Poruka Majke čovječanstva od 13. srpnja 2018. Stefaniji Caterini

“Moja draga  djeco,

danas vam želim reći da je ŽIVOT SJEĆANJE  NA  BOGA I TRAŽENJE ISTINE. Od trenutka začeća, kada vaš duh gleda Boga licem u lice, kao što sam vam objasnila, sjećanje na Boga utisnuto je u vaš duh i prati vas  kroz cijeli život, s različitim nijansama i intenzitetom.

Ako ste u trenutku začeća prihvatili Boga, te prihvatili poslanje  koje vam je dodijeljeno, sjećanje na Boga postaje prisutno u vama od najranije dobi i postaje sve življe kako vrijeme prolazi; čak niti utjecaj okoline ne može ga zamagliti. Tako, od jednostavnog sjećanja postaje doticaj božanske nazočnosti koja vas vodi u vjeru[1],  preko koje se preobražavate i spremni ste za vaše poslanje.

Ako ste bili neodlučni u trenutku začeća, sjećanje na Boga se sporije i puno teže pojavljuje; vi ste podložniji utjecajima izvana i ne dolazite uvijek do vjere. To je zato što je vaš duh slabiji te sjećanje na Boga dolazi i odlazi. Međutim, dovoljna je i mrvica dobre volje u traženju Boga i On vas ugrabi. Snažno budi u vama sjećanje na Njega i ako odlučite povjeriti Njemu vaš život, ništa vam nije nedostupno  i vaša vjera može procvjetati, snažna i živa. Sjetite se da vam Bog uvijek daje priliku da poboljšate ili preobrazite na bolje vaš početni odabir; na vama je da slobodno odlučite hoćete li iskoristiti ovu priliku ili ne.

Sjećanje na Boga ne gasi se niti u onima koji su odbacili Boga u trenutku začeća, jer je duh čovjekov stvoren da poznaje i ljubi Boga. Tko se pobuni protiv Boga od začeća, odbacuje sjećanje na Boga i pokušava ga ugušiti svaki put kad se iznova  pojavi. Tada ovo sjećanje  postaje mučenje koje vodi do sve snažnije pobune i pretvara se u gorčinu i očaj. Tako žive mnogi ljudi koji preziru Boga i ne nalaze mir, no ipak Bog ih ne napušta. Na mnoge načine nastavlja ih pozivati, no oni ga odbacuju. Izabiru jedan život u grijehu koji ih poružnjuje i čini ih sve sličnijim demonima koji mrze Boga, no ipak se ne mogu osloboditi od Boga. Da, dječice, mnogi ljudi žive u žalosti kao i demoni.

Pojašnjavam vam ove stvari kako bih vam pomogla bolje razumjeti vaš život. Znajte da mnoge duhovne i tjelesne problematike koje pogađaju čovječanstvo imaju korijen u odabiru ljudi u trenutku začeća. Međutim, ne želim da se preplašite ili mislite da ste predodređeni na određenu vrstu egzistencije. Ne, dječice, ne bojte se! Bez obzira na izbor koji ste napravili u trenutku začeća, sjetite se da vas Bog uvijek privlači k sebi preko moga  Sina Isusa Krista, koji je za vas Put, Istina i Život.[2] On je Bog, i samo u Njemu i po Njemu možete upoznati pravog Trojedinog Boga. Uronjeni u njegovu Žrtvu i sudionici njegove slave, možete iščupati zlo iz korijena. Stoga nikada ne ostavljajte ruku moga Sina, nego mu dopustite da vas vodi i da vas spašava, jer samo On je vaš Spasitelj.

Sjećanje na Boga nagoni čovjeka da traži istinu. Koju istinu? Onu koja daje smisao životu i radosti, boli i smrti. Čovječanstvo se muči kako bi doseglo istinu; znanstvenici, filozofi i teolozi traže odgovore razloga postojanja života i često se penju mučnim putovima. Djeco moja, tko vam može dati ovu istinu ako ne Bog koji je Istina? Tko vam može dati da se osjećate ljubljenima jednom ljubavlju koja je vatra koja gori i nikada se ne potroši, ako ne Bog koji je Ljubav? Tko vam može zasladiti životne boli, obraniti vas od zla ako ne Bog koji je Tješitelj i Branitelj? Koju istinu onda možete pronaći izvan Boga? Možete pronaći samo ljudske istine, plod kompromisa i sterilnih riječi koje ne hrane život. Djeco, vrijeme je povratka pravom Bogu! Previše je ljudi zasićeno lažnim istinama te žive u laži. Ponavljam vam: prihvatite moga Sina Isusa i živjet ćete u istini. Isus vam je to obećao: upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.[3]

Ja sam uz vas i hodam s vama na putu slobode. Blagoslivljam vas u ime Oca i  Sina i Duha Svetoga. “

[1] Usp. Heb 11

[2] Usp. Iv 14

[3] Usp. Iv 8,32