04.05.2019. 

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, sretna vam svima nedjelja, treća Vazmena nedjelja, u kojoj mi nastavljamo naš hod sa uskrslim Kristom koji nas vodi prema Pedesetnici, prema uzdignuću, gdje se On uzdigao pred Ocem. Moramo imati ovaj okvir našeg hoda jer ćemo u tom okviru razumjeti poruku iz riječi Svetog Pisma koje smo pročitali u ovoj Svetoj Misi.[1]

Zadnji put smo govorili o sudjelovanju u trojstvenoj moći. Danas sam dao naslov “Kako crpsti iz Trojstvene Sile” jer svi bi to  željeli, čak i sotonisti, ezoterici, karizmatici; one koji prakticiraju i vrše određene vježbe, no ne ulaze da bi sudjelovali, da bi crpili iz trojstvene sile.

Danas smo pročitali čitanja koja govornici i propovjednici često koriste. Predstavljena su kao jedna savršena kateheza, no mi smo pozvani sudjelovati u događaju ne u nekoj katehezi. Prolazeći kroz ova čitanja, prolazeći kroz događaj koji su proživjeli apostoli, mi smo u stanju ući u taj događaj. Ako ne sudjelujemo u događaju uskrslog Krista, kateheze nam ne pomažu, one ostaju izvan. Samo iz ovog unutarnjeg sudjelovanja, vitalnog u događaju Kristova uskrsnuća, možemo rađati događaje u drugima i umnažati te događaje, te susrete s uskrslim Kristom.

U ova tri čitanja prisutne su tri vrlo važne točke: u čitanju Evanđelja, poglavlje 21. Svetog Ivana, doživljavamo jedno potpuno sudjelovanje u uskrslom Kristu, jedno vitalno sudjelovanje koje je zahvatilo svakog apostola u različitosti njihova identiteta i apostoli su ušli u ovaj životni odnos s uskrslim Kristom. Dakle, iz toga možemo vidjeti, osjetiti unutar sebe odgovor kako možemo crpsti iz trojstvene sile u nama, ako dopustimo da budemo zahvaćeni euharistijskim događajem u kojem nam Gospodin uvijek govori. Kao što znate u Euharistiji, uvijek je prisutna riječ Gospodnja, ali prisutan je Gospodinov prolazak iz smrti jer se On prikazuje za sve nas da potroši našu smrt u nama. To je jedan prolazak prema uskrsnuću. Onda neka nitko ne kaže: “Ja želim crpsti, ja mogu crpsti, ja znam crpsti”. Gospodin je onaj koji daje milost, priprema sve i sa naše strane treba biti iskrena spremnost da budemo uključeni prema našoj originalnosti  i našem poslanju.

Dalje možemo vidjeti u prvom čitanju, u Djelima Apostolskim, poglavlje 5, Petar i apostoli, unatoč prijetnjama, naviještaju da je Gospodin Isus Gospodin i Poglavar. Pojavili su se pred upravom židovske religije koja im je prijetila, jednom sustavu misli i proglasili su : Gospodin Isus je Spasitelj svemira.

Drugo čitanje preuzeto iz Otkrivenja nas uzdiže pred prijestolje Božje i tamo nalazimo, oko Božjeg prijestolja, mnoge poslužitelje koje ne poznajemo koji zahvaćaju sve stvorenje da naviješta: Isus Krist je Gospodin, žrtvovani Jaganjac.

Vidite onda, ovo je hod  u kojem moramo sudjelovati kako bismo mogli crpsti trojstvenu silu koju nam Bog daje u našoj nutrini. Slijedimo ova čitanja.

Evanđelje koje smo čuli nije neka vizija, već je unutarnje posluživanje od strane uskrslog Isusa Krista. Apostoli su otišli u ribolov. Tekst ne govori ništa drugo, a Isus je bio prisutan u potpunoj tišini. Ugledavši ih kako se muče, prišao je i upitao: „Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. A mreže su bile pune.“ Ali prije nego su donijeli ribu iz čamca, Isus je već pripremio. „Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.“ Isus je u službi i u svim našim situacijama, u svim događajima On pokazuje da je prisutan, preko granica naše logike, naše racionalnosti. Poziva ih: “Dođite i jedite“.

Ovaj događaj koji pripovijeda Sveti Ivan razlikuje se od prvih događaja kada su žene vidjele uskrslog Isusa. Ovdje se Isus stavlja u službu u našoj nutrini. Osim što priprema hranu, On otvara pečate u našem duhu. Ivan, koji je ljubio Isusa i koga je Isus ljubio na poseban način, prvi je doživio da mu je oduzet pečat unutra, povikao je: „Gospodin je!”. I to je zapalilo iskru u Petru, i Petar je skočio u vodu da bi došao do Gospodina. To je isto tako otvorilo put drugima. „I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?“ Što znači? To znači da Isus otkriva u nama svoj život, svoju moć, prenosi nam ga, moć, svjetlo koje osvjetljava naš um i ljubi nas božanskom ljubavlju. Ovu točku moramo u nama promatrati sa apsolutnom sigurnošću iz susreta sa Gospodinom. To je ozdravljenje od naše lažne sigurnosti, naša preobrazba koja se mora postići u duhovnom životu.

U ovoj unutarnjoj službi mi na osobit način vidimo dvije vrlo istaknute figure: Ivana, njegovu originalnost, njegovu ljubav prema Isusu Kristu, njegovu ljubav prema Gospi i onu iskru koja uvijek prva kreće. U figuri Svetog Petra je jedan drugi vrlo važan aspekt: Isusova ljubav prolazi sve do rane koju je Petar zadobio zatajenjem Isusa. Postavlja mu pitanje tri puta:“Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego drugi?“ Više nego drugi. „I on odgovori:Da, Gospodine ti znaš da te ljubim!“ Na kraju odgovori plačući: „Gospodine, ti znaš sve! Ti znaš da te ljubim“. To je točka do koje treba doći. Isus, siguran da ga Petar ljubi: “Znam”. Petar, siguran da ljubi Isusa. “Ti znaš sve.” Ljubav Uskrslog Gospodina teče u Petru. U tom trenutku rana iščezava. Sve je ispunjeno ljubavlju koja teče. To je unutarnje ozdravljenje. Bez dosezanja ove točke nema  unutarnjeg ozdravljenja jer se događa, kao što nam je toliko puta objašnjeno, u mističnom jedinstvu s Kristom, gdje ostaje čista Božja ljubav, bezgrešna između Isusa i nas te mi postajemo njegovo Mistično Tijelo.

Kada je Petar primio tu ljubav i pustio da ljubav poteče u njemu, bio je spreman primiti svoje poslanje. “Pasi ovce moje.” To nije postavljanje  jedne institucije, već je postavljanje od strane Božje ljubavi, Oca, Sina i Duha Svetoga. U tom smjeru, Petar i drugi apostoli bit će spremni primiti dar Duha Svetoga kojega je obećao Otac u Isusovo ime.

Gledajte, mi idemo, svi smo pozvani doći do ove točke. Inače ne ulazimo u novo stvaranje. Sve je upravljano trojstvenom ljubavlju i, s naše strane, ako postoji spremnost da budemo zahvaćeni ovom ljubavlju, mi smo formirani u našoj originalnosti, u našem identitetu i u našem  poslanju iznutra. U tom smjeru morate uzeti u obzir da Gospodin povlači posebne milosti koje pokrivaju ljudske slabosti, ali na poseban način posebne milosti koje daju institucije, moćnici, gdje se osobe skrivaju, skrivaju svoju bijedu i svoj grijeh. Prisvajaju si  te milosti. Završilo je to vrijeme. Ohrabreni smo ići prema novom stvaranju.

Petar i apostoli, nakon ovog hoda, nakon što su primili Duha Svetog na Pedesetnicu, očitovali su uskrslog Krista unatoč svim prijetnjama koje su pretrpjeli. Proglasili su Ga Poglavarom i Spasiteljem Izraela, čak i  izudarani, bili su sretni i nastavili svjedočiti drugima, i to znači nositi silu uskrslog Krista. Ako se mi zatvorimo u prijetnje, u naše krhkosti, u naše slabosti, ako se zatvorimo u naše rane, snaga uskrsnuća ne može u nama u potpunosti djelovati i mi nismo u mogućnosti naviještati, nositi ovu trojstvenu silu drugima. Upravo zato što to danas jako nedostaje u Crkvi, Crkva je slaba, kršćani su slabi i često odvučeni duhom svijeta.

Ima još jedan prolazak koji vidimo u ovim čitanjima: to je Ivan. Kao što znate, četvrto i peto poglavlje Otkrivenja posebno predstavljaju Božje prijestolje i što se događa oko Božjeg prijestolja. Ovo što smo danas pročitali samo je dio poruke iz Otkrivenja, poglavlje 5, 11 do 14. Razmotrimo, pogledajmo lik Ivana koji je ljubio Isusa, koji je na poseban način ljubio Majku Božju. Ona je  povjerena njemu i on je povjeren Njoj pod Križem. Čitanje kaže: “Nebo se otvori”. Ivan kaže: “Obuzet Duhom Svetim, ponesen. Vidio sam, čuo sam … “. To nije, kako kažu, književna forma, apokaliptična. To može biti način izražavanja, ali ovo je događaj.

Već cijelo prijestolje, oko prijestolja, ove službe, uključujući sedam velikih Arkanđela, sedam zapaljenih baklji, neprestano gore pred prijestoljem. Svi anđeli, svi likovi Novog, Starog zavjeta, naviještaju: “Isus Krist je Gospodin“, i sve biva zahvaćeno, svi anđeli, svi ljudi i sva stvorenja u ovom navještaju: „Zaklani Jaganjac je Pobjednik.“

Ako naše euharistijsko slavlje ne prolazi kroz ove točke, susret s uskrslim Isusom Kristom tako da  bi njegov život, snaga uskrsnuća u nama teče i ako ne dajemo hrabro, jasno, iskreno svjedočanstvo, i potom ako se naš duh ne uzdigne, kao što se uzdizao Ivanov duh te se sjedinjuje sa anđeoskim Zborom, u nebeskoj Liturgiji, u nama se ne ostvaruje ovaj događaj o kojem govorimo.

Kateheze nam malo pomažu. Mogu biti jedno sredstvo ali sredstvo ostaje sredstvo ako se ne dogodi u nama događaj. Ako mi živimo ovaj događaj, onda naš život eksplodira u hvali i trojstvena sila se očituje i naša radost je veća od svih prijetnji, svih uznemiravanja, svih naših rana. Naše rane više ne mogu sadržavati tugu, tragediju. I ako mi ovako živimo našu  Euharistiju, to utječe na cijeli svemir. Ako to nedostaje, ostajemo plitki i onda trojstvena sila ne djeluje u nama.

Što se tiče svjedočanstva: nakon što su doživjeli uskrslog Krista, apostoli su čvrsto svjedočili. Što se više otvorite za primanje, to više možete dati. Što više dadnete, više će vam se dati. To je unutarnji krug trojstvene Ljubavi, trojstvenog Vira u svakome od nas. Ako vaša ljubav sruši sve prepreke koje postavlja pakao, duh ovoga svijeta, uzdiže se na Božje prijestolje zajedno sa svim sredstvima koja su tamo, koja su tamo  za svakoga od nas, jer je svatko od nas drugačiji, iz različitog  razdoblja, različite dobi, original, no  svi oni koji su tamo žive za nas i glasno naviještaju.

Evo, u tome se  giba naš hod. Ako se trojstveni vir u nama ne pokrene, ne pokreće se ova sila. Mi možemo ići na Misu, sudjelovati u obredu, u prekrasnoj propovijedi, prekrasnoj katehezi, a ako se ne pokreće trojstveni vir  u ovom okviru kako smo objasnili, onda se u nama ništa ne mijenja ili se malo mijenja. I svi mi koji smo krenuli ovim putem da idemo prema novom stvaranju, možemo to učiniti samo napredovanjem u ovom viru, osjećajući taj vir u nama, vir trojstvene sile  koja  u nama budi kao što je Isus Krist budio u apostolima, budi, prosvjetljuje, daje nam razumjeti, usmjerava, pokreće u nama. Tada smo i mi u stanju rađati ovaj životni vir, u našim odnosima, jedni u drugima u Bogu.

Ovdje su svi elementi koje možemo produbiti sami ili u jezgri i jedni  s drugima, ali ne zaustavljajući se  toliko na slikama.

Iznova govorim da su izrazi koji su korišteni u tom razdoblju svakako izraz tog vremena, ali to ne mijenja događaj jer u svakom vremenu čovjek ima način opažanja, Bog se približava čovjeku, govori mu, govori i nama danas, poziva nas. U svakoj Euharistiji On prolazi u nama, kao što smo čuli u ovom Evanđelju i vodi nas do otkupljenja, do unutarnjeg ozdravljenja. Egzistencijalno ozdravljenje života vodi nas da budemo uskrsli, onda možemo primiti poslanje. Ako smo prihvatili ovu ljubav u vjernosti i preko našeg svjedočanstva mi se uzdižemo, naš duh je već sada pred Božjim prijestoljem. I to je sve ono što naši svećenici moraju prikazati sabirući sve one  koji prolaze, žive u ovom trojstvenom viru. Svi naši svećenici bi trebali prikazati, predati tako da se trojstveni vir sve više i više ispunjava, proširuje i zahvaća cijeli svemir.

Želim vam jedan pažljivi  odgovoran  hod, ispunjen ljubavlju prema Bogu, čist, bezgrešan kao što je bilo Ivanovo srce i od apostola. Blagoslivljam vas da uskrsli Krist ozdravi vaše rane. Blagoslivljam vas da ne tražite ozdravljenje poradi svoje sebičnosti, nego da biste mogli darovati svoj život Isusu Kristu i tada možete dati svjedočanstvo te biti uzdignuti u Bogu. I mi vas pratimo našom molitvom i našim prikazanjem, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Čitanja treće vazmene nedjelje- Godina C: Prvo čitanje: Dj 5,27b-32.40b-41; Drugo čitanje: Dj 5, 11-14; Evanđelje 21, 1-19