Razmišljanje o poruci Boga Oca „Očitujte moju slavu”

6 kolovoza 2017.

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, najavili smo vam da sutra slavimo Svetu Misu u čast Nebeskog Oca. Kao narod Fondacije posvetili smo Ocu tri dana u povučenosti, i ostavit ćemo vam Očevu poruku.

Ovo čašćenje Oca, baš u ovom periodu, je stoga jer je prethođeno Preobraženjem Gospodinovim i nakon toga slijedi Velika Gospa( Uznesenje Marijino), jedna od nas, jer je stvorenje. U Njoj je ostvareno sve što je u Isusu Kristu bilo ostvareno.

Naše slavljenje Nebeskog Oca nije uspostavljanje jednog dana da bi Ga slaviti kao Prvu Osobu Presvetog Trojstva, nego je slavljenje događaja ovog vremena. U ovim vremenima sve tajne trebaju biti razotkrivene, a mi kao novi narod, kao kršćani koji su s ozbiljnošću prihvatili Isusa Krista u ovim vremenima, koji su prihvatili milosti, mi svi se gibamo u ovom svjetlu, u ovoj objavi Gospodinovoj. Govorili smo o uglavljenju u Kristu cijelog svemira, govorili smo o novom stvaranju, govorili smo o životu u Presvetom Trojstvu stoga danas govorimo i pozivamo vas na čašćenje Oca sutra sjedinjeni svi zajedno.

Ja želim započeti razmišljanje s riječima koje je izrekao umirovljeni papa Benedikt XVI u knjizi „Razgovori o vjeri.“ Ima jedan članak gdje govori: „Umanjen Sin, zaboravljen Otac ”, govori o krizi kršćanske vjere, onda Sin je Isus Krist umanjen, Otac zaboravljen. Na ovaj blagdan Preobraženja Gospodinova osvijetljeni su događaji iz Starog Zavjeta, na poseban način Gospodinovo očitovanje Mojsiju i Iliji, koji su se obojica ukazali u ovom Preobraženju Gospodinovom, no Preobraženje Gospodinovo proročki osvjetljava njegovu smrt, njegovo uskrsnuće, osvjetljava događaje koji nas vode u eshatološka vremena, u posljednja vremena.

Treba uočiti da je Petar, zadivljen iskustvom, želio napraviti tri sjenice, jednu Mojsiju, jednu Iliji, jednu za Isusa[1], no šator za Izraela znate što znači? To je onaj šator gdje je Bog silazio, Bog je boravio u njemu. I u ovom viđenju što se dogodilo? Ostao je samo Isus i Otac je rekao: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. Slušajte ga.“ Kako uzimamo ovaj događaj? Moramo ga uzeti cjelovito u Isusovom životu. Tko zna koliko je puta Isus sam živio ovaj događaj, jer se povlačio u osamu da bi bio s Ocem, ali ovdje je očitovao svoju slavu, i Otac je potvrdio njegovo božanstvo. Sav njegov život, sav nauk Isusa Krista je nauk o povratku Ocu i kraju, kada će sve biti uglavljeno u Njemu, sve će biti podloženo Ocu, pa i On Sin.

Ovo iskustvo Preobraženja i Isusov nauk glede Oca može ostati u životima kršćana kao jedna slika, kao jedno mistično iskustvo. Riječi koje nas je Isus naučio, koje nas vode k Ocu, možemo vidjeti previše usko vezane uz Sina Božjega i Oca u Duhu Svetom a mi biti izvan toga i to je umanjenje Sina. Sin je došao poradi nas da bi nas uveo u odnos s Ocem. Promatrati ove događaje u Bibliji kao slike i riječi ponekad kao poetske ili ponekad kao neku ideologiju, kršćansku kulturu je umanjiti Sina.

Rekli smo da Isusovo Preobraženje baca svjetlo na njegovu smrt i na njegovo uskrsnuće, na posljednje događaje, kada završava vrijeme. Također i ovo može biti jedno iskustvo apostola i uskrslog Isusa prije dvije tisuće godina; jao nama ako ovako prihvaćamo. Mi tada obešćašćujemo naša slavlja kada kažemo da slavimo svaku Misu kao smrt i uskrsnuće Isusa Krista, svake nedjelje, svake svetkovine na poseban način. Mi se lišavamo snage uskrsnuća.

Govorili smo o čovječanstvima vjernim Bogu koja su nakon uskrsnuća Isusa Krista, redovno posjećivana od uskrslog Krista; sada čak i čovječanstva srednjeg svemira, nadamo se uskoro i niskog svemira. Zašto je čovječanstvo Zemlje ostalo u redu za čekanje, na posljednjem mjestu? Kada je Isus Krist očitovao svoju moć u grobu, pobjeđujući smrt, uskrsnuvši, susreti s apostolima nisu bili susreti Uskrslog, scene da bi ih uvjerio da je On doista uskrsnuo, nego je to bio jedan suživot s apostolima, da bi oni sudjelovali u uskrsnuću i Pedesetnica je zapečatila ovo svjedočanstvo. A mi znamo iz primljenih objava da je prva kršćanska zajednica s apostolima snažno ovo živjela i Bog je snažno očitovao svoju prisutnost u njima, kao između ostalog i u Svetom Pavlu. Zatim je to prestalo jer je slabost Zemlje, čovječanstva na Zemlji bila takva da su imali jednu drugu potrebu, potrebu za braćom vjernom Bogu koja su čuvala ovo mistično jedinstvo s uskrslim Kristom, ali znamo iz naših objava da Crkva nije bila spremna i nije prihvatila ovu pomoć iz cijelog svemira. Mi smo sada unutar toga, događaji su ovdje, milosti su ovdje, međutim, mi ne možemo više oponašati Isusa na križu, eventualno uzeti križ, križ će nas satrti. Smrt stavlja sjenu pred naše oči, i ne znamo. Mi se moramo uzdići prijeko jer trojstvena sila djeluje danas. Ako mi ne sudjelujemo u Kristovu uskrsnuću, eshatološke istine koje su srce kršćanstva ostaju daleke, u oblacima kao da bi se Isus trebao pojaviti u slavi da nas magično oslobodi – nije tako. U nama treba biti ova preobrazba, trebala je biti u cijeloj Crkvi da bi dala svjedočanstvo niskom svemiru, ono što je nedostajalo u Crkvi. Sada evangelizacija niskog svemira napreduje, ostat će Zemlja za davanje svjedočanstva. Mi smo primili snagu uskrslog Krista. Vidjeli smo ga u velikim svecima, ali nedostaje zajedništvo vjernika, Tijelo Crkve da se giba u ovom smjeru.

Onda Isus sveden na obrede, na riječi bez snage Duha Svetoga stavili su u zaborav Oca; Otac, molitva Ocu se recitira, ali no Oca se ne poznaje. Kad bi se poznavalo Oca, kad bi kršćani živjeli u Očevoj svjetlosti, u njihovom bi se životu sve promijenilo i bili bi u stanju mijenjati druge oko njih koji su dobre volje.

U svijesti kršćana prevladao je nevidljivi Bog Otac. Istina, nevidljiv očima tijela, ali Isus Krist je otvorio put i otvara put neprekidno u nama i mi možemo prijeći granicu po Sinu. Ne kažem vidjeti ga očima tijela, nego naš duh, naša duša se bude u njegovoj snazi da bi vidjeli stvarnost Oca, stvarnost Boga, Boga kao stvarnost i u Bogu svu stvarnost kava je u Bogu. Ako ne dođemo do toga ne dolazimo do našeg identiteta, ne možemo postati sinovi. Bog Otac nas je stvorio slobodne, na svoju sliku i trebamo se mi, po Isusu Kristu, uzdići, biti sposobni ući u sklad s Bogom Ocem, koji je izvor. On je izvor, kraj, svrha našeg života. Naše biće je rođeno od Njega i vraća se k Njemu, doseže svoje savršenstvo u jednom potpunom skladu s Njim. To je djelo Krista koji djeluje u nama snagom svoga uskrsnuća i ako mi sudjelujemo u ovim prolascima mi se preobražavamo, ili bolje rečeno, Bog nas preobražava na sliku svoga Sina.

Stoga, nije da mi želimo uspostaviti jedan dan za Oca, nego želimo probuditi svijest o onom što nam je dao Otac u svome Sinu, što možemo postići još u ovom životu po Sinu u Duhu Svetom, i to nas dovodi do jednog direktnog odnosa s Ocem. Razgovarali smo o: neposrednoj spoznaji, odnosu licem u lice s Bogom. Ovi programi su sada iz dana u dan, jer Otac ostvaruje svoje djelo. Mi se varamo gledajući Zemlju u svim njezinim problemima, s opasnošću od kolektivnog uništenja, sa degradacijom vjere, ali to nas ne bi trebalo uplašiti. Bog je postavio granicu zlu, a granica dobru nije postavljena od Boga, i Bog Otac se u sili giba cijelim svemirom vodeći ga u novo stvaranje.

Kako je preporučeno osobama koje imaju problema da se ne okreću prema problemima, nego da otkriju potencijale unutar sebe, tako je važno da mi kontempliramo Oca u ovim vremenima po Sinu u Duhu Svetom, da susrećemo istinsko lice Boga, ono lice koje je objavio Isus Krist i koje mi moramo upoznati, kontemplirati kroz cijelu vječnost. I to nas čini istinskim svjedocima Božjim, istinskim svjedocima Isusa Krista i to nas vodi u jedan istinski dijalog s ljudima, jer objavljujemo naše lice u Bogu, lice djece Božje.

Onda iznova vas pozivam na sudjelovanje sutra u Svetoj Misi prikazujući naš život Isusu po Bezgrešnoj Majci Mariji, da nas On uzdigne k Ocu u sili Duha Svetog. Proslijedimo u ovom smjeru produbljivanja našeg odnosa s Ocem, tako da On može djelovati u nama, preobražujući nas na sliku svoga Sina Isusa, i mi ćemo biti u stanju vidjeti istinu u svakom danu našeg života i radost da idemo ovim putem koji vodi do preobrazbe cijelog svemira.

Ja vas blagoslivljam da svjetlo iz krila Očeva, odakle smo rođeni prosvijetli svakoga od vas, prosvijetli sve odnose između nas, prosvijetli cijeli svemir, prosvijetli Zemlju i ova svjetlost neka protjera tamu, privuče svu svoju djecu, da se čovječanstvo koje je izabralo Isusa Krista sve više uzdiže s Njim, po zagovoru naše Majke i naše Kraljice, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Mt 17, 1-9