute.

Za naše slavlje koristili smo odlomak iz Gospine poruke od 1. kolovoza ove godine[1] i odlomak iz Evanđelja po Ivanu 16: 25-33. Gospa nam je rekla u onom govoru o oproštenju: „Pripremite se za svetkovinu Boga Oca koja je za vas iznimno važna.[2] To je jedno veliko raskrižje između onoga što ste do sada činili i onoga što ćete dalje činiti. Svaki put kada častite, blagoslivljate, zahvaljujete Ocu i učinite da ga svijet upozna, pravite jedan veliki korak u vašem hodu. Stoga ova svetkovina, koju slavite svake godine, veliki je korak naprijed za sve vas. Otac će vam govoriti i očitovat će vam svoju riječ. Vi se pripremite i pripremite osobe koji su vam povjerene kroz vaš život, molitvu i prikazanje.“

Što je ovo raskrižje? To je jedno raskrižje jer pred Ocem ne može se stajati nepomični. To je svjetlost koja obasjava sve, to je život koji dodiruje sve. Tada se može napredovati ili se može vratiti natrag. Može se otvoriti životu Trojedinog Boga ili zatvoriti se u smrt. Na kraju vremena ovdje će se dogoditi potpuna podjela. Otac je izvor, od Njega se pokreće Sin, po Sinu se pokreće Duh Sveti te komunicira život našem duhu. Evo nas u trojstvenom djelovanju u ovom vremenu. Naš bi odgovor trebao biti da prihvatimo djelovanje Duha Svetoga, prihvaćajući Sina Božjega onako kako je On prihvatio volju Očevu i vraćamo se u podložnost volji Očevoj, gdje su Zakoni čistoga Duha. I ovo je pokret trojstvenog vira koji se sve više ubrzava na Zemlji i u cijelom Svemiru i ništa ne može ostati nepomično.

Tko se kreće prema Ocu, uzdiže se u Očevu volju, napreduje u životu. Tko se zatvori prema Ocu, zatvara se prema Sinu, zatvara se prema Duhu Svetom, zatvara se u smrt. To je bilo na početku kada se Lucifer zatvorio u sebe i ostao je zatvoren. Čovjek na Zemlji zatvorio se u sebe, no Bog je svojim milosrđem, poznavajući čovjekovu tjelesnu krhkost, poslao svoga Sina i Duha Svetoga onima koji su ga htjeli prihvatiti. I to je naš zadatak. To bi trebao biti zadatak Crkve Kristove, kako kaže Gospa. „Otac će vam govoriti i očitovat će vam svoju riječ.“ Otac ne može sakriti svoga Sina, svoju riječ. Šalje ga onom tko je raspoloživ i tko prihvaća Sina, te prihvaća također i dar Duha Svetoga. I potom tu je zadatak Crkve Kristove: „Vi se pripremite i pripremite osobe koji su vam povjerene kroz vaš život, molitvu i prikazanje.

Ovdje nalazimo život Crkve, gdje trojstveni vir pronalazi sav prostor za djelovanje. To nije neki novi nauk. Ovo je poznato u teologiji kao jedan temelj. Crkva bi trebala biti prostor trojstvenog djelovanja, trojstvene prisutnosti. Sada cijela Crkva, svi oni koji žele pripadati Isusu Kristu, trebaju prepustiti čitav prostor trojstvenom djelovanju, da svako dijete Božje bude povraćeno, uzdignuto, najprije prosvijetljeno kako bi se moglo odlučiti te tako ući u novo stvaranje i upravljati zajedno s Bogom.

Gospa kaže: „Vrijeme u kojem živite je jedno teško vrijeme. Čovječanstvo na Zemlji pogođeno je ne samo pandemijom koja napada tijelo, nego prije svega duhovnom pandemijom koja je grijeh protiv Duha Svetoga, najveći grijeh koji bjesni na Zemlji.“ Nezainteresiranost prema Bogu, hladnoća, odbačena Božja riječ, odbačene milosti ovih vremena koje su preobilne, zatvaraju čovječanstvo u grijeh protiv Duha Svetoga za koji nema otkupljenja. Ova vremena, nazvana demokratskim, ostavljaju slobodu svima, da budu hladni, osrednji, rastreseni, također i kršćanima. Ulazimo u vremena u kojima se ne može ostati takav jer Bog Otac želi povesti svu svoju djecu koja su mu u trenutku začeća rekla da u novo stvaranje, u vječni život.

Isus govori o Ocu u Evanđelju: „To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca“, otvoreno. Otvoreno Isus može govoriti o Ocu samo u Duhu, Duhu koji vodi do sve istine. Mi se nalazimo u vremenima kada Duh Sveti djeluje snažno u trojstvenom viru i daje milost da se svako dijete Božje, svaki čovjek dobre volje može uzdići k Ocu, uvijek po Sinu Isusu Kristu koji je vidljiva slika nevidljivog Boga.

Postoji jedna vrlo općenita duhovnost kada se govori o Ocu, kao da bi bio skriven u gustim oblacima, nije dostupan. Dostupan je po Isusu Kristu u Duhu Svetome i zasjat će u svom svjetlu, i sva djeca Božja zasjat će u Očevoj silnoj svjetlosti jer su slični roditelju. Stoga je Isus rekao: „U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao.“ Samo ljubav prema Presvetom Trojstvu vodi nas do ove neposredne spoznaje Oca u Duhu, po Duhu Svetom.

Postoji također i u našem duhovnom životu jedna lažna sigurnost i jedna prava, istinita sigurnost. Lažna sigurnost kada stvaramo mnoštvo slika o Bogu. Također i u tom smislu možemo upotrijebiti Gospinu riječ: „To je jedno veliko raskrižje“, iz prošlosti i iz budućnosti. Boga Oca ne možete zatvoriti u nikakav koncept, u nikakvu sliku, u nikakvo misteriozno zamišljanje, mistično. Neizmjeran je. Možete mu se približiti samo u ljubavi i ne možete se tu zaustaviti. To je jedna neizmjerna kreativnost zbog koje naš život raste kako jedno dijete raste i trebate promijeniti odjeću u skladu s njegovim rastom, takav je i naš život u Bogu uvijek u kreativnom, ekspanzivnom pokretu, i tako će biti za cijelu vječnost.

Dakle, ovu nesigurnost pokazali su također i Apostoli. „Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga“. I Isus ispravlja: „Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.“ Ovo je opasnost ovih mračnih vremena kada se zatvorimo u naš svijet i želimo zatvoriti Boga u naš svijet. Također i to je sebičnost. Napredujući prema Bogu Ocu, sve se svlači i oblačimo se u Krista u jedan posve novi život. I Isus nadodaje: „No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.“ I ovo je apsolutna sigurnost koju možemo imati u sebi kada smo svučeni od nas samih. Uvijek slobodni približiti se k Ocu i ući u ovaj stvaralački pokret koji nije ljudski. Nisu to ljudski uspjesi, ni znanstveni ni teološki.

Sjećam se dobro, Von Balthasar je dao odgovor tadašnjem kardinalu Ratzingeru, prefektu Kongregacije za nauk vjere, jer su nas optužili za ovo, za ono. Rekao je Ratzingeru, sadašnjem Papi: „Pusti. Beskraj se ne može staviti u definicije.“ Da nije tako, svi bi sveci bili heretici, jer su imali njihove granice; njihove granice i granice vremena, prošlosti. Mi vidimo da nije niti razumno oponašati svece iz srednjeg vijeka, iz Starog Zavjeta.

Dakle, braćo i sestre, mi se nalazimo u jednom pokretu gdje se ne možemo zaustaviti. To je jedan pokret koji svakim danom čini naš život ljepšim, mirnijim, radosnijim, ljubljenijim, ide prema punini i punina će se sastojati u ovom dinamizmu života koji je život Božji u nama jer sudjelujemo u životu Presvetog Trojstva. Ono što mi možemo dati čovječanstvu jest da živimo ovim životom i očitujemo ovo svjetlo kako bi se vjernici mogli uzdići iznad mnoštva zabrana, mnoštva osuda, mnoštva formulacija koje su ljudska sredstva. Potrebna su do određene točke, potom se trebaju odložiti jer je to odjeća za jedno dijete, a ne za odraslog čovjeka. Imajte hrabrosti nastaviti. Čitavo nebo, Presveto Trojstvo i Crkva svega Svemira prate vas da pokrenete sve u vama i nitko vas neće zaustaviti.

U ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka pod naslovom „Napredujte prema oproštenju“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2] Svake godine, na dan 07.kolovoza, Crkva Isusa Krista svega Svemira prisutna na Zemlji, slavi svetkovinu Boga Oca i posvećuje Njemu cijelu Zemlju.