13.04.2019. 

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, pozdravljam sve vas, koji ste članovi Fondacije[1], sve vas koji pratite ovo propovijedanje, koji pratite ove programe Crkve Isusa Krista svega svemira. Želio bih s vama podijeliti na početku Velikog Svetog Tjedna neke točke koje nas uvode u ovaj Veliki Tjedan.

Prije svega, kao što sam rekao na početku Korizme, da mi prolazimo kroz ovo razdoblje sve do Gospodinovog Uzašašća, sve do Duhova kao kroz jednu produženu svetkovinu. Sada, nakon ovih Korizmenih tjedana, ulazimo u Veliki Tjedan koji je Vazmeni prolazak, i ovaj Veliki Tjedan je izuzetno važan za cijeli svemir na razini duha, ali i na razini materije jer Gospodinov prolazak ide prema novom stvaranju. Naš prolazak u Gospodinu je naša odgovornost koja nas vodi da budemo suradnici, su-otkupitelji.

Onda, bez da se duže zadržavam na objašnjavanju Muke  koju ćete vi pratiti u ovim danima,  Kristove Muke, htio bih vas zamoliti da danas uđete u Veliki Tjedan, da uđete za Isusom, uđete u Srce Isusovo te da više ne izađete. I trudit ćemo se sa razmišljanjima koja će slijediti u ovim danima, nastaviti naš hod prema Gospodinovom Uzašašću, prema Duhovima. No, bitno je da u nama bude prisutna odluka da uđemo u Isusov život, u Isusovo ponašanje. Što smo mi jasniji u tom izboru, to će više milosti djelovati u nama.

Molim vas da prikažete život na Gospine nakane kako bi se Njezino djelo moglo očitovati na cijeloj Zemlji, u svemiru, i tako da cijeli svemir može sudjelovati u pobjedi Bezgrešnog Srca Marijina na Zemlji. U njezinom trijumfu svi smo predviđeni trijumfirati i to priprema slavni Kristov dolazak za koji se svi mi pripremamo.

U čitanju svetog Luke[2] koje smo čitali čuli smo o ponašanju apostola, učenika prema Isusu koji ulazi u Jeruzalem: pjevali su, slavili Boga i klicali: “Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ Mi možemo u vjeri, u nadi, u ljubavi klicati iznutra:Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Tako su klicali prije dvije tisuće godina u Jeruzalemu oni koji su čekali Mesiju. Danas mi očekujemo slavno očitovanje Gospodinovo i ono već mora biti očitovano u nama u vjeri, u nadi, u ljubavi; treba  biti živo u nama tako da nas dovodi do klicanja, do pjevanja.

„Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: “Učitelju, prekori svoje učenike. On odgovori: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!“ Tko su oni? Svi smo mi pozvani da budemo oni. Bog će očitovati svoju slavu. Bog će potvrditi sva njegova obećanja ako se mi pridružimo Gospodinovom prolasku. Predviđeno je da naše duše kliču, slave Boga i navještaju slavu Božju. Ljudi i anđeli su oni preko kojih će se Bog očitovati također i u ovim vremenima.

Vrlo je važno da mi uđemo u stav, u Isusovoga duha. Već je prorok Izaija prosvijetljen od Boga predstavio Mesiju kao jednog učenika, početnika[3]. „Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah.“ Potom prorok pokazuje kušnje: „Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu ,i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja.“ No sve nas to okružuje na Zemlji: nesporazumi, ogovaranja, klevete, mržnja, hladnoća, lažna ljubav, interesi. Čovječanstvo koje je danas globalizirano zatvorilo se u sebe. I prorok kaže: “Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.“ To izražava moć milosti koja biva utisnuta u svakoga od nas u svakoj kušnji, u svakoj poteškoći, pa i u konfuziji, kako bismo imali razlikovanje  te se suprotstavljali  zlu, ne ljudskim sredstvima, već snagom Božjom.

Poslanica Svetog Pavla Filipljanima predstavlja Isusa poniženog do smrti, smrti na Križu, koji je podložan u svim kušnjama Bogu Ocu u Duhu Svetom, cjelovit iznutra u poslušnosti Ocu u prolasku kroz sve kušnje.[4] I to je prolazak kroz koji prolazi svaki učenik ako želi biti Isusov učenik, ako želi pobijediti u sebi također i smrt, onu egzistencijalnu smrt, smrt sebičnosti, smrt strahovima, smrt svim kušnjama koje nas ponekad ujedaju kao otrovni insekti. “ Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom”. Tko se pridružuje da bi se podvrgnuo zakonima čistoga Duha s Isusom Kristom, predodređen je da bude uzdignut, proslavljen. Proslavljeni Isus, kada se bude ukazao, ukazat će se trijumfalno u onima koji Mu pripadaju. To neće biti nešto magično,  bit ćemo svi zahvaćeni.

U tom smislu temeljna stvar je da dođemo pred Gospodina i slušamo Ga kao početnici i dopustimo da svaka njegova riječ u ovim danima, u ovom tjednu prebogatom temeljnim riječima za naš život, da svaka riječ donosi stostruko u nama. Postoje zapreke: zapreka je grijeh, moramo se onda pokazati pred Isusom kako bismo okrenuli stranicu, pokajali se i predali grijeh te započeli živjeti jednim drugim životom. Može nam se to činiti teškim za nas  jer smo krhki, jer smo povrijeđeni, jer nosimo rane, ne možemo dalje, onda nam Isus objašnjava. Kad se sjetimo Petrova zatajenja[5], zapanjeni smo kako je čak i poglavar apostola bio tako slab, krhak, ali nije bio krhak, slab Petar. Krhko, slabo je cjelokupno čovječanstvo, svatko od nas. Ovom  krhkom čovjeku, Petru,  Isus kaže: “ Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“ Petrovo opravdavanje je beskorisno, spreman kao što je rekao ići u zatvor, umrijeti. „Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.“ I znamo kako je to završilo. Petar ga je zatajio, no svi apostoli su pobjegli.

Kako nam je objašnjeno u članku “Mistično jedinstvo s Kristom”[6], samo se Presveta Majka sjedinila sa raspetim Kristom i nakon nje vjerna braća iz svemira; kasnije su došli apostoli. Stoga je  za nas  temeljan stav poniznosti da smo krhki i slabi, ali u našoj krhkosti mora biti prisutna  vjera u Isusa, nada, jaka  ljubav da Ga idemo tražiti sve do njegova groba gdje je skriven u nama, i On nas  čeka. Zajedno s  Njim mi ćemo uskrsnuti. On je onaj koji je djelovao u učenicima, u apostolima koji su vidjeli sva čudesa koja je činio i napravio je promjenu. Onda  jedan  temeljni odabir  za nas je da se ne tlačimo  zašto smo krhki, zašto  smo slabi, nego da budemo ponizni, odlučni  slijediti Isusa i On će nas voditi i voditi će cjelokupno čovječanstvo naprijed.

Naš unutarnji prolazak  je jamstvo da ćemo mi naviještati veličinu Gospodinovu, da nas je Gospodin spasio. Ako se ne dogodi u nama ovo ozdravljenje, ovo uskrsnuće ne možemo niti svjedočiti ga. Molim vas, odlučite ozbiljno vršiti ovaj prolazak. Nema grijeha kojeg  vam Bog neće oprostiti ako se pokajete. Ne postoji nikakva  rana koju Gospodin neće  ozdraviti, te će vas dovesti do toga da vaše loše iskustvo postane odsjaj Božje slave u vama, tako da  ćete drugima svjedočiti ono što vam je Gospodin učinio. Ovaj hod za nas u ovom tjednu je od temeljne važnosti da dođemo do točke da se osjećamo uskrsli iznutra, ne da se samo tako kaže, jer smo čuli nekog propovjednika ili zato što smo nešto pročitali, netko nam je rekao – mi to možemo iskusiti u našoj nutrini i to je točka do koje trebamo doći za Uskrs da bismo išli naprijed.

Želim ponoviti da mi živimo u ovom vremenu, kako je definirano: posljednjem razdoblju pripreme za slavni Gospodinov dolazak. Na početku Muke, Isus kaže:“ »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.“[7] Kraljevstvo Božje je jedna istina koja će se u potpunosti ostvariti u novom stvaranju. Za nas je predodređen vječni život. Slaba točka onih koji vjeruju u Isusa Krista je što se zaustavljaju na proslavama, na obredima: “Sudjelovao sam u jednom obredu, miran sam; sudjelovao sam na godišnjim proslavama miran sam ”. Nije u tom pravo slavlje, to je statično, neodgovorno. Svi su kršćani pozvani da budu odgovorni za Zemlju, za cijeli svemir. Odgovornost koja uključuje obraćenje, uskrsnuće je pokretanje prema uzdignuću sa proslavljenim Kristom, prema novom stvaranju, i ovo posljednje razdoblje malo je prisutno u dušama, u dinamičnosti duša. I ovaj narod  koji je odlučio slijediti put Bezgrešnog Srca Marijina kako bi postao mistično sjedinjen s Kristom, ovaj narod  treba ući u ovo razdoblje koje je označeno kao posljednje razdoblje pripreme za slavni Kristov dolazak koje je uzdignuće naroda. Ako se Crkva na Zemlji zajedno sa Crkvom svega svemira ne uzdiže, ne može pobijediti zlo. Bog će pobijediti zlo, ali redovno  koristi anđele i ljude kao suradnike. Hrabro onda! Uđimo u Jeruzalem i krenimo naprijed s Kristom i nastavit ćemo i nakon Uskrsa naš hod.

Ja vas blagoslivljam kako biste u ovome tjednu doista dijelili  život s Kristom, tako da  prateći Njega Duh Sveti se spusti na vas, sjedini vas s Njim po Bezgrešnom Srcu Marijinu kako bi vam olakšao ulazak u mistično zajedništvo s Kristom s kojim ćete se uzdići u  volju Očevu. Blagoslivljam vas da Ona i Isus budu u centru vaše pozornosti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Fondacija „Utvrda Bezgrešne“

[2] Usp. Lk 19, 28-40

[3] Usp. Iz 50,4-7

[4] Usp. Fil 2,6-11

[5] Usp. Lk 22,31-34

[6] Usp. knjiga „Ispisati Povijest – Svezak I – U Božjoj misli“, izdanje  „Markras“

[7] Usp. Lk 22, 14-18