30.03.2019.

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, tema našeg današnjeg razmišljanja, liturgijska tema je “Radujte se u Gospodinu”, “Raduj se Jeruzaleme”.[1] Prateći  čitanja ove četvrte Korizmene nedjelje,[2] Crkva želi pokazati put, točke za dosezanje radosti u Gospodinu. Mi nadodajemo poruku Majke čovječanstva od 13. lipnja 2017. koja će nam otvoriti put i pokazati  točke koje treba slijediti.

Pretpostavljam i vjerujem da ste svi vi hodali  u životu da biste živjeli obraćenje, osobito u ovom tjednu. Obraćenje prema Bogu znači napredovanje prema izvoru života, približavanje izvoru života i život se budi, susrećemo živoga Boga, pravoga. I Bog u koga vjerujemo, Bog Isusa Krista ima plan za nas, za  cjelokupno čovječanstvo da nas polako vodi prema novom stvaranju. U ovom kontekstu je naše obraćenje.

Živi, pravi Bog nije neka slika, filozofska ideja, pa niti jedna poganska slika, Bog bez jasnoće. Naš Bog je Otac, naš Bog je Sin, Duh Sveti i mi ga uvijek susrećemo kad se želimo iskreno pred njim pojaviti. Poslušajmo.

„Draga moja djeco,

danas vam želim reći da BOG VODI I PODUČAVA. Vodi vaš život na savršen način, ako mu dopustite. Otac ima jedinstven i neponovljiv plan za svakoga od vas, a to je uvijek plan dobra i sreće. U istom trenutku u kojem vas stvara, Otac vam povjerava jedno poslanje i traži od vas da ga prihvatite i da ga vršite sredstvima i silama koje će vam On sam dati. Izbor je na vama, i to je slobodan izbor. Ako se odlučite živjeti po Božjim zakonima i vršiti njegovu volju, Otac vas povjerava Sinu i, u ime Sina, vam daruje Duha Svetoga. Ako ste vjerni i ako neprestano obnavljate vaš Da Bogu, u malim i velikim stvarima, vaša egzistencija uzima određeni smjer i vođena je Duhom Svetim. On je Onaj koji vas vodi neprestano k Isusu, daje vam ga sve bolje upoznati, podsjeća vas na njegov nauk, daje vam milosti, inteligenciju i snagu da izvršite ono što je milo mome Sinu. Isus vas prima u Duhu Svetome, čisti vas od svakoga grijeha i daruje vas Ocu. Tako, vaš život postaje čudo Trojedinog Boga, koji se obnavlja svakim vašim udisajem i svakim otkucajem vašeg srca.“

Kao što čitamo u Evanđelju, u iskustvu izgubljenog sina, naišao je na jedno iznenađenje, jedno iznenađenje koje nadilazi svaku njegovu logiku: upoznao je dobrog oca. Ako uđemo u  slušanje, u razmišljanje u ovom odlomku osjetit ćemo jedan radosni, brzi i bezgranični Očev pokret. Otac bdije, nada se, s vremena na vrijeme baca pogled na ceste koje vode prema kući, i u trenutku kada izdaleka ugleda sina, trči, grli ga, govori slugama: “Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga!“ Iako sin kaže: „Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.“ Otac niti ne sluša te riječi, nego kaže: “ Jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se! “. Dok je to slika koju Isus donosi međutim u isto vrijeme, on nam otkriva lice Očevo, Božje lice koji ne gleda na naše grijehe, nego čeka da se mi vratimo, uđemo u posjed baštine pripremljene od vječnosti, jer je dobar. U našoj otvorenosti  padaju svi grijesi, sve iskrivljeno se ispravlja i nitko ne može spriječiti, niti najstariji sin, ovu Očevu  radost i prihvaćanje sina.

Obraćenje pretpostavlja jedan hod, jedan proces prema novosti. Upravo čitanja od ove nedjelje govore o novosti. Prvo čitanje iz Knjige o Jošui govori da je Izraelskom narodu skinuta Egipatska sramota. Narod je ušao u obećanu zemlju, jeo je hranu iz te zemlje i sutradan nisu više pronašli manu. Sve je novo, novi način razmišljanja, napredovanja. Bog nas želi dovesti u puninu, želi nas dovesti do savršenstva jer Bog je savršen i savršeno stvara i predviđeno je za svakoga od nas, za cjelokupno  čovječanstvo koje želi živjeti u Bogu, savršenstvo po Isusu Kristu.

U toj dinamičnosti koju vidimo u epizodi povratka izgubljenog sina, u toj priči nedostaje jedan  lik, nedostaje sin vjeran Ocu. Sin koji je savršeno vjeran Ocu je Isus Krist.  I On je bio prisutan u izgubljenom sinu kad se izgubio i molio je Oca, vapio je  k Ocu i On je probudio iskre po Duhu Svetom u tom sinu.

To je temeljno za nas da shvatimo kada Sveti Pavao govori o novosti u drugom čitanju i moli nas da se pomirimo u Kristu, jer samo u Kristu, po Kristu, unatoč svim životnim teškoćama, predodređeni smo da postignemo savršenstvo. Ali pitamo se, kako to možemo učiniti? Poslušajmo.

„Znajte, djeco moja, da ako ljubite Isusa i darujete se Njemu, On vas povjerava meni. Ja sam vaša Majka, Ona koja prati svaki vaš korak prema Bogu. Svako dijete treba podršku majke kada uči hodati. Jednako tako je i u duhovnom životu: imate potrebu za Majkom koja bdije nad vama i podržava vas da ne padnete. Sotona vreba i želi vas udaljiti od pravog puta, ali ne može ništa učiniti protiv mene i protiv moje djece. Dopustite onda, da vas pratim i ne budite tvrdoglava djeca koja odbijaju moju ruku i padaju. Ja vas ljubim i želim samo vaše spasenje i vašu sreću.“

Bog nas rađa u utrobi Majke po Duhu Svetom. Kao što je Duh Sveti sišao na Mariju, tako i svatko od nas, kad odluči živjeti u skladu s Božjim zakonima, prihvaćen je od  Majke i po njezinoj bezgrešnosti, po njezinom zagovoru, jer Ona  je Majka čovječanstva, silazi Duh Sveti kako bi pokazao put prema Isusu Kristu.

U tom smislu za nas je temeljno da ne uzimamo Majku kao neku mamicu za naše interese. Ona od  nas traži: “Dopustite onda, da vas pratim“, gdje? Prema Sinu. Isto tako  kaže: „Sotona vreba i želi vas udaljiti od pravog puta, ali ne može ništa učiniti protiv mene i protiv moje djece.“  Oni koji se predaju u  Bezgrešno Srce Marijino zaštićeni su, jer Sotona nema mogućnosti ući u Marijino Srce. Oko Gospe su sinovi koji žele biti bezgrešni, i cijeli svemir hoda danas s nama prema bezgrešnosti. Rađa se jedna Crkva  sa darom bezgrešnosti i Sotona neće moći opstati u toj Crkvi. U tome je naša  odgovornost da uzmemo Mariju, našu Majku, da uzmemo Svetog  Josipa, našeg oca,  kako nam je rečeno: dva srca kao dva velika filtra kroz koja se filtrira sve što ne pripada Bogu u nama. Kako u Mariji, tako i u nama želi djelovati Duh Sveti kako bi probudio život u nama. Poslušajmo.

„Bog vas podučava na mnogo načina. Prije svega, daje vam spoznaju koja vam je potrebna da biste živjeli u skladu s Njim i vršili njegovu volju. Vaš duh je hram Božji i tamo Duh Sveti djeluje da bi vas vodio i podučavao. Naučite slušati što vam Duh govori, jer njegovo je djelovanje neprekidno u vama. Pred svakim odabirom koji morate napraviti i u svakoj situaciji s kojom se trebate suočiti, Duh Sveti je spreman priteći vam u pomoć svojim svjetlom. Nažalost, malo je onih koji ga traže i slušaju. Ne činite i vi tako! Vi ste sposobni slušati potrebe vašeg tijela kada ste gladni, ali ne znate slušati potrebe vaše duše kada traži od vas duhovnu hranu.

Znajte slušati božanske poticaje u vama, i bit ćete sposobni odabrati dobro te izbjegavati zlo. To nije teško, dovoljno je da budete otvoreni vršiti volju Božju i da budete sabraniji i tiši. Život na Zemlji je postao stalna trka da bi se doseglo ne zna se što. Sve se čini nezamjenjivim osim Boga, ali nije tako. Preokrenite ljestvicu vaših vrijednosti i stavite Boga na prvo mjesto. Potom ga zamolite da vam pomogne živjeti zdravim životom na svim razinama i budite raspoloživi ispraviti ono što vas sprječava da stojite pred Njim. Čekajte pouzdano i Bog će vam pokazati što činiti, dat će vam shvatiti nedvosmisleno. Bog uvijek odgovara, čovjek je onaj koji ne traži.“

Nažalost, mnogi ne poznaju duha i ne poznaju Božjeg Duha. Mnogi se danas  boje biti u tišini, ne znaju što trebaju činiti a upravo  u egzistencijalnoj, djevičanskoj tišini očituje se glas Duha Svetoga, oni poticaji  koji preobražavaju naš život.

Gospa kaže: „Preokrenite ljestvicu vaših vrijednosti i stavite Boga na prvo mjesto.“  Na prvo mjesto u našim dubinama. I što ćemo onda činiti? Bog je onaj koji nam pomaže. Ako ga ljubimo, vjerujemo u Njega, ako ga tražimo iznutra, On je taj koji dolazi izvršiti djelo našeg probuđenja, dolazi uskrsnuti u nama i nas uskrsava.

„Bog vas podučava također učeći vas moliti. Djeco, molitva je jedan neprekidni odnos s Bogom, odnos ljubavi u kojem Bog traži vas, a vi tražite Njega. Tražite Boga tijekom vašeg dana, tražite ga s ljubavlju u vašim mislima, prikažite mu vaše muke, vaše radosti. Budite slobodni kad mu se obraćate, kako možete i kako znate; Bog vas ne obvezuje recitirati formule koje vas tlače. Bog ljubi slobodu. Dopustite da vas Duh Sveti vodi i On će probuditi u vama pravu molitvu. Po Duhu Svetom, sam Isus će moliti u vama prema volji Očevoj. Tada ćete otkriti snagu molitve i ništa vam neće biti nemoguće.

Želim vam pomoći otkriti veličinu Božju u vama jer sam vaša Majka i nemam druge želje osim objaviti vam ljubav koju Presveto Trojstvo ima za svakoga od vas.

Uz vas sam u svakom trenutku i blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga “

„Djeco, molitva je jedan neprekidni odnos s Bogom, odnos ljubavi u kojem Bog traži vas, a vi tražite Njega.“ Vođeni Duhom Svetim, mi smo uvijek usmjereni prema  Sinu koji nas vodi k Ocu. Jedno je sigurno, s našim recitacijama nećemo ući u Kraljevstvo Božje, bilo bi apsurdno ući u novo stvaranje recitiranjem napamet rečenica. Vi to razumijete. Također i  ovdje moramo preokrenuti vrijednosti i sve što nam je ponuđeno – odricanja, molitve – vode  do unutarnjeg slušanja te da se uzdignemo po željama Duha Svetoga koji nas sve više sjedinjuje sa Sinom, ali naša želja mora biti ona da ispunimo volju Očevu koji nam je objavljuje po  Sinu . Ako je u nama ovaj stav, onda mi stvarno živimo, pulsiramo iznutra, sve više komuniciramo s Bogom i to će biti savršeno u novom stvaranju, bez recitacija, bez mane, bez određenih formula, sve će biti novo.

Nalazimo se u godini kada je počela evangelizacija Zemlje preko izvanrednih sredstava, preko Crkve svega svemira. Ako želimo sudjelovati u ovoj evangelizaciji, moramo se sada pokrenuti  u tom smjeru, jer nas ovaj Uskrs želi nahraniti na poseban način.

Bog Otac je poslao svoga Sina da nas hrani sa Riječi, ali i Euharistijom, da se neprekidno čistimo njegovom Krvlju, da nam neprestano oprašta, da neprestano izlijeva na nas Duha Svetoga, ako mi shvatimo ozbiljno našu preobrazbu. Ovo je poziv na ovaj dan.

Ako smo mi otvoreni iznutra Duhu Svetom, počinje izvirati iz nas sve ljepša, savršena radost, sve  čišća ljubav. Iz nas izvire sposobnost opraštanja, čini se normalnim: oprostiti sebi, oprostiti drugima, činiti isto kao što čini Sin Božji. To je novost koju danas nosimo u Crkvi, u cjelokupnom čovječanstvu.

Mi vas pratimo i trudimo se  biti vjerni onome što se od nas traži.

I danas vas blagoslivljamo kako bi Gospodinova radost mogla ući u svakoga od vas, kako biste mogli dan po dan iskusiti nove, obilnije plodove, plodove Duha Svetoga, sva obećanja koja su nam dana po Sinu kako  bi  se svaki danom  sve više mogli približiti Ocu i uživati neprekidno u  životu koji se spušta od Njega po Sinu u Duhu Svetom, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Ulazna antifona četvrte Korizmene nedjelje: Iz 66, 10-11

[2] Usp. Prvo čitanje: Jš  5,9a.10-12; Ps  34, 2-7;  Drugo čitanje;2 Kor  5, 17-21; Evanđelje: Lk  15, 1-3.11-32