03.07.2020. 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, danas slavimo blagdan Svetog Tome koji je postavljen uz nas od početka našeg hoda kako bi nas štitio da budemo na putu Apostola, znači na putu koji je Isus Krist pokazao Apostolima. Želim vam sretan blagdan i želim da Sveti Toma može zagovarati za sve nas kako bismo hodali na putu Apostola.

Danas s vama želim razviti temu: „Pojačati duhovni život“. Ne mislim reći koliko molitava trebate obaviti, koje molitve trebate moliti, no želim da nakon Gospine poruke od prošlog 24. lipnja[1] budemo spremni za Očevo djelovanje u korist sve njegove djece na Zemlji i u Svemiru. U tom smislu vidim pojačanje naše pripreme, pojačanje našeg sudjelovanja u trojstvenom djelovanju.

Tekstovi pripisani Liturgiji u čast Svetog Tome Apostola daju nam nekoliko točaka za ulazak: „Više niste tuđinci ni pridošlice, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji.“[2] Vi ste ukućani Božji, svatko. Svatko je predviđen ući u svoju originalnu puninu, originalnu predviđenu od Oca Stvoritelja, ono što smo bili u njegovoj misli od početka. Ukućani Isusa Krista Otkupitelja koji je uzeo na sebe sve naše grijehe, pobijedio grijeh, Sotonu, smrt. Komunicirao nam je uskrsnuće. Ukućani Duha Svetoga, podloženi Zakonima čistoga Duha koji vodi sve od početka, početnici, kao i oni koji su napredovali u duhovnom životu, svi oni koji će ući u novo stvaranje, postupno vođeni Duhom Svetim, no uvijek ogledavani u njegovim Zakonima.

Ovaj naš ulazak u familijarnost sa Presvetim Trojstvom prolazi zahvaljujući pomoći Majke Suotkupiteljice i Kraljice Svemira koja je jedina od stvorenja sudjelovala dušom i tijelom u ovoj intimnosti sa Presvetim Trojstvom te prebiva u Presvetom Trojstvu. Posljedica toga da smo ukućani Trojedinog Boga je da smo u stanju srušiti sve barijere u nama i oko nas.

„Nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.“ Znači, svi smo pomireni u Kristu, jer smo svi dužnici otkupljenja Gospodina našega Isusa Krista i u Njemu smo pomireni, postajemo ukućani jedni drugima i svaka barijera biva srušena. I kako nam je Gospa govorila, također i mi rađamo novu djecu, nove apostole, nove proroke, jedno novo čovječanstvo. „U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.“ Evo, Crkva svega Svemira treba biti hram Božji, Kristova zaručnica, predstavljena u Otkrivenju,[3] ako uđemo u familijarnost sa Duhom Svetim, sa njegovim Zakonima da nas vode prema jednoj potpunoj preobrazbi po Isusu Kristu, kako bismo uvijek živjeli s Ocem.

Ima jedna točka vrlo zanimljiva u čitanju iz današnjeg Evanđelja[4]. Apostoli rekoše: „»Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ I obično je lik Svetog Tome ostao pomalo negativan, kao onaj najtvrđi, naj tvrdoglaviji za povjerovati, ali također vrlo dobro znamo da su svi sumnjali sve do Uzašašća na nebo. Neki nisu vjerovali da je uskrsnuo. No, postoji jedan misteriozni prolazak u onome što je živio Toma a što vrijedi i za sve nas i vrijedi za jedno duboko razlikovanje. Rekao nam je: „Ja vam ne mogu reći što sam živio jer nitko ne može živjeti ono što sam ja živio, i nitko ne može mene oponašati. Uzviknuo sam „Gospodin moj i Bog moj“, ja sam prihvatio Gospodina, Boga životnoga.“ Što se dogodilo u Tomi? Nitko se ne pita zašto je Toma rekao ono: „Neću povjerovati.“ Što je bilo u Tomi? On nam je objasnio: „Ja nikada nisam sumnjao u Isusa, nikada nisam sumnjao u to da bi On mogao uskrsnuti, no sumnjao sam u sebe samog, u svoju sposobnost. Sumnjao sam i u sposobnosti učenika, u njihovo iskustvo. Gospodin mi je oduzeo tu sumnju, taj strah. Ja sam ga iskusio.“ Koja je onda poruka? Poruka je da smo svi pozvani ući u ovu familijarnost sa Kristom po Duhu Svetom, po našoj originalnosti, iskreni u izražavanju naše krhkosti, naše poteškoće, uroniti se u Onoga koji je Gospodin i Bog. Sveti Toma prema Ivanu, kako on pripovijeda, nije na romantičan način počeo izražavati ono što je doživio, poput nekih govornika u duhovnom životu, nego je uronio u Gospodinovu intimu, te je postao ukućan s Njim.

Postoji još jedan vrlo opasan aspekt da se u duhovnom životu nose iskustva i nameću se drugima, kako bi i drugi trebali živjeti to iskustvo, kao što je neko živio. Sveti Franjo Asiški govorio je za propovjednike da su lažni, da je sramota što citiraju svetce a ne žive svoje iskustvo, jer iskustvo, hod svakoga od nas su originalni. Iskustvo jednog ne odgovara iskustvu drugoga, ne odgovara dobi, ne odgovara prolascima, ne odgovara dimenzijama. Što mi možemo učiniti? Mi možemo svjedočiti: „Gospodin moj i Bog moj“, svjedočiti životnoga Boga u nama, životnoga Krista, životnoga Duha i djelotvornog u nama, puninu ljubavi Boga Oca. To znači ući u Božju intimu, biti ukućani Božji, sugrađani Božji. U tome se izgrađuje Crkva. Određene naše riječi, makar smatrane po ljudski lijepima, mogu biti prepreka za druge jer mogu biti krivotvorene, ne nositi život sa Izvora.

Rečeno nam je da je za nas najveće svjedočanstvo naša preobrazba u Bogu, izvršena preobrazba i istodobno neprekidno otvorena prema punini, da se ničim ne skandalizira, ništa ne kritizira, uopće se ne nameće. Sve ono što se nameće to su ljudske vizije. Kako Gospa kaže u posljednjoj poruci: „Bog ne prisiljava, Bog kuca.“[5] Tada niti mi ne možemo prisiljavati, možemo dopustiti Gospodinu da kuca na srce, dodiruje.

I ovi liturgijski izričaji od Svetog Tome, iznimno su važni da bismo vidjeli Crkvu Isusa Krista svega Svemira kako ide prema familijarnosti u Presvetom Trojstvu, sva usmjerena crpsti sa izvora i tko crpi sa izvora, u Presvetom Trojstvu, automatski rađa druge, promovira druge, ruši sve granice, okuplja sve. U tom smislu možemo shvatiti jedno iskustvo, jedan Gospin citat gdje nas poziva da okupljamo sve slijediti Jaganjca kamo god On išao i On ide, u svim svetištima, pa i poganskim, da se prikazujemo, da se darujemo kako bismo sve povratili.

Evo, želim da nas ovo razmišljanje prati u ovom vremenu po zagovoru Svetog Tome u kojem se Očevo djelovanje pojačava, djelovanje Presvetog Trojstva kako bismo bili u stanju prihvatiti ga bez zabrinutosti. Bog će nam oduzeti sve što je zapreka za naš hod danas. Ono što je za nas danas korisno drži čvrsto. Savršeno vodi svakoga od nas jer Bog nas je stvorio da živimo s Njim, da živimo u njegovoj slavi te očitujemo njegovu slavu svim stvorenjima.

I ja vas blagoslivljam sa Svetim Tomom, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Poruka Presvete Marije „Obnoviti čovječanstvo na Zemlji“ objavljeno na https://premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Prvo čitanje: Ef 2, 19-22

[3] Usp. Otkr. 21,2

[4] Usp. Iv 20, 24-29

[5]Vidi nota 1