Razmišljanje „Slaviti Euharistiju“

13.06.2020. 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, želim svima, sretnu svetkovinu Tijelova. Poslali smo vam ovu poruku[1] kako bismo vas pripremili za ovu svetkovinu. Polazim od ovog doprinosa što su nam dala dvojica apostola: Ivan, koji je bio vrlo blizak s Isusom i vrlo blizak njegovoj Majci, kako je živio; Sveti Barnaba kao pripadnik druge generacije Apostola, kako su živjeli Euharistiju zajedno sa Apostolima prve generacije.

To je doprinos koji Crkva svega Svemira daje nama na Zemlji. Kako smo vam rekli, Crkva svega Svemira sudjeluje u Euharistiji koju mi slavimo na Zemlji jer je dano nama na Zemlji da u njoj sudjelujemo, kako bismo mogli živjeti, uskrsnuti te očitovati ovu silu prema svima drugima. Ovaj nas doprinos obogaćuje s raznih točki gledišta: prije svega naš odnos prema darivanju, prikazanju Bogu po Bezgrešnoj Majci Mariji kako bismo mogli sudjelovati u njegovoj Muci i Uskrsnuću.

Druga točka koju trebamo produbiti. Trojstveno djelovanje koje sve više prolazi preko Isusa Krista je Pasha Isusa Krista, koju je Crkva tisućljećima ovako definirala: sakrament je izvor i vrhunac, do kojeg se dolazi preko slavljenja. Trebamo razumjeti što se događa u nama u našem mikrokozmosu, razumjeti što se događa u cijelom Svemiru preko našeg sudjelovanja, jer ako u nama djeluje trojstvena sila u Isusu Kristu, po Isusu Kristu, djeluje naša preobrazba u nova stvorenja, u pobožanstvenjenu narav, prolazi put prema novom stvaranju. Istodobno, sve se prenosi na cijeli Svemir i Crkva koja sudjeluje u cijelom Svemiru u ovoj žrtvi nosi primarnu energiju u nas i preko nas kako bi razorila, poništila destruktivnu energiju. Dakle, vidite, dotiču se mnoge, mnoge teme kako bi sve ono što smo primili sada mogli postupno razumjeti, ući u to i zaživjeti.

Započeo bih u mom razmišljanju od riječi Svetog Ivana: „Na posljednjoj Večeri, Isus je prikazao samoga sebe i suočio se sa Luciferom već prisutnim u Judi Iškariotskom.“ Kada se Isus darovao za nas u Očevo ime, suočio se a izdajnikom. Kako se to odražava na nas? Ivan kaže: „U svakoj svetoj Misi vi prikazujete i prethodite događaje, jer u Isusovoj žrtvi biva konzumirano sve što je bilo, što jest i što će biti.“ Dakle, naše darivanje, iskreno prikazanje po Bezgrešnom Srcu Marijinu ide u našu prošlost, sve do trenutka kada smo rekli Bogu da, i ako je iskreno, pokreće svu dinamiku koja se dogodila u nama od trenutka istočnog grijeha, od trenutka našeg začeća kada smo rekli da i uključuje se u dinamiku Presvetog Trojstva u nama da se u nama može roditi novo stvorenje, izliječeno i uskrslo.

Mi koji smo došli, koji smo se utjelovili na Zemlji – i nadam se da smo svi rekli u trenutku začeća Gospodinu: „Da, idem na Zemlju“ – bili smo napadnuti i u isto vrijeme zaštićeni; zaštićeni od Presvetog Trojstva, zaštićeni osobito od Presvete Marije i one Crkve koja je ostala vjerna Isusu Kristu. I istovremeno smo svi dotaknuli grijeh i grijeh nas je dotaknuo. Kako smo odgovorili na putu našeg života? Evo to je točka našeg ozdravljenja kako bismo zauzeli jedan pravi stav. Koji pravi stav? Obnoviti danas naše da, da bude potpuno, čisto, da ne optužujemo ni sebe ni druge za pogreške, uvrede, za nedostatke. Mi smo trebali kroz sve to proći, nositi križ, jedan dio križa, gdje smo bili potvrđeni svojim rastom i istodobno smo djelovali, ili bolje rečeno, Krist je preko nas otkupljivao druge. Ako je naš odgovor potpun, iskren, cjelovit preko Bezgrešne, tada se preko svih naših rana iz prošlosti spušta pomazanje Duha Svetoga. Ostaju određene granice bilo karaktera bilo iskustava, međutim prolazi pomazanje po kojem možemo razumjeti smisao, vrijednost i radost što je Bog djelovao preko nas.

Evo, ovo je događaj iz prošlosti, međutim naš se događaj iz prošlosti ponavlja, da se mi s Kristom spustimo nad pakao, svi mi. Na kraju vremena cijela će se sveopća Crkva spustiti sa Svetim Mihaelom da zauvijek zatvori pakao. Mi se spuštamo na naše korijene ozdraviti, pročistiti, tj. Krist preko nas ozdravlja, pročišćuje, otkupljuje i tako se širi Crkva Isusa Krista svega Svemira. U tom smislu naše je prikazanje uvijek povezano s krštenjem duša koje se osjećaju spremne pridružiti Crkvi Isusa Krista svega Svemira.

Naš da sada pokreće naše danas u nama. Danas, ako mi izreknemo naše da ne riječima, nego srcem, u duhu, uz pomoć Majke Suotkupiteljice i cijele Crkve, danas naš život cvjeta, uskrsava i komunicira uskrsnuće Svemiru te se otvaraju događaji. Otvaraju se događaji, skraćuju se vremena, sotonska snaga slabi, destruktivna energija, sve više prolazi jedna čista energija, bezgrešna koja liječi i širi se u cijeli Svemir.

Želim onda iznova ponovo povezati naše darivanje i posljednju Večeru, naše darivanje prije mise, prikazati se tako da Gospodin može djelovati u nama, učiniti nas dionicima. Sveti Barnaba je rekao da su oni, Apostoli druge generacije, također i kršćani, živjeli Euharistiju kao da se nalaze u Cenakulu, živjeli su patnju i, naravno, također strahove od patnje i živjeli su Uskrsnuće, iskusili su Uskrsnuće. Ima u nama jedan vrlo suptilan prolazak između našeg darivanja i naše sposobnosti da se suočimo s onim kušnjama koje Bog dopušta te da nosimo jedan dio križa, spasonosnog križa kojeg nam Bog može povjeriti. Ako smo mi zatvoreni u našu patologiju, zatvoreni u sebe, zatvaramo se u naše rane koje krvare, šire miris mrtvih, tada ne možemo komunicirati Kristovo Uskrsnuće, jer ne pobjeđujemo ovu negativnu, destruktivnu energiju koja pogađa. Jer u nama, u svima nama, konzumira se Gospodinova Pasha i cijela Crkva treba konzumirati, ili bolje, Krist u cijeloj Crkvi koja se želi uzdignuti u novo stvaranje, spremna je uzdizati sve koji su dobre volje, ali su opterećeni, nisu evangelizirani, nisu nahranjeni. Srazmjerno s našim odgovorom, darivanjem, Gospodin nam daje milost da sudjelujemo u njegovoj Muci i njegovom Uskrsnuću koji idu zajedno. Ako nema ovog prolaska, nema preobrazbe našeg života, pa niti drugi ne mogu osjetiti preobrazbu života.

Na početku naše zajednice bilo nam je manje-više objašnjeno kada se čita u Evanđelju da je Juda poljubio Isusa kada ga je izdao. To se tumači kao jedan poljubac poput mnogih drugih, no nije tako. Ako vas je neka osoba mrzila, povrijedila i nastavlja vas vrijeđati, kako vi osjećate jedan poljubac, zagrljaj? Gospa nam je objasnila na početku zajednice, da je Isus u tom Judinom poljupcu osjećao izdaje cjelokupnog čovječanstva, onu uvredu koja je nanesena Bogu Ocu i dopustio je Judi da ga izda jer je želio izbrisati uvredu nanesenu Ocu i dati priliku svoj Božjoj djeci da se oslobode od izdaja. I ono što mi možemo učiniti je da možemo sudjelovati i Bog u Kristu nam daje sudjelovati, kao što nam je Gospa dobro objasnila u poruci: „Vi nosite patnje kroz vaš život i možete ih učiniti spasonosnim, no postoji jedan dio križa kojeg vam Bog želi povjeriti za otkupljenje svih“[2]. Onda Crkva Isusa Krista svega Svemira sve više ulazi u ovu dinamičnost žive, trajne Euharistije, sve dok ne dođe cijela Crkva kao Kristova Zaručnica do svadbe Jaganjčeve, u novom stvaranju kako bi upravljala, sa Zakonima čistoga Duha, cjelokupnim Svemirom.

Stoga je vrlo važno da mi znamo vršiti ovaj naš unutarnji prolazak tako da u nama događaji iz prošlosti koji se pojavljuju – u svima izranja naša povijest, potom izranja povijest čovječanstva, izranja sve što vidimo, dotičemo, vijesti koje gledamo, naša duša postaje osjetljiva – da smo u stanju prihvatiti, uzdići, prikazati sve one koji žele biti uzdignuti. Ovo što mi živimo je jedan proces i ne možemo reći: „Danas ga kompletiramo“. Mi ćemo rasti, Abraham je rastao i na kraju je dao sve vjerujući u nadi protiv svake nade, tada je bio ispunjen puninom.

Ovih dana čitali smo ciklus proroka Ilije.[3] Primijetili ste, da je bio strašan prorok, vršio je znakove, čudesa, no njegova karakteristika je bila da stoji pred Gospodinom, da mu je na raspolaganju. Ovo je temeljna karakteristika i sve što je učinio nije bilo savršeno: istrijebiti 400 Baalovih proroka, izvršiti jedan masakr, itd. Itd. No ono što vam želim reći, ovaj strašni prorok upao je u depresiju, u strah, nije htio više služiti Bogu. Kao što znate probudio ga je anđeo koji mu je dao jednu pogaču i vodu i iznova je zapao u onaj depresivni san. Opet ga je anđeo gurnuo. Bio je mrtav, bježao je, htio se skloniti u prošlost da se obnovi savez na način na koji je sklopljen sa Židovima na Sinaju s onim strašnim znakovima i od toga ništa nije vidio kad je stigao. No čuo je šum vjetra, i potom u Božjoj prisutnosti, Bog ga je upitao: „Što radiš ovdje, Ilija?“, I ovo je za nas temeljna točka: „Zašto si ovdje? Zašto sudjeluješ u Euharistiji? Što radiš ovdje?“. On odgovori: »Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad Vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.“ I u tišini Bog daje naredbe: „Napravi tako, tako i tako“. Što je važno? Ilija je prihvatio onu čistu Božju milost. Bio je mrtav, depresivan iznutra, mrtav, depresivan no prihvatio je onu čistu milost, gdje Bog je Bog i mi se u svakoj Euharistiji trebamo predstaviti na sličan način svjesni: zašto sudjelujem u Euharistiji? Što znači pripadati Crkvi Isusa Krista svega Svemira, danas? Kakva milost je meni darovana, za moj život, za moga bližnjega, za cjelokupno čovječanstvo Zemlje, Svemira; milost, čista energija koja utažuje žeđ, koja hrani, koja preobražava, da Bog želi od mene napraviti živu Euharistiju.

Sjećam se iz moje prošlosti u mom propovijedanju kad sam pozivao i objašnjavao svećenicima da prikažu život, da budu živa Euharistija, naišao sam na izuzetno puno gluhoće ili pogrešnih tumačenja. Sada je vrijeme da se više ne može objašnjavati i iznova objašnjavati, nego tko pripada Crkvi Isusa Krista, pozvan je sudjelovati. I tko vrši neku službu u Crkvi Isusa Krista, treba udjeljivati milost onima koji je žele primiti i žele sudjelovati u Euharistiji. Znajte da je euharistijsko slavlje izvor i vrhunac, tu su svi sakramenti. Sakramenti pokrivaju sve aspekte našeg života.

Onda živjeti Euharistiju, prihvatiti trojstvenu silu u nama, dopustiti Presvetom Trojstvu da pokrene događaje iz prošlosti, danas, budućnost u nama, pojačava, produbljuje našu evangelizaciju Zemlje i to je jedino sredstvo za prihvaćanje trojstvene sile koja zahvaća i želi zahvatiti cijelu Zemlju i Svemir.

I ja vas blagoslivljam, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1]Poruka Svetog Ivana Apostola i Svetog Barnabe Apostola od 11.lipnja 2020. „Gospodinova posljednja Večera“ objavljena na www. premanovomstvaranju.org

[2]Gospina poruka od 08 prosinca 2016 „Prihvatite s ljubavlju križ moga Sina“, objavljena u knjizi „Prema novom stvaranju, Svezak 4- 2014. – 2017.godina“na stranici 37

[3]Usp. 1 Kr 17-19