Razmišljanje “Živjeti kao sinovi Božji”

31.10.2019.

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav:Predraga braćo i sestre, naša tema danas je tema koja se nastavlja na smjerniceSvetog Mihaela Arkanđela da se pročistimo  i naslov je „Živjeti kao sinovi Božji“.

Ovih dana svi koji vjerujemo u Krista slavimo blagdan Svih svetih, također slavimo blagdan naših pokojnih, dijelimo radost i pomažemo jedni drugima. Onda također  i mi  na Zemlji smo sjedinjeni sa svecima, sjedinjeni smo s dušama u Čistilištu i ovih dana živimo ova dva blagdana u nama izuzetno povezana.

Kako čovječanstvo slavi ove dane? Vidimo koliko u ovoj noći  prostora u dušama zauzima Hallowen. Osobe  koje ne vjeruju odlaze na groblja i pale svijeće i ne znaju što reći, vrše zahvalu pokojnima. Mnogi vjernici žale i ostaju u plaču. Drugi se mole da duše pređu iz Čistilišta u raj a znamo da obiteljski, nacionalni odnosi u zagrobnom životu nestaju, tada osjećaji, afekti bivaju prevladani.

Zaključimo, koji je cilj treba doseći u ovom slavlju Svih svetih? Čini mi se da također i  u mentalitetu kršćana prevladava ulazak u Raj, ma to je posljednji cilj koji treba doseći? Ne. Kad bi to bio posljednji cilj koji treba doseći, mi smo onda plitki – plitki, plitki.  Sveti Pavao kaže, ako Krist nije uskrsnuo, mi smo najjadniji od svih na Zemlji[1], to znači, ako ne vjerujemo u naše uskrsnuće, jadni smo. Koliko se kršćanstvo zaustavlja samo na razini Raja, a ne na temeljnim  istinama koje ulaze u eshatologiju, novo stvaranje, slavni Kristov dolazak, toliko su plitkiji. Oni su na razini drugih religija koje imaju neka tumačenjaglede onog zagrobnog, neki vide nirvanu, neki traže energije, neki traže ezoterijski ili sotonistički izričaj, neki vjeruju u reinkarnaciju, a vidite da se nalazimo u  vremenu  koje je normalna posljedica plitkog dijaloga među religijama na Zemlji, a koji vodi u sinkretizam. Što se manje kršćani uzdižu iznad Raja i uranjaju se u onu stvarnost koja nas očekuje, toliko manje odražavaju svjetlost na čovječanstvo. Čini mi se da čovječanstvo trpi poradi našeg grijeha.

Kako Crkva Isusa Krista svega Svemira slavi ove dane? Sudjeluje u nebeskoj Liturgiji kojupredvodi sedam velikih Arkanđelakoji se savršeno sjećaju početka stvaranja, izdaje Lucifera, koji kontemplirajuBožje lice i oni također, unatoč njihovoj vjernosti Bogu, čekaju ostvarenje. Zašto čekaju ostvarenje? Jer nas ljube!To su braća koja s nestrpljenjem čekaju da i mi dođemo,da se sve kompletira.Tamo danas sudjeluju svi sveci zajedno s anđelima i, kao što ste mogli pratiti ono što smo najavili od 2012. godine i dalje , svi su sveci osnaženi u svojemposlanjuda mole, da slaveBoga, tako da ispune cijeli Svemir i dio su Božjih četa u cijelom Svemiru koje se gibaju prema Zemlji. Ako se mi ne gibamo prema njihovim željama, kakvo zajedništvo imamo s njima? Molimo svece jer nam na Zemlji nešto nedostaje – plitki smo!

Crkva Isusa Krista slavi ovo zajedništvo svega Svemira, svih anđela, svih svetaca, slavi našu braću u Čistilištu jer nas njihove patnje rasterećuju,iako oni očekuju da ih bar jednim dijelommi rasteretimood njihovih patnji. Zajedno s nama slave braća koja su odpočetka ostala vjerna Bogu i slični su anđelima i nestrpljivi su da se  mi vratimo k Ocu i pronađemo puninu života. Onda, za nas jeizuzetno važno ovo  živo sudjelovanje, da se sjedinimo sa svim svetima u želji da što prije dođemo do novogstvaranja. Oni vide i znaju da je pred njima novostvaranje. Također i duše u Čistilištu znaju jer nemaju tijelo, imaju širu viziju, ali im je potrebna naša pomoć. Vjerna braća predodređena su pomoći nam  u našoj tjelesnoj dimenziji, ojačatinaš duh, no važno je da se mi kršćani pridružimo ovoj nebeskoj Liturgiji i sudjelujemo. Kako?

Sveti Ivan kaže:“Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.“[2]Otac nas je nazvao sinom, sinovima. Razmislite malo kada ste učinili nešto pogrešno i otac vas dočeka, zagrli vas: “Ne brini se,  ti si sin bez obzira na sve. Ja sam tvoj otac. ” Tada nam se komunicira sva ljubav Očeva i mi započinjemo živjeti. Dakle, ako mi primimo ovu ljubav, mi se uzdižemo u duhu zajedno  s našom braćom, sa cijelim Svemirom koji slavi ove dane, i međusobno se kompletiramou ovom hodu  tako da svi koji su dobre volje dođu do punine.

Sveti Ivan kaže: “Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.”[3]. Pred nas stavlja očekivanje i pripremu za proslavljenog Gospodina da se On može očitovati u svojoj slavi, u svojoj sili. I naša priprema uz pomoć svih anđela, sve vjerne braće, svih svetaca, svih duša u Čistilištu je da iskreno želimo da svjetlost ove punine života prodire u nas i ukloni od nas sve što nas sprječava da budemo uzdignuti, inače nikada ne možemo biti uzdignuti jer njegova svjetlost je plamteća. Onda Crkva, svi oni koji žele pripadati Crkvi Isusa Krista svega Svemira trebaju staviti u centar pozornosti ovo sudjelovanje sacjelokupnim Svemirom, staviti u ovoj pripremi koja uključuje svakoga od nas  pojedinačno  i sve zajedno.

A sveti Ivan kaže: “Bit ćemo Njemu slični”.Onako kako su ga dotakli apostoli, uskrslog; kako su ga vidjeli kako uzlazi na nebo; kako je uzišla i Presveta Majka dušom i tijelom, i tamo će biti sve kompletirano, cjelovito u našem biću, duhu, duši i proslavljenom tijelu, bit ćemo slični Njemu i Svemir će znati ovu istinu. Možete shvatiti veliko svjedočanstvo koje Crkva Isusa Krista svega Svemira nosi naprijed: pozvana je živjeti u vjeri, dasmo ljubljeni od Oca i možemo se pogurati prema slavnom Kristovom dolasku jer nas Otac privlači k sebi.

Knjiga Otkrivenja govori o nebeskoj Liturgiji, o jednom trenutku, jednom viđenju Svetog Ivana kojegovori o izabranicima Božjim.[4]Opečaćeni su od Boga, pečatom zaštite. Kada se govori o pečatu u Svetom Pismu, različita su značenja: u trenutku našeg začeća utisnut je u nas pečat našeg identiteta, našeg poslanja, baš kao što postoji identitet u jednoj biljci, u zrnu pšenice i ono mora proklijati. Potom, idemo daljesa dolaskom Isusa Krista, krštenje je utisnulo u nas pečat i kako napredujemo dalje, sve više smo opečaćeni. Dobro se sjećamo svetkovine Boga Oca koju smo proslavili 4. kolovoza, bili smo opečaćeni od Boga Oca  za ova vremena, za ove korake.

Ovi sinovi Božji su došli iz nevolja i oprali su svoje haljine u krvi Janjetovoj sudjelujući u nevoljama s vjerom da je Isus, prolivši svoju krv, otvorio put. Za razliku od svetaca, anđela, vjerne braće, mi smo ovdje na Zemlji izloženi nevoljama zbog naših zasluga, stanovnika Zemlje, niskog svemira, i nitko ne može reći: “Ja sam manje grešan ili svetiji od drugog.”  Uostalom, ne znamo koje smo milosti primili, a na koje nismo odgovorili. Pred Bogom smo dužni biti ponizni i znati da moramo nositi ovaj dio križa i svjesni da smo za to primili sve milosti.

Drugi trenutak je da mi možemo sudjelovati u ovim prolascima, također i kroz nevolje, samo sjedinjenisa živim Isusom Kristom koji djeluje u nama. A to se događa ako mi  sa čistom ljubavlju,kao što je On sišao među nas sa čistom ljubavlju, svojom velikodušnošću, tako mi koji smo probuđeni od Boga krećemo s tom ljubavlju, s tom velikodušnošću prema svima onima koji će se probuditi i bit će uzdignuti i povedeni u novo stvaranje.

Evo, želim da u ovom trenutku možemo ojačati naše zajedništvo s anđelima, sa svecima, s vjernom braćom, sa cijelim Svemirom koji sada pritječe u pomoć Zemlji ali,u istovrijeme, s dušama u Čistilištu. Što mi više dajemo njima i podržavamo ih da se podižuprema novomstvaranju, toliko više oni prelijevaju na nas. Što smo više očišćeni iznutra, velikodušni prema grešnicima, prema slabima, prema krhkima, toliko se više i mi podižemo.Uđimo onda u ovaj stav sveopćeg zajedništva i danas ćemo biti snažno ojačani od strane svih svetih, svih anđela, od Majke i Kraljice,Svetog Josipa i moći ćemo se suočiti s kušnjama s kojima se mora suočiti Zemlja, treba se odreći Lucifera, pokvarenog života te izabrati zdrav život u Bogu po Zakonima čistog Duha kako bi došli do novog stvaranja.

I ja vas blagoslivljam sa svim svetima, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Kor 15,17-19

[2]Usp 1 Iv 3,1

[3]Usp.1 Iv 3,2

[4]UspOtkr. 7,2-4.9-14