Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, danas slavimo 12-u  nedjelju kroz godinu, ali u isto vrijeme, mi koji smo povjerovali u ukazanja Kraljice Mira u Međugorju, spominjemo se 36-e  godišnjice njezinih ukazanja. Vjerujemo u ukazanja, zahvalni smo Gospodinu za njezinu prisutnost među nama u ovim vremenima i želimo razmišljati zajedno, u ovim dramatičnim vremenima, o Gospinoj prisutnosti među nama. Kao što rekoh, ona je Majka, ali u isto vrijeme je Kraljica cijelog svemira. U našem razmišljanju, meditiranju Bog uvijek otvara nove vidike, kao u svakoj  svetkovini. Također, i u ovoj  svetkovini Bog želi dati posebne milosti svima nama.

Vrlo je važno da se mi otvorimo jednom Božjem pogledu,  Božjem pogledu koji je neizmjeran. Ne usredotočuje se samo na jednu osobu, ne fokusira se na neki događaj, ne fokusira se samo na posebnosti, nego  vidi posebnost, ali vidi posebnost zajedno s cijelim svemirom. Evo, za nas je jako važno ući u ovu viziju Božju da bi razumjeli naš hod koji je pokazan od Boga i podržan od Presvete Marije.

Stefania Caterina: Čitamo jedan odlomak iz knjige „Svemir i njegovi stanovnici“[1] na 298 stranici:

„Svaki Božji plan se uvijek uklapa u jedan širi plan, koji je plan spasenja svih ljudi po Isusu Kristu. U okviru svog širokog plana spasenja Bog razvija druge planove čija ostvarenja doprinose ostvarenju plana spasenja. Neki od tih planova su izvanredni jer zahvaćaju cijelo čovječanstvo i osobito vjernički narod. Marijanska ukazanja su, dakle, izvanredni Božji planovi namijenjeni da probude čovječanstvo i osnaže Crkvu. Kada se Lucifer protivi nekom izvanrednom Božjem planu počinje proučavati sve njegove pojedinosti kako bi ga cijelog ili barem djelomično prisvojio i okrenuo u svoju korist.

Ali morate znati da Lucifer ne zna mnogo toga, budući da mu Bog ne otkriva svoju misao, osim jednim vrlo malim dijelom da ga upozna s granicom preko koje ne može djelovati; zbog toga Bog šalje u pakao Arkanđela Mihovila da navijesti demonima samo ono osnovno.

Sve drugo u vezi s Božjim planom Lucifer saznaje prijevarom: sluša razgovore ljudi, špijunira njihove poteze, promatra kako se kreću Božja sredstva i vreba. On dobro zna da može računati na entuzijazam površnih i fanatičnih ljudi koji pred izvanrednim događajima velikog dometa kao što je Međugorje neprestano govore, kada to priliči i kada ne priliči. Zato se na početku ne suprotstavlja s nasiljem nego pušta da se stvari odvijaju kako bi prikupio što je više moguće podataka.“

Otac Tomislav: Koji je Božji plan toliko širok da ga moramo vidjeti? Mi smo vam objasnili da smo u vremenima u kojima se cjelokupno čovječanstvo mora pripremiti za slavni dolazak Gospodina Isusa Krista. Čovječanstvo mora marširati, pozvano je marširati kako bi ušlo u novo stvaranje. Božji plan obuhvaća cjelokupno čovječanstvo, to znači da zahvaća i želi uključiti svakoga od nas. Onda nitko se ne može izuzeti od odgovornosti, povjeravajući vlastitu odgovornost nekom vidiocu, nekom crkvenom predstavniku, nekom pametnom čovjeku. Nitko od nas ne može se lišiti odgovornosti, svatko od nas je jedan kamen koji se uključuje u ovaj plan, u ovaj mozaik. Onda zadatak svakoga od nas je slijediti djelovanje Božje u svakome od nas, za svakog od nas i hodati prema duhovnoj zrelosti koja je definirana u Bibliji „punina života”[2] to je savršenstvo koje se postiže u Bogu.

Onda fiksirati se na jednog vidioca, neku osobu, neki događaj koji nas  guta,  guta našu odgovornost je nezrelo. Svi smo pozvani prolaziti ovim putem prema punini koja uključuje neposrednu spoznaju Boga; čini se dalek ovaj  pojam ljudima, neposredna spoznaja Boga. Nije istina. S dolaskom Isusa Krista, po silasku Duha Svetoga, svi smo primili ovo sjeme. Nismo lošiji od biljaka, od životinja koje sve  po svojoj prirodi teže prema punini i spoznaji zakona koji ih reguliraju. Mi smo stvoreni na sliku i priliku Božju. U našoj nutrini prisutno je  ovo sjeme i Bog je predvidio da svatko od nas vidi, čuje, osjeća, razumije u Duhu Svetom vlastiti život i zato smo pozvani pronicati  u zajedništvu, naravno kao zrele osobe, sve ono  što se zbiva preko drugih, koji mogu biti izvanredna i redovna sredstva jer sve, kako je predviđeno i kako smo vam pojasnili, treba biti uglavljeno u Kristu, a onda se gubi svako  izvanredno sredstvo. Sve postaje redovno, normalno u Bogu.

U ovim smo vremenima pozvani na ovaj hod. Na internetu možete primijetiti  nicanje mnoštva proroka, mnoštva poruka koje su često međusobno kontradiktorne, ili su fragmentirane, daju vam samo jedan mali dio. Može biti istinito, ali vam ne daju potpunu sliku. Kompletna vizija je kada kršćani postaju zreli, zreli također u njihovom  zajedništvu u Duhu Svetom, pokrenuti Presvetim Trojstvom, ulaze u puninu. Naime hod i  vjernost Božjem planu preko Kraljice Mira, prolazi kroz ozbiljno prianjanje uz njezine programe koji se ostvaruju u svakome od nas vodeći svakoga od nas prema punini zajedništva s braćom i sestrama, da se tako formira Crkva u cijelom svemiru.

Vrlo je važno s druge strane proslijediti ovim pokazanim putem da bi izbjegli one mentalne prljavštine u nama koje pripisuju Bogu krivnje kao  što su kazne. Ponekad se čuje da je Bog pripremio kaznu, jednu strašnu kaznu. To je jedna mentalna projekcija, jedna čovjekova prljavština. Bog nikad ne kažnjava. Čovjek i čovječanstvo su oni koji se sami kažnjavaju. Bog poštuje slobodu čovjeka i čovječanstva, no njegovo poštivanje slobode je poštivanje izbora i stoga ponekad Bog mora dopustiti da čovječanstvo kazni samo sebe, dopuštajući čovječanstvu da nauči bar iz nevolja koje proživljava.

Poslušajmo jedan korak.

„Kada čovjek ne surađuje jer ne vjeruje, ne želi, itd., ili kada se snažno protivi, mogli bi reći da se Bog povlači i pušta da čovjek ide putem koji je izabrao. Međutim tada i Lucifera pušta da slobodno djeluje, po pravednosti, da čovjek nauči iz svojih pogrešaka prepoznati ono što je pravedno, pošto to nije naučio na neki drugi način“.[3]

No,kako možemo napredovati na tom putu? Jedna stvar je sigurna: ne možemo ostati površni i moramo iskoristiti naš kršćanski poziv do kraja da u nama Bog bude onaj koji vodi naše živote, a mi smo oni koji ga  slijedimo. Bog je onaj koji rješava naše unutarnje konflikte, konflikte čovječanstva a mi moramo pratiti Božje djelovanje. Bog je onaj koji sve zna, nikakav vidioc. Čak i Sin Božji je rekao da je Otac veći od njega,[4] govorio je  da niti On ne zna trenutak dolaska Kraljevstva Božjeg, velikih događaja, nego samo Otac.[5] Onda izuzetno je važno da se uronimo u našu nutrinu da bi pratili djelovanje u svakome od nas koje vodi do pravog identiteta svakoga od nas i do pravog  poslanja.

Mi ljudi na Zemlji smo vrlo skloni površno rješavati naše probleme ili pak interveniramo, očekujući neko magično rješenje, a nije tako. Čitanja ove nedjelje vrlo dobro nam pokazuju kršćanski hod. Prvo čitanje iz knjige proroka Jeremije[6] pokazuje dramatičan život jako osjetljivog proroka, napadnutog sa svih strana. Već od početka nije se osjećao na visini suočiti se sa velikim svećenicima, suočiti se sa mudracima, suočiti se sa kraljevima; napadnut s lijeve i desne strane ”Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga  prijaviti.  Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad.“  To je drama proroka, ali ovo je drama svakoga od nas u našoj  intimi, u našim dubinama. Ima toliko stvari koje ne poznajemo: našu budućnost, našu sadašnjost, naš život u našoj prošlosti i konflikte koji su u nama. No Bog ne želi da ostanemo na površini, nego  da se naš život otvori i dosegne puninu, a tko će nam pokazati put, tko će nam pomoći, tko će nas štititi? Ako jedan veliki prorok poput Jeremije kaže: „Sa mnom je  Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne i vječne sramote.” U našim dubinama, gdje ne znamo, ne vidimo, ne možemo, Bog je onaj koji vodi našu dušu.

Osobe koje prate Gospine poruke koje su vrlo jednostavne trebaju se spustiti u dubine, gdje borave, u svakodnevnom životu te dopustiti da Bog prođe kroz njihovu svakodnevnicu ali da su oni spremni pratiti Boga, koji prolazi kroz sve nevolje ove Zemlje i svemira da bi došli do novog stvaranja. Mi ne možemo spasiti sami sebe, nismo stvorili sami sebe, te ne možemo držati naš život u našim rukama, no ne možemo ga povjeriti niti drugima, jer oni su ljudi, dobivaju određene poruke, neka ohrabrenja, neka upozorenja, ali oni ne mogu držati u rukama naš život, nitko osim Boga a mi moramo biti predani Bogu kao što se prorok predao, i  što je doživio? Kako se u njemu izražava vatra u kostima[7] i nije mogao ne slijediti Boga, ne slijediti Gospodina. Gospodin je onaj koji u našim dubinama, gdje nam nedostaju riječi, ideje, sa prisutnošću Duha Svetoga u našoj intimi, u našim dubinama budi sve želje, misli Božje u nama i tamo moramo pronaći rješenje.

Božji plan preko Gospe je dovesti cjelokupno čovječanstvo do zrelosti, svu djecu Božju do punine, onda nema  nitko hrom, nema slijepih, nema gluhih. Mislim na dušu, jer u Raju, u novom stvaranju ne mogu biti hendikepirane osobe, nego cjelovite osobe, kompletne, predodređene za puninu i savršenstvo.

Istina je da smo mi bili pogođeni, kako Pavao kaže u poslanici Rimljanima[8]. Poradi posljedica istočnog grijeha naših praroditelja pogođeni smo smrću, ali smo primili milosti i imamo milosti koje se prelijevaju preko svih problema i trebamo se uroniti u ovu dubinu da bi crpli sa  izvora života koji je obilan u svakome od nas.

Evanđelje[9] dotiče jedan argument  koji interesira svakoga od nas, kako je interesirao jednog  proroka, kako je interesirao jednog apostola, tako interesira svakoga od nas: strah. Vjera nije jedna ljudska sigurnost, nego je jedna sigurnost u Bogu koja se nadilazi preko otvorenosti Bogu, nadilazi vjernost Bogu. „Ne bojte se ljudi, jer ne postoji ništa skriveno što se neće otkriti.” Sve što je u nama bit će otkriveno, sve oko nas, bit će otkriveno ali ova svjetlost koja treba prodrijeti u svakoga od nas treba se objaviti i drugima, stoga kaže: „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima. ” Također i istina ukazanja Majke Kraljice Mira, istina je koja mora zasjati u nama, koja mora biti komunicirana na pravi način prema drugima; na pravi način, tako da nas Sotona ne može naći kao površne ljude, brbljivce, gdje se ubacuje Sotona nego cjelovite osobe.

„Što vam govorim u tami, recite na svjetlu”, ma svaki poticaj koji dolazi od Boga donosi svu energiju, svu mudrost, svu svjetlost koja treba biti nošena van, izražena izvana. Ono što osjetimo u našoj intimi, daleko od drugih, treba biti proglašeno prema vani, ali nisu samo vidioci oni koji trebaju proglasiti istinu koju su primili, nego i u nama ova istina koju je Bog htio i želi proglasiti preko vidjelaca ovisi također i o odgovoru svakog od nas.  I istina, kao što smo objasnili u našim knjigama, ne može doći do punine, ako nema odgovora od naroda, od svakoga od nas.

„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti .” Naša orijentacija mora biti prema Božjem kraljevstvu koje će  s dolaskom Isusa Krista trajno zahvatiti cijeli svemir. Ako naš  pogled nije ovako širok, ako naše duše nisu tako orijentirane, one ulaze u zamku straha i započinje neki kompromis, započinje lukavost  pred Bogom i ne možemo se osloboditi od ove prljavštine koja ostaje iza ove lukavosti.

Naša se rasprava dakle, danas zaključuje da smo pozvani u ovom vremenu biti odgovorni za ovu svjetlost Božju koja ima jedan široki pogled na cijeli svemir, na čovječanstva vjerna Bogu, na anđele, na  Čistilište, na  postojanje ljudi u svemiru, na sve ono što nas okružuje, i mi smo pozvani imati svjetlo pronicati sve ove događaje Božjim očima, s Božjom misli, živjeti u svjetlu, tako se svjetlo širi. Ne možemo povjeriti svoju sudbinu nijednoj osobi, nego Bogu u bratskom zajedništvu sa svima. Tko se osjeća najmanjim među nama, neka bude svjestan da u Kraljevstvu Božjem može biti smatran najvećim,  a tko se smatra najvećim u Božjim očima, neka misli da može biti viđen najmanjim u Božjim očima.

Zaputimo se onda u tom svjetlu Evanđelja, riječi Gospodnje, prema kojoj nas vodi Majka i Kraljica Gospodinova, Majka i Kraljica čitavog svemira.

Želim vam sretnu Marijinu svetkovinu, i želim vam mir od strane Kraljice Mira. Želim vam  da možete biti u miru u ovim vremenima, sigurni u Bogu unatoč nevoljama koje očekuju svakoga od nas na Zemlji, jer su one  dio posljedica grijeha čovječanstva. Želim vam da  gledate Boga čistim očima, te da vidite Boga onakvog kakav jest, čista ljubav, beskrajna dobrota i ne pripisujete Bogu kazne, nego ponizno prepoznajemo svi zajedno, cjelokupno čovječanstvo da smo mi pripremali kazne kroz cijelu povijest i zato nam ne  trebaju velike objave, dovoljno je samo gledati vijesti i način na koji se giba  pokvarenost na Zemlji kako bi vidjeli da je čovjek sa svojim pokvarenim duhom, onaj koji je pripremio  te kazne.

I Božji blagoslov po zagovoru Kraljice  Mira neka se spusti  na vas, na vaše obitelji, neka prati vaš pogled i učini vas sposobnim biti njezinim glasnicima, bistrim, jasnim, glasnicima mira, i glasnicima nade, velikih stvari koje je Bog pripremio za čovječanstvo, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

[1] Izdanje. „Markras“

[2] Usp. Ef 4, 11-13

[3] „Svemir i njegovi stanovnici“, na 300 str.

[4] Usp. Iv 14,28

[5] Usp. Mt 24,36; Mk 13,32

[6] Usp. Jer 20, 10-13

[7] Usp. Jer 20,9

[8] Usp. Rim 5, 12-15

[9] Usp. Mt 10, 26-33