11. lipnja 2020. – Tijelovo[1]

Poruka sv. Ivana apostola

Gospodinova posljednja Večera

 

„Predraga braćo,

blagoslivljam vas na ovaj tako veliki dan za Crkvu Božju raširenu u Svemiru. Na Zemlji se spominjete prije svega ustanovljenja Euharistije na posljednjoj Večeri. Štuju se Tijelo i Krv, pod prilikama Hostije.

Međutim, osim ustanovljenja Euharistije, što je već samo po sebi jedan neizmjeran događaj, na posljednjoj Večeri se dogodilo nešto jednako veliko: početak Isusove Muke. Upravo tada Isus je darovao samog sebe, još prije nego li na Kalvariji. Pretvorio je kruh i vino, koji su bili na stolu, u svoje Tijelo i Krv. Darovao ih je nama Apostolima prije nego što smo se raspršili i bili zahvaćeni našim ljudskim strahovima. Na posljednjoj Večeri, Isus je prikazao samoga sebe i suočio se sa Luciferom koji je bio već prisutan u Judi Iškariotskom. Dao mu je dopuštenje da učini ono što namjeravao učiniti. S riječima koje čitate u Evanđelju: „Što činiš, čini brzo,“[2] Isus je dao Luciferu dopuštenje, bez kojeg đavao nikad ne bi mogao djelovati protiv Boga.

U toj dramatičnoj večeri, tijekom koje je Isus navijestio izdaju od strane jednoga od nas dajući nam piti svoju Krv, izričito govoreći da je bila prolivena za nas i za sve ljude, mi smo drhtali. Počeli smo shvaćati da se počinje ostvarivati ono što nam je Isus prije govorio glede svoje Muke. Pranjem nogu Gospodin nam je pokazao do koje točke se spustila Božja ljubav da bi služila čovjeku, no istodobno nam je pokazao da i mi trebamo služiti drugima, kao što je On služio nama.[3]

Bila je to dramatična noć, u kojoj smo drhtali od divljenja i od straha zbog svega što se događalo i što se tek trebalo dogoditi; nismo još bili primili Duha Svetoga i sve nas je to ispunjavalo užasom. Kada smo vidjeli da stražari dolaze u Getsemani, shvatili smo da je Isusova ljudska pustolovina bila pri kraju. Ja sam međutim shvaćao u svom duhu da započinje nešto još veće. Na posljednjoj Večeri Isus nas je zamolio da obnavljamo njemu na spomen pretvorbu kruha i vina u Njegovo Tijelo i Krv, kao što je On učinio. Rekavši to, dao je moć nama i svećenicima svih vremena da jednako tako činimo, neprestano, sve do kraja vremena.

Nakon večere, prije nego li smo se zaputili u Getsemani, Isus me zamolio da odem po njegovu Majku te da ostanem uz nju sve dok On ne umre. Ja sam znao da je Isus trebao umrijeti, iako sam po ljudski odbacivao tu stvarnost, i sve ono što je govorio da se treba ostvariti. Otišao sam po Majku i to je za mene bio trenutak duboke boli. Naši su se pogledi presjekli u jednoj dubokoj šutnji. Oboje smo znali što se događa. Naša je Majka trpjela kao što je Isus trpio, i ja nisam znao kako je utješiti, nisam imao ljudskih sredstava da je utješim. No Ona je, svojom snagom, bila ta koja je mene tješila. Uvijek je Ona bila ta koja nas je tješila u svakoj kušnji.

U toj tragičnoj i veličanstvenoj noći, Isus nam je ostavio svoje Tijelo i svoju Krv, koje danas štujete u Euharistiji. Ona je štovana također i u Nebu od Anđela i Svetaca.

Svaki put kada slavite Euharistiju, nastavljate ono što smo mi Apostoli započeli i obnavljate neizmjerno čudo pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Oni su jedina, prava hrana koja je dana ljudima na ovoj Zemlji. Još uvijek niste potpuno razumjeli što to znači. Ne znate koliko trpe djeca Božja na onim planetima na kojima Lucifer djeluje, a gdje nema Euharistije. Međutim, po Božjoj milosti, Sedam velikih Arkanđela, svećenici Centralne Jezgre i novi svećenici popunjavaju ovu veliku prazninu.

Kada u vašim slavljima podižete Hostiju i kalež, duhovno hranite mnogo braće, također i na planetima niskog Svemira gdje Euharistija nije prisutna. Stoga vas molim da budete svjesni da vi neprestano obnavljate ono što je Isus učinio na Posljednjoj večeri i što smo mi Apostoli činili nakon Njega. Svaki put kada smo slavili Kristovu Žrtvu, u prvim kršćanskim zajednicama mi Apostoli proživljavali smo isti događaj posljednje Večere i osjećali smo duboku radost i zahvalnost prema Kristu. U sebi smo osjećali snagu njegovog Uskrsnuća. Svako vaše slavlje trebalo bi biti ne samo sudjelovanje u Isusovoj Žrtvi, nego i u snazi njegova Uskrsnuća, u korist mnogih duša.

U svakoj svetoj Misi vi prikazujete i prethodite događaje, jer u Isusovoj žrtvi biva ispunjeno sve što je bilo, što jest i što će biti. Poništava se zlo i oduzeta je snaga đavlu. Poradi toga Lucifer mrzi Euharistiju i uvijek se trudio obeščastiti je na sve načine. Poznaje snagu toga Sakramenta te snagu sudjelovanja naroda u euharistijskoj Žrtvi. Vaše sudjelovanje je jedina mogućnost koju imate da porazite zlo. Bez Isusove pomoći koji u vas fizički ulazi preko Euharistije ne biste imali mogućnost proći kroz ovu strašnu pustinju, suhu i punu zmija i škorpiona, kakav je život na Zemlji. Kakvu biste pomoć mogli imati bez Euharistije?

Bez istinskog sudjelovanja svećenika i naroda u Kristovoj Žrtvi, Euharistija ne može u potpunosti razviti svoje učinke, slično kako se događa sa Krštenjem, kada nedostaje prikazanje života Bogu. I to vrijedi za sve Sakramente. Sudjelovanje u svetoj Misi je važno, no jednako je važno primiti Euharistiju u vas. Samo sudjelovanje ne daje vam istu snagu koja proizlazi iz primanja živućeg Krista u vas.

Razumijete li što znači primiti u sebe Krista, sa trojstvenom silom i primarnom energijom iz Svemira, koju On nosi u sebi? Budući da se osobe približavaju Euharistiji s hladnoćom, odsutno, brzopleto, ne mogu pristupiti ovoj sili. Kao da postoji neka zavjesa, slično hramskoj zavjesi u Jeruzalemu koja je sprječavala narod da vidi Svetinju nad Svetinjama. Za sve ovo dijelom su zaslužni svećenici koji ne slave svetu Misu kako bi trebali jer ne prikazuju same sebe, dijelom i narod koji se ponaša na isti način. Vi ste naprotiv, pozvani dobro razumjeti što znači sudjelovati u svetoj Misi i primiti Euharistiju. To nije neki obred, neka formalnost niti neki propis: to je sam vaš život, hrana koju vam Bog daje, „istinska hrana i istinsko piće“, kao što je rekao Isus.[4]

Trebate postati živa Euharistija, jer u protivnom vaše poslanje postaje promašaj. Ako ovo niste na Zemlji, što ste? Brbljivci, propovjednici, fanatici, članovi jedne vjeroispovijesti? Što ste?

U mnogim crkvama, samostanima i manastirima Euharistija biva obeščašćena iznad svega poradi hladnoće osoba koje sudjeluju u slavljima. To je ozbiljno. Sada već mnogi redovnici naprosto postaju članovi neke Kongregacije, koji čine sve za Kongregaciju kojoj pripadaju, više nego li za Gospodina. Žive više za jednu strukturu nego li za Isusa. To se ne smije i vama dogoditi. Crkva Isusa Krista Svega Svemira je važna, ona je temeljno sredstvo, ali je samo sredstvo. Prvo dolazi Bog, a potom njegovo sredstvo. Nemojte praviti pogrešku stavljajući Crkvu više od Boga.

Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.“

*********

Nakon riječi Svetog Ivana, također i Sveti Barnaba apostol, čiji se blagdan danas slavi, želio je nadodati svoje svjedočanstvo.

Poruka sv. Barnabe apostola

„Ovome što je dosad rečeno nadodajem svoje iskustvo. Ja nisam prisustvovao Posljednjoj večeri, kao niti Sveti Pavao s kojim sam duže vrijeme surađivao. Međutim, u euharistijskim slavljima u našim prvim kršćanskim zajednicama, naša vjera i vjera naroda uprisutnile su Kristovu Žrtvu. Osjećali smo ono što su apostoli osjetili na posljednjoj Večeri: bol poradi ljudske izdaje, Isusovu patnju na Križu, snagu njegova Uskrsnuća. To se treba događati i u vama. Također i vi imate mogućnost osjetiti, u svakom vašem slavlju, snagu prvog Kristovog slavlja na posljednjoj Večeri.

Crkva Isusa Krista Svega Svemira trebala bi neprestano obnavljati tu silu, a ne ponavljati neki obred. Trebala bi učiniti Isusovu prisutnost živom, jer On je onaj koji djeluje u svakoj svetoj Misi obnavljajući neizmjerno čudo pretvorbe kruha i vina u svoje Tijelo i Krv.

To je zadatak Crkve, bez obzira na sva dobra djela. Temelj svakog djelovanja u Crkvi sastoji se u uprisutnjivanju čuda transupstancijacije[5] u svakoj svetoj Misi. Ovo moćno čudo hrani čitav Svemir, a ne samo Zemlju, jer niti jedna kapljica Kristove Krvi prolivena na vašim oltarima ne smije biti izgubljena.

Kada se okupite slaviti svetu Misu, osjećajte da ste u Cenakulu gdje je Isus slavio svoju posljednju Večeru, onako kako smo se mi osjećali, Apostoli druge generacije. To smo iskusili, također preko iskustva Ivana, Petra i ostalih Apostola, koji su znali prenijeti svima nama ljubav prema živućem Kristu. Isto to tražim također i od vas, u ime mnogih siromaha koji nemaju milost koju vi imate da možete svaki dan slaviti svetu Misu. Velika je vaša odgovornost, no treba biti velika također i vaša radost.

U svakoj svetoj Misi osjećajte Kristovu patnju na Križu, koja se obnavlja u svakom slavlju, i izdaju, koja nije bila samo Jude Iškariotskoga, nego i velikog dijela čovječanstva. Ne dopustite međutim, da patnja Križa bude veća od radosti Uskrsnuća. Žrtva Križa se upotpunjuje sa silom Uskrsnuća, inače ostaje jedna patološka patnja.

Kristova Krv bila je prolivena poradi oproštenja svih grijeha, a ne samo poradi istočnog grijeha. Isus je platio za grijeh praroditelja i iznova je uspostavio odnos između Boga i čovječanstva, no isto tako je prolio svoju Krv i za vaše osobne grijehe. Osobno vas je ljubio i dao je život za svakoga od vas pojedinačno i za sve zajedno. Budite sigurni da Krv koju je Isus prolio na Križu i na svakom oltaru briše sve vaše grijehe. To vam daje razumjeti što je uskrsnuće: pobjeda nad smrću i nad grijehom koji uzrokuje smrt. Stoga sam vam rekao da snaga Kristova Uskrsnuća treba uvijek biti prisutna kao upotpunjenje žrtve na Križu. Križ ne treba prevladati nad Uskrsnućem i obrnuto, nego treba postojati jedna ravnoteža. Kada Isus uđe u vas sa svojim Tijelom i Krvlju, trebali biste se osjećati uronjeni u kupelj koja vas obnavlja te osjećati u vama silu trojstvenog djelovanja. Ne zaboravite da nije samo Isus taj koji ulazi u vas, preko Euharistije, nego je to cijelo Presveto Trojstvo.

Sjetite se također da je Presveta Marija uzor i sredstvo za Crkvu, jer nijedno ljudsko biće nikada nije sudjelovalo niti će ikada sudjelovati poput Nje u Sinovljevoj Žrtvi. Majka, svojom svemogućnošću, vam može komunicirati istinsko sudjelovanje u euharistijskoj Žrtvi. Učeći od Nje i s Njom, također i vi ćete sudjelovati u Kristovoj Žrtvi i Uskrsnuću.

Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.“

*******

Na kraju našeg razgovora sa Svetim Ivanom i svetim Barnabom, zamolili smo Majku Božju da nas blagoslovi.

Blagoslov Presvete Marije

„Ja sam uvijek uz vas. Moj zadatak kao Majke, Kraljice i Suotkupiteljice je da vam pomognem iskusiti, u svim vašim kušnjama i patnjama pobjedu Isusova Uskrsnuća. Blagoslivljam vas zajedno sa cijelom Crkvom Isusa Krista Svega Svemira, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.“

[1] Iako se svetkovina Tijelova u Italiji slavi u nedjelju, mi smo odlučili slaviti je također i na ovaj dan, kao što se čini u mnogim Zemljama koje ga slave u četvrtak nakon Presvetog Trojstva, u spomen na Veliki Četvrtak.

[2] Usp. Iv 13, 27

[3] Usp. Iv 13

[4] Usp. Iv 6, 55

[5] Transupstancijacija ukazuje na stvarnu Kristovu prisutnost u euharistijskom sakramentu preko potpune pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, po riječima posvete koje svećenik izgovara za vrijeme Mise (definicija sa Oxford Languages)