RAZMIŠLJANJE – Uđimo se s Isusom u korizmu

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, ulazimo u prvu Korizmenu nedjelju i moja tema koju razvijam je “Uđimo s Isusom u Korizmu”.

Želim izložiti  stav koji treba zauzeti, posebno jedan stav koji treba zauzeti u ovim vremenima kada znamo da snažno djeluju Lažni prorok, Antikrist, kada treba  biti odlučujući izbor, čvrst izbor između Isusa Krista i Lucifera. Govorim vama, pretpostavljam da ste odlučili aktivno sudjelovati sa Crkvom svega svemira u evangelizaciji Zemlje, svjesni da trebamo pripremiti put slavnog Kristovog očitovanja te put prema novom stvaranju.

Evanđelje prve nedjelje[1] govori o Isusu koji nakon krštenja, nakon svoga odabira da ispuni Očevu volju,bio je kušan, ali vrlo je važno zapaziti ono što Sveti Luka kaže u Evanđelju: “Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao“. Isus ispunjen Duhom Svetim, vođen Duhom Svetim… pun Duha Svetog u trenutku kada započinje, kad je započeo svoje poslanje, kao Bogo-čovjek, kao čovjek, morao je proći putem kušnji, putem rasta ove sile sve dok nije pobijedio smrt, grijeh, uzdigao se  na nebo, poslao Duha Svetoga na nas i sada uglavljujući u sebe sve one koji žele biti njegovi da bi očitovali puninu života u Bogu.

Onda, ako želimo proći  s Njim Korizmu, moramo izabrati između Lucifera i Isusa Krista. Isus, odmah nakon krštenja, pun Duha Svetoga, krenuo je  u svoje poslanje. Po vašem mišljenju, nakon krštenja, kršćani su krenuli u sili Duha Svetoga u poslanje? A vi, ulazite li u Korizmu s ovim izborom, uronjeni u Duha Svetoga da izvršite djelo Božje po Isusu Kristu, s Isusom Kristom, s  Crkvom svega svemira kako bi išli prema novom stvaranju?

Govorimo o kušnjama citirajući određene Gospine riječi od 13. kolovoza 2018. “Zemaljski život je sastavljen također i od kušnji”. Postoje kršćani koji nisu kušani jer su mrtvi, uspavani, spavaju, nemaju odgovornost za svoje spasenje, za spasenje drugih. Ovdje se obistinjuje ono što su govorili sveti oci: jedan od njih je vidio mnoštvo demona oko ćelije sv. Antuna, a na Aleksandrijskim zidinama je ležao jedan demon koji je spavao na zidinama. Tada je taj otac rekao: “Zar se ne stidite što vas je toliko protiv ovog jadnog oca?”, A oni kažu: “Lakše je iskušati jedan tako veliki  grad i pobijediti ga nego jednog sveca koji je u Bogu”.

Onda mi koji vjerujemo u ovaj Božji plan, i koji ulazimo u ovo vrijeme slavlja velikih svetkovina cijelog svemira, također i na Zemlji, moramo napraviti izbor: spavati – onda nećemo osjetiti poticaje ni Duha Svetoga ni đavla jer smo uronjeni u duh svijeta a Bog će nas svakako kušati, kušat će nas  jer je  ljubav i kušat će nas sve do kraja kako bi privukao sebi sve one koji su dobre volje i u tome  je smisao kušnji. Poslušajmo Gospu.

Prije svega, kušnje ne dolaze od Boga koji želi za svoju djecu samo sreću. Bog dopušta da budete kušani kako biste se mjerili sa životnim izazovima, vi se jačate u borbi između dobra i zla, birajući ono što je pravo u skladu sa zakonima života i odbacujući  ono što nije. Kušnje izoštravaju vaše  razlikovanje i pomažu vam  bolje razumijeti stvarnost, ali i vas same, vaše  granice i vaše jake točke, vaše reakcije i napravljene pogreške, vašu snagu volje. Bez kušnji biste  ostali djetinjasti, stoga ih  Bog dopušta.

Međutim, kušnje su korisne za vaš rast samo ako se s njima pozitivno suočite. Mnogi ljudi se ne uspijevaju suočiti s kušnjama i njihov život je sveden na jedno stanje preživljavanja iz kojeg se rađa nezadovoljstvo, ravnodušnost, depresija, agresivnost, proklinjanje, pobuna i psovke. Danas mnogi muškarci i žene na Zemlji žive tako te se  njihovi plodovi izlijevaju na cjelokupno čovječanstvo s posljedicama koje vidite.“

Vrlo je važno da uđemo u ovo što nam nudi Gospa. Može se biti jedan djetinjasti kršćanin, oni koji su djetinjasti se izražavaju: “Ne diraj me, nemoj me iskušavati”, i traže od  Boga sve moguće utjehe, te su usredotočeni na same sebe. S druge strane postoje kršćani, koji mogu biti prazni, prazne molitve, prazno sudjelovanje u obredima, u ispovijedi, prazno sudjelovanje u euharistiji, i u Korizmi mogu imati neku utjehu, no životne  kušnje se ne  rješavaju, kršćani ne uskrsavaju, u njima ostaju otvorene rane jer su kušani, kušani od duha svijeta, kušani životom, tada u njima mogu rasti srdžba, klevetanje, također i protiv Boga, obeshrabrenje jer Bog ne udovoljava,nesposobnost praštanja, nesposobnost dati svjedočanstvo da Bog spašava. Onda takav život ne donosi plodove, ne vodi u uskrsnuće. Mi smo pozvani biti pobjednici u svakoj kušnji. Slušajmo dalje.

Zašto se mnogi ljudi ne znaju pozitivno suočiti sa životnim kušnjama? Jer u njima  nedostaje osnovni izbor da pripadaju Bogu i hode s Njim. Ovaj izbor, kao što sam vam objasnila, već se događa u trenutku vašeg stvaranja. Ako čovjek izabere Boga od početka, suočit će se s kušnjama na pravi način, uz Božju pomoć i zaštitu. Oni koji ga odbiju, suočit  će se s kušnjama na vlastiti način, vođeni vlastitom sebičnošću i pod utjecajem đavla. Oni koji ostanu neodlučni, bit će bacani na sve strane i kušnje će  postati jedna muka.

Objasnila sam vam, međutim, da odabir u trenutku začeća nije dovoljan sam po sebi za definiranje vašeg postojanja. Vi ste slobodni i zato Bog stavlja sve na kušnju: netko je rekao da, netko je rekao ne i netko nije rekao niti da niti ne. U svakoj kušnji, Bog vam se  približava i pruža vam svoju ruku. Stoga ste iznova pozvani  odlučiti hoćete li prihvatiti ili ne Boga i njegove zakone, okrenuti leđa zlu i pouzdati se  u Boga ili u vas same. Morate odabrati između dobra i zla, između Boga i Lucifera. Uvijek će biti tako sve  do posljednjeg trenutka vašeg zemaljskog života.“

U svim ovim riječima koje su pune značenja dotaknule su me samo riječi: „odabrati Boga i hodati s Bogom.“ Ne može se odabrati Boga i ostati nepomični. Tko ostane nepomičan ne odabire ni dobro ni zlo, ili pak odabire sebičnost, svakako ostaje pasivan i izložen, kako kaže Gospa, da bude bacan na sve strane. Mi smo sada pozvani na jedan stav odlučujućeg izbora jer imamo sve mogućnosti.

Dječice, ako odaberete Boga i položite  vaš  život u njegove ruke, kušnje vas nikada neće srušiti. Naprotiv, one će vas učiniti još jačima i sve bližim Bogu, jer je često upravo bol ona koja vas prisiljava da kleknete; suze su one koje čiste vaš pogled i Bog uvijek odgovara na vaš vapaj kad ga zazovete iskrenim srcem i sa živom željom da izvršite njegovu volju.

Djeco moja, kada ste u kušnji, nemojte tražiti od Boga rješenja koja vi smatrate pravima; često nisu uopće. Umjesto toga, zamolite Oca da se u kušnji  ispuni njegova volja. Tada će vam On darovati Isusa, Spasitelja, i u Njegovo ime On će vam poslati Duha Svetoga, Branitelja i Tješitelja. Isus će ispuniti u vama Očevu volju, u sili Duha Svetoga i vi ćete nadvladati svaku kušnju u miru te ćete ubrati plodove mira i ljubavi. Znajte, dječice, da vas  Isus povjerava meni kada trpite, kao što mi je povjerio Ivana pod Križem.[2] On zna da što više trpite, to više imate potrebu za jednom Majkom. I ja sam s vama u svakoj kušnji, maloj i velikoj, molim za vas moga i vašeg Gospodina, tražeći samo ono što je dobro za vaš život.“

 

Ovdje imamo dva važna prolaska: “ ako odaberete Boga i položite  vaš  život u njegove ruke, kušnje vas nikada neće srušiti“, i to je odabrao Isus svojim krštenjem, kao čovjek koji vodi čovječanstvo prema Ocu. Predanje je aktivno, Isus je krenuo izvršiti djelo, hodati po Zakonima čistoga Duha, prema Očevoj volji. Druga točka je: kakve su naše molitve, naša sudjelovanja u sakramentima, u slavljima? Učestvuju li naše molitve u trojstvenom životu, u trojstvenoj sili  ili sudjeluju u vlastitim željama, u vlastitim snagama, u vlastitoj logici?

Ovaj odlomak koji nam donosi Gospa vodi nas u trojstveni život. Naša želja za Bogom, naša molitva ako se dobro zaziva, kako kaže sveti Pavao u poslanici Rimljanima[3], ” Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen“. Tko želi vršiti Božju volju, biti prema volji Stvoritelja, tko želi slijediti Isusa, sudjelovati u Isusovu životu, bit će ispunjen snagom Duha Svetoga, kao Marija, i Isus će otvoriti  put koji će ga povesti  k Ocu. To je dinamički ciklus unutar našeg duha. Bez te dinamike u našem duhu, Trojstvena milost ne može djelovati, Trojstvena sila ne može djelovati u nama. Bez ove dinamičnosti mi  ostajemo vani, ili pak dodirujemo milost samo površno. Milost ne može proći kroz taj trojstveni ciklus. Bog nam šalje Svetoga Duha kao Mariji, u nama se rađa sudjelovanje u Kristovu životu, dajemo Mu naš  život i On nas po djelovanju  Duha Svetog čini dionicima uznesenja, ulaska u novo stvaranje. Ovdje se nadodaje izvanredno, uzvišeno sredstvo Bezgrešne Majke koja je uvijek uz nas da nas podupire; pridružuje nam se Crkva svega svemira koja je uz nas.

Vrlo je važno da mi uđemo u ovu Korizmu s ispravnim stavom, te da uđemo u molitvu u Duhu Svetom u nama koji nas vodi preko Sina prema Ocu te da je u nama taj centralni  izbor; da svijet ostane po strani. I onda nas Sotona ne može kušati preko svijeta, preko duha svijeta. Vi primjećujete da su Isusove  kušnje, kako je pripovijedao evanđelist Luka, kušnje preko duha svijeta, i mi smo neprestano kušani užicima, glađu za  hranom, glađu za novcem, glađu za slavom, za ekstremizmom – danas na svim poljima kako bi stavili sebe u središte pozornosti. Molim vas, uđite, uđite u ovu dinamičnost Trojstvene sile koja želi djelovati u vama, u vašu korist i za druge.

Sveti Pavao u poslanici Rimljanima koju smo pročitali govori “riječ vam je spasenja blizu”, mora se izgovoriti ustima i vjerom u srcu, to znači s vjerom u Duha Svetoga, i to nas spašava.

Koji su stavovi, na poseban način, koji u vama označavaju da ste doista u Duhu Svetom i da Duh Sveti djeluje u vama? Postoji ono što je izraženo u prvom čitanju iz Ponovljenog zakona[4]: zahvalnost. Tko je napisao tu knjigu, retroaktivno se vraća u povijest i prepoznaje da je Božji narod čudesno vođen od Boga. Bog je čuo vapaje, uzdahe svoga naroda, i tko u to vjeruje u njemu se otvara prostor zahvalnosti i otvara se prostor nade prema budućnosti jer će Bog voditi. Otuda naše klanjanje Bogu i ne dopustimo da čak niti malena vrata u nama budu otvorena Sotoni: “Odlazi Sotono”. Klanjaj se  Bogu, ne možeš iskušavati Boga.

Postoji još jedan element koji objašnjava da smo doista otvoreni Duhu Svetom: to je da smo u svemu pobjednici, to znači da mi u našem duhu osjećamo dobro i zlo, uvijek odabiremo dobro i Branitelj djeluje u  nama te izgoni zlo. Kada smo mi uronjeni u Duha Svetoga i dopuštamo da Duh Sveti djeluje u nama, naše misli, naše želje i naše riječi, otkucaji našeg srca udaljavaju Sotonu. Potrudimo se ovako živjeti.

Djeco, kao Majka vas molim da započnete živjeti kao pravi sinovi Božji. Predajte se  konačno u ruke Oca nebeskog, koji hrani ptice nebeske  i oblači ljiljane poljske  i koji vas  beskrajno ljubi.[5] Njegova Providnost neće vam nedostajati i vi ćete biti pobjednici sa  Isusom koji je pobijedio smrt. Uvijek imajte na umu da nikakva kušnja ne može biti jača od ljubavi koju Bog ima prema vama. Čak niti  smrt ne može vas odvojiti od njegove ljubavi.[6]

Uz vas sam i hodim s vama  u ime Oca i Sina i Duha Svetoga “.

I upravo to želimo, da hodamo s Marijom, da sudjelujemo u Božjem životu s Marijom, da iskusimo da je Bog uvijek s nama i da nam ne nedostaje ništa od onoga što nam je potrebno. Tada naš život postaje svjedočanstvo beznadnom čovječanstvu. Čovječanstvo koje je izvan sebe, koje traži utočište u užitcima, uspjesima, u umjetnoj inteligenciji, ali daleko od Duha, sve je očajnije, sve više u jednoj napetoj borbi. Trenutak je da mi razumijemo što znači evangelizacija Zemlje od strane Crkve svega svemira te da se  uključujemo u ovu evangelizaciju jer Bog želi promijeniti hod ovog čovječanstva.

Mi vas pratimo sa našim hodom, u našim kućama, u našim jezgrama, molimo za vas. Sjedinite se također i vi s nama, uronite se u Boga – može se uroniti u Boga također i sa istinskim sudjelovanjem u nedjeljnoj Euharistiji, istinskom sudjelovanju u nedjeljnom odmoru u Bogu posvećujući prostor i vrijeme Bogu kako bi napravili duboke odabire.

I neka se Duh Sveti spusti na vas i vodi  vas da prolazite s Isusom hod prema novom stvaranju, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Prva korizmena nedjelja – Godina C: Lk 4, 1-13

[2] Usp. Iv 19, 25-27

[3] Usp. Drugo  čitanje prve Korizmene nedjelje: Rim 10, 8-13

[4] Usp. Prvo čitanje prve Korizmene nedjelje: Pnz 26, 4-10

[5] Usp. Mt 6, 24-34

[6] Usp. Rim 8, 35-39