25.07.2020. 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, sretna vam svima nedjelja. Slavimo 17. nedjelju kroz godinu i liturgija je vrlo, vrlo jednostavna, linearna. Salomon traži mudrost, dar poučljivosti kako bi mogao razlikovati u Božje ime i suditi narod po Bogu, po Božjim zakonima.[1] No mi nismo u stanju razlikovati sami od sebe: govori Evanđelje[2] i pokazuje anđele koji dijele dobro od zla jer su čisti duhovi i pomažu nam ako smo mi i prema njima poučljivi, prema sveopćem zajedništvu.

Potom nas Evanđelje vodi do odabira i donosi nam dvije prispodobe, prispodobu o jednom čovjeku koji traži skriveno blago, pronalazeći ga na jednoj njivi, prodaje sve i kupuje tu njivu. Drugi traži dragocjene bisere, pronalazeći jedan dragocjeni biser prodaje sve i kupuje taj biser. Radi se o Kraljevstvu Božjem, radi se o stavu dva lika koji stavljaju u centar svog života jedan ideal, a mi smo pozvani staviti u centar Boga Oca, gdje nas vode Dobri Pastir Isus Krist i Duh Sveti iznutra. Naše razlikovanje to postaje vrlo jednostavno, jer sveti Pavao daje vrlo, vrlo jednostavno pravilo: ne možemo, ne trebamo puno raspravljati u sebi. „Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“[3]. Ljubiti Boga kao vrhunski ideal i konačnu vrijednost, ljubiti Boga kao Izvor života.

Prelazim onda na temu koju je Gospa predstavila u posljednjoj poruci, poruci koju je dala Stefaniji[4]: „Kontemplirati Boga Oca, objaviti Lice Boga Oca“. Sve je smješteno u ovo vrijeme u kojem Gospa kaže da je čovječanstvo izgubljeno, zbunjeno, sukobljivo, izvan jedne normalne discipline, izvan jednog objektivnog pravila i tko može dati objektivno pravilo? Samo Bog Otac, Izvor života. Gospa nam kaže: „Isus je došao objaviti vam lice Očevo i sada ga također i vi trebate objavljivati. Vaš je zadatak da živite sjedinjeni s Ocem te objavljujete njegovo lice čovječanstvu. Ne neko strašno lice, nego lice jednog ljubljenog Oca, iz kojeg zrači svjetlost koja ozdravlja i liječi narode.“ Tada Očevo lice liječi naš život, liječi narode.

Kako je Isus Krist uskrsnuo od Boga Oca po djelovanju Duha Svetoga, tako je i svatko od nas, kao i cjelokupno čovječanstvo pozvan slijediti ovaj proces. Pozvani smo kao kršćani, ali smo stavljeni pred odabire. Već vam ponavljamo nekoliko puta, da su ovo razdoblja u kojima čovječanstvo treba izabrati, i to je zapovijed Boga Oca. Onda, pred ovim izborom, onaj tko se osjeća kršćaninom treba izabrati Isusa Krista i preko Njega, u zajedništvu s Njim, prima dar Duha Svetoga od koga dobiva razlikovanje i vodi nas da spoznaje Boga Oca u nama.

Gospa koristi dvije riječi preko kojih konkretizira naš odgovor: prva je kontemplirati Božji život u nama; druga je služiti svim potrebitima noseći, očitujući ovaj život, ovo lice Boga Oca. Zadržat ćemo se na obje točke. Prva točka je kontemplacija. Kontemplacija može biti čudna za kršćane jer su navikli vidjeti kao kontemplativce samo redovnice, fratre itd. itd., no ja vam postavljam jedno pitanje: ako nikada ne spavate, možete li živjeti? Ako ne jedete, ne pijete, možete li živjeti, možete li raditi? Svi ćete odgovoriti: Ne, to nije moguće. No kršćanin, koji ne vidi lice Očevog života, koji ne vidi svoje lice u Ocu, ne poznaje Zakone života koji nas vode do novog stvaranja, ne može živjeti, može životariti, ne može se mijenjati, ne može utjecati na čovječanstvo. I to je odabir za kršćane, za sve one koji traže Božje lice, koji traže život. Bez pronalaska Božjeg život osjećamo se izgubljeni.

Danas postoje dva opasna stava kako u duhovnom životu tako i u civilnom životu: to je stav instaze, gdje osobe traže nešto za sebe, da bi zadovoljile sebe, da bi pronašle mir u nutrini, da bi bile uspješne. Tada biraju razne putove, razne religije izvan kršćanstva, ali ostaju u instazi. Na kraju instaza je jedno egocentrično, sebično preživljavanje. Ovaj se stav pronalazi također i u duhovnosti gdje osobe žive samo za sebe i ponekad žele darove, milosti samo za sebe kako bi živjele dobro.

Drugi stav je jedna lažna ekstaza koja je jedno ushićenje u svakom smislu sve do posjedovanja magičnih sila, neograničenih izbora slobode i danas svi mogu biti umjetnici ako naprave neku glupost te se predstave kao umjetnici. Svi smo to primijetili. To je ushićenje bez granica. Isto se može učiniti i u duhovnom životu i sve dovodi do uništenja identiteta čovjeka, čovječanstva.

Gospa nas usmjerava prema Očevom licu, Stvoriteljevom u kojem pronalazimo nas same, onaj Očev plan od vječnosti, kako kaže sveti Pavao, i ako Ga ljubimo, Njega kao izvor života, mi pronalazimo naš život, život ovdje i u cijeloj vječnosti. Kako je dao odgovor Salomonu jer je pronašao mudrost, poučljivost, razlikovanje, Bog mu je dao također i sve bogatstvo. Ono što Isus ponavlja: „Tražite najprije Kraljevstvo Božje, sve ostalo će vam se nadodati“.[5]

Ako mi nismo sjedinjeni s Bogom Ocem, ne poznajemo ga, čemu služe naše molitve, čemu služe naši obredi? Ako na našem licu ne zasja Očevo lice, ako se Božje djelovanje ne očituje u našim akcijama, ako mi ne znamo kako prenijeti Zakone života drugima koji upravljaju cijelim Svemirom preko Isusa Krista, kakvo dobro činimo? Dakle, pozvani smo na kontemplaciju. Apsurdno je nazivati se kršćaninom i ne pronaći u svakom danu jedan trenutak da se uroni u Boga te živi u skladu s tom snagom koju zrači Bog. Nemoguće je biti kršćanin, jer kršćani su oni koji bi trebali drugima očitovati Božje Zakone koji su vječni, s kojima smo sada regulirani i bit ćemo savršeno regulirani na kraju vremena u novom stvaranju, no odabire trebamo odmah napraviti ako želimo pomoći i promijeniti na bolje život na Zemlji.

Gospa od nas traži da vršimo jednu službu. „Sigurna sam da ćete, zajedno sa mnom, biti pravi kontemplativci ovoga vremena, koji sabiru i prikazuju Bogu suze, molitve i uzdahe mnogih, također i onih koji su tražili Boga kroz povijest, ali koji nisu izvršili ono što vi danas možete izvršiti.“ Sakupiti suze, boli. No mi ih svakodnevno vidimo u svim informacijama i nitko ne može riješiti te probleme. Kaos među moćnicima Zemlje leži u ovoj slabosti, nesposobnosti upravljanja, ali danas se ostvaruje ono što je Isus godinama naviještao da će sve ljudske autoritete staviti u krizu kako bi prisilio čovječanstvo da izabere između Boga i ljudi, i nalazimo se u ovim vremenima. I ono što smo u ovoj godini čuli više puta preko Očevih intervencija, Isusovih intervencija, Gospinih intervencija, koje nam pokazuju da će Bog Otac još snažnije intervenirati kako bi prisilio čovječanstvo da promijeni životni stil, da napravi odabir.

„Vrijeme je da se oslobodi sva sila koju je Bog stavio u svoj narod, u svoju Crkvu svega Svemira.” Bog želi očitovati snagu svoga života u kršćanima koji prianjaju uz Evanđelje, ne poput neke teorije, već kao vodstvo Sina Božjega koji nas vodi k Ocu u Duhu Svetom. I dok će čovječanstvo ostati u krizi, ono čovječanstvo koje odbacuje Boga ili ne odluči ništa, djeca Božja bit će ispunjena Božjom slavom, Božjim bogatstvom. Evo, pozvani smo u ovom vremenu otkriti Očevo lice, no svatko od nas trudeći se tamo gdje se nalazi, u situacijama u kojima živi; također i u onim bolnim situacijama pronaći će Boga koji ga ljubi i koji te boli preobražava u slavu.

Ova Gospina poruka, kao što smo vidjeli i sve poruke koje su nam stigle u ovoj godini, vode ka Svetkovini Boga Oca koju ćemo slaviti 7. kolovoza. Stoga vas sve pozivam da se pripremite i pripremimo se svi zajedno za ovu Svetkovinu, napravit ćemo ove korake: 2. kolovoza je blagdan Kraljice Anđela, Asiški oprost, ali pozivam vas da ne dođete na taj blagdan već uvjereni da ćete svaki put biti iznova odbijeni. Ne može se biti takvim kršćanima. Ove godine ja ne želim nazivati ovo oproštenjem iz Asiza, nego želim ga nazvati za sve nas pomirenjem s Kristom kako bismo mogli živjeti s Kristom, napredovati s Kristom, sposobni preobraziti čovječanstvo s Kristom, odgovorni za čovječanstvo, jer Crkva Isusa Krista trebala bi biti jedno sredstvo u njegovim rukama kako bi preobrazila čovječanstvo koje na kraju želi, što prije doseći novo stvaranje.

Potom se pripremamo za 5. kolovoza i posvećujemo se u Svetoj misi Duhu Svetom, posvećujemo Zemlju i cijeli Svemir, 6. kolovoza na blagdan Preobraženja Gospodinovog, posvećujemo cijeli svemir Majci Mariji Suotkupiteljici, Kraljici Svemira i Kristu, Kralju Svemira, a potom 7. slavimo Svetkovinu našega Oca.

Molim vas da hodate ovih dana kako bi nam Otac mogao dati milosti te da naše svetkovine mogu biti događaji za cijelu Zemlju i za cijeli Svemir.

I ja vas blagoslivljam, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. 1 Kr 3,5.7-12

[2] Usp. Mt 13, 44-52

[3] Usp. Rim 8, 28-30

[4] Usp. Gospina poruka od 16. srpnja 2020. „Kontemplirati život Očev“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[5] Usp. Mt 6,33; Lk 12,31