Razmišljanje “Ustanite se i ukorijenite se u Živome Bogu”

09.07.2019.

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, tema našeg današnjeg razmišljanja je “Ustanite se  i ukorijenite se u Živome Bogu“.

Sigurno ovih dana mnogi od vas postavljaju pitanje što je Crkva Isusa Krista svega svemira koja živi na Zemlji, što trebamo raditi, kako se ponašati, kako se organizirati? Mi nastavljamo razvijati ovo razmišljanje među nama kako bismo dobro razumjeli što Gospodin želi od svoje Crkve na Zemlji.

11. srpnja slavimo blagdan zaštitnika Europe, Svetog Benedikta. Napravimo naš blagdan, ne bilo kakav blagdan. U ovom vremenu vidimo mnoštvo vijesti, sukoba u Europi, u Italiji, različite struje misli – jedan rat između duhova i mi smo zahvaćeni ovim ratom. Postoji opasnost, jednako tako za kršćane, da se uhvate za jednu ili drugu stranu, za jedno ili drugo prijestolje koje tone. No, što se događa na jedan blagdan zaštitnika Europe kada se cijelo nebo, osobito svi sveti, svi pravednici Europe, svi mučenici pokreću i mi možemo biti zahvaćeni ovom dinamikom svetosti i ova svetost može biti oslobođena u cijeloj Europi.

Što su imali sveci? Govorimo o svecima Europe. Oni su bili ukorijenjeni u Bogu i imali su Božji Duh. Poteškoće, trenutke tame, neprijateljstva, preobrazili su u mogućnost evangelizacije. Uspjeli su formirati jedan europski kontinent s kršćanskom kulturom i taj duh moramo vratiti i taj će duh Bog probuditi u cijeloj Europi, no trebaju sudjelovati sinovi Božji. Započnimo onda živjeti kao Crkva Isusa Krista svega svemira te  uđimo u ovaj  dinamizam koji daje odgovor na sve što se danas postavlja kao upitna točka, kao pitanje, i osobe  ne znaju kako riješiti probleme, hvataju se  lijevo ili desno ili propadaju u tjesnac depresije.

Evanđelje, Matej 9, govori da je Isus oslobađao od demona, liječio svaku bolest i svaku nemoć, i potom  je rekao: “Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Što to znači? To znači da je otvorio put Crkvi, apostolima, učenicima koji su se sami učinili sredstvima Božjega djelovanja, koje  je Isus Krist nastavio preko njih. Stoga se vraćamo na  Gospinu poruku i čitamo jedan dio o kojem ćemo razmišljati večeras. Poslušajmo.

„Dječice, Crkva Isusa Krista svega svemira mora imati karakteristike moga Srca: treba biti Majka. Zapravo moje prvo poslanje je biti Majkom Božjom, Majkom Božje djece i Majkom Crkve svoga Sina. Stoga je ova Crkva majka, jer neprestano rađa Božju djecu, rađa ih za život. Moje Bezgrešno Srce izlijeva svoju bezgrešnost na Božji narod, koji stoga mora biti bezgrešan. Crkva Isusa Krista je dakle, majka i bezgrešna je. Ona je misionarska Crkva koja neprestano i snažno naviješta Kraljevstvo Božje.

Dječice, ne dajte se prevariti onim što nažalost čujete iz usta velikih predstavnika službene Crkve: oni vam govore o “Crkvi koja izlazi, Crkvi poput poljske bolnice“. To nije tako. Poslanje Crkve jest to da neprestano rađa Božju djecu za život Presvetoga Trojstva. To ih čini cjelovitim, slobodnim, sposobnim izabrati dobro i odbaciti zlo, da bi susreli svako dijete Božje kako bi mu dali život.“

Počnimo s ovim riječima koje nam je Gospa uputila. Ona prebiva u Bogu. Upravo zato što prebiva u Bogu bezgrešna, ona stalno rađa i govori nam da Crkva treba biti Majka koja rađa, koja je bezgrešna. Ako ne rađa i tko ne rađa, mrtav je. Netko je rekao: tko se ne trudi svaki dan iznova roditi, umire. Ja bih rekao da je već mrtav. Crkva koja nosi i naviješta Kristovu Muku i svjedoči o njegovom uskrsnuću ima moć rađanja. Nova Crkva, Crkva koja je sišla s neba među nas, Crkva Isusa Krista svega svemira koja već živi na Zemlji, pozvana je da želi biti bezgrešna i može biti bezgrešna samo po Mariji. Dakle, nije dovoljno imati jedan odnos prema Gospi: “Daj mi ovo, daj mi ono, trebam ovo, trebam ono“, nego duboku potrebu svakoga od nas: biti slični Njoj. Onda mi ulazimo u jedno magnetsko polje da tako kažemo, gdje smo zaštićeni njezinom bezgrešnošću, zaštićeni smo tako da u nama mogu biti prisutni svi procesi koje Duh Sveti budi u nama.

No ovaj je korak velik i istodobno traži odgovornost jer nalazeći se u čistom svjetlu vide se svi naši nedostatci, vide se naši grijesi. Moramo obnoviti naš da i krenuti prema ostvarenju ove milosti koja će biti u novom stvaranju.

Dakle Crkva Isusa Krista na Zemlji treba krenuti ovim putem  bezgrešne Majke Marije, ući u potpuno zajedništvo s Njom i preko Nje biti uzdignuta iznad svake provokacije, svakog križa, svake prijetnje; ona ima mogućnost uzdići se Bogu, biti ukorijenjena u Onoga koji je pobijedio smrt, pobijedio pokvarenost u Bogu. I to mora biti izbor Crkve Isusa Krista na Zemlji usred poteškoća, preobražavajući poteškoće, kao što smo čuli u blaženstva.

Crkva Isusa Krista na Zemlji sudjeluje u Liturgiji Neba, no mora sudjelovati u ovom smislu o kojem govorim, sudjelujući u Marijinom bezgrešnom životu, sudjelujući u Crkvi koja slavi Nebesku Liturgiju, znači biti u zajedništvu sa izvanrednim, uzvišenim sredstvima.

Pročitali smo epizodu Jakovljeve borbe s Bogom, kako je opisano u 32. poglavlju Knjige Postanka.  Ja ću vam ga pročitati, jer ga ovaj put možemo promatrati iz drugog kuta našeg sudjelovanja u ovoj borbi, iako je u knjizi “Svemir i njegovi stanovnici” ovaj hod  vrlo dobro objašnjen.[1] Za vrijeme borbe s Bogom – onaj koji se borio s Jakovom, objašnjeno nam je, bio je sveti Mihael – potom reče: »Pusti me, jer zora sviće!« Činilo se da se Mihael želi izvući. „Ali on odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.« Nato ga onaj zapita: »Kako ti je ime?« Odgovori: »Jakov«. Onaj reče: »Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.“  Nakon toga je došao blagoslov, nakon borbe Jakovljeve. Koja borba? Čini mi se da možemo zaključiti borbu za blagoslov. Na kraju ga Sveti Mihael blagoslovi.

Sjećate se da je Jakov primio Izakov blagoslov preko jedne prevare svoje majke. Dobro se sjećate da je Jakov proživio mnoge događaje, kušnje koje je Bog dopustio, ali to nije dovoljno. Nisu dovoljne za nas samo svakodnevne kušnje. Za Crkvu Isusa Krista svega svemira koja živi na Zemlji nužno je da bude prokušana od strane izvanrednih sredstava. Što to znači? Rekli smo da je Sveti Mihael preteča dolaska Isusa Krista, to znači da nas priprema. Što to znači? To znači, da jedan tako moćan Arkanđeo, tako svijetao nas dodiruje u našim dubinama i Jakov je tražio blagoslov. Naša borba bi trebala biti borba da iziđemo iz naše sebičnosti, egocentrizma, naših briga, da se uzdignemo do tog blagoslova koji nam omogućuje da živimo puninu našeg identiteta u Bogu i našeg poslanja. Svi izabrani bili su tako kušani. Vjerojatno ne primjećujemo ono što molimo.

U Psalmu 16 psalmista moli: „Počuj, Gospodine pravedni, i vapaj mi poslušaj, uslišaj molitvu iz usta iskrenih! ne zgriješiše usta moja.“ To znači: ja  je ne vidim, ne želim prevariti. Nastavlja: „Od tebe nek mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al’ u meni nećeš naći bezakonja“.  Ognjem me iskušaj… Ova Crkva je pozvana zauzeti stav koji nadilazi svaku psihoanalizu, svaku psihoterapiju da se vatra Duha Svetog spušta u našu podsvijest, kako kaže psihologija, spušta se do duha, čisti sve u nama.

Ova Crkva treba biti pročišćena ako želi biti uzdignuta, ako želi dati odgovor na izazove ovoga vremena. Treba biti rođena u Bogu kao što ju je Bog želio. To je jako lijepa obveza koju nam Bog nudi, to je jedna obveza da možemo dati zreo plod u očekivanju svih pravednih ovih vremena, svih vremena. Možemo prenijeti odgovor ljudima  koji ne znaju kako se gibati, makar se nazivali kršćanima, koji su ponekad pokvareni kao i svi ostali. Odabire se ljevica ili desnica, sutra ljevica ili desnica, bacani tamo amo, sukobljavaju se, ne poznaju put. Mi smo pozvani uzdići se, biti ukorijenjeni u živome Bogu. Ovo je smisao našeg zajedništva sa Crkvom svega svemira kako bi se ova sila spustila među nas, u svakoga od nas i mi osjećamo ovu snagu i nosimo ovu snagu, ovu svjetlost cjelokupnoj Crkvi, svim vjernicima u Isusu Kristu, svim ljudima dobre volje.

Kako smo puno puta rekli, Bog djeluje preko svojih suradnika. Naglasio sam vam Presvetu Mariju, nadodajemo Svetog Josipa, potom izvanredna sredstva koja je Bog uključio u ovom vremenu. Nećemo se uspjeti uzdići ako ne budemo neprestano živjeli jedan progresivni ulazak u zajedništvo s njima. To je sudbina Crkve na Zemlji. Imat će svu snagu, sve potencijale. Imajte hrabrosti odabrati ovaj put.

Ja vas blagoslivljam u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. „Svemir i njegovi stanovnici“, na  stranici 141; izdanje Luci dell’Esodo (Markras)