Razmišljanje “Sretan Uskrs” – Uskrsna nedjelja

01.04.2018

Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, želim vam svima  sretan Uskrs. Želim da mi možemo živjeti ovaj Uskrs u zajedništvu sa svom braćom, svim sestrama u svemiru, sa svim ljudima dobre volje i sa svim anđelima; i trebamo živjeti ovaj Uskrs na novi, dublji način.

Polazeći od čitanja iz Evanđelja po Svetom Marku[1], koje smo sinoć u Bdijenju čuli, shvatili smo da je prvi susret s uskrslim Kristom provocirao u svjedocima jednu bojažljivost, jedan strah. Iako su primili poslanje: “Idite, naviještajte ...”, Kristovo uskrsnuće ženama, koje su pobjegle i nikome ništa nisu rekli. Danas vidimo, čujemo u pripovijedanju Svetog  Ivana[2] kako su dva učenika, Petar, na čelu Apostola, Ivan, koji je bio uz Isusa, jako vezan za  Isusa, ostali zapanjeni, otišli su, vidjeli su, vjerovali su, bojažljivo su povjerovali. Zašto? Jer nisu razumjeli Pisma. Bilo je očigledno da nisu ukrali Isusa, jer je tamo bila haljina, platno, sve je bilo tamo.  Nisu ga mogli ponijeti svučenog.

To znači da uskrsnuće Isusa Krista malo po malo prodire u našu dubinu. Preko vidljivih stvari, preko  sposobnosti doticanja  rukama, kao što je tipično za Svetog Tomu, preko naše sposobnosti da jedemo s uskrslim Isusom kako pripovijeda Evanđelje[3] postoji nešto više, iznad, što zahvaća naše dubine i budi naše dubine za razumijevanje i obraćenje. To je jedna stvarnost koju danas na poseban način trebamo shvatiti  jer su povijesni razlozi za uskrsnuće Isusa Krista napisani, provjereni. Svjedočanstvo kroz cijelu povijest Crkve, u svetima, je napisana, provjerena je.

Isto tako danas anđeli prolaze kroz cijeli svemir kako bi svjedočili uskrslog Isusa Krista, vjerna braća prolaze kroz cijeli svemir kako bi svjedočili Kristovo uskrsnuće. Mi smo u ovih deset, jedanaest godina svjedočili o ovom gibanju u svem svemiru: jako je, mnogo je  jače od onoga što se dogodilo na početku kršćanstva, no mi možemo susresti Isusa Krista samo u našim dubinama.

Zašto se Gospodin danas ne očituje na Zemlji  u  svoj  sili, sa vidljivim znakovima? Postoje  razni razlozi, no  jedan je očit: jer bi čovječanstvo Zemlje ostalo plitko, prekriveno emocijama, interesima, ne bi se spustilo u dubinu. Da bi živjeli Kristovo uskrsnuće u punom smislu, potrebno je obraćenje da bi se razumjeli znakovi. Sva Pisma, koja svjedoče o uskrsnuću Isusa Krista izražena u prorocima, bili su jasni znakovi za dovođenje duša Isusu Kristu i, kao što svi znamo, većina ljudi ih je odbacila.

Naime, ova bojažljivost, ova neodlučnost kod apostola, kod svjedoka, puno nam govori. Naše dubine trebaju biti otvorene za prihvaćanje svih signala, signala koje Gospodin daje u ovom trenutku, ne manje nego u vremenu kad je tek uskrsnuo. U ovom vremenu još više, međutim, ti signali idu u dubinu jer čovjek, čovječanstvo treba biti rođeno iznutra, iz Duha.

O čemu govori  prvo čitanje  iz Djela Apostolskih[4],  uzeto iz  desetog poglavlja? Dobro se sjećate što se dogodilo: Petar je imao viđenje, vidio je kako se spušta s neba jedna otvorenost prema poganima. Istovremeno jedan anđeo se ukazuje jednom poganinu, rimskom časniku, Korneliju i upućuje ga da pozove Petra, koji bi trebao njemu objasniti, njemu koji  moli Boga, koji je molio Boga, koji je zazivao Boga. Bog djeluje u  svjedoku, u Petru, Bog djeluje u onom koji je iskren, dobre volje. Bog priprema jednog i drugog, danas priprema nas  kao svjedoke, priprema isto tako ljude dobre volje. U tom smislu mi smo objasnili, i to je istina, da su svi anđeli sada u pokretu kako bi doticali duše, budili duše za novost, jednu neprestanu novost koja treba ići sve do dubine našeg duha. I što se dogodilo u trenutku kada je Petar ušao u Kornelijevu kuću? Dogodilo se da je navijestio spasenje.

Tekst koji je danas uzet  u prvom čitanju bit je Evanđelja, kerigma, jezgra apostolske objave: „Isus Krist, Učitelj iz Nazareta, raspet je i  uskrsnuo. Da biste shvatili uskrsnuće, moć Spasiteljevu krstite se, obratite se“. I to ostaje zauvijek. I dok je Petar naviještao, na iznenađenje Židova koji su pratili Petra, kao prvi kršćani, Duh Sveti se spustio na Kornelija i na  njegovu obitelj. Nevjerojatno je da je Petar ušao u kuću jednog poganina, da se Duh Sveti spustio na pogane i to prije krštenja! Što nam to govori? Govori nam da Gospodin, na progresivan način približava svakoga od nas kako bi uklonio svaku sjenu iznutra. Ako smo mi njegovi svjedoci, On nas savršeno vodi kao što je vodio Petra. U isto vrijeme priprema ljude, i ljude koje nam šalje već su spremni. I sila uskrslog Krista izražena u propovijedanju Svetog Petra otapa sumnje u osobama koje ga slušaju i to se treba događati u Crkvi Isusa Krista sveg svemira, u svjedocima uskrsnuća Isusa Krista na Zemlji i to je najveći znak koji svemir očekuje u ovom vremenu.

Sveti Pavao kaže u poslanici Kološanima[5] za krštenike: “Tražite stvari odozgo, gdje je vaša narav u Kristu”. Ako smo mi kršteni, mi smo obučeni u onu snagu uskrslog Krista, mi smo s Njim u nebu i Sveti Pavao kaže: „Ne tražite stvari odozdo”. Što to znači? Nakon što smo primili milosti po krštenju, preko svih naših zavjeta, naših obećanja, našeg da, ako mi tražimo Isusa Krista On neprestano  otvara horizonte pred nama. Ako se mi spustimo i promatramo Zemaljske stvari mi nazadujemo, ulazimo u neku vrstu tvrdoće srca. To se događa na poseban način kada nas današnja tehnologija i sve što nam predstavljaju fascinira, to se događa kada smo ispunjeni našim emocijama i letimo na našim emocijama. Naše emocije izražavaju jedan dio naše duše, ali površno. Uskrsnuće Isusa Krista ide do dna našeg bića, budi cijelo naše biće, od njegovih početaka.

Zamislite jednu zasađenu biljku, zalivenu i dođe sunce te ona ugine jer  gubi vodu. Isto se događa i sa našim dušama, s našim životom. Novost o kojoj nam Sveti Pavao govori nije čudna, novost uvijek vodi u onu stvarnost, gdje je Isus Krist zdesna Ocu, proslavljen, u duši, u tijelu, gdje je naša narav već ponesena na nebo. To je novost koju trebamo doseći. Mi na Zemlji raspoloživi smo za formalnosti, za nove oblike. Sve dok nismo probuđeni iz dubina, ne uzdižemo se i ne težimo ovoj novosti.

Želim onda da danas možemo biti otvoreni, otvoreni da bi bili povedeni od Isusa; ne otvoreni samo zato što danas racionalno  razumijemo stvari, bilo bi to površno: nego otvoreni nastaviti na putu uskrslog Krista. On je poučavao Apostole nakon uskrsnuća još četrdeset dana kako bi im dao Duha Svetog i mi moramo nastaviti naš hod ne samo u ovom Uskrsnom vremenu; no i ovo Uskrsno vrijeme bit će jedna etapa za otvaranje novih horizonata.

Želim naime, da sav novi narod koji želi pripadati Crkvi Isusa Krista sveg svemira i  živjeti na Zemlji, prema zakonima čistoga duha, unatoč krhkosti,  teži doseći ono  stanje u kojem se nalazi  proslavljeni Isus Krist ; želim da danas donese ovu odluku da slijedi uskrslog Učitelja koji nas vodi u novo stvaranje.

Želim vam svima ovu  odluku iz dubine vašeg srca, odluku da komunicirate u zajedništvu sa Crkvom sveg svemira da bi bili ojačani, podržani za življenje ovih dubokih iskustava koja mogu komunicirati anđeli, kao i Apostolima, prvim svjedocima, otvoriti put za novu spoznaju, sjedinjeni sa vjernom braćom koji su od početka njihova postojanja vjerni Bogu, sjedinjeni sa svima onima koje treba podržati, pomoći, kako bi također i oni ušli u onu dimenziju u kojoj se nalazi proslavljeni Krist.

I ja vas blagoslivljam, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Mk 16, 1-7

[2] Iv 20, 1-9

[3] Lk 24,36-42; Iv 21, 1-13

[4] Dj 10, 34a.37-43

[5] Usp. Kol 3, 1-4