25.04.2020

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, danas često čujemo riječi: novo čovječanstvo, novi način života na Zemlji i postoje mnoge nijanse i mnoga tumačenja o novom čovječanstvu sve do prelaska ljudske granice, u potrazi za slobodom bez granica.

Mi smo vjernici u Krista, Crkva smo Isusa Krista svega Svemira, govorimo o novom čovječanstvu po Kristu u Duhu Svetomu koji će biti uz Oca u novom stvaranju. Trebamo razjasniti neke pojmove: prvo Bog stvara, Bog otkupljuje, Bog posvećuje. Čovjek nije sposoban stvarati, čovjek proizvodi i uništava. Neprestano vidimo pred našim očima, svaka civilizacija bez Boga dolazi do određene točke i uništi se, čovječanstvo dovede u probleme, umanji život. Međutim, mi govorimo o novom stvaranju i govorimo o životu Kristovih vjernika koji idu prema novomstvaranju, sigurni da imaju sjeme cjelokupnog života koji će biti u novom stvaranju koje se treba razvijati u nama i među nama.

Posljednja Isusova poruka, dana na nedjelju Božanskog Milosrđa,[1] stavila nas je pred milosrđe Božje i pred Božji sud. Stavila nas je pred milosrđe, pred Božji sud u trenutku začeća da nas povede prema otkupljenju, gdje se Božje milosrđe i pravednost kao jedan red u našem vječnom životu trebaju savršeno uskladiti. Isus nam je pojasnio, tko je odbio Boga Oca s njegovim planom u trenutku začeća, ostao je bez Očeve pomoći, njegove milosti, njegova milosrđa. Dakle uvijek stoji pred Božjim sudom i to izaziva strašnu napetost u jednoj duši, jedan strah od Boga kao posljedicu pobune. Tada je kasnije teško ići prema Bogu s ovim unutarnjim stavom ako se osobe ne obrate, ako radikalno ne promijene. Vrijedi isto u našem odnosu sa Duhom Svetim u trenutku začeća. Ako odbijemo posvećenje od strane Duha Svetog, odbili smo milost da budemo djeca Božja, da budemo posvećeni i iznova prijeti jedan sud u duši bez milosti.

Isus nam je govorio o svojoj pravednosti koja je djelovala već kod njegovog prvog dolaska u trenutku Vazma, u njegovoj Muci, u njegovom uskrsnuću i uzašašću na nebo, i tko je u sebi ostao antikrist već je osuđen, već je počinio samoubojstvo i nastavlja se sam ubijati u životnom hodu. U njemu djeluje prva i druga smrt. Prva stoga jer je u trenutku začeća odbio svog Otkupitelja, druga jer je kao odrasla osoba odbio i odbija spasenje te živi u smrti, i to stvara, kako smo prošli put čuli u njegovom pojašnjenju za Uskrs,[2] destruktivnu energiju, razornu u osobama.

Dakle, u poruci koju je Isus dao posljednji put pozvao nas je na jedan ozbiljan stav, na jedan odabir koji se ne može odgoditi, već danas se treba napraviti odabir. To je jedan korak koji priprema sutrašnji korak. Ne napravimo li ovaj korak danas, sutrašnji će nam korak biti težak. Onda kršćani, pravi kršćani koji se žele pridružiti Crkvi Isusa Krista svega Svemira, koji žele hodati kao Kristovi sljedbenici u ovom vremenu koje nam je darovano – jer će nam vrijeme biti oduzeto i konačno ćemo se naći u izboru kad istekne vrijeme – da odlučimo surađivati sa svemogućim Bogom Stvoriteljem, surađivati sa svemogućim Sinom koji je uništio smrt, uništio grijeh koji kvari čovjeka, surađivati sa Duhom Svetim koji nas posvećuje i daje nam posvetnu milost. Svemogući  Bog i ona trojstvena svemogućnost žele djelovati u nama, pozvani smo sudjelovati u ovoj svemogućnosti.

Kada se govori o Božjoj pravednosti, isto tako i o jednom redu koji je u Bogu, uvijek je prisutan jedan čovjekov odjek pobune, koji želi živjeti odvojeno od Boga jer nas je istočni grijeh odvojio od Boga, i imaju strah od svakog reda. Ljudi imaju strah od svakog reda, svake pravednosti, no Božji red je odabir između smrti i života. Mojsije je govorio Židovima: „Izaberite život ili smrt.“[3] Odabir Boga i njegovih zakona automatski nas stavlja na put života i preko Otkupitelja, Posvetitelja vodi nas u novo stvaranje, u onaj red, gdje su pravednost i milosrđe u potpunom skladu i dosežemo puninu otkupljenja.

Dakle mi smo pozvani u ovom trenutku biti podloženi  zakonima čistoga Duha koji su u nama, gdje svom silom djeluje  Bog Stvoritelj, Bog Otkupitelj, Bog Posvetitelj. Ako se mi podložimo zakonima čistoga Duha koji su nam objavljeni po Isusu Kristu i darovan nam je Duh Sveti kako bi proveli i živjeli po zakonima koji pobjeđuju smrt, pobjeđuju pokvarenost, ako se mi podložimo tim zakonima već ovdje živimo dimenziju vječnosti. Onaj dio u nama, naša duša, naš duh, predodređeni za vječni život, napreduju u nama i zahvaćaju također i naše tijelo te nas vode prema novom stvaranju.

Danas smo slavili Svetog Marka jer je u on u Italiji zaštitnik i odabrali smo čitanja predviđena za ovaj blagdan. U zaključku Evanđelja po Marku[4] govori se o Kristovim vjernicima koji će biti praćeni znakovima, čudesima, istjerivat će đavle, ozdravljat će, uzimat će otrovne zmije, ako popiju otrov, neće im naštetiti. Sveti Marko zaključuje da su oni koji su krenuli propovijedati, naviještati, krstiti, vidjeli ove znakove i ovi znakovi su se očitovali preko njih. I ovdje trebamo dobro razumjeti: znakove koje smo vidjeli u našem  životu preko naše vjernosti, imali smo ih mnogo, malih ili velikih; vidjeli smo i druge znakove koji su izvršeni preko osoba, no ovdje ne govorimo o znaku. Mnoge su osobe vidjele izvanredne znakove kao i oni koji su razapeli Isusa, koji su čuli Isusove svjedoke, potvrdili se preko čudesa, ali nisu se obratili. Znakovi ne spašavaju one koji se zatvore u sebe. No određeni znakovi mogu se vršiti preko raznih karizmatika, pa i preko sotonista. Ovdje govorimo o zakonima života u novom stvaranju. To su znakovi, upute koje je Isus dao preko apostola kako bi darovali život onima koji vjeruju u Isusa, onima koji idu njegovim putem. Dakle, ovdje se postavlja pitanje odabira života, kako bi nam uskrsli Gospodin mogao priopćiti snagu svoga uskrsnuća, svoga Duha Svetoga kojeg je dao apostolima, po kojem je Isus Krist vršio ta čudesa. Davao je ove znakove u dušama koje su odabrale ići prema novom životu kojeg je objavio Isus Krist.

Mi trebamo dobro uokviriti sva čudesa koja vrši Isus podloženi zakonima čistoga Duha u tri stupa kraljevstva Božjeg: prikazanje života Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu, cjelovitost našeg života i zajedništvo svega Svemira, jer zakoni Duha Svetoga zahvaćaju naše dubine još od začeća sve do ostvarenja i uključuju cjelokupno čovječanstvo predodređeno ući u novo stvaranje – također i ono što je predodređeno u novom stvaranju ići sa Sotonom. No prolazak je isti, onaj prolazak koji mi nazivamo Vazam, no nažalost mi slavimo jednu vazmenu svetkovinu, no zaboravljamo da trebamo proći s Isusom, umrijeti sebi i živjeti za Boga u sili Duha Svetoga koji je djelovao u Isusu prikazanom Ocu. I ova sila Uskrslog Krista u Duhu Svetom koja nam biva dana ako mi slijedimo ovaj put prikazanja, potpunog darivanja kako bismo umrli sebi, briše pokvarenost, briše smrt, moć smrti u nama, briše grijeh, recimo briše patologije. Dakle, odavde se otvara put prema novom stvaranju, inače je također i ova riječ prazna bez ovog prolaska Crkve koja slijedi Isusa Krista u čitavom Svemiru.

U ovom Vazmenom vremenu kroz koje mi prolazimo, ova sila Uskrslog Krista neprestano pulsira u nama i povlači nas naprijed kako je povlačio učenike nakon uskrsnuća prema Duhovima kako bi ih ispunio Duhom Svetim i učinio da život eksplodira u njima. Dakle, ovaj odabir je u ovom vremenu koje nam ne dopušta odlaganje naših odluka.

Sveti Petar u svojoj prvoj poslanici koju smo čitali ovom prigodom[5] nam govori: „Predragi, svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ On se brine za nas ako se položimo u njegove ruke, ponizni poput Bezgrešne Majke, Suotkupiteljice čovječanstva, naše Kraljice.

Ovaj prolazak je temeljan u našem životu da bismo primili moćno djelovanje Presvetog Trojstva u našem životu. Mi se trebamo podložiti u riječi Evanđelja volji Očevoj, Očevom planu za nas, trebamo se podložiti vodstvu Dobrog Pastira koji nam ne daje neko prazno milovanje, nego nas vodi preko smrti našoj sebičnosti koja je izvor svih strahova, svih odvajanja od Boga, razdvajanja od Boga. Razdvajanje od Boga izazvalo je strašnu zbrku u nama i zatvarajući se u nas same mi nosimo jednu smrt. Podlažući se Božjoj riječi, mi smo uronjeni u Duha Kristova, umrli sebi da bismo živjeli s Bogom Ocem, vjerni Bogu Ocu i On je uveo čovječanstvo Zemlje, čovječanstvo koje ga slijedi u ovom procesu uskrsnuća.

Danas se na Zemlji nameće toliko puno naredbi i osobe se pokušavaju osloboditi. Postoje mnoge nijanse pravednosti koje uglavnom vode u ratove, zavisti, ljubomore, u rane jer nema dubokog ozdravljenja čovječanstva ako ono nije podloženo ovom procesu umiranja  onoj  temeljnoj pogrešci odvajanja od Boga, ako ne napravi korak da se podloži zakonima čistoga Duha koji djeluju u nama i mogu moćno djelovati u onoj mjeri u kojoj se Kristova Crkva podloži tim zakonima. Ne pomažu nam prazne riječi, prazne geste bez Duha Svetoga, prazna milovanja bez Duha Svetoga. Ne pomažu nam niti ljudska suosjećanja, ljudska solidarnost da nas dovedu do novog stvaranja, do novog čovječanstva po Božjem planu. Sve ove geste na Zemlji po ljudski su dobre, lijepe, no vode do nekog lijepog koraka u zemaljskoj dimenziji, ali ne uvode osobe u novost koja će biti u Bogu.

Rekli smo da su ovo vremena neizbježnih odabira. Apostoli su napravili odabire i krenuli su u sili Duha Svetoga nositi riječ, to jest, u riječi uskrslog Isusa Krista poslanog od Oca, kako bi podložili Bogu Ocu čovječanstvo. Ovi svjedoci, krenuvši u vjeri, očitovali su velike znakove, velike znakove koje su vjernici u Isusa Krista prihvatili i probudili su se, preporođeni su. I ovo bi trebalo biti kršćanstvo i njegovo svjedočanstvo u ovom vremenu. Kada je Petar propovijedao, potresao je osobe iznutra i osobe su trebale odlučiti na kojoj će biti strani.

Ovdje blizu nas, u Švicarskoj, imamo primjer svetog Nikole di Flüe koji je ostavio svoju obitelj, ženu i djecu, i povukao se u molitvu. Predstavnicima Kantona koji su pitali što trebaju učiniti, rekao je nekoliko riječi: „Obratite se, ne svađajte se, ne borite se. Stavite se pod volju Božju.“ Okrenuo se i povukao u pećinu. Oni su prihvatili te riječi i ta zemlja više nije imala ratova. Imamo mnogo primjera iz prošlosti.

Dakle, nakon ove Isusove poruke – kao što vidite svaka je poruka jedan korak naprijed u napredovanju Crkve Isusa Krista svega Svemira – pozvani smo praviti ove korake i ići naprijed kako bismo očitovali djelo i djelovanje Trojedinog Boga koji želi obnoviti Zemlju, koji želi preobraziti Zemlju i dovesti cijelokupno čovječanstvo u novo stvaranje. Želim vam sretan ovaj hod.

Blagoslivljam vas, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp. Isusova poruka od 19. travnja 2020: „Milosrđe i pravednost Božja“, objavljena na https://premanovomstvaranju.org

[2]Usp. Isusova poruka od 12.travnja 2020: „Povjeravam vam sve dobro koje se vrši na Zemlji“, objavljena na ovoj stranici

[3]Usp. Pnz 30, 15-20

[4]Usp. Mk 16, 15-20

[5]Usp. 1 Petr 5, 5b-14