Razmišljanje “Život u Trojstvu”

06.06.2020

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Tomislav Vlašić: Predraga braćo i sestre, želim vam sretnu svetkovinu  Presvetog Trojstva i želim da se svi vi svečano posvetite Presvetom Trojstvu. Kada kažem svečano, nakon jednog hoda, hoda s Bogom, susret s Bogom je uvijek jedna svetkovina i  naše duše to trebaju osjetiti i izraziti. Danas u bdijenju obnavljamo našu svečanu posvetu Majci Božjoj, Mariji Suotkupiteljici, Kraljici Svemira i Kristu, Kralju Svemira. I upravo danas se koncentriramo u ovom razmišljanju na naše pomirenje sa Sinom Božjim kako bismo mogli imati Duha, njegovog Duha, Duha koji silazi od Oca po Sinu, da bismo mogli upoznati Oca, ući u slavu Očevu, jer On  je  jedina vrata, jedini put koji nas vodi k Ocu.

Želim da vi možete razumjeti ovu Svetkovinu vraćajući se na Duhove koje smo proslavili. Primili ste poruku[1], no ta poruka nije bilo kakva poruka. To je jedna poruka koja definira ovo vrijeme koje smo prošli  i otvara. Niste primijetili da  svake godine Duhovi otvaraju jedan novi pogled i tako su ga otvorili na ove Duhove.

Od početka liturgijske godine pozvani smo evangelizirati u ime Presvetog Trojstva, kako bi  djelovanje Presvetog Trojstva zahvatilo Zemlju, no u ovoj Pedesetnici, osobito, želi zahvatiti Crkvu Isusa Krista, jednu jedinu Crkvu i učiniti da razumijemo iznutra da je to jedina Crkva i kako se ponašati u toj Crkvi.

Primijetili ste da nas je Duh Sveti podsjetio na prvu Pedesetnicu kada je nakon dugih razdoblja mogao govoriti pojedincima, a potom se spustio na Presvetu Mariju, na Kristove učenike, na jedan novi narod. Na Duhove ove godine spustio se na čitavu Crkvu Isusa Krista u Svemiru i definitivno se nalazimo u neprestanoj  kozmičkoj Pedesetnici. I tko ne želi sudjelovati, stavlja se po strani, jer trojstveni vir vodi sve do ispunjenja, do ostvarenja svih proročkih obećanja i onih od Isusa Krista, u svakome od nas, u Crkvi Isusa Krista svega Svemira, da se trojstveno djelovanje vrši preko redovnog sredstva, Crkve.

Vrijeme u kojem mi živimo vrijeme je pripreme za susret sa slavnim Kristom. Trebamo živjeti našu preobrazbu da bismo bili sposobni, kada se On ukaže, podnositi onaj silni titraj, prihvatiti ga i On nas želi voditi preko naših granica. Dakle to je kontekst u kojem vršimo razmišljanje večeras. Nalazimo se u kozmičkoj Pedesetnici, gdje se trojstveno djelovanje više ne povlači. Tko ga odbije, ostaje po strani ili kasni. Stoga želim da budete raspoloživi u ovoj svetkovini biti otvoreni.

Duh Sveti govorio nam je o kreativnom Duhu u nama. Koji je nekreativni duh? Onaj od svijeta. Kako  sam već rekao nekoliko puta, čovječanstvo oblikuje, proizvodi, mijenja, uništava. To nije kreativno. Kreativni duh, ako djeluje u nama, je jedan  “vječni pokret “, nikada se ne zaustavlja, iskorištava sve, svaku priliku, daje sve mogućnosti. To je primarna energija. I kada smo mi spremni prihvatiti je i upravljati njome, upravljati  jer ne možemo živjeti za sebe i biti sjedinjeni s Bogom; trebamo upravljati njome, posluživati je jer smo pozvani u novom stvaranju upravljati zajedno s Bogom cijelim Svemirom. To je jedna kreativnost sposobna  promijeniti lice Zemlje, svega Svemira, ako postoji jedna Crkva koja odgovara na apel Duha  Svetoga.

U toj poruci Duh Sveti osobito naglašava šutnju. Za onog koji je zaljubljen, kaže se: “Izgubio je glavu”, jer se uronio u ljubav. Tko se zaljubio u životu, zna što je to. Kada mi primimo Božju ljubav, kada smo raspoloživi, želimo pobjeći od naših misli, ništa nas više ne rastresa, iako imamo svoje obaveze. Želimo potražiti neki kutak, gdje biti s Njim, zaštititi ono što mi osjećamo iznutra. Ne govorim vam o nekoj bajci, o nekoj mističnoj stvari koja nije prihvatljiva, nego o stvarnosti Evanđelja.

„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo.“ [2] Tko je malen? Čovječanstvo na Zemlji je maleno, ono je utonulo u istočni grijeh, i vidite, gdje se nalazi i  možete također osjetiti posljedice i na vlastitoj koži, svatko od nas. No tko je konkretno malen? Malen sam ja, bez Boga ne mogu ništa. Kada smo maleni? Uvijek smo maleni kada smo uznemireni našim grijehom, našim mislima, našim brigama, našim planovima, drugima koji nas napadaju. Evo šutnje! Bog Otac je onaj koji se želi meni objaviti, svakome od nas, u svim situacijama u kojima se nađemo, ako smo mi poučljivi. Potom nas onda šalje Sinu da nas povede k Njemu. I nadodaje Isus:„Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.“[3]

Pogledajte ovaj opseg ljubavi, jer Sin živi potpuno u skladu s Ocem i ljubi kao što ljubi Otac kako bi otkupio svu djecu i povratio ih, ako žele. Sin se učinio vidljivim, opipljivim. Čuli smo Njegovu riječ, vidjeli smo Njegovo uskrsnuće, Njegovu slavu na Zemlji i to možemo iskusiti u nama. Ako se dopustimo voditi iznutra kako bismo čuli Očev glas u našim nevoljama, u našem Getsemaniju, bičevima, kušnjama, sve dok se ne popnemo na križ i umremo, i duh ostaje cjelovit u nama, moćan uništiti smrt, izbrisati sjećanje na  smrt. I ovo je djelo Duha Svetoga koji djeluje preko naših granica ako se mi pridružimo Isusu u prolasku kako  bismo upoznali Oca. I iznimno je važno da svatko od nas živi unutar sebe te iskusi ovaj protok života trojstvene ljubavi u nama i osjetit ćemo ovaj oganj o kojem je govorio Duh Sveti. I mi trebamo nositi ovaj oganj života  drugima, ovu ljubav, prenositi  je.

Trebamo podsjetiti da ova  ljubav koja je u nama djeluje, to je jedna svećenička ljubav. Ljubav koju mi primamo u nama, u sakramentima, kako se kaže, to su sjemenke koje nam bivaju darovane, no ove sjemenke mogu se zaustaviti. Ako ljubav koju smo osjetili od Oca ne postane kreativna preko  nas, ne može se širiti; kreativna tako da se izražava preko cijelog našeg bića te da iz naše utrobe, iz našeg srca neprekidno teče djelovanje Presvetog Trojstva koje tu ljubav prenosi drugima.

Ne znam jeste li primijetili da je u posljednjoj poruci na Duhove darovana jedna nova milost, osobito za Crkvu Isusa Krista kako bi se  očitovala; jedna nova trojstvena sila koja prati fazu koja je pred nama, kako bi Duh Sveti probudio duše. U našoj nutrini trebamo vidjeti, osjetiti, primiti ovo djelovanje, koje ovaj trojstveni vir gura naprijed prema Ocu po Sinu u Duhu Svetome i dijeli se ono što ne želi slijediti ovu ljubav, što Otac ne može privući. Tko pripada Crkvi Isusa Krista svega Svemira ne može više biti ravnodušan, sve je ubrzano. Mislim da smo svi mi  barem ponekad molili: “Gospodine, ubrzaj, ubrzaj vremena, rješenja!” Gospodin sada ubrzava i mi trebamo  hodati.

U poruci Duha Svetoga naglašen je još jedan iznimno osjetljiv aspekt na Zemlji: zajedništvo. Vidimo svijet u kaosu. Ne može se biti jedinstveni osim u Duhu Svetom. Sotonski duh dijeli, duh svijeta i duh sebičnosti dijele. Od 2012. puno smo govorili o jezgrama. Sada je potrebno vratiti se na to i svi članovi Crkve Isusa Krista u Svemiru na pojedinačnoj razini trebaju ući u ovo poslanje da prikazuju sve  članove, sve novorođene, umiruće Bogu Ocu, kako bi  se njegova volja ostvarila u svim tim dušama. I ne možemo uspjeti u tome ako smo mi podijeljeni jedni od drugih, ako je suprug podijeljen od supruge, brat od brata, podijeljene obitelji, prijatelji lukavi. Ne može se nositi. Dakle, Duh Sveti je naglasio da cjelokupna Crkva treba vršiti ovo poslanje  u zajedništvu.

Ne znam jeste li primijetili u knjizi “Preko velike Barijere” kada Isus kaže, govoreći o svećeničkom, kraljevskom narodu, ako narod prinosi, prikazuje sve Bogu Ocu po Sinu u Duhu Svetom: “Tada se na oltaru prikazuje cijeli Svemir. K Bogu se uzvisuju sve patnje i stradalnici raspadljivosti. Sve se prinosi na svećenikovu oltaru, sve se privodi natrag k Bogu Ocu po Kristovoj žrtvi. Na taj način svećeništvo postaje sveopćim”.[4] I to je sveopća Crkva, kada svatko vrši svoje svećeništvo. I ja ne mogu živjeti ovo sveopće svećeništvo ako u meni ne postoji raspoloživost da Oca stavim na prvo mjesto, njegovu misao, njegovu volju; biti podložen kao Isus Krist pred Njim. Ako sam podložen pred Njim  kao Krist, ja ljubim univerzalnost slučajeva, osoba, svih skupa. Nadvladavam sve barijere u sili Duha Svetoga.

Želim da možete biti svjesni što se događa ako vi prinosite sve novozačete Bogu Ocu po Sinu, sve bolesne, sve grešnike, ateiste, pogane, sve one koji umiru, a nijedan svećenik ih ne prati. A vi možete pratiti svakoga. U isto vrijeme, ovo što govorim pojedincima, ne možete izvršiti sami. Trebate prihvatiti onaj narod koji tvori  Mistično Tijelo Kristovo i Majku Suotkupiteljicu koja rađa. Arkanđeli su oni koji otvaraju put, vjerna braća koja žele doći na Zemlju da nam pomognu, no mi ih trebamo autorizirati, zazivati: “Pomozite nam doći do Krista i po Kristu k Ocu”. Sami to ne možemo.

Ovo su linije Crkve Isusa Krista svega Svemira, između ostalog i linije koje kršćani proglašavaju kao linije vodilje, da su Crkva, kršćani prostor prisutnosti Presvetog Trojstva, ali jedna stvar je teorija, druga stvar je podići se u Duhu pred prijestolje Božje i nositi zarobljenike. I moć našeg djelovanja u Duhu Svetom, ako smo pravi kršćani, može biti kreativna ili plitka. Mnogo je dobrih kršćana, koji žive po propisima, mole svoje molitve, sudjeluju u sakramentima, no ja pitam: jesu li oni kreativni u Bogu ili su statični? Vi odgovorite.

Kršćani ovog vremena ne mogu biti statični, pa niti po ljudski kreativni. Budući da je danas pomalo moda, način da budemo dobri prema svima. To se ne treba izbrisati, no to lako vodi kršćane do toga da nisu dobri prema Bogu, da se prilagođavaju ljudskoj logici, ljudskoj dobroti. To je vrlo sklizak teren, gdje se gubimo.

Dakle, od sada i ubuduće  kršćani mogu biti oni koji žive božansku kreativnost u sebi. Ova kreativnost, kako rekoh jedan je „vječni pokret“. Nitko ga ne zaustavlja i ispunjava nas i ispunjava Zemlju, i cijeli Svemir možemo ispuniti ovom trojstvenom silom. I cijelo naše biće treba doseći svoju puninu koju čovjek na Zemlji može doseći, svakako će biti spreman prihvatiti ovu svjetlost, ovaj titraj uskrslog Krista i uroniti se u njega. Želim vam ovaj hod.

U ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1]Poruka Duha Svetoga od 30 svibnja 2020  „Spoznaja je ljubav“.

[2]Usp. Mt 11,25-26; Lk 10,21

[3]Usp. Mt 11, 27; Lk 10, 22

[4]Usp. „Preko Velike Barijere“, na stranici 32; Izdanje Luci dell’Esodo