29.02.2020

Stefania Caterina i Otac  Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, želim vam sretan hod u Korizmi i želim da možemo hodati u Korizmi kao Crkva svega Svemira te primiti sve milosti koje su u ovom trenutku predodređene za njegovu Crkvu.

Vi ste se već zaputili u Korizmu, svi smo se zaputili i prva nedjelja nas stavlja na kušnju, donosi tekst iz Knjige Postanka,[1] kušnju prvog para, Adama i Eve, i grijeh. Posljedica grijeha bila je u tome što su se vidjeli goli, to znači bez Božje slave; bez Božje slave znači bez Božjeg života, prazni i ostali su naslonjeni na Sotonu.

Evanđelje[2] donosi Isusovu kušnju u pustinji, licem u lice sa Sotonom. Lako je nositi mnoštvo kušnja današnjem čovječanstvu, korona virus, ekonomske poteškoće itd. itd. Mi se ne možemo ovdje zaustaviti. Naš je zadatak ući u igru da bismo pobijedili, da bismo uskrsnuli nakon ove Korizme, navijestili svima uskrsnuće. Ova Korizma nije kao sve ostale Korizme. Milost je drugačija. Ušli smo u godinu posvećeni Duhu Svetom, započelo je trojstveno djelovanje. U ovom punom trojstvenom djelovanju objavili smo vam Mariju Suotkupiteljicu jer ova istina treba zasjati u trojstvenom djelovanju u korist svih nas. No ništa nam ne pomaže u svemu tome ako ne uđemo u stav Isusa Krista, u njegov Duh koji nas sjedinjuje s Njim u žive udove, životne koji djeluju u korist čitavog čovječanstva.

Pokušajmo onda, razumjeti ovu Isusovu kušnju, kako se odvila. Ne zaustavljamo se na tri vrste kušnje, nego želimo ući u stav. Ovdje je savršeni primjer onoga što nam je objašnjeno o milosti koja je uvijek trojstveno djelovanje, a sastoji se od toga da Bog Otac misli i stvara nas. Dakle, njegova misao je u nama. No tu misao mi možemo interpretirati kako želimo. Možemo je pretvoriti u neku ideologiju, religiju, religioznost; možemo je interpretirati i u ovoj Korizmi: „Napravit ću ovo, ono, … izvršit ću ovo djelo, ono djelo, …“ Ne, Božja misao treba nas iznova stvoriti. Kao što nas je Bog stvorio, ova misao treba prodrijeti u nas i postati naša misao. Ova misao posjeduje svu moć da nas promijeni. I sada smo svi u igri, svatko od nas je u igri ako iskreno kaže Bogu da za sudjelovanje u evangelizacijskom poslanju Zemlje.

S jednim iskrenim da Bogu Ocu, Duh Sveti spušta se na nas kako bi nas pripremio i dao nam razumjeti iznutra i usmjerava nas prema Isusu Kristu te nam objašnjava djelo Isusa Krista. Ako mi prihvatimo, onda nas Isus Krist prikazuje. Evo naše da za prikazanje Bogu, da se iznova darujemo, stavljajući naš život Bogu na raspolaganje sve dok ne pobijedimo zlo, smrt, pokvarenost, svako zlo, sve dok se potpuno ne svučemo. I u tom stavu, kako nam je objašnjeno, Isus nas povjerava svojoj Majci koja nas priprema, Suotkupiteljici, te da nas povede sa sobom da sudjelujemo u prikazanju. I nakon ispunjenja našeg prikazanja u vjernosti s Marijom, krećemo u poslanje i u nas se utiskuje trojstvena misao koja je najveća sila koja postoji u Svemiru.

Evanđelje je vrlo, vrlo jasno. „Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša“. Kako to da Duh vodi Isusa da bude napastovan? Svi mi moramo biti pročišćeni. Ne možemo se zaustaviti na plitkoj razini, površnoj, ako želimo sudjelovati u trojstvenoj sili. Ovdje ulazi slijedi ono što nam je bilo objašnjeno da se dogodilo u trenutku našeg začeća da smo stajali licem u lice s Bogom i Sotonom da odaberemo, i ta je životna škola, ta igra.

Pogledajmo kako je Isus to riješio. Ušao je u jedno savršeno razlikovanje. Nije ga zavelo ni mamljenje moći, magijom, niti mamljenje citatima svetih tekstova. Isus je bio slobodan unutra čuti Očev glas i na kraju je rekao: „Odlazi, sotono!“ I ovo je stav, poziv da uđemo u ovu Korizmu, veći od mnogih postova, veći od ljudskih napora. Ući, vođeni, potpomognuti od Majke Suotkupiteljice ući u ovo razlikovanje kako bi se u nama uništilo sve što je pokvareno: strahovi, nesigurnosti, osude. Ovih smo dana čuli proroka Izaiju, osude, uperen prst prema drugima, iskorištavanje itd. Itd. Mi trebamo biti slobodni iznutra da bi se trojstvena sila mogla spustiti u nas, a nama je to teško. Danas vidimo ljude koji su ušli u poslove, u njihove programe, kako skaču kada se pojave kušnje. Nisu ukorijenjeni iznutra, ne misle na Boga.

Naš korizmeni hod trebao bi biti takav, da u nama malo po malo bude uništen svaki oblik pokvarenosti. U tom svjetlu, darovana nam je Majka Suotkupiteljica da bude uz nas. Ako je naš stav čist, ispravan pred Bogom i ako se dopustimo poučiti od Duha Svetoga u nama te prikažemo Isusu, po Bezgrešnoj Majci Mariji, doći ćemo do uskrsnuća. Sa Marijom Suotkupiteljicom imamo Crkvu svega Svemira koja se prikazuje za nas.

Vidite onda, za nas koji smo odlučili živjeti u Crkvi Kristovoj više nije izlaz da se zadovoljimo nekom pobožnošću, nekom vježbom, nego poziv da uđemo u trojstveno djelovanje, da trojstvena akcija djeluje u nama, preko nas kako bi iscijelila istočni grijeh, iscijelila naše grijehe. Ako je naš stav čist, pošten pred Bogom, mi smo ukorijenjeni u Bezgrešno Srce Marijino i razumjet ćemo da nas je Ona pratila već od začeća. U njoj smo začeti, u njoj smo čuvani, rasli smo, sada smo stigli, kako je Ona rekla, do jednog života koji eksplodira, koji se očituje.

Ići ćemo ovim putem i u ovoj Korizmi, ali važno je svatko od nas, a potom i svi oni koji osjećaju da pripadaju Crkvi Isusa Krista svega Svemira, da uđu u ovo unutarnje razlikovanje da unutra ne ostane niti jedna sjena rasprave, svađe, opravdanja, sukoba, unutarnjih ratova. Sve mora biti čisto. Krv Isusa Krista oprat će sve i učinit će nas sposobnim očitovati jedan novi život koji silazi od Boga. I ovo je trenutak da Crkva Isusa Krista svega Svemira krene s jednim drugim stavom sudjelovanja u Korizmi, Uskrsu, Uzašašću, Duhovima, svetkovini Presvetog Trojstva itd.

Želim vam da prođete ovaj hod i blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp. Prvo čitanje, prve Korizmene nedjelje, godina A: Post 2,7-9; 3, 1-7

[2]Usp. Mt 4, 1-11