Razmišljanje „Svjesni primljene milosti“

18.04.2020. 

 Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, želim vam sretnu nedjelju Božanskog Milosrđa. Razmišljat ćemo o Božanskom Milosrđu. Navikli ste izgovarati molitve  pripremajući se  za nedjelju Božanskog Milosrđa, molitve kako biste dobili određene  stvari, određene  milosti. To je sve dobro, ali ja  o tome neću govoriti, govorit ću o još jednom dubljem aspektu na koji se zaboravlja i mi ostajemo plitki.

Za proslavu Isusova uskrsnuća pripremio nas je Sveti Mihael svojom porukom[1] o posljednjoj konačnoj bitki protiv paklenih sila i pobjedi koji nam je dao puno elemenata da vidimo dinamičnost onoga što se danas događa na Zemlji. Isus nas je svojom porukom u nedjelju uskrsnuća[2] pozvao na odgovornost da sudjelujemo u djelovanju njegove Crkve svega Svemira koja je dobila zadatak dovršiti djelo otkupljenja do ispunjenja. Mislite li da je to mala obveza? To je veličanstvena obveza koja traži od svakoga od nas da  bude zahvaćen cijelim svojim bićem.

Bog nas danas u slavlju i liturgijskim čitanjima Svete mise suočava sa sviješću da smo primili milosti. Možda  smo u našoj nutrini to zaboravili i neprestano nešto tražimo. Ali što je važno? U današnjem[3] Evanđelju vidimo uskrslog Isusa koji se maksimalno približio apostolima, dotaknuo ih je iprepustio svima da ga dotaknu, također i Tomi da dotakne njegove rane. No ima i jedan korak dalje, od ovog gdje se obično u ovom slavlju stavlja u centar Tomina nevjera. To je ovaj prizor kada Isus kaže: „Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“

Osim ovog fizičkog kontakta s apostolima, u apostole je utisnut Duh Sveti. Po Duhu Svetom ušli su u izravan odnos s uskrslim Isusom Kristom. Zadatak Crkve Isusa Krista svega Svemira je ići prema tom odnosu gdje između Boga po Isusu Kristu u Duhu Svetom i nas teče punina života, što nas postupno vodi u mistično jedinstvo s Kristom i po  Kristu u Duhu Svetom s Ocem definitivno za čitavu vječnost. To je zadatak Božanskog Milosrđa.

Rekli smo i rečeno nam je: Božansko Milosrđe je Isus Krist. Ući u ovaj odnos s Isusom Kristom znači prigrliti Isusa Krista sa svim programima koji nas postupno vode do jednog uzdignuća i  podložnosti čistom Duhu te u puninu života. I ovo je zadatak Crkve svega Svemira da otvori ovaj put, da isijava ovu svjetlost, ovu silu na Zemlji i u čitavom Svemiru kako bi se cijeli Svemir vratio u kuću Očevu.

Ovaj naš stav preuzima inicijativu u našim dušama da stavimo na drugo mjesto naše molitve za ovo, za ono koje se pretvaraju u recitacije, obično za naše svakidašnje potrebe a Isus je naprotiv, rekao: „Tražite najprije Kraljevstvo Božje, A sve drugo će vam se nadodati.“[4] Ova promjena stava mijenja našu duhovnost, našu pobožnost. Nismo više u središtu svakidašnjih potreba, nego naše nakane se uzdižu da bismo dostigli onu puninu u Božjem životu gdje Isus Krist sjedi s desne Ocu i mi ulazimo u slavu. Iz ovog radikalnog stava mijenja se naš život i mi iz dana u dan doživljavamo kako božanska providnost djeluje u nama, kako pobjeđuje zlo, pobjeđuje virus, pobjeđuje svaku pokvarenost, sve se mijenja. Naša pobožnost je jedno neprestano produbljivanje uzajamnosti s Bogom, jedna ljubav koja teče, jedan život koji se daruje Stvoritelju po  Spasitelju u Duhu Svetom i mi postajemo kako nam je Sveti Josip definirao u poruci od 19. ožujka ove godine[5]jedna posuda koja se  prelijeva jer se milost Božja neprestano spušta.

Ovo o čemu vam govorim mogla bi biti neka iluzija, no postoje konkretni koraci koje je Sveti Petar pokazao Židovima ovih dana nakon Kristova uskrsnuća. Koji su to konkretni koraci? Biti raspoloživi za obraćenje, za primanje milosti za obraćenje, prepoznati naše grijehe, biti kršteni da bi nam bilo oprošteno i tada primamo Duha Svetog. Ako mi mislimo da smo u svemu ispravni prema Bogu, onda smo plitki. Mi smo djeca ove Zemlje, mentaliteta ove Zemlje i trebamo tražiti od Gospodina da nas preobrazi i da imamo raspoloživost za promjenu života. Mi smo kršteni, ali koliki se od onih koji su kršteni ponašaju kao nekršteni, to znači da su milosti primljene na krštenju pokopane. Krštenik treba obnoviti svoja krsna obećanja, živjeti s Kristom, po Kristu i u Kristu. Tada dolazi oproštenje grijeha. Mi krštenici idemo se ispovijedati, no trebamo zaroniti u ovu istinu da bismo se promijenili, da bi nam bilo oprošteno te da nas Duh Sveti ispuni.

Postoji aspekt u ponašanju apostola koji se ne zapaža. Mi mislimo da su apostoli vidjeli uskrslog Krista i odmah su se promijenili. Upravo u posljednjem Evanđelju od subote vidjeli smo kako je Isus ukorio apostole: nakon mnogih ukazanja nisu vjerovali.[6] No kada  su se pokrenule ove snage Uskrslog u  apostolima, kad su se bacili u svjedočenje, da idu, trudeći se čitavim svojim životom svjedočiti Krista, tada je milost započela teći. Duh Sveti je djelovao u njima. Imamo mnogo  primjera u prirodi, u školi. Ako se netko ne trudi, život ne teče unutra, potencijali su uspavani. Kada neko ljubi i pronađe partnera koji ljubi, cvjeta. Kada ljubimo Boga, imamo njegovu ljubav, u nama je prisutno cvjetanje i svaki plod raste u nama. Otkrivenje predstavlja Duha Svetoga kao jedan izvor koji teče i daje život svima, ozdravlja sve; tako je slično i s našim životom ako  se potrudimo da bude prikazan, darovan, podijeljen. Prikazanje života je jedna uzajamna podjela  koja prelazi granice naših računica kao što je Bog također ograničio svu svoju pravednost da nas dosegne u svom milosrđu.

Evo, ovo  je izuzetno važno za Crkvu svega Svemira kojoj je Isus u posljednjoj poruci povjerio zadatak glede  svega dobra na Zemlji.[7] Čuli smo u poruci o praznim crkvama, ali Isus kaže da su crkve itekako ispunjene. U svakoj je crkvi djelovala cjelokupna Crkva svega Svemira, ali za nekoga bi to moglo izgledati kao neka opijenost, koja se izražava ponekad, što je i danas opasnost, jer su crkve zatvorene, gdje neki koji su ushićeni, žive jednu vrstu opijenosti. Nije istina. Svi mi živimo ovako kako bismo u potpunosti živjeli sakramente. Odabrali smo život kako bismo živjeli sakramente, bili sa Gospodinom. Ali i oni koji su odabrali tako živjeti, trebaju se sve više truditi da se uzdignu iznad tjelesnosti. Naša tjelesnost oblikuje naše tjelesne potrebe, ponekad opterećuje i crkve postaju  kako američki pentekostalci kažu: Katolička crkva je jedan uspavani div. To nas opterećuje  i mi ne možemo osjetiti, primiti sve ono što teče od Duha Svetoga u nama.

U prvom čitanju[8] se  govori o Crkvi koja je bila ujedinjena, jedno srce, jedna duša i pratila je  apostole u molitvi. No nemojte zaboraviti da je ta Crkva bila duboko sjedinjena u Duhu Svetomu i danas se to ne može reći za župe, za crkve, za zajednice da žive u istom duhu.

Osobno sam poznavao svećenike koji su živjeli desetljećima, godinama u zatočeništvu bez mogućnosti primanja pričesti, bez mogućnosti izmjene kršćanskog života s nekim i oni su se vratili sveti. Podijelio sam iskustvo s jednim od fratara koji je proveo nekoliko godina u zatvoru i rekao mi je kad se vratio među nas: “Bolje sam živio moj odnos s Gospodinom u zatvoru nego ovdje, jer svakodnevni život lako optereti”. Ako nije tako čemu služi riječ svetog Petra koju danas čitamo?[9] Kako možemo doseći Svetog Petra? Kako možemo ući u zajedništvo sa svetima. Poput svih svetaca, vjerne braće, svi se mi trebamo uzdići u način komunikacije koji nadilazi ovu tjelesnost takvu kakva je. To je naš program. Napredujući u ovom programu mi možemo prenijeti ljudima dobre volje ovaj život koji teče, ovo Božansko Milosrđe koje nas prati, Krist nas prati, mi ga slijedimo. Mi možemo prodrijeti u tajnu, razlog odakle dolazi ovaj virus, koronavirus. Postoje vijesti, ali te vijesti mi ne trebamo niti znati, ma izvor svake pokvarenosti je đavao, Lucifer. Pred životnom Kristovom prisutnošću u nama on bježi.

Dakle, Božansko Milosrđe u ovoj godini želi prodrijeti u sve nas koji želimo biti promijenjeni, preobraženi, ozdravljeni, uskrsnuli, najprije u duhu, a potom preobraženi i uzdignuti u jednu novu dimenziju. O tome želim govoriti  sljedeći put, no danas se potrudimo na konkretan način ukloniti iz sebe, dopustimo Bogu da ukloni svaku vrstu pokvarenosti, svaku vrstu naše zatvorenosti, preživljavanja  u ovoj tjelesnosti i ova tjelesnost, kao što znate, završava sa smrću. Tko odabere preživljavanje  na Zemlji kao život, završava sa smrću, no ostaje duša koja treba biti smještena po Božjoj pravednosti.

Dakle, na ovu nedjelju, u ovom tjednu, tražimo promjenu našeg stava, da naš stav bude uzajamno povjerenje između Isusa Krista i nas. Mi to tražimo iz ljubavi, a ne da On treba bdjeti i narediti nam: “Promijeni ovo, promijeni ono, …” Mi to radimo iz ljubavi. A On će to učiniti za nas. Računati na Njega i On će računati na nas, tako na najbolji način Božje Milosrđe teče u nama bez muke, bez zabrinutosti.

Ja vam želim da možete biti radosni u ovom uzajamnom povjerenju s Bogom i vidjet ćete kako se mijenja vaš život i mijenja se život oko vas; vidjet ćete promjene na Zemlji jer će Gospodin dovršiti otkupljenje, kompletirat će ga, i ostvariti u punini.

Ja vas blagoslivljam, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp. Poruka Svetog Mihaela od 02.travnja 2020 „Poziv čovječanstvu na Zemlji“, objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[2]Usp. Isusova poruka od 12. travnja 2020 „Povjeravam vam sve dobro koje se vrši na Zemlji“, objavljena na ovoj web stranici

[3]Usp. Iv 20, 19-31

[4]Usp. Mt 6,33; Lk 12,31

[5]Usp. Poruka Svetog Josipa od 19 travnja 2020 „Čuvati da bismo živjeli“, objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[6]Usp. Mk 16, 9-15

[7]Vidi nota 2

[8] Usp. Otkr. 2,42-47

[9] Usp. 1Petr. 1,3-9