Razmišljanje – Zadovoljština za grijehe protiv Predragocjene Krvi Isusove

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, 1-og srpnja spominjali smo se nekadašnje svetkovine, svetkovine Predragocjene Krvi Kristove. Danas želimo prikazati ovu Svetu Misu kao zadovoljštinu za sve grijehe protiv Predragocjene Krvi Kristove, želimo ju častiti i tražiti oproštenje za oskvrnuće naših života, oskvrnuće Zemlje koje je svakodnevno pred našim očima.

Mi kršćani često mislimo na čudesa koja je Isus izvršio. Jučer u Liturgiji smo čuli govoriti o čudu, o jednom velikom čudu: Bog je obećao sina Abrahamu i Sari, starici, i rekao je : „Bogu je sve moguće”[1] Danas, u prvom čitanju, vidimo nešto slično: prorok Elizej obećava udovici iz Šunema, koja je bila nerotkinja, da će imati jedno dijete.[2] I Gospodin je to ostvario. Želim da možemo vidjeti nas u ovom primjeru, naš neplodni život, tamo gdje imamo naše neuspjehe, gdje su naše gorčine, osvete, mržnje, gdje je praznina u nama. Bog u svojoj svemogućnosti može sve ispuniti, može nas ispuniti obilnom milosti da naš život bude potpun, ostvaren.

To također kaže sveti Pavao u poslanici Rimljanima:[3] „Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani,“ s Isusom, „u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“ Kako je Isus uskrsnuo po slavi Očevoj, tako i mi možemo ponovno zaživjeti, živjeti jednim novim životom. U nama se može ostvariti život sve do življenja punine života, ali ne samo u ovom životu na Zemlji nego, „znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.“ Vjerujemo li da ćemo isto tako živjeti s Njim uskrsli, novi? To je Božji poziv za sudjelovanje u Kristovom životu i možemo živjeti sretno s Kristom u ovom životu i imati potpunu nadu za život u cijeloj vječnosti, ali moramo gledati jednu drugu stranu: kako se izražava Božja svemogućnost u nama.

Vratimo se ponovno na prvo čitanje iz druge knjige o Kraljevima. „Jednoga je dana Elizej prolazio kroz Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, svratio bi se k njoj na jelo. Ona reče svome mužu: »Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. Načinimo mu sobicu na krovu,“ itd. Ova žena je prepoznala prisutnost glasnika Božjeg, prepoznala je Božju svetost i počela je posluživati onoga koji je nosio svetost Božju.

Isus je došao među nas, dao je svoju Predragocjenu Krv za nas. U Krvi prolivenoj na Zemlji On je izlio svoj život, On je komunicirao svetost Očevu, komunicirao je slavu Očevu. Zašto se čovječanstvo toliko udaljava? Mi to vidimo svaki dan, vidimo to na različite načine i mi kršćani ponovno čitamo, naviještamo u Evanđelju znakove koje je On učinio. No, On je živ među nama, spreman prikazati se Ocu u svakom trenutku da bi oprao naše prljavštine, naše grijehe, preporodio nas, uskrisio nas, ali čovječanstvo ne prepoznaje ovu svetost. Niti više ne prepoznaje potrebu za vječnim životom, jednim životom sličnim Bogu. To je jedno kolektivno samoubojstvo, duhovno samoubojstvo. Predragocjena Krv Kristova je zaboravljena, prezrena je.

Stoga nas današnje[4] Evanđelje ponovno poziva. Na što nas poziva? Da sva Božja svemogućnost, u našu korist postaje beskorisna ako ju mi ne prihvatimo. Isus je među nama i poučava nas: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“ Da bi mogli primiti Božju svemogućnost, koja nam je stavljena na raspolaganje da bi nas preporađala, da bi živjeli sretno, u punini života ovdje na Zemlji sa svim kušnjama, poteškoćama, te da bi živjeli vječni život nužno je otrgnuti se od svih elemenata koji nas čine robovima u našem životu. Ne ide Isus protiv naših roditelja, protiv braće i sestara, naprotiv, ali nas poziva da imamo zdravu distancu. Ne ide Isus protiv uživanja u životu na Zemlji, nego nas poziva na jednu zdravu distancu, da nas zadovoljstvo ne uništi, da nas ne udalji od izvora života.

U ovom vremenu, u kojem je djelovanje Antikrista svakim danom sve jače, kroz različite oblike koji izmiču našim očima, ako smo zatvoreni Duhu Kristovu, mi smo uvučeni u jednu propast. Pitamo se, zašto tolika samoubojstva, toliki ratovi? Završi jedan a, nastane deset u različitim dijelovima Zemlje. Kako to da je tako velik napredak čovječanstva a povećava se siromaštvo, nejednakost, ropstvo, jedno zavođenje masa?

I što možemo učiniti? Mi možemo učiniti da svatko od nas prihvati Isusa Krista, da prihvati život koji nam daje, kao ona žena o kojoj smo čuli govoriti.

Danas bi se čovjek kršćanin trebao zapitati- kažem kršćanin, jer kršćani ispovijedaju ustima Isusa kao Gospodina- kako prihvaća Isusa? Kao Proroka? I primit će nagradu jednog proroka? Kao Pravednika? I kao što vidite ta pravda biva shvaćena kao ljudska pravda, često kao pravičnost ali Isus Krist, ako želimo živjeti život u potpunosti, mora biti prihvaćen kao Spasitelj svijeta, kao Otkupitelj cijelog svemira, mora biti prihvaćen kao božanska Osoba koja nas uvodi u božanski život. Prihvaćen beskompromisno, Isus Krist nas vodi u uživanje onog Božjeg života koji je svemoguć u nama i garantira nam vječni život.

Naime, danas je naše razmišljanje posebno usmjereno da se vratimo ljubiti Euharistiju, ne kao neki obred, nego sa spoznajom da se Sin Božji prikazuje za nas kako bi nas oslobodio od svakog oblika unutarnjeg ropstva, od ropstva koje dolazi iz života na Zemlji; prikazuje se da bi nas mogao uzdići k Ocu, otkupljuje nas svojom Krvlju. Naime, od svih nas kršćana se traži obraćenje, obraćenje da prihvatimo Isusa Krista, i još jedna stvar: da nosimo živoga Isusa Krista, plod njegove Predragocjene Krvi u nama da bi tko je dobre volje u svijetu, mogao prepoznati Boga koji spašava. Inače ćemo također i mi kršćani biti poneseni dolje u jednu provaliju, u propast.

Ja vas blagoslivljam i škropim vas Krvlju Kristovom, sve vas koji slušate, sve vas koji želite spasenje, da Krv Kristova ukloni sve grijehe od vas i otvori slobodan put za novo nebo i novu zemlju, u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.