16.05.2020. 

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, pred nama je jedno vrlo intenzivno vrijeme milosti i hoda. Tri su tjedna u kojima Liturgija u Crkvi Isusa Krista svega Svemira napreduje sve do Presvetog Trojstva. Da bismo stigli do Presvetog Trojstva u zajedništvu s Presvetom Marijom Suotkupiteljicom, trebamo napraviti tri koraka: sjediniti se kao živi, životni udovi Isusa Krista, u mističnom jedinstvu i posvetit ćemo se tomu u ovom tjednu koji nas priprema za njegovo  uzašašće. Drugi korak je kada smo sjedinjeni s Kristom, tada nas Duh Sveti može ispuniti, ne nalazi zapreke u nama. Možemo slaviti Duhove. I u Duhu Svetome, uvijek s Presvetom Marijom koja je bila ispunjena Duhom Svetim u trenutku Isusova začeća, ponesena u Presveto Trojstvo, sjedinjeni s Isusom Kristom susrećemo Oca. Tada slavimo Presveto Trojstvo.

Na ovu šestu vazmenu nedjelju , mi ćemo proći  poruku koja je nit vodilja u čitanjima koja smo slušali, no ja vas želim vratiti unazad, kada je Isus na početku liturgijske godine na svetkovinu  Krista Kralja prošle godine odlučio učiniti se posebno živim u njegovoj Crkvi i očitovati njegov sjaj u njegovoj Crkvi. Rekao je: „Započinje vrijeme u kojem će moje djelovanje sve više objavljivati kraljevstvo moje Crkve. Odsada i ubuduće moja Crkva će biti sa mnom gdje god ja budem, slijedit će me kamo god budem išao, kao što je pisano u Otkrivenju.[1] Od sada i ubuduće u svim svetohraništima, u svim svetištima, u svim portalima, na svakom mjestu gdje će moja slava zablistati, zablistat će također i slava moje Crkve.[2] Govorim o svojoj Crkvi, ali, o onoj koja je sa mnom prošla kroz moju smrt i uskrsnuće, koja nosi pečat moje kraljevske vlasti, Kraljev pečat.“[3]

U ovom vremenu, čitajući iznova ove Isusove riječi, možemo razumjeti također što je sveti Luka govorio u Djelima Apostolskim[4], što je govorio Sveti Petar,[5] što je Sveti Ivan govorio u Evanđelju.[6] Upravo u ovom vremenu zaključili smo da je bila definirana, ustanovljena Crkva Isusa Krista svega Svemira na Zemlji koja pripada Crkvi svega Svemira i rečeno nam je: „Vi ste poučeni, primili ste nauk i svoju liturgiju“. I rečeno nam je kako živjeti, kako se ponašati.

Onda je vrlo važno vidjeti taj sjaj, tu snagu koju je Isus Krist, utemeljitelj Crkve, odlučio utisnuti u svoju Crkvu i mi smo na polovini liturgijske godine s ovim svetkovinama koje su pred nama. Završava se ovaj prvi dio, spušta se jedan pečat na naše duše, na naše odluke, na naša svjedočanstva i započinje jedan drugi dio liturgijske godine. Na poseban način u ovoj godini, kada smo prošle godine odlučili pripadati Crkvi svega Svemira, započelo je trojstveno djelovanje koje uključuje sve članove Crkve u svem Svemiru koji su sjedinjeni s nama u svetkovinama i to se uzdiže do Trojedinog Boga, jedna hvala koju čuje cijelo nebo.

Isus kaže: „Ova Crkva koja je prošla sa mnom kroz moju smrt i uskrsnuće“ znači da postoji još jedna Crkva koja nije prošla. Slušajući iznova Djela Apostolska, razmišljajući o komentarima, kaže se da se u početku Duh Sveti ponekad spuštao u trenutku krštenja, ponekad je prethodio krštenju kao u slučaju Kornelija poganina, ili kao što su u ovom slučaju osobe  krštene u ime Isusovo, no nisu  primile Duha Svetoga. I kako se ovo razumije? Kako se može krstiti u ime Isusa Krista bez sile Duha Svetoga? Pomažu nam onda stručnjaci objasniti, stručnjaci koji su svete osobe koji idu ovim putem i kažu da se čini jednostavno interpretirati, jer su kršćanski Židovi bili ljubomorni na samarićane, nisu ih prihvaćali i ovi su samarićani kršteni u ime Isusa Krista. I Filip je bio Grk, niti on nije bio prihvaćen. Onda vidite nered u Crkvi, u propovijedanju koji se stvorio. Tada su bili poslani Petar i Ivan da potvrde i kažu: „Da, ova je Crkva, jednaka onoj u Jeruzalemu, Crkvi Isusa Krista“.

Što je za nas sada važno za Crkvu Isusa Krista svega Svemira? Da trebamo biti animirani istim Duhom, Duhom Isusa Krista, i kao što nam je rečeno, među nama se ne može stvoriti nikakva rasprava, nikakvo protivljenje, ako Duh Kristov animira cijelu Crkvu, sve članove. Tada je cijela Crkva jedno.

I Isus kaže u poruci od 24. studenoga 2019. godine: „Preko moje smrti i uskrsnuća, koje nose u sebi pečat mojeg kraljevskog dostojanstva, pečat Kralja, prošli su sa mnom u život“. Ali postavljam pitanje jesu li svi kršćani, po vašem mišljenju, uskrsnuli na ovaj Uskrs, oni koji su također išli u crkvu? Ili su zadovoljni što su sudjelovali u obredima što je više moguće? I s nedjeljom Uskrsnuća, eventualno s uskrsnim ponedjeljkom, danom Anđela, završili su sve. Ali ne, to nije kršćanstvo i kako je moguće tako shvaćati kršćanstvo?

Čitajući svaki dan Evanđelje, počevši od druge nedjelje Uskrsa, Sveti Ivan govori o neprestanom  rođenju u Duhu, da je On poslan od Oca, da je on Kruh života kojeg Otac daje, da je On Dobri Pastir, da su On i Otac jedno, da vrši ono što Otac želi i dolazi do točke njegovog časa, do njegovog oproštaja s Apostolima. I kao što znamo, rekao je: „Neka se ne uznemiruje srce vaše. U kući Oca moga puno je stanova“.[7] Otvorio je put prema Ocu za one koji žele proći kroz njegovu Muku, kroz njegovu pobjedu nad smrću, nad grijehom.

Dakle Isus, upravo u ovoj poruci, kaže: „Moj pečat na vama je moja krv. Ja sam je prolio za vas, ali učinio sam još više: obilježio sam vas svojom krvlju. Moja krv je neosporan dokaz da pripadate meni i da ste uključeni u moj život. Uključeni u moj život…i On ide k Ocu i mi idemo s Njim. „Vi ste dio mene, dio ste mog Mističnog Tijela koje je moja Crkva. Isto tako kada se govori o Mističnom Tijelu Kristovu to je jedan aspekt, iznimno širok gdje je u potpunosti Isus Krist. Isus kaže: „Mistično Tijelo nije neka apstraktna slika, nego je stvarnost: to je jedno tijelo koje se kreće u svemiru, koje živi, misli, ljubi, trpi i djeluje. To je moje Mistično Tijelo. Svi vi možete biti njegov dio, pod uvjetom da dopustite biti obilježeni mojim Kraljevskim pečatom, pečatom moje smrti i uskrsnuća.“

Bez ove svijesti ne možemo ići naprijed, ne možemo niti razumjeti evangelizaciju u duhu. Rekao bih, kako Otkrivenje predstavlja četiri živa bića puna očiju, Mistično Tijelo Kristovo, svi mi imamo Kristove oči, animirani Duhom Svetim da bismo vidjeli svu stvarnost. Mistično Tijelo Kristovo je životno u Kristu. Ako mi ne uspijemo proći kroz ova tri tjedna proširujući naše horizonte, našu svijest, nećemo se uzdići i nećemo osjetiti jedan slobodan prostor, kako se danas puno govori o uskom prostoru koji je uzrokovao ovaj virus te je izazvao u osobama strah izaći, strah ostati. Tako mi možemo biti kršćani.

Isus kaže: „Tko ne prihvati biti opran u mojoj krvi, prolazeći sa mnom iz smrti u život -prolaskom u život, prva smrt je poražena- ne može biti dio ove Crkve. Rastreseni kršćani neće me moći slijediti, oni koji misle da pripadati meni jest jedna šetnja, odlazak nedjeljom u crkvu dobro odjeveni. Ne, to ne znači biti kršćanin. Kršćanin je onaj koji je u Kristu i živi u Kristu da bi postao novo stvorenje.[8] I nastavlja: „Bez toga nema kršćanstva, postoji jedna religija koja se naziva kršćanstvo, jedna između mnogih.“ Dakle, Isus pravi razliku između kršćanske religije i Crkve, njegovom Crkvom puno puta je definirao jednom jedinom Crkvom u svem Svemiru, koja je bila od početka, bila je u katakombama i sada treba zablistati i pokazati njegovo Lice, Kristovo Lice.

„Moja Crkva svega Svemira, naprotiv, nije samo jedna vjerska institucija, nego je moje Mistično Tijelo koje nosi na sebi Kraljev pečat, pečat moje krvi.“ Potom u zaključku poziva kršćane da budu svjedoci: „Budite svjedoci moje krvi“, krvi koja je oprala, koja je zaštitila, koja daje priliku da se uzdignemo iznad ovog tjeskobnog prostora na Zemlji, u jednu dimenziju u kojoj Duh animira. Na jednom  mjestu u našoj knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“, Duh Sveti govori da kada jedna osoba ozbiljno odabere Boga da bude vođena preko svojih granica, određene granice ostaju sve do kraja vremena kada će biti uklonjene, no unatoč tim ograničenjima, duh se uzdiže, otvorene su sve granice kojima se naš duh, sjedinjen s Duhom Božjim, giba i ne može mu se suprotstaviti u osobama koje su uskrsle u Kristu. Jedna osoba koja je uskrsnula u Kristu, silom životne energije u sebi svjedoči, svjedoči Krista Spasitelja.

Isus kaže da svjedočiti njegovu krv „nije nešto tužno, plašljivo i potresno, nego je nešto veliko: to je krv koja otkupljuje i daje život. U krvi je prisutan život. Bez krvi vaše tijelo ne bi moglo živjeti. Ali ne biste mogli živjeti niti bez moje krvi, bez onog pečata koji svjedoči smrt i uskrsnuće koji su se dogodili u meni, ali koji se također moraju dogoditi u vama, jer ja sam vas spasio svojom smrću i uskrsnućem. Poveo sam vas u svoju slavu uzašašćem i sada želim da kraljujete sa mnom“, poveo sam vas svojim uzašašćem … Evo, ulazimo u tjedan u kojem se uzdižemo s Kristom u uzašašće, no trebamo biti životni iznutra sa svim onim što nam je Isus pokazao. I mi imamo jako društvo, Presvetu Majku Suotkupiteljicu koja je odmah nakon Isusa proglasila svoju inicijativu 7. prosinca.[9] Rekla nam je: „Gospodin me šalje da vas pozovem, da me slijedite i da slijedite Krista u svim svetištima, kršćanskim i poganskim, povratiti sve“. Prostori su se otvorili i  sve više se otvaraju ukoliko se naš ja otvara Bogu. Kada kršćani ne uzimaju Boga, ne prihvaćaju Boga da bi ga stavili u svoje vlastite interese, nego se sjedinjuju s Bogom po Isusu Kristu koji se uzdiže i to nas vodi do novog stvaranja.

Sveti Petar nam kaže: „Predragi, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama,“[10], u svim kušnjama. Egzegeti kažu da ovo štovanje aludira na citat proroka Izaije: „Posvećujte Gospodina.“ Objašnjavaju da se naš život treba odvijati u posvećivanju Isusa Krista u nama, iskazujući njegovu snagu, sjaj, ljepotu. Izražavajući našu zahvalnost, radost što živimo ovaj život i On se pojavljuje životan u svojoj Crkvi. I sveti Petar nastavlja da trebamo prikazivati svoj život uzdižući se u svim nevoljama, u svim provokacijama i noseći sve one koji žele upoznati Boga, kako bi ih prikazali pred Njim.

Prihvatiti Isusa Krista, sjedinjenog s Ocem u Duhu Svetome, prolazeći kao životni kroz smrt i uskrsnuće, napredujući na putu da živimo sada s Kristom koji je u slavi, i to je put prema Duhu Svetom koji se spušta na nas. Ako ne prihvatimo Krista zajedno s Ocem, kojega je poslao Otac i ako Ga ne želimo živog, blistavog u nama, među nama, Duh Sveti nema ništa za potvrditi u nama. Što bi trebao potvrditi u nama? Isus Krist je onaj koji je pomazan u nama i ako smo mi živi udovi, onda nas Duh Sveti čini životnim, blistavim u Kristu. Tada se uzdižemo k Ocu i moći ćemo slaviti Presveto Trojstvo. Zašto se pripremamo za slavljenje Presvetog Trojstva? Rečeno nam je, rekli smo od početka da se trojstvena sila spušta na Zemlju i zahvaća je, no može zahvatiti one koji se otvore trojstvenom životu. Kada se sav narod u potpunosti otvori trojstvenom životu po Isusu Kristu u Duhu Svetome, to je jedan brzi put za slavno Gospodinovo očitovanje unutar njegove Crkve i po njegovoj Crkvi. Budimo brzi prema novom stvaranju. Crkva se definira kao egzistencijalni prostor naroda, gdje se spušta Presveto Trojstvo, kao što se spustilo u krilo Marijino, kao što je ispunilo Mariju.

Evo, ovo je hod kroz ova tri tjedna koji poziva sve da slijede liturgijski hod  kroz sva čitanja koja potvrđuju istinitost poruka koje smo primili, i te poruke nas tjeraju da to živimo i očitujemo prisutnost Presvetog Trojstva u ovom narodu i njegovo djelovanje. Mi vas pratimo, cijela Crkva svega Svemira prati vas zajedno sa Presvetom Marijom Suotkupiteljicom, no svatko od vas pojedinačno  i svi zajedno pridružite se ovoj Crkvi i postanite živi udovi Mističnog Tijela Kristova.

U ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Otkr 14,4

[2]5 S ovim djelovanjem, Gospodin će okupiti svoju Crkvu, svoje Mistično Tijelo, i poziva je da se neprestano prikazuje Njemu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, da bi dala cjelovit odgovor te sudjelovala u sveopćem zajedništvu. Privlači sve k sebi i svi su pozvani sjediniti se s „Crkvom Isusa Krista svega Svemira“, da bi ubrzali slavni Gospodinov dolazak i ulazak u novo stvaranje.

[3]Usp. Isusova poruka od 24 studenog 2019 „Kraljev pečat“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org i u knjizi  „Prema novom stvaranju – Svezak 5-2018.-2019. godina“ na stranici 73

[4]Usp. Dj 8,5-8.14-17

[5]Usp. 1 Petr 3,15-18

[6]Usp. Iv  14,15-21

[7]Usp. Iv 14, 1-3

[8]Usp. 1 Iv 2,6; 2Kor 5,17; Gal 6,15

[9]Usp. Poruka Presvete Marije od 07.prosinca 2019. „Prikazani s Marijom na svim oltarima Zemlje“, objavljena u knjizi  „Prema novom stvaranju – Svezak 5-2018.-2019. godina, na stranici 78

[10]1 Pt 3,15-18