25.01.2020

Stefania Caterina i  Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, sve vas pozdravljam i blagoslivljam  i podsjećam vas da smo se prošle nedjelje posvetili Presvetom Trojstvu i stavili smo se na raspolaganje trojstvenoj sili ​​da djeluje u nama, da djelujepreko nas u svim svetištima, u svim euharistijskim slavljima, u svim svetištima također i poganskim, da trojstvena sila dosegne  svaku dušu dobre volje. Naravno da dosegne i sve antikriste, lažne proroke, sav sotonizam, te ih ukloni sa Zemlje i iz svega Svemira. Onda ulazimo sa sviješću u ovu nedjelju i započinjemo preko  misnog čitanja 3. nedjelje, godina A.[1] Upravo ova čitanja objašnjavaju kako možemo i kako se trebamo kretati.

U Evanđelju čujemo govor: «Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: „Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“»

Isus se povukao i zatim krenuoiz mračne zemlje, uronjene u tmine. Nosio je svjetlost, obasjavao ljude i pozivao ljude na obraćenje i ljudisu ga slijedili. A među ljudima je izabrao i neke koji će kasnije postati apostoli, i to je naš korak danas. Trebamo ući u našu nutrinui primitiovu svjetlost koja nam je bila darovana, i nositi tu svjetlost kako bi ljudi, svi oni dobre volje, bili obasjani od Boga tenositi preko Očeve svjetlostisilu koja istjerujeđavle. U posljednjoj[2] poruci Otac je rekao: “Zemlja je poganska, prisutno je poganstvo”.Pozvao nas je ozdravljati, uskrsavati;uskrsavati i prije svega uskrsavati u duhu, no uskrsavati za nas znači ići prema novom stvaranju, gdje će sve biti povraćeno i to je našeposlanje.

U događaju našeg svečanog slavlja i posvećenja Presvetom Trojstvu, što je za nas točka dolaska i polaska, mi smo ovdje doživjeli veličanstvene stvari i vjerujem da ste također i vi zahvaćenisilom Presvetog Trojstva i cijela Zemlja. Ovaj događaj očitovanja Očevog lica obasjao je  određene događaje koji danas postoje u svijetu i u Crkvi. Događaj da je Crkva podijeljena, da je bila podijeljena već od  prvih učenika, je li Otac Nebeski to izmislio ili vi to vidite? Naprotiv, rekao je: “Crkva je rascjepkana”. Dakle, one snage prve Pedesetnice nema.

Postavljam vam jedno pitanje, dva pitanja: u vašim župama, gdje se susrećete, svi su vjernici jedno srce, jedna duša u Kristu Isusu? Odgovorite. „Ne”. Je li cijeli Vatikan poput dvanaestorice apostola u prvoj Pedesetnici, jedno srce, jedna duša? „Ne”. Ne.Onda,pojavio se Bog Otac i očitovao svoje lice. Ne osuđuje, On ne osuđuje, obasjava preko Isusa Krista, preko Duha Svetog, poziva, poziva, ali čovjeku ostavlja slobodu ako želi doći k njemu ili se želi izgubiti. Obično se ne želi dotaknuti ovajargument, ali dobro se sjećate u pripremi za događaj Jubileja 2000. godina, Crkva je recitirala „Meaculpa“, za svu povijest ali to nije dovoljno. Potrebno je  promijeniti stav, potrebno je  promijeniti život. I Bog Otac želi Crkvukoja prihvaća trojstveni život, koja prihvaća Duha Svetoga koji nosi sve ono što je Isus objasnio, uvodi u svu istinu i po Isusu Kristu, sa Isusom Kristom vodi nas upoznati Oca.

Drugo što je izronilo u Očevoj poruci u njegovomočitovanju je daje Papa, predstavnik kršćana, početkom listopada izvršio  idolopoklonstvo. Ako jedan Papa izvrši jednu takvu javnu idolatriju, što se dogodilo? Dogodilo se da se  Crkva još više podijelila. Mislim da to ne izmišljamo mi, to je jasno u svim vijestima, u novinama, postoje podjele. I sveti Pavao u današnjem drugom čitanju kaže: „Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.“NiPapa Franjo, niti Pavao nego Krist.

Ovdje ima Riječ vječni Bog. Prava Crkva je Crkva koja pripada Trojedinom Bogu. To potvrđuje Bog Otac. “Od sada i ubuduće, prava će Crkva biti odvojena od one lažne i rasti će. Očitovat će moju snagu i moju slavu. Znajte da postoji samo jedna Crkva, koju je na Zemlji utemeljio moj Sin Isus Krist i koja je prisutna u cijelom Svemiru. Ona prepoznaje Presveto Trojstvo i Mariju Kraljicu, Majku i Suotkupiteljicu čovječanstva. Prihvaća i živi zajedništvo sa svom braćom u Svemiru, svugdje vrši svoje poslanje, donoseći spas živima i pokojnima. Ne postoji neka druga Crkva i neće je biti.”[3]

Ovo je prosvjetljenje koje dolazi od autoriteta Boga Oca od koga se sve rađa i sve mu se vraća. Dakle, mi kao narod moramo stati pred ovu istinu i tražiti da mi sami budemo prosvjetljeni, prosvijetljeni iznutra te da krenemo u jasnoći.

Kroz sve ove godine obično napadajući novinarod, napadaju mene jer sam se odvojio od strukture. Da, odvojio sam se od strukture jer je Isus Krist otvorio jedan plan za mene i tražio od mene da nosim taj plan. I ja sam se također trebao povući kao što se On povukao. Da ne budem uvjetovan određenim formama, određenim utjecajima. Nije mi bilo lako, pa niti Stefaniji, ali Gospodinu smo jako, jako zahvalni što smo napravili ovaj korak. Nismo vršili prozelitizam, ali osobe su  dolazile samepitati što živimo, što nam savjetuješ i tako je narod pronašao put do ove Crkve, jedine Crkve od početka, koja će imati svoju puninu u slavnom Gospodinovom očitovanju.

Ovih dana već smo čuli za napade da smo heretici, izopćenici. Onda ja vam postavljam određena pitanja kako biste vi mogli razlikovati. Ako jedan narod hoda, želi bezuvjetno dati život Isusu Kristu po Bezgrešnoj Majci, da nam Bezgrešna Majka pomaže nadići naše  granice, naše pogreške, vodi nas Kristu, Krist plaća za nas, mi se sjedinjujemo o Kristom. On nam šalje Duha Svetoga, i mi se posvećujemo Presvetoj Mariji, Isusu Kristu, posvećujemo se Duhu Svetome, ovu  smo godinu posvetili Duhu Svetom, željni vidjeti Očevo lice koje sve obasjava. Možemo li biti heretici? Ne! Ne, jer smo upoznali Boga Oca koji nas ljubi i želi sasobom. Upoznali smo njegovu savršenu ljubav u Isusu Kristu koja nas je privukla i koja nas želi uz njega, prikazani u svim svetištima, u kojima se slavi Euharistija, prikazani za svu njegovu djecu, ljude dobre volje, da ih svi istrgnemo. Ne možemo biti heretici jer naša snaga, težište snage nismo mi, nego Bog.Prikazali smo  život, to smo iskusili.

Kad smo krenuli u ovom smjeru, Stefanija i ja, Isus nas je stavio izravno pod svoju vlast. Što to znači? To znači biti ne uvjetovani od ljudskih formi, od svega, od naših slabosti, od naših krhkosti, od svega, biti na raspolaganju Centralnoj Jezgri. U kome se sada trenutku nalazi Crkva Isusa Krista u Svemiru? U trenutku da maršira, ide brzo prema autoritetu Isusa Krista, da bude podložena Njemu koji dolazi u slavi. U tom smo  stavu stavljeni u zajedništvo sa  Crkvom svega Svemira, s anđelima, sa svecima, s vjernom braćom, s braćom i sestrama u Čistilištu. Sva se dobrota Božja izlijeva također i na nas, i  mi je izlijevamo na druge. Prepoznajete li da je ovo KozmičkaPedesetnica?  „Da.” Važno je to spoznati. Važno se odvojiti od svake religiozne i ljudske zbrke i svega onoga što nam ne dopušta da budemo djeca Božja, no djeca Božja možemo biti samo ako smo oslobođeni u Isusu Kristu, čisti, preobraženi, ako mi u potpunosti sudjelujemo u njegovoj smrti, u njegovom uskrsnućukako bismo sudjelovali u njegovu uzašašću, te da uđemo u novo stvaranje

Bit ove napetosti u Crkvi glede toga jesmo li mi heretici, jesmoli izopćenici,  sljedeća je: slaba točka svakog čovjeka na Zemlji je vidjeti Očevo lice, ogledavati  se u Očevoj dobroti. I ako ga ljubimo, razrješuju se svi  čvorovi naših grijeha. Otac ne osuđuje našegranice, naše slabosti. On nas želi povratiti  i oslobađa nas od opravdavanja, oslobađa nas od osuđivanja drugih. Ako se sjedinimo s Njim po Isusu Kristu u Duhu Svetom, tada možemo ljubiti sve, tada možemo slijediti Isusa gdje god se nalazio, kamo ide jer ide prema svakoj duši dobre volje, želi povratiti cijelu Zemlju i uključiti je u nova nebesa i novu Zemlju. Čini mi se logičnim.

Međutim to je zahtjevno u ovom vremenu. Prije svega, zahtjevno je ogledavati se u Očevom licu. Čini se u Evanđelju  u određenim odlomcima kada Isus poziva učenike da je tvrd, ali nije: on je bez kompromisa.  Pred  istinom ne prave se kompromisi. Ne prave se kompromisi pred Očevim licem, i neka paze  oni koji se žele sakriti od Očevog lica ljudskim tumačenjima.

Vraćam se našem govoru. U narodu koji pripada  Crkvi Isusa Krista svega  Svemira promatrao sam osobe i razmišljajući ovih dana vidio sam te osobe, mnoge osobe koje su  doista Isusu dale  tijelo i krv, dale su sve. Promatrao sam naše zajedništvo: unatoč granicama, slabostima, greškama mi se ljubimo,  ispravljamo se, ohrabrujemo se, ogledavamo se jedni u drugima i to je put. Kada bi se barem cijela Crkva ogledavala u Očevom licu, kad bi se barem čitavo  čovječanstvo ogledavalo u Očevom licu. Brzo bi se promijenilo.

Često se ovdje u Crkvi na Zemlji, poslušnost Bogu poistovjećuje s poslušnošću Papi, biskupu. Isus je primjer. Rekao je Šimunu Petru: “Odlazi Sotono”, kad je počeo tumačiti Božju volju prema svojojpameti. Dakle, Crkva Isusa Krista treba se ogledavati u Trojedinom Bogu, istinska Crkva mora dopustiti da snaga Trojstva bude prisutna u njoj, i  ova će Crkva moći nositi ovu silu, promijeniti Zemlju i promijeniti Svemir. Čini li vam se ispravnim? „Da.” Čini mi se u skladu i zbog toga je Isus Krist došao objaviti Očevo lice i Ivan u 17. poglavlju kaže da je “vječni život spoznati Tebe, o Oče i Onoga koga si poslao”.

Ako svećenik, biskup, papa, ne otvori put, ako se sva njegova aktivnost ne usredotoči u tom smjeru, kako on može nositi svjetlo u svijet? To je pitanje. Dakle, nalazimo se u točki  da se trebamo usmjeriti  prema Presvetom Trojstvu bez diskusije. Vremena su vrlo brza. Trebamo ići u tom smjeru.

Ja svake subote sa svim svećenicima, u subotu u bdijenju predblagdanske misesve ću vas prikazati, posvetit ću vas i računatću na vas da idete slijediti Isusa kamo On ide u duhu, vršiti poslanje. Trudit ćemo se pratiti vas  također i riječima, no, i vi krenite. Ovo je trenutak buđenja Crkve. Kada bi se barem  cijela Crkva, svi koji kažu da su kršćani, otvorili onome što nam je Bog Otac rekao, cijela bi Zemlja brzo bila preobražena, promijenjena. Bez ovog puta za Zemlju nema spasa. Punom snagom naprijed!

Blagoslivljam vas, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Prvo čitanje: Iz 8,23b-9,3; drugo čitanje: 1 Kor 1,10-13,17; Mt 4, 12-23

[2]Usp. Poruka od 19. siječnja 2020 pod naslovom „Obnavljam s vama moj savez“, objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[3]Vidi prethodnu notu