Gospina poruka, 25. veljače 2018.

Tama Zemlje i svjetlost Božjeg naroda

 

“Predraga djeco,

pozdravljam sve vas koji ste bili ovdje ovih dana, one koji su prisutni danas, također i one koji su odsutni, ali koji su, međutim, sjedinjeni s vama u duhu. Želim vam zahvaliti za zadatak koji ste preuzeli i za ozbiljnost koju pokazujete u ovom vremenu. Želim vam reći, djeco moja, da Božji narod mora biti sve vidljiviji, jer je to jedini spas za čovječanstvo. Ovom narodu će se moći pridružiti sinovi Božji koji traže život.

Također vam kažem da će se na Zemlju uskoro spustiti gusta tama koja će zahvatiti cjelokupno čovječanstvo. Ne govorim o fizičkoj tami, nego o duhovnoj: vjera, nada i ljubav će se sve više gasiti u dušama. Već danas vidite da Zemlja živi bez vjere, nade i ljubavi. Unatoč lijepim govorima mnogih o ljubavi, ljubavi nema. Nema ljubavi sposobne popeti se na križ za drugog, sposobne žrtvovati se, koja daruje sebe, velikodušne.

Tama se mora spustiti na Zemlju, jer se inače svjetlost Božjeg naroda ne može potpuno očitovati. Usred tame, iz oblaka koji će prekriti čovječanstvo, trebat će izići Očev glas koji će reći: „Ovo je moj narod. Slijedite ga, slušajte ga, pridružite mu se.“

Moj je Sin rekao da će doći vrijeme kad će i sunce zatamniti, više neće davati svoju svjetlost.[1] Što je htio reći? Htio je reći da će se Božje lice u mnogim ljudima zatamniti, jer sunce je lice Božje, i mnoga njegova djeca, na žalost, neće ga više vidjeti. Ovo lice naprotiv treba sjati u svakome od vas i u cijelom ovom narodu. Na vašem licu mora biti jasna svjetlost sunca koje je Bog; treba svijetliti u svakome od vas i među vama. Osobe dobre volje i velikodušne vidjet će je, te će se zaputiti prema toj svjetlosti.

Zemlja je sada u središtu mnogih događaja, i tama o kojoj vam govorim bit će jedan vidljivi događaj u cijelom svemiru. Mnogi su govorili o mraku, o tri dana tame na Zemlji; savjetovali su da se opskrbi svijećama, ali ne radi se o tome. Usred tame trebat će sjati jedino svjetlo koje može prosvijetliti narode: Božje svjetlo. Neće vam trebati svijeće; trebat će vam vjera, nada i ljubav koju ćete morati komunicirati tolikoj siromašnoj, izgubljenoj djeci Božjoj.

Ne želim vas uplašiti, nego vas želim iznova pozvati na vašu odgovornost. Vidjet ćete puno patnje, ne samo među ljudima, nego također i u stvorenju. Priroda je u stvari poremećena, pritisnuta prepotencijom, sebičnošću i čovjekovim iskorištavanjem i buni se. Već sada vidite koliko prirodnih nesreća vas zahvaća, i još mnoge će doći. Ratovi i mržnja će se umnožiti. Kada Božje lice u mnogim ljudima više ne bude sjalo, tada će se tama spustiti.

Stoga djeco moja, preklinjem vas: dopustite da vas sunce Božje obasja, da njegovo svijetlo svijetli u vama. Želim se poslužiti svima vama kako bi svjetlost života sjajila u korist tolike moje djece koja je više ne vide. Ne trebate činiti velike stvari, niti biti osobito inteligentni, mudri, sposobni. Trebate samo biti ponizni i jednostavni, poput malenih cvjetova koji ne čine ništa posebno, nego se otvaraju prema suncu; otvaraju se i to je dovoljno. Otvorite se Božjoj ljubavi!

Blagoslivljam vas, u svemu sam uz vas. Neprestano tražim od moga i vašeg Gospodina da njegova svjetlost sjaji za vas i unutar vas i blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

[1] Usp. Mt 24,29