Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

30. studeni 2019.

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, primili smo Isusovu poruku o njegovom kraljevskom dostojanstvu[1]te koje su njegove nakane za Crkvu Isusa Krista svega Svemira. Danas smo primili Gospinu poruku[2] koja nam opet govori o kraljevskom dostojanstvu i naglašava da Kraljevstvo Božje treba biti u nama, među nama kako bi Gospodin mogao doći kraljevati i proširiti svoje Kraljevstvo.

Želim onda, malo ići s vama u razmišljanju na temelju Isusove poruke od jučer i Gospine. Gdje je temelj Kraljevstva Božjeg u nama koji smo odlučili živjeti u skladu s Isusovim naukom? Temelj je što je On dao svoj život u trenutku našeg začeća, kada smo rekli da. Već tada je započela djelovati moć njegove krvi, koja je znak njegova kraljevskog dostojanstva, krv koja nas oslobađa od grijeha, krv označena na nama kao znak da smo nedodirljivi za Sotonu ako je naš odgovor bio da, ili ako danas osjećamo da želimo dati potpuni odgovor, izreći da, pokreće se moć njegova kraljevskog dostojanstva, moć njegove krvi i zaštita, i  svaki strah u nama može iščeznuti.

Drugi aspekt je kraljevsko dostojanstvo Majke. U trenutku začeća, kako  smo čuli, Bog Otac povjerio je Sinu svakoga od nas koji je Bogu  rekao da, i Sin nas je povjerio Majci, Bezgrešnoj Majci i bilo nam je objašnjeno da smo uključeni u Marijinu Bezgrešnost. Dakle, ako se danas naše da obnavlja bez obzira na da što smo izrekli u trenutku začeća, ako je danas naše da potpuno, mi u našem odnosu s Presvetom Marijom živimo isto što je živjela i Elizabeta: naš duh započinje titrati, buditi se, uskrsnuti.Također i mi postajemo oslobođeni po Mariji; po Mariji jer se u Mariji pojavio Spasitelj svijeta.

Ne zaboravite da je Marija Majka rekla da za svakoga od nas i da je njezin da  prisutan također i pred našim križevima, gdje vidi Isusa kako trpi, sjedinjuje se  s Njim i s Njim, kao Majka ona obnavlja očinstvo nebeskog Oca, vodi nas naprijed. To je temelj naše vjere, naše otvorenosti.

Molim vas da budete razumni po Isusu Kristu, a ne razumni po svijetu. Ovdje svatko od nas mora razlikovati u sebi. Postoji jedno vrlo suptilno razlikovanje, u kojem smislu? U smislu da čovjek koji vrši jedno razlikovanje, vidi jednu dobru stvar, jednu lošu stvar, sudi! Njegovo razlikovanje postaje sud, nažalost  mi smo to doživjeli u Crkvi, kod naših  roditelja. To je nerazumno. Isus je Kralj, On je pravedni Sudac, jer ljubi do kraja i njegov sud ne ranjava, vodi u beskraj, sve do sedam puta sedam, tisuću puta oprašta, do kraja i mi se trebamo uroniti u ovu razumnost.

U sebi možemo vidjeti tisuću primjera. Kada nas netko uvrijedi ili mislimo da nas je uvrijedio, u svakome od nas ostaje trag tuđegsuda, ili ako smo pogriješili, počinili smo težak grijeh, jedno teško iskustvo, u nama je ostala osuda prema nama samima,ova osuda može budi smrtonosna. No Gospodin želi da se oslobodimo od suda, krenemo s Božjom istinom i njegovom ljubavlju da ta ljubav dođe do svakoga jer “ja nisam došao da sudim već da spasim“[3], tada mi se oslobađamo osuda koje ne samo ranjavaju druge, nego nas ranjavaju. Ovo je vrlo važno. Ljudi govore: “Ne želim oprostiti jer sam ja u pravu”, ma u kakvom pravu! Uništavaš drugog, uništavaš sebe. I danas  pravda koja se traži u svijetu je osveta, inače ne bismo bili na ivici atomskog uništenja. Sve je to plod osvete, dominacije nad drugim.

Pokušajte ući u sebe kako biste se oslobodili svih osuda koje imate  prema sebi, prema drugima. One vas čine robovima tih sudova. To je razumno za ovaj svijet, za tijelo, ali nije razumno prema Isusovom ponašanju koji  također i na križu moli: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine”.[4]

Želio bih da vi  također možete shvatiti znak  Spasiteljeve krvi koja se spustila  na vas. U toj krvi su vam oprošteni grijesi i to oproštenje možete, trebate uvijek udisati kad vam se dogodi da napravite neku glupost, slabost itd. Itd., da ovo udišete. Pripadnost Crkvi Isusa Krista svega Svemira je pripadnost životnom Kristu, životnom Kristu u nama. Vazmeni prolazak daje dvije milosti: jednu milost da smo mrtvi, drugu milost da smo uskrsnuli. Znate da se ne može uskrsnuti ako mi nismo umrli. Za nas je problem umrijeti sebi. Umrijeti sebi, onom što smo primili, milost u trenutku krštenja, to je jedna  milost. Umrijeti čemu? Strahovima, zavistima, ljubomorama, patologijama u nama. Sve što je u nama pokvareno mora zašutjeti, i neprijatelj onda ne može u nama probuditi te osjećaje, razumijete li? Dakle, vidite u vašem životu, gdje se život zaustavio, gdje je život mrtav, imali ste problema u obitelji, braku, društvu, poslu, Crkvi, gdje ste stali jer niste umrli sebi, bili ste nerazumni po Kristu, po čovjeku ste bili razumni.

Kada smo mi ušli u jednu zamku na ovoj Zemlji poradi krivnje bilo koje osobe ili poradi naše krivnje, ako mi ne umremo tom plodu našeg akrobatskog pokušaja  da izađemo, da dominiramo, da riješimo, … mi trebamo umrijeti s Kristom, prihvatiti tu smrt, razumijete li? Ako ne prihvatimo tu smrt kao milost, nećemo uskrsnuti. Ne znam razumijete li to? Kraljevstvo Božje ne može ući u nas.

Nalazimo se na planeti gdje kraljuje nepravda. Sveci su to na poseban način iskusili, apostoli, svi su bili žrtvovani, međutim, oni su apostoli, oni su sveci jer su umrli sebi kao što je Isus umro, da bi bili životni i nosili život drugima. Svi mi kada trpimo, kada imamo neki problem, želimo pobjeći od smrti. Primjećujete li to u sebi? Imate rješenja i tražite načine za izlazak, često u fantazijama, u projekcijama također i u duhovnom životu, bijeg od budućnost, skrivanje, no trebamo umrijeti tamo gdje jesmo, gdje smo bili pogođeni, umirem, želim biti pokopan. U Evanđelju po Luki Isus završava svoj život: “Oče, u ruke tvoje, predajem život svoj”.[5]Kada je umiranje povjereno Bogu, život se rađa. U Isusovu je grobu oslobođena najveća sila u  svemiru i ta sila u nama djeluje i podiže nas neprekidno sve dok se ne uzdignemo, preobraženi također i u tijelu.

Vi ste napravili dugi hod i sada više ne možete površno razmišljati, nego, trebate se spustiti natopljeni Kristovom krvlju sve do korijena vašeg života. Korijeni vašeg života idu do vrata pakla. Postoje veze s paklenim dušama kad se osobe s njima sjedine, sve dok Isus ne prereže taj odnos, no mi kao svjedoci života trebamo se spustiti do vrata pakla kako bismo  se pomirili u ime Kristovo jer Krist silazi s nama u naš pakao, u našu podsvijest, nazovimo to kako želite, u ono što smo doživjeli, jer Crkva Isusa Krista svega Svemira sa Svetim Mihaelom na čelu treba se  spustiti da zatvori vrata pakla. Slažete li se? I to je prolazak preko nas, preko njegove Crkve, naroda, gdje On kraljuje i gdje se očituje njegovo Kraljevstvo.

U tom smislu možemo razumjeti svetog Pavla u poslanici Rimljanima, poglavlje 12,9-16.

„Nek ljubav bude iskrena: bježite od zla s užasavanjem,nek bratska ljubav vas uzajamnim osjećajem povezuje,“blagoslivljajte, ne proklinjite. To je eksplozija života, Kraljevstva Božjeg, s Isusom Kristom koji se prikazuje i  mi sudjelujemo u njegovom prikazanju u svim tabernakulima, na svim oltarima, s našom ispovijesti da je On dao svoj život već u trenutku začeća , jedan pulsirajući život; s našom vjerom da nas je naša Bezgrešna Majka primila kao Bezgrešna Majka i mi sada imamo sve mogućnosti izroniti bezgrešni jer ona rađa bezgrešno. Tada  svi naši pokreti, misli, riječi, djela, svjedočanstva su život koji titra u nama, evo, to je Sveti Pavao htio reći u poslanici Rimljanima.

Evo, ja želim i molim da svi mi sada možemo nastaviti iz dubine, probuditi također i pakao, da isto tako i Lucifer osjeti da je gotovo, svi oni koji se žele ubaciti neka osjete da je gotovo.

Želio bih vam reći još jedan korak: ne čekajte da budete ispunjeni Kraljevstvom Božjim, učinite to odmah, molim vas. Postoje mnoga očekivanja, kada će doći vjerna braća, tko će nam pomoći, … to su očekivanja, ako budem takav, ako budem onakav, ako budem ovdje ili tamo uspjet ću. Međutim  danas, danas nas je pohodila Majka kao što je pohodila Elizabetu. Danas ja moram umrijeti sebi i uskrsnuti. Sutra će se pojaviti jedan drugi korak, ali moj danas nosi svu moju prošlost i otvara budućnost. U nama je puno bjegova od smrti i svaki bijeg pretvara se u racionalnost, u projekcije. “Danas je spasenje stiglo u ovu obitelj”,[6] kaže Isus Zakeju; lopovu kaže: “Danas ćeš biti sa mnom u Kraljevstvu Božjem”.[7]Radite tako, živimo tako i očitujmo tako  Crkvu Isusa Krista svega svemira.

Ja vas blagoslivljam zajedno sa svom Crkvom svega Svemira, sa svetima, sa vjernom braćom, sa svim članovima Centralne Jezgre, sa svim Arkanđelima, anđelima, sa svim dušama u Čistilištu, sa svim pravednicima iz svih religija, iz kršćanstva, sa svih planeta, neka vas zahvati ova milosrdna ljubav Kristova i Marijina, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Isusova poruka od 24. studenog 2019 pod naslovom „Kraljev pečat“ , objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Poruka Presvete Marije od 25. studenog 2019 pod naslovom „Kristovo kraljevstvo u vama i među vama“, objavljena na www. premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Iv 3,17

[4] Usp. Lk 23,34

[5] Usp. Lk 23,46

[6]UspLk 19,9

[7] Usp. Lk 23,43