Razmišljanje o poruci Majke čovječanstva

14.09.2017

Stefania Caterina i O. Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, danas slavimo Uzvišenje Svetog Križa. Tradicionalno u Crkvi ovaj praznik je ulazak u jako razdoblje liturgijske godine.

Želim da danas zajedno razmišljamo o Gospinoj poruci jučer danoj Stefaniji za cijelo čovječanstvo.[1] Današnja svetkovina poziva sve vjernike da podignu svoj pogled u dimenzije iznad naših osjetila. Bog je htio voditi Izraela prema novosti, prema jednom živom odnosu s Bogom, jedinim Bogom, Bogom Neba, Zemlje i svemira. Isus Krist je otvorio put za nas, no s milostima ga neprestano otvara.

Mi smo u jednom razdoblju čovječanstva, gdje prolazimo kroz razne događaje i očekuju nas razni događaji. Narod smo koji vjeruje u novo stvaranje, koji se zaputio prema novom stvaranju, prema uglavljenju u Krista cijelog svemira, onda moramo čitati ovu poruku u ovom kontekstu, u kontekstu svega što nam je pokazano kao prolasci u dimenziju Trijumfa Bezgrešnog Srca Marijina, što je Božji trijumf u čovječanstvu.

Želim da sve više čitamo ove poruke na svetkovinama jer smo jedan narod  koji slavi događaje milosti koje prolaze među nama, te mi sudjelujemo. I izuzetno je važno da ove poruke mi ne primamo kao informacije na internetu, nego otvoreni u duhu, zazivajući Duha Svetoga da nas vodi Kristu i u Kristu, po Kristu u Duhu Svetom k Ocu. Tamo dosežemo novo stvaranje.

Gospina poruka nosi naslov, recimo ovako, BOG SPAŠAVA OD GRIJEHA I OD SMRTI;i  želim se ovdje zadržati na ovom je li čovječanstvo svjesno onog što je grijeh, je li osjetljivo na grijeh u njegovoj sveukupnoj dimenziji, poznaje li  grijeh koji je prouzročio čovjekovu smrt , jednu katastrofu za čovječanstvo, poznaje li put prolaska za uklanjanje smrti. Naime to je hod  u vjeri, nije neka informacija o svemiru, o stanovnicima svemira, nego je  informacija o vjeri koja nas vodi do dosezanja Isusa Krista i ulaska u novo stvaranje.

Gospina poruka govori današnjim ljudima i vrlo je važno da mi možemo shvatiti ono što Ona objašnjava. Smrt je ušla u naše živote i djeluje u svoj sili i nitko ne može pobjeći od smrti jer je čovjek prekršio Zakone života, vječnog života; i mi pratimo određene građanske zakone, pratimo određene vjerske zakone, ali to nije dovoljno: imamo potrebu biti uzdignuti u novo stvaranje da bi dosegli onu dimenziju u kojoj živimo po Zakonima čistoga Duha. Novo stvaranje ćemo vidjeti ako postanemo novo čovječanstvo. Ako mi ne hodimo u novosti, ne postajemo novi muškarci, nove žene; ako mi nismo živa nada čovječanstvu, ne ulazimo u naš pravi identitet, niti u naše poslanje. Gospa se odnosi na onaj istočni grijeh koji je ostao u nama kao kvasac i naglašava da je spasenje došlo po Isusu Kristu, nema drugog spasitelja. I Isus Krist nije niti neki heroj niti neki sanjar, ni jedan od vjerskih poglavara, niti neki mitski lik: On je Bog, koji je ušao u naš život i Jedini je sposoban ukloniti grijeh. I kaže: “Umrijevši i uskrsnuvši za vas, Isus vam je dao mogućnost postati nova stvorenja.”

Želim se zaustaviti ovdje, kaže Gospa: “… dao vam je mogućnost …” ali što to znači? Ako je jedan kršćanin kršten, primio je prvu pričest, vjenčao se u crkvi i ne misli, ne sudjeluje, ne surađuje… sakramenti nisu magična sredstva, oni su dar od Boga, sredstva koja bi trebala voditi sudionike u odnos sa živim Bogom, da vjernici pronađu život.

Danas mi slavimo Križ Gospodina Isusa i klanjamo se ovom Križu. Želio bih da možemo razumjeti s KIM se danas sjedinjujemo. S Isusom iz Nazareta? Isusom koji krvari? S Isusom koji uskrsava? Ne. Mi se trebamo uzdići prema Kristu koji sjedi zdesna Ocu i upravlja svemirom. U Njemu svi Zakoni Duha savršeno djeluju. Ovaj Isus, ostao za nas u Euharistiji, poziva nas na jedan prolazak da bi došli do jednog odnosa s Onim koji upravlja svemirom, i naravno preko Crkve koja se pridružuje u  vjeri, koja se uzdiže u vjeri u Njegovo kraljevstvo, u Njegovo svećeništvo, želi povratiti život čovječanstvu koje je dobre volje. Onda bitna točka je da Isus Krist nije više jedan trpeći čovjek i u Njemu čovječanstvo nije više trpeće, ono čovječanstvo koje se sjedinjuje s Njim; po vjeri, ako se uzdiže, sudjeluje u Njegovu svećeništvu, u Njegovu kraljevstvu i iz ovog mi trebamo vidjeti prolazak prema novom stvaranju.

„Djeco moja, ne zavaravajte se da ćete naći slobodu od zla i grijeha izvan Isusa Krista!” Danas je prisutan jedan relativizam također i u kršćanima preko jednog lažnog dijaloga koji čini kršćane površnim, tako da ne poznaju put prema novom stvaranju i onda je lako prionuti uz neku drugu religiju, uz neku metodu, uz neki istočnjački pokret, uz ezoterizam, sve do pripadanja sotonskim grupama. Novi narod treba spoznati i ispovijedati da je Isus Krist Jedini posrednik, da je Sin Božji, jedini Spasitelj.

Želim biti konkretan: Evanđelje[2] vodi u oslobođenje jedne osobe od zloduha, koja posjeduje zloduha. Oslobođena osoba poslije je napastovana jer zloduh koji se udaljio od te duše uzeo je sa sobom sedam još jačih  i ušao je u tu dušu. Ne zavaravajmo se: milosti koje nam je Gospodin dao i mi smo ih izdali , mi smo se otvorili prema zlu, djelovanju zla, jer čovjek sam od sebe bez Boga, kao stvorenje, oslanja se na jedan jači duh, stvara saveze. Onda, bez vjernosti Bogu u Isusu Kristu mi ne možemo biti sigurni na putu.

Postoji jedan drugi aspekt: kada se radi o dinamičnosti milosti, na primjer danas trojstvenoj sili, koja djeluje u cijelom svemiru, ako jedna osoba ne ide u korak s tom milošću, zatvara se na jednoj određenoj razini prema toj milosti, formira u sebi jednu prazninu, jednu egzistencijalnu prazninu i ova praznina se ispunjava zamjenama, od lažnih bogova, lažnih sredstava spasenja. Nalazimo se u ovom vremenu i ove stvari moramo jasno vidjeti te pomoći onima koji traže spasenje i koji se žele nadati u ovim burnim vremenima da će vidjeti Trijumf Bezgrešnog Srca Marijina, Trijumf Božji. Stoga Gospa kaže: „Dječice, svijet je pun lažnih bogova i mnogi su spremni klanjati im se.“

Danas se u Crkvi govori o podjeli, onda se Crkva dijeli na tradicionaliste, na progresiste. Na kojoj ste vi strani? Mi ovdje nismo ni progresisti ni tradicionalisti, mi smo sljedbenici Isusa Krista i napredujemo da bi bili mistično sjedinjeni s Njim kako bismo ušli u novo stvaranje. Termini tradicionalisti, progresisti su ljudski, ništa ne govore, to su ljudski sukobi, sukobi na  vjerskoj razini, ali Isus Krist, Druga Osoba Presvetog Trojstva, onaj je koji nas je pozvao i mi Ga slijedimo.

Čovjek se pita zašto postoji nered. Nered postoji jer se čovjek odvojio od Zakona čistoga Duha. Čovjek, kao stvorenje, ne može biti bez Stvoritelja jer Stvoritelj je izvor života. Naša granica stvorenja naša je zaštita ako prihvaćamo Boga. U toj granici su prisutna naša ograničenja, sadržan je naš identitet, jedinstvenost u cijelom svemiru. Ako mi prianjamo uz Zakone čistoga Duha, mi idemo prema punini jer Bog, izvor života, ju komunicira u mjeri u kojoj se otvaramo Njemu i želimo biti s Njim sjedinjeni. To je jedini put, put prema punini. Kada se čovjek odvoji od Boga, od njegovih Zakona, on zaluta. Lucifer je htio biti kao Bog, i naravno, odvojen od Boga pao je, pao je u ništavilo jer kao stvorenje ne može živjeti bez Stvoritelja. Odbacio je također i Spasitelja, naravno u njemu nema Duha Božjeg, prisutan je dah koji je Bog dopustio svakom stvorenju. Kada se čovjek odvoji od Boga, od njegovih Zakona, neizbježno se oslanja na nekoga, bježi i polazi od svoje sebičnosti. U tome je naime pokvarenost, u tome je grijeh. Porijeklo grijeha je u ovoj odvojenosti od Boga.

Svi mi kršćani, koji ispovijedamo da je Isus Krist Spasitelj, lako se možemo zaustaviti na određenoj razini, na razini na kojoj se može prilagoditi Evanđelje našem življenju, ali ne možemo napraviti jedan prolazak prema punini života bez nadilaženja križa. Ne zato što je Bog dao križ: križevi kao pokvarenost rođeni su od grijeha i zakoni pokvarenosti djeluju u nama. Možemo se osloboditi pokvarenosti samo u uzdignuću, u vjernosti Ocu, u njegovu naumu za nas, naumu koji je punina za svakoga od nas i za sve nas. U tom smislu podsjećamo da je Gospa dala poruku u 2012. godini baš za ovaj dan, „Moć Križa”[3], gdje kaže da su u Njoj eksplodirale sve milosti primljene u trenutku začeća, eksplodirale u njezinom majčinstvu podno Križa kada je na poseban način bila sjedinjena s razapetim Kristom. I kaže nam, sve milosti od našeg začeća, od našeg krštenja, dodajemo sakramente, u svim našim obećanjima, mogu eksplodirati u nama samo ako smo mi spremni poništiti naše planove i slijediti Božje planove, spremni da umre pokvareni čovjek koji želi biti neovisan od Boga, bez podvrgavanja zakonima čistoga Duha. Ako mi nismo spremni, ne možemo  sudjelovati u ovoj sili koju Isus danas nosi na poseban način u cijelom svemiru zadužen od Oca, dana Mu je  sva sila, trojstvena sila da djeluje u nama.

Stoga danas smo pozvani više nego ikad podići pogled prema  Trojedinom Bogu. Bog nam u svojoj  dobroti dao Duha Svetoga nama vjernicima po Isusu Kristu i Duh Sveti nas vodi da potpuno prihvatimo osobu Isusa Krista u njegovu prolasku  i  njegovoj slavi; i Duh Sveti po Isusu Kristu dovodi nas k Ocu koji je izvor. Nema drugog puta.

Iz ovog aspekta su važne riječi koje je Gospa rekla: „bit ćete preporođeni”, govori o Euharistiji, o Vazmenom prolasku, jednom neprestanom prolasku iz pokvarenosti u novi život, a mi smo pozvani ući u te Zakone u kojima se neprestano preporađamo. Antikrist, Lažni Prorok, Lucifer je predodređen pasti, isprazniti se od svoje snage. Božja djeca koja žele ući u novo stvaranje pozvana su ući po Isusu Kristu u jedno božansko stvaralaštvo koje ne ostavlja u nama gorčinu, patologiju. Iako sada živimo ovo hodočašće s kušnjama, poteškoćama, predodređeni smo pobijediti. Za nas, sudjelovanje u Bogu na našim svakodnevnim križevima nije patnja; nego uzdignuti, sudjelovati u sili koja nas liječi i liječi čovječanstvo. U tom smislu mi  pronalazimo  svoj identitet i u tom smislu mi pronalazimo naše poslanje. Inače, ostajemo na razini ljudi koji ne vjeruju u Boga. Postoje određeni ljudi koji kažu: “Ja se borim u životu da dobro živim, ali nakon smrti ako postoji nešto …”. Ovo je već smrt, ovo je već smrt! Stoga Gospa poziva: „Život na Zemlji je kratak, i samo je dašak u usporedbi s vječnošću” . Za narod koji želi biti uglavljen u Kristu otvaraju se široki horizonti  u ovom vremenu i milosti su one koje nam daju ovo široko disanje i mi  možemo razlikovati događaje, suočiti se s događajima i moramo se pripremiti za događaje koji nadolaze a slijede  vrlo jaki događaji i sve možemo razumjeti i možemo biti jedna živa nada za druge, inače su naše kateheze školske bez Trojstvene sile.

Onda u ovoj svetkovini, gdje započinjemo jača vremena odlučujemo s još većom odgovornošću sudjelovati u Kristovu djelu koji uglavljuje  cijeli svemir vodeći  u zakone čistog Duha, gdje će naš život biti vječan, također i u tijelu preobražen.

I ja vas blagoslivljam, da Duh Svet djeluje u vama, da vaše duše budu spremne slušati poticaje Duha Svetoga, razumjeti što Duh Sveti pojašnjava vašim dušama kako bi dosegli slavu i silu Kristovu u vašoj svakidašnjici. Blagoslivljam vas da vas Duh Sveti ispuni mirom, živom vjerom, živom nadom, ljubavlju, čistom ljubavlju da vi možete živjeti jednim  uzdignutim životom u Kristu, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.

[1]Usp. Poruka Majke čovječanstva od 13. Rujna 2017 Stefaniji Caterini objavljenoj na www. premanovomstvaranju.org

[2] Usp. Mt 12, 43-45; Lk 11, 24-26

[3] Usp. Poruka objavljena na http://www.premanovomstvaranju.org