21.04.2019. – Uskrs

Stefania Caterina i Otac  Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, sve vas pozdravljam vas i želim vam  sretan Uskrs. Obraćam se svima a osobito vama koji ste nas pratili kroz ove  godine s povjerenjem, nadom i ljubavlju prema Isusu Kristu.

U ovom slavlju se spominjemo, kao što se spominje i cijela Crkva, onoga što se dogodilo prije dvije tisuće godina, o čemu govore Sveti Petar, Sveti Pavao, svi apostoli i Crkva[1] svjedoči.  No mi živimo ovaj trenutak kako bismo susreli Isusa Krista živog u nama, uskrsnulog, pobjednika nad svim preprekama u nama i oko nas, odlučnog  voditi čovječanstvo prema ostvarenju svojih obećanja. Vjerujem da je ovaj aspekt živ u svima vama koji ste hodali kroz ove godine, osobito u Korizmi, kako bi se pripremili za uskrsnuće Isusa Krista. Dakle, ovo je jedna faza, ali samo početak uskrsnuća, procesa uskrsnuća u nama, u čovječanstvu.

Kao što znate, liturgijsko vrijeme vodi nas u fazu svjedočenja jedni drugima kako su to radili učenici, apostoli. Vodi nas u jednu fazu slušanja iznutra uskrslog Krista koji nas vodi do Pedesetnice kako bismo sa silaskom Duha Svetoga ušli u našu sposobnost da se preporodimo sa trojstvenom silom te da se naš duh uzdigne u Kristovu misao, u misao Presvetog Trojstva koja nas zahvaća, zahvaća naše želje, naše misli, naše reakcije, našu logiku, cijelo naše biće.

To moramo naglasiti jer se nalazimo u jednoj konfuznoj situaciji; ne samo u političkoj konfuziji, financijskoj, ekonomskoj, nego i u religijskoj konfuziji, u konfuziji unutar same Crkve, gdje postoje različite struje misli, tumačenja. Kao što u politici postoji  ljevica, postoji desnica, postoji jedan subjektivizam, relativizam koji se povećava i povećava konfuziju. Ali Isus Krist je jedan. Isus Krist svojom logikom, sa svim onim što nam je prenio od Boga Oca u sili ​​Duha Svetoga, jedini je koji izvodi čovječanstvo iz ove konfuzije.

Sinoć nam je svima govorio, svima vama. Ovu ćemo vam poruku komunicirati za nekoliko dana, no danas vas želimo podsjetiti na ono što nam je rekao 15. svibnja 2008. Dakle, sada, gledajući unatrag, možemo puno bolje razumjeti na što nas je tada pozivao i što sada moramo provesti u praksu u svem narodu koji se pridružuje uskrslom Kristu koji se orijentira prema Trojedinom Bogu kako bi se okupio, ujedinio sa cjelokupnim narodom  iz  svemira i formirao Mistično Tijelo Kristovo moćno da evangelizira Zemlja i cijeli svemir. Poslušajmo.

Stefania Caterina: Iz Isusove poruke od 15. Svibnja 2008.[2]

«Na Zemlji je dimenzija moga uskrsnuća često bila zakopana ispod obreda. Posebice danas, u vrijeme velike medijske komunikacije, religiozni obredi su postali skoro kao predstave. Trebali biste se, naprotiv, jednostavno vratiti življenju zajedništva sa mnom, koje vas vodi do hvaljenja Boga i otkrivanja moje prisutnosti. Rekao sam vam da gdje se dvojica ili trojica sastaju u moje ime, ja sam prisutan[3]. Moja namjera se nije odnosila samo na poneko skupno slavlje nego povrh svega na bratski susret, sačinjen od podjele iskustava, jedinstva i ljubavi. Vidim da se danas mnogi kršćani skupljaju u crkvama ne poznavajući jedni druge, ne ljubeći se, katkada mrzeći se. Obred Mise nema veze s bratskim zajedništvom. Što je on onda? Što vam ostaje od moje Žrtve blagovane usred ravnodušnih sudionika koji su stranci jedni drugima?

Htio bih da se vratite autentičnom zajedništvu koje su apostoli i učenici živjeli sa mnom.“

 

Otac Tomislav: Isus je naglasio: „Rekao sam vam da gdje se dvojica ili trojica sastaju u moje ime, ja sam prisutan.“ Ma „ja sam prisutan“, što to znači? „Moja namjera se nije odnosila samo na poneko skupno slavlje nego povrh svega na bratski susret, sačinjen od podjele iskustava, jedinstva i ljubavi.“ Susret s uskrslim Kristom koji mijenja svakog od nas pojedinačno, mijenja naše odnose, mijenja svakoga od nas iznutra i radi tako da iščezavaju strahovi, blokovi, formira od svake jezgre, svake grupe, svake obitelji, jedan novi narod. Tako idući naprijed  kada se nađemo u velikim slavljima, sve te jezgre, svi ti pojedinci sposobni su  oblikovati  zajedno sa cijelim narodom jednu jedinu jezgru, jednu jedinu hvalu, te ući u istu misao koja silazi s neba po Isusu Kristu.

To više nije pitanje individualnih iskustava, zatvorenih u  pojedincima, već sve postaje zajedničko i otvara nam mogućnost komunikacije sa živim Kristom i sa vjernom braćom koja često susreću uskrslog Krista i komuniciraju s Njim i mi smo predodređeni doseći taj stupanj.

„Morate se vratiti životu sa mnom, inače vam ništa neće koristiti, pa ni vaši obredi. Trebate vaš život sjediniti s mojom žrtvom da moja i vaša žrtva budu zajedno sjedinjene. Ostalo me ne zanima. Zanima me da napokon uđete u zajedništvo sa mnom jer vas bez tog zajedništva ne mogu prikazati Ocu, niti se Duh Sveti može izliti na vas.“

I u ovom vremenu ovaj prolazak za nas je vrlo važan. Ako nam Isus, kada mi slavimo naše obrede, ne može komunicirati  Duha Svetog, ako nas ne može uzdignuti do Oca, koji je smisao našeg obreda, koji je smisao naših slavlja, ako ostanemo plitki, ako ostanemo na niskim razinama, čuvajući u nama sve duhovne ili fizičke patologije?

Čitajući ovaj odlomak, moramo vidjeti što nam Isus Krist nudi u ovom vremenu i gdje nas želi odvesti, gdje se ugnijezdi svetogrđe koje mi nikada nismo priznali a koje moramo ispovijediti pred Bogom, jedno pred drugim kako bismo uklonili svako licemjerje ne samo kao pojedinci nego kolektivno licemjerje u Crkvi.

„Ne biste trebali praviti razlike među vama kao što ih ja ne pravim: za mene ste svi moja djeca. Prolio sam svoju krv za svakoga od vas. Tko god zaziva moje ime, trebao bi biti prihvaćen od vas kao brat, uronjen u kalež moje krvi preko zajedništva s vama. Koliki su odbačeni jer ne ispovijedaju savršeni nauk za koji kažete da ga samo vi poznajete! Tko vam jamči da oni nisu bliži mome srcu nego što ste vi sa svim vašim naukom? Ne mogu učiniti ništa za vas ako ostanete svatko u vlastitim idejama, teorijama, formulama, obredima i naucima.“

Prošlo je mnogo godina otkako vam propovijedamo o ovom hodu. Predstavili smo se kao dva člana Centralne Jezgre s našim poslanjem prenošenja Božjeg plana za Zemlju u ovim vremenima, jednog ubrzanog uglavljenja u Kristu svega svemira. Prenijeli smo vam tri ključne točke Kraljevstva Božjega: prikazanje života Isusu po Bezgrešnom Srcu Marijinu; naša bezgrešnost, korektnost pred Bogom je dar koji prolazi preko Bezgrešne Majke i čini nas cjelovitim, bezgrešnim pred Bogom; i sveopće zajedništvo.

Zadržat ću se malo na  sveopćem zajedništvu o kojem smo govorili, do kojeg također mnogi, ateisti, drže jer vjeruju u život u svemiru, ali za nas vjernike samo to, nije dovoljno. Za nas je nužno da svoje živote prikažemo Isusu Kristu da budemo preobraženi  u zdrava, cjelovita i bezgrešna stvorenja. Tada možemo ući u istinsko zajedništvo u Duhu Svetom sa svim sinovima  Božjim u svemiru.

Prošle godine smo proglasili da postoji jedinstvena Crkva Isusa Krista koja obuhvaća cijeli svemir, da centralna točka više nije Papa, centralna točka je premještena u svemir, na Božji plan koji uključuje sav svemir i cijeli svemir mora biti uglavljen u Kristu. Na kraju godine, rekli smo vam da je naše poučavanje završeno u tom smislu. Gospodin kaže da nema što dodati, nego  samo nadodaje milosti da nas gurne, da nas prati na ovom putu koji nam je pokazao.

Došli smo onda  do točke, da li želimo vjerovati u Isusa Krista, u njegov plan u svem svemiru, živjeti te tri točke o kojima govorim. Mnogo se govori o zajedništvu, kao što se mnogo govori o ljubavi, ljubavi, ljubavi a nema ljubavi, i zajedništvo na zemlji je jako teško. I potom smo vam pokazali hod, hod je pojedinačni odgovor, odgovor koji nas pridružuje u male jezgre, što je suprotno slavljima koja prave kao spektakle, da se dvije ili tri osobe iz jezgre uranjaju u Krista i počinju međusobno komunicirati Kristov život. Kao što ćemo između ostalog ovih dana vidjeti između apostola i učenika: svi su oni nosili vlastito svjedočanstvo o uskrslom Kristu i svi skupa su morali proći  putem sumnje, zatvaranja, blokova kako bi došli kao kolektiv do jedne točke: Krist je uskrsnuo. Krist je spasio čovječanstvo. Tada je Duh Sveti sišao na njih.

Proglašavajući Crkvu Isusa Krista, jedinu Crkvu otkako je došao jer zahvaća  čitav svemir, bili smo otvoreni proći hod u kojem se očituje ova Crkva u nama, među nama, u jednoj obitelji, u jednoj jezgri, između svih jezgri. U Isusovoj poruci iz 2011., “Budućnost mog naroda“[4], Isus govori o Crkvi sastavljenoj od jezgra, ali ne i jezgrama zatvorenim u same sebe, nego pulsirajućim jezgrama koje prenose iskustvo uskrslog Krista poput učenika, apostola; pulsirajuće jezgre koje formiraju na kraju i moraju formirati jedan jedini narod u cijelom svemiru, okupljajući također posljednju dušu, posljednjeg čovjeka koji je dostojan ući u Kraljevstvo Božje postati dio novog naroda, novo stvorenje, ući u novo stvaranje te upravljati s Kristom cijelim svemirom.

Daleko smo od ove točke i moramo se pogurati naprijed tako da svaka jezgra postane pulsirajuća te se izražavaju jedni prema drugima. Ne kažem da izgubi svoj identitet, svoju originalnost; ne kažem da oni uđu u strukturu, nego da uđu u zajedništvo u Duhu Svetom koji nas usmjerava prema uskrslom Kristu i dovodi nas Ocu po  Kristu.

Nas dvoje, kroz ove godine smo objasnili, ponovno objasnili ovaj hod i pohranili smo u Fondaciju[5] ono što smo primili, osim onoga što smo vam komunicirali putem interneta jer smo pobliže pratili one koji su se pridružili od početka i pratili ovaj hod. Onda možete razumjeti da su postojale i druge poruke, druga objašnjenja koja su pratila osobe u njihovu hodu. Sada je također i Fondacija pozvana, premda sastavljena od mnogih jezgri, da postane  jedna velika pulsirajuća jezgra u korist svih onih koji se žele sjediniti s ovim programima, u ovom duhu.

Sve vas pozivam  da mislite, da razmišljate o nužnosti da kršćani trebaju ući u isti duh također i na Zemlji, da imaju jedno srce, jednu dušu, ne u smislu emocija, već u smislu zakona čistoga Duha koji upravljaju  nama. Tada brat, iako se razlikuje od drugoga, poznaje ga u Kristu i svi se pronalazimo u Kristu, muškarci ili žene, kako kaže sveti Pavao, robovi i slobodni,[6] nema razlike.

Vrijeme je da svatko iziđe iz  vlastite zatvorenosti. Čak i određena duhovna iskustva formiraju zatvorenosti ako se ne provjeravaju, ne komuniciraju među svetima podvrgnuta zakonima čistog Duha. To je jedan veliki posao i veliki trud da postanemo jedno srce, jedna duša. Tako će se samo kršćani moći suočiti sa Antikristom i Lažnim Prorokom koji djeluju u svoj svojoj sili i provociraju ove nesreće. Mi se ne možemo zadržati na tome da izdvojimo jednu osobu: on je Lažni Prorok, on je Antikrist. Kako sam propovijedao sve do sada, mi trebamo objaviti Krista, trebamo objaviti život Trojedinog Boga, očitovati ga i u ovom svjetlu će se očitovati također i Lažni Prorok i Antikrist i tako ćemo se moći suočiti s njima i s ovim duhom koji proždire danas ljude, također i mnoge kršćane.

„Došao sam među vas da bih vas doveo do jednog novog odnosa s Bogom, naučio sam vas moliti Oca. Pokazao sam vam prolazak od iskvarenog života vaših otaca do pravog života djece Božje; to je jedan kozmički prolazak, obvezan za cijelo čovječanstvo svemira. Trebate ga svakodnevno živjet u svakoj konkretnoj situaciji vašega postojanja. Molitva, sudjelovanje u mojoj žrtvi, omogućuju ovaj kozmički prolazak u vama, u očekivanju onog konačnog, cijelog čovječanstva.

Nažalost, još niste stvarno razumjeli što znači pravo sudjelovanje u mojoj žrtvi. Navikli ste se sudjelovati u jednom obredu koji se zove Misa. To nije dovoljno za oslobođenje od vaših lanaca, jer tako ne sudjelujete u mojoj moći. Sudjelovanje u mojoj Žrtvi nije samo sudjelovanje u mojoj smrti nego također i iznad svega u snazi mojega uskrsnuća, koje je trijumf trojstvenog života. To je najveća snaga koja postoji u svemiru i koja vas čini djecom Božjom.

Blagoslivljam vas u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.“

Želim naglasiti riječi: „Navikli ste se sudjelovati u jednom obredu koji se zove Misa. To nije dovoljno za oslobođenje od vaših lanaca, jer tako ne sudjelujete u mojoj moći.“ Koliko izgubljenog vremena, koliko izgubljene snage, jer smo samo izvršavali obrede naših molitava, kao i svetu Euharistiju, Misu koju smo sveli na jedan obred, jedan  sterilni obred i odjekuju riječi proroka Jeremije koje je izrekao ispred hrama: “Hram Božji, hram Božji, hram Božji, vi ponavljate da će vas hram spasiti, hram će biti razoren”.[7]

Pozvani smo sudjelovati zajedno sa  uskrslim Kristom u svakom slavlju, u svakoj molitvi neovisno o formi, no naše sudjelovanje uvijek slijedi temeljni Zakon: ljubav prema Bogu koja nam se čisto vraća ako je naša ljubav prema Bogu čista te se izlijeva na našeg bližnjeg i zahvaća bližnjeg u čistoj ljubavi. To je načelo koje Duh Sveti u nama želi preporoditi i tada možemo sudjelovati u svetoj Misi, svi sjedinjeni prikazujući svoj život Bogu po Bezgrešnom Srcu Marijinu u korist svakog od nas; da se svatko od nas uzdigne u jednoj čistoj ljubavi prema Bogu te da Bog sve više čisti našu ljubav preko naših želja, preko naših misli, jer ne možemo doseći savršenstvo ako nam ga On ne da. I neka naša ljubav sjedini sve počevši od onih oko nas, koje susrećemo, koje također poslužujemo u svakodnevnim stvarima i neka nas pogura  do jedinstva sa svim raspršenim sinovima Božjim na Zemlji, konfuzni su jer su raspršeni, konfuzni su jer oni nemaju misao Kristovu, i sve manje se spominje Kristovo ime, sve manje se spominje Presveto Trojstvo. Društvo je postalo bezlično pa tako  i kršćani  preko  duha svijeta.

Onda, jedini način za sve nas je da uđemo u to zajedništvo prve Pedesetnice, ali danas u zajedništvu sa svim uzvišenim sredstvima, Presvetom Marijom, Svetim Josipom, sa svim svetima, sa vjernom braćom, sa svim kršćanima u svemiru, sa svim anđelima jer  nas ova sredstva vode do progresivnog, ali mnogo bržeg uzdizanja. Ako naš odgovor postane iskreni odgovor, odgovoran, Isus će brzo promijeniti svijet.

Dakle ne dajem pravila, ali vas molim da uđete u ovu odgovornost da komunicirate život uskrslog Krista u jezgrama, preko jezgra, između jezgra da formirate jedno tijelo; ne jedno pravno, organizacijsko tijelo, već pulsirajuće tijelo uskrslog Krista, kao što se dogodilo u apostolima, u učenicima u početku nakon Isusova uskrsnuća.

Kao što sam vam rekao, mi ćemo vam komunicirati Isusovu poruku koja je za sve nas, ali u isto vrijeme pokušat ćemo vas pratiti kao što smo vas pratili u Korizmi, tako da svi  možemo  napredovati na ovom putu i uskrsli Krist koji će raditi u svakome od nas pogurat će nas prema susretima, konstruktivnim susretima, gdje ćemo uistinu biti jedno srce i jedna duša. To je pretpostavka da možemo primiti vjernu braću, kako bismo mogli primiti poticaje koji prolaze preko anđela. To je pretpostavka da se Crkva cijelog svemira očituje kakva  je u Kristovu Srcu.

I svima vam želim dobar hod i blagoslivljam vas da uskrsli Krist susretne svakoga od vas te da svatko od vas, milošću Duha Svetoga, može prevladati strahove, nepovjerenje, zatvaranje, blokove koji su u vama, među vama ; da svi koji slijede Isusa Krista postanu jedan duh, jedna duša i jedno srce samo zato što komuniciraju istu misao Kristovu koji spašava te da mogu svjedočiti svima drugima koji žele spasenje, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Uskrs: prvo čitanje: Dj 10,34a. 27-43; drugo čitanje: Kol 3,1-4; Evanđelje; Iv 20, 1-9

[2] Usp. „Ispisati povijest – svezak I – U Božjoj misli“, na stranici 104-107

[3] Usp. Mt 18, 20

[4] Usp. knjiga „Prema novom stvaranju“ – godina 2012, na 173 stranici

[5] Usp. Fondacija  „Utvrda Bezgrešne“

[6] Usp. 1 Kor 12,13

[7] Usp. Jer 7,4