Razmišljanje „Sudjelovati kao živi udovi Mističnog Tijela Kristova“

09.05.2020. 

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, zadnji put smo razmišljali o temi „Priprema za slavni Kristov dolazak“. Danas ćemo razviti temu: „Sudjelovati kao živi udovi Mističnog Tijela Kristova“, ne na apstraktan način, nego na konkretan način po milosti koja nam se daje u ovim vremenima, ako želite, također i u ovom liturgijskom trenutku.

Svi vi osjećate uznemirenost na  Zemlji poradi zdravlja, posla, novca, poradi preživljavanja; jedan nemir i poradi toga što su crkve zatvorene te radost ako se otvore, „no što ćemo činiti ako se otvore?“, biti utješeni i potom ostati ovakvi kakvi jesmo. No zašto ta uznemirenost? Kao ljude vjere trebamo razumjeti. Stoga jer čovječanstvo na Zemlji, većina čovječanstva na Zemlji želi živjeti bez Boga, želi upravljati svojim životom bez Boga. Kao posljedica toga, također i upravitelji, veliki žele tako činitii onda su stavili svoje ruke na tajanstvene dimenzije našeg života, jer život je jedna tajna, genetika je jedna tajna, podrijetlo života je jedna tajna, virusi su tajna. I Zemlja je puna tajnih laboratorija, gdje su konzervirani virusi, gdje se izvode eksperimenti, gdje nitko ne može do kraja biti siguran da neće pobjeći neki opasni virus. No postoje smrtonosni virusi koji su pohranjeni kao rezerva za neko biološko ratovanje. Ovo su vijesti koje možete vidjeti u masovnim medijima. Dovoljno je vidjeti određene teme. Mi vjernici u Kristu trebamo znati razlikovati čitati te znati što nam je činiti u ovom vremenu.

Čuli smo da trojstvena sila zahvaća Svemir i sada zahvaća Zemlju jer sam Bog želi uzeti u svoje ruke čovječanstvo te dati vlast svojoj djeci. I ovdje se predviđa novo stvaranje, ali novo stvaranje u koje smo mi vjernici, ljudi dobre volje pozvani, predviđeni ući, no mogu ući samo ako sudjeluju u životu Otkupitelja i uz pomoć Suotkupiteljice i uz pomoć svakoga od nas koji se kao živi udovi Mističnog Tijela Kristova sjedinjujemo da bi spasili čovječanstvo.

U tom smislu gledamo što Bog čini. Bog je pokrenuo cijeli svemir, sva sredstva koja su u njegovim rukama, svece, anđele, vjernu braću, duše iz Čistilišta, sve kršćane u Svemiru i želi zahvatiti onekoji su na  Zemlji koji su primili svjedočanstvo otkupljenja po Isusu Kristu. U isto vrijeme, u korak  ide  Lucifer, oni koji ljube pokvarenost i sve što je loše, te žele držati u rukama život, Zemlju, prema njihovim planovima. Onda u ovoj polarizaciji Zemlje, tko želi pripadati Isusu Kristu, ne može biti ravnodušan, ili bolje rečeno, ne može biti neaktivan, treba biti aktivan u sili Duha Svetoga, u trojstvenoj sili koja ga zahvaća.

U tom smo smislu dali smo vam jedan dio poglavlja o Suotkupiteljici[1], da bismo dali jednu sliku, koja je to slika? Da treba izroniti ona Crkva koja pripada Kristu na vidljiv, opipljiv, prepoznatljiv način i treba imati moć, koristiti tu moć, trojstvenu svemogućnost. I rekli smo da je u centru Božjeg naroda Presveta Marija, Majka, Suotkupiteljica i Kraljica Svemira, i to smo vam već objasnili prije mnogo godina. U znaku koji nosimo na svojim prsima, u centru naroda je Bezgrešno Srce Marijino. Ovo uzvišeno stvorenje, u kojem blista lice njezina Sina, u svakome od nas treba izroniti, kako nam je rekla, njezino lice, Kristovo lice. Ali to dolazi kao jedan proces iz naše nutrine, kada mi u duhu sudjelujemo u Duhu Božjem i sa cijelom Crkvom napredujemo u kozmičkoj Pedesetnici.

Mi pripremamo slavni Kristov dolazak, ne čekajući pasivno, nego u neprestanoj preobrazbi da Njegovo Lice izroni, da se očituje, jer kada se On bude očitovao, mi ćemo se očitovati onakvi kakvi jesmo, živi i pokojni. Dakle, stoga inzistiramo u ovom vremenu da otkrijemo, razumijemo silu koja djeluje preko Marije Suotkupiteljice i nastavit ćemo o tome pisati i to produbljivati, jer Ona je ona koja rađa ovo čovječanstvo, čovječanstvo cijele Zemlje, kako bi bilo pripremljeno za Krista Gospodina; pripremljeno u smislu da ovo čovječanstvo ima Božje želje, Božje misli, kao što ih ima Gospa, da želimo preobrazbu preko granica naših slabosti, situacija.

U tom se smislu gibamo i u tom smislu nitko od nas ne može biti ravnodušan, neaktivan i treba odabrati. Sveti Petar nas poziva da budemo živi udovi, kaže: „Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.“[2] Sve to uvodi nas u jedan kult da je u novom stvaranju prisutna hvala Bogu, ljubav među svima nama, gdje će uzvišeni Zakoni koji upravljaju životom u Bogu upravljati s nama, a mi ćemo u Božje ime upravljati stvorenjima prema onome što je originalnost svakog stvorenja.

To je milost ovih vremena. Za nas je opasnost da se zatvorimo u našu religioznost i ne vidimo korake koje treba napraviti, milost koja djeluje danas te nas vodi u novost ili smo zatvoreni u naše strahove, u naše zabrinutosti. Isus kaže: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova.“[3] Tražimo li ovo mjesto? Znamo li da postoji? Shvaćamo li važnost da za nas postoji mjesto u novom stvaranju? Ako ljubimo Isusa Krista, ako Ga prigrlimo, ako smo s Njim sjedinjeni u Duhu Svetom, On nas vodi kroz sve situacije koje su danas prisutne u svijetu, preobražava nas i priprema za ulazak u puninu života, onog vječnog života. Ako prihvaćamo Njega, On ima svu moć da ukloni iz nas svaku brigu i svaku uznemirenost. On je Onaj koji nas vodi u novo stvaranje. Štiti nas također ovdje na Zemlji i daje nam ono što nam je potrebno, u napredovanju u hodu, kao što se očitovao u životu Židova kada su izlazili iz Egipta, u životu Apostola, kada su bili zabrinuti o tome kako nahraniti ljude, kako je vodio Apostole, učenike kroz Muku prema uskrsnuću. Sada je vrlo važna ova naša unutarnja otvorenost da prihvatimo ovo djelovanje Trojedinog Boga, po Isusu Kristu, koji je Put, Istina i Život.

Ovih dana slavimo Gospu Fatimsku: danas slavimo zajedno sa svima vama, mi ćemo također slaviti ovdje u srijedu, 13. Iako ne budemo govorili bit ćemo sjedinjeni s vama u duhu. Što danas slavimo? Slavimo Lice Marijino  koje se već mnogo puta ukazalo na Zemlji i nije shvaćeno niti u Crkvi. Vidite u povijesti Crkve, vrlo je malo puta bilo odmah prihvaćeno Lice Marijino. Ako se vratimo unazad i sjetimo se obećanja danih pastirima u Fatimi od strane Majke Božje, kao čovječanstvo, većina čovječanstva, također i u Crkvi, nije razumjelo, nije prihvatilo, i čak je prikrilo Treću Fatimsku tajnu i posljedica toga su ova vremena.

Isto tako je dan kada se Crkva cijelog Svemira i ovaj dio Crkve na Zemlji koja se pridružuje programima svega Svemira, to je dan zahvale Bogu, hvale Bogu, molitve da povrati sve milosti koje su ljudi odbacili u ukazanjima na Zemlji, ali ponekad i iskorištavali u materijalnim stvarima, ideološkim idejama, ratovima itd. itd. Da prikupi sve te milosti i daruje kao jedno blago u novom narodu, u Crkvi koja želi potpuno pripadati Isusu po Bezgrešnoj Majci Mariji.

I ovaj blagdan Gospe Fatimske vodi nas do blagdana Kraljice mira u Međugorje, i objasnili smo vam da je vrhunac svega što nam je Gospa objasnila njezino suotkupljenje. Što to znači? Mi ne čekamo i ne tražimo da neki vjerski lik napiše jedan dekret: „Gospa je Suotkupiteljica“. To nas ne zanima, zanima nas da Crkva Isusa Krista svega Svemira to razumije, da primi ovu milost, da ta milost djeluje u svakome od nas, kako bi Majka suotkupiteljica, svemoguća po milosti, djelovala u nama u ovom vremenu, da nas sve više vodi prema Kristu i prema novom stvaranju.

Kao što rekoh, mi ćemo i dalje produbljivati ovaj argument u vašu korist, ali nijedan argument vam neće biti od koristi ako se ne potrudite biti živi udovi Kristovi po Mariji. Preko Majke Marije mi trebamo otkriti silu koja postoji u svakome od nas, u svakom originalu, pošto trojstvena sila djeluje u svakome od nas. Prije svega milost da možemo upoznati Boga Oca koji je izvor svih otajstava, iz kojega se spušta svjetlost da osvijetli svakootajstvo. U spoznaji Oca otvaraju se sva otajstva života, uvijek po Isusu Kristu, i da živimo u ovom vremenu u ovom svjetlu, te da znamo razlikovati putove koji vode do pravoga Boga i putove koji nas vode u propast. I ovo je razlikovanje danas nužno za sve, jer danas u ovim vremenima ne može se biti neaktivan kao u pustinji: neki su se vratili u Egipat, neki su se zaustavili u pustinji i pomrli, a vrlo malo ih je ušlo u obećanu Zemlju. Tko se zaustavi i ne prima milost ide nazad, to je zakon koji trebamo razumjeti. Ako ne okopavamo svoj vrt, ne zalijevamo, ako ne  dajemo biljkama ono što im je potrebno, nećemo imati plodove. Ako planiramo na jesen započeti raditi u vrtu, zakasnit ćemo.

Isusove riječi kojima zaključuje današnje Evanđelje, riječi preko Svetog Ivana: „Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.“ To govori svakomu od nas da možemo vršiti Njegovo djelo i možemo vršiti znakove, djela koja su veća od onoga  što je On mogao činiti, jer je Crkva Isusa Krista svega Svemira mnogo napredovala i mi možemo iskusiti tu silu u nama ako iskreno prionemo uz  Krista. I Evanđelje kaže, gdje nedostaje posljednja rečenica: “Sve što budete  tražili u moje ime dat će vam se.”Tražiti u Isusovo ime nije neka pravna, liturgijska formula: to znači živjeti po Kristu, živjeti na slavu Kristovu, živjeti da se On očituje u svojoj slavi u svakome od nas. On se proslavlja ako smo mi potpuno u životu, mi smo njegova slava. On nas želi ostvariti onako kako smo začeti od Oca, vođeni od misli, od Očeve želje. On će sve napraviti i bit ćemo uslišani. I ovaj nas stav uzdiže iznad problematika koje nas brinu i znamo kada smo povezani s Bogom, kada Bog s nama upravlja, tada započinje djelovati u nama zakon providnosti, imat ćemo ono što nam je potrebno, započet ćemo upravljati ne samo našim životom, kako Bog želi, nego i sa stvorenjem. Dakle ako odaberemo ovo, ulazimo u jednu kušnju, kakvu kušnju? Postajemo osjetljivi za dobro i za zlo, to je kušnja napretka, kušnja uzdignuća dimenzije.

Vratimo se Evanđelju, Isus na kraju susreta s Apostolima, nakon uskrsnuća, šalje ih uskrsavati, ozdravljati, suočavati se sa smrću, suočavati se sa Sotonom, suočavati  se s otrovom, virusom Covid, svime što nas okružuje. Ali osrednji kršćanin kad čuje ove stvari: „Ma ja se bojim smrti, bojim se obvezati, bojim se da ću biti čudno gledan, bojim se razvijati moj odnos s Bogom u svojoj sobi, u svojoj kući kada je crkva zatvorena”. Gledajte, Bog nas ne šalje iznad naših mogućnosti i opskrbio nas je uzvišenim sredstvima, izvanrednim, redovnim koja nas prate u duhu. Nismo pozvani uskrsnuti Lazara, no pozvani smo uskrsnuti žive mrtvace, one koji žive ali su mrtvi; uskrsavati duhove. Mi smo pozvani uskrsavati da bismo osobe poveli u vječnost, jer već na Zemlji mi možemo živjeti vječnost, iako se trebamo suočiti s kušnjama. I samo ako se mi sjedinimo u Kristu, sa cjelokupnom Crkvom svega Svemira, gdje je u centru Majka Suotkupiteljica i Kraljica Svemira, mi se možemo suočiti sa svim stvarima, jer se Duh Sveti širi preko nas, dodiruje sve koji su dobre volje i Isus je onaj koji ih uskrsava, vodi u vječni život.

Ako nema danas ove akcije kršćana na Zemlji, gdje je prisutna jedna pokvarenost koju nikakav zakon ne može iskorijeniti, nikakvo tijelo, institucija, nikakav policajac, ako ne djelujemo u tom smislu, Zemlja neće biti preobražena, oni koji su dobre volje, i neće biti potisnuti oni koji siju zlo. Prihvatite onda milost ovoga vremena i ne budite neodlučni, neaktivni, nego se sjedinite iznutra sa trojstvenom silom koja prolazi preko Crkve Isusa Krista svega Svemira, jedne jedine, one Zaručnice o kojoj govori Sveti Ivan Apostol u Otkrivenju, Crkve Zaručnice, koja se zaručila s Isusom Kristom, životom u Isusu Kristu, i poznaje Boga.

I ja vas blagoslivljam, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp. „Trojstveno djelovanje u Crkvi Isusa Krista svega Svemira, poglavlje 3 – Lice Presvete Marije“, objavljeno na http://www.premanovomstvaranju.org

[2]Usp. 1 Petr 2,4-9

[3]Usp. Iv 14, 1-12