Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo  i sestre, danas ćemo razviti drugo  razmišljanje o  Gospinim  ukazanjima u Međugorju pod  naslovom: „Sudjelovanje čovječanstva u  Gospinim ukazanjima”. Zašto razvijamo ovaj drugi dio o Gospinim ukazanjima  u Međugorju? Govorili smo o Božjem planu preko Gospe  za cjelokupno  čovječanstvo tj. uglavljenju u Kristu svega svemira, onda moramo shvatiti da Gospina ukazanja nisu magični čin, ezoterični kako mnogi misle, ona su Božji dar koji uključuje sve nas da odgovorimo na izazove vremena, izazove na  Božja obećanja, da ostvarimo u Isusu Kristu, preko Isusa Krista u Duhu Svetom, njegova obećanja.

Stoga  nitko nije izuzet, pa niti Lucifer dati odgovor na Božji plan i on je reagirao protiv ukazanja, protiv navještaja Svetog Mihaela o Božjem planu, on je reagirao, te je utjecao na  naše odgovore u mjeri našeg sudjelovanja ili nedovoljnog sudjelovanja u milosti koju  su nosila Gospina  ukazanja u Međugorju. Molim vas za strpljivost u  slušanju pojedinih odlomaka iz knjige „Svemir  i njegovi stanovnici”[1], nekoliko stranica od 298 do 301, nekih dijelova koje ćemo citirati, siguran sam da ćete vi pročitati sve, s ciljem da danas vidite vaš odgovor, naš odgovor,  jer odgovor službene  Crkve ne postoji. Jedan Mostarski biskup kaže da je sve lažno; biskup u Međugorju poslan od Pape ne osjeća se kompetentan, ne osjeća se pozvanim govoriti o ukazanjima; komisija je neslužbeno dala odgovor da su vjerojatno ukazanja u prvih sedam dana bila istinita; Papa se nije izrazio. Prošla  su desetljeća, onda ja postavljam pitanje: što ćete vi odgovoriti? Evo pokušat ćemo razmišljati s vama kako bismo vam pomogli. Poslušajmo.

„Svaki Božji plan se uvijek uklapa u jedan širi plan, koji je plan spasenja svih ljudi po Isusu Kristu. Marijanska ukazanja su, dakle, izvanredni Božji planovi namijenjeni da probude čovječanstvo i osnaže Crkvu. Kada se Lucifer protivi nekom izvanrednom Božjem planu počinje proučavati sve njegove pojedinosti kako bi ga cijelog ili barem djelomično prisvojio i okrenuo u svoju korist.“

Dakle, ovaj odlomak na govori da je cijeli svemir uključen u Gospina ukazanja, ljudi ali i materija. Ovaj citat nam govori da je  Lucifer bio odmah uključen. Postavlja se pitanje: Kakav je bio odgovor čovječanstva, Crkve, nas pojedinaca i, ovisno o našem odgovoru kako se zaustavio plan i kako napreduje?

„Kada čovjek ne surađuje jer ne vjeruje, ne želi, itd., ili kada se snažno protivi, mogli bi reći da se Bog povlači i pušta da čovjek ide putem koji je izabrao. Međutim tada i Lucifera pušta da slobodno djeluje, po pravednosti, da čovjek nauči iz svojih pogrešaka prepoznati ono što je pravedno, pošto to nije naučio na neki drugi način.“

Ovaj prolazak  je delikatan ali je i dramatičan. Naš odgovor, ne-odgovor prepušta prostor Luciferu za djelovanje jer Bog ne forsira, ne vrši nasilje. Ako mi odbacimo milosti onda Lucifer u nama budi jednu ispraznu religioznost, licemjernu, iskrivljuje naš odnos s Bogom ako ne može isprovocirati u nama jednu direktnu pobunu, i jako je važno da mi uđemo u našu nutrinu i promotrimo, vidimo kakav  smo odgovor dali te kakav odgovor danas želimo dati, dok u službenoj Crkvi nema odgovora.

„Po Božjem planu, u Međugorju su se trebale roditi mnoge mladice i izvanredni darovi za Crkvu i čovječanstvo. Stoga je bilo prirodno da se u mnogoj djeci Božjoj koja su došla u Međugorje probude darovi i karizme. Bilo je potrebno mudro razlučivati i pratiti te osobe na pravi način kako bi se uključile u Božji plan i obogatile ga ne oduzimajući ništa od prvotne poruke. Taj zadatak je bio uglavnom na svećenicima župe.

No, dogodilo se sasvim suprotno, od samog početka je došlo do potpunog zatvaranja prema svemu što nije dolazilo izravno od šestero “službenih” vidioca. Buđenje karizmi u mnogim dušama, nastanci novih redovničkih zajednica, smatrani su opasnima; smatralo se čak da su djelo đavla, njegov pokušaj da se dokopa Božjeg plana.“

I ovdje je još jedan delikatan prolazak koji nas podsjeća na mnoštvo ratova između kršćana kroz povijest u ime Boga, ratova koji nisu bili manje krvavi od onih poganskih, no ratovi između nas, između nas su ratovi protiv različitih duhova jer nismo uronjeni u Božji Duh i Gospa se pojavila kako bi nam pomogla, da nas okupi kako je okupila Apostole u cenakulu kako bi se spustio Duh Sveti, ujediniti sve sinove Božje. Nedostatak odgovora ili površan odgovor, egocentričan, ostavio je prostor za djelovanje jednog drugog duha protivnog Gospinom. Potom se zaustavila također i Božja milost. Gospa je prestala razvijati plan uglavljenja  u Kristu svega svemira i nismo primili niti odgovore preko šest vidjelaca.

„Uskoro se stvorila velika zbrka oko međugorske poruke i Bog je bio prisiljen ne širiti dalje domet te poruke. Međugorska rijeka koja je trebala sve više rasti kako bi preplavila cijelu Crkvu, bila je lišena mnogih svojih pritoka i osiromašena. Gospa je mogla poučavati samo do određene razine; posebno se nije mogla upustiti u tumačenje dubljih i širih aspekata Božjeg plana, kao što je život u svemiru.“

U nedovoljnim odgovorima na Gospin plan, nailazimo na neke koje smo vidjeli u hodu  Božjeg naroda tijekom tisućljeća. Možemo promatrati proces, put židovskog naroda iz Egipta u obećanu zemlju. Postojala je jedna grupa koja se htjela vratiti u Egipat, tu je druga grupa, starijih koja je ostala u pustinji, buntovni, depresivni i nisu stigli do obećane zemlje. Malo ih je imalo hrabrosti vjerovati, ići i vidjeti ispunjenje Gospodinovih obećanja. Ovaj odlomak također je izuzetno važan za svakoga od nas u odgovoru.

„Kroz te duge godine ukazanja u Međugorju, Gospodin i njegova Majka su pozivali i nastavljaju pozivati osim župljana i mnoge druge s ciljem da ih se uvede u više i suptilnije stvarnosti duha. Bili su to pojedinci, nove zajednice, svećenici, redovnici. Milosti koje je Bog udijelio bile su brojne i snažne i bilo je mnogo velikodušnih odgovora. Unatoč tome, poruka Međugorja nije znatno premašila početnu razinu: ostala je poziv na molitvu i obraćenje po čemu ne odstupa od one drugih ukazanja; ostala je vezana za Zemlju i za potrebe Zemlje. A Bog je htio nešto sasvim drugo!“

Gdje nas je onda htjela povesti Gospa? Htjela nas je povesti u jednu  višu duhovnost, htjela  je povesti do onog mjesta gdje su se Apostoli okupili oko Gospe kada se Duh Sveti spustio na njih, htjela nas je povesti u jednu kozmičku Pedesetnicu.

Kako sam rekao, odgovori su različiti. Najopasniji odgovor je opravdanje pred Bogom, opravdanje pred Gospinim ukazanjima: „ne znamo”, „nisu jasna.” Nama vjernicima  ništa nije jasno, ako mi ne dadnemo odgovor, ako se ne želimo sjediniti sa Kristom Spasiteljem preko sredstava koja nam stavlja na raspolaganje, i nakon Isusa Krista najveće sredstvo koje  Bog koristi su Euharistija i Gospa.

Gospin plan, kako sam govorio, jest plan uglavljenja u Kristu svega svemira; imala je onda  namjeru suočiti se zajedno s nama sa izazovima vremena koji su nagomilani u pokvarenosti čovječanstva Zemlje i niskog svemira na poseban način; izazovi protiv Lucifera koji je pokvario naše praroditelje, koji je  kvario na putu kroz  hod čovječanstva, kroz povijest, što vidimo pred našim očima napredovati: zlo, pokvarenost i prijetnju za cijelu Zemlju. Ovaj nedovoljan  odgovor stavio je čovječanstvo u nevolju, također i na egzistencijalnoj razini na Zemlji, te mnogi od onih koji vjeruju u  Gospina ukazanja u Međugorju su došli do točke da vjeruju u ukazanja  ali ih udomaćuju poruke za njihove  potrebe, za preživljavanje na Zemlji, za svakodnevne  potrebe bez uzdizanja u odgovornost prevladavanja izazova ovog vremena sa Gospom.

Jako je malo osoba  koje  su se pokrenule iznad toga, usmjerile ka ispunjenju obećanja danih preko svih proroka i opečaćenih Duhom Svetim po Isusu Kristu, obećanja da će povesti čovječanstvo prema novom stvaranju, prema uglavljenju u Isusu Kristu svega svemira. I, kao što znate, ove teme koje dodiruju  propovjednici – malo njih, vrlo malo – ili neke osobe  sa  mističnim iskustvima viđeni su  kao milenaristi.

Mi govorimo, odabrali smo ovaj put da idemo prema ispunjenju. Izniknula je Crkva svega svemira. Bog nas je ujedinio sa svim članovima Crkve Mističnog Tijela Kristova kako bi se suočili s izazovima te išli  prema ispunjenju obećanja Isusa Krista. Mi se ne osjećamo boljim od nikoga, ali smo željni služiti Gospi, očitovati njezino  lice, njezine  želje  za cjelokupno čovječanstvo, svjedočiti to također i vama, pomoći vam da se pridružite, da se formira Marijin narod, vjernici koji odgovaraju na ovaj poziv da idu sve do obećanja koja je dao Isus i, uz Marijinu pomoć, da nas povedu prema tim obećanjima.

Stoga vam mi  govorimo i želimo prenijeti naše svjedočanstvo i nastavit ćemo produbljivati ove aspekte, međutim, svi mi možemo ići naprijed ako uđemo u ovaj odgovor, te ako se sve više osjećamo jedan jedini narod neovisno o jezgrama, molitvenim  grupama, pojedincima koji žele odgovoriti na ovaj poziv jer tu je Gospa koja nas sjedinjuje, tu je  Duh Sveti koji silazi formirati Crkvu svega svemira; u ovu Crkvu će pritjecati svi koji žele ući u novo stvaranje,  pripremiti slavni Kristov dolazak.

Nastavit ćemo naša razmišljanja.

I ja vas blagoslivljam da vam  Gospin poziv, njezino lice duboko dotakne srce u ovim vremenima, da svatko od vas, svatko od nas, svi zajedno dadnemo Gospin prvotni odgovor da očitujemo njezino lice onima koji ne vjeruju, onima koji traže istinu da se očituje Kristovo lice na našem licu, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

 

 

 

[1] Izdanje „Markras“