Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

 

Otac Tomislav: Predraga braćo i sestre, sretna  vam svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove.

Svi mi koji slijedimo put Isusa Krista u ovom vremenu proničemo događaje na Zemlji, proničemo događaje u svemiru i pokušavamo  spoznati istinu. I svi događaji koje gledamo svojim vlastitim očima, koje opažamo, čujemo mnoga objašnjenja nisu dovoljni za otvaranje  puta u nama, jer Bog je tajna i njegovi putovi  su nedokučivi i Bog nam ne pojašnjava događaje preko ljudske mudrosti, inače to ne bio Bog, ne bi nas doveo do  otajstva u kojem  pronalazimo svjetlost. Hrani nas naime, sredstvima koja nas uvode u otajstvo, koje nadilazi ljudsku mudrost.

Ovo je vrlo važno u našem slavljenju Presvetog Tijela i Krvi Kristove u ovom danu, ali isto tako vam kažem,  nije nam još daleko jedno veliko slavlje za Marijinu djecu, ukazanja Majke Božje, Kraljice Mira u Međugorju koja je ostala tako dugo, ali nam je obećala da će ostati s nama, s novim narodom zauvijek sve dok nas  ne uvede u novo stvaranje po Isusu Kristu. Onda izuzetno je  važno da gledamo u dubine naših duša, što nam može dati Gospodin naš Isus  Krist, kako bi razumjeli događanja, kako na Zemlji tako i u cijelom svemiru.

Crkva je definirala svoj identitet da ga pronalazi u Euharistiji, definirala je istine, ali ne može se reći da ih živi  točno onako kako su prenesene od Boga. Danas, u prvom čitanju u Ponovljenom Zakonu[1]   židovski narod se pitao o  svom identitetu. Iako je bilo živo sjećanje na oslobođenje iz Egipta, čudesima na Crvenom moru, u pustinji, o ulasku u obećanu zemlju, o kazni koju je pretrpio poradi nevjernosti, unatoč svemu narod je izgubilo svoj identitet i pitao se o svom identitetu. Tada je Mojsije rekao: „Sjeti se, … slušaj, gledaj … Slušaj, Izraele …” i mi se moramo uroniti u unutarnje slušanje da bi se  naša duša otvorila za istinu Božju te iznova  otkrila Euharistiju.

Može se reći, u praksi, da je većina kršćana iskorijenjena iz Euharistije, ne idu u crkvu; druga većina je toliko površna, te se dosađuje u Euharistiji, provodi tih dvadeset, trideset minuta u čavrljanju. Nalazimo se u  jednom shvaćanju da je Euharistija neki obred. Dovoljno je sudjelovati u obredu kao kršćanska dužnost. Danas sudjelujemo u jednoj tendenciji pretvaranja obreda Euharistije u neki spektakl, jer imamo sredstva da to učinimo; promijeniti euharistijsko slavlje da bi ga prilagodili ljudskim potrebama i, udovoljavati  ljudima da bi  stvorili dijalog, da bi povratili zajedništvo. To su sve ljudski pokušaji, lažni koji oduzimaju kršćanima bit. Isus je jasan u Evanđelju[2]: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Ako netko bude jeo od ovoga kruha, živjet će zauvijek, kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta. “

Mi primamo Isusove riječi, primamo također riječi koje često čujemo u propovijedima da smo oprani krvlju Kristovom, preporođeni krvlju Kristovom, da smo uskrsli s Kristom, da smo pobijedili smrt preko njegovog  vazmenog prolaska, no vi  vidite u kršćanima ovu istinu? Kada osobe izlaze sa nedjeljne  Mise, vi vidite uskrsle osobe, uzdignute, pune života, božanske  biti? Slične su proslavljenom Kristu? Zapitajte se. A vi koji sudjelujete svaki dan na Misi, vraćate se kući preporođeni, prosvijetljeni riječima  koje  ste čuli u crkvi? Nedjeljno misno slavlje  proizvodi u vama plod uklanjanja svih strahova, svih briga? Prisustvujte Svetoj Misi i osjećate plod  ozdravljenja, obraćenja, promjene u nove osobe? Ja vam neću dati odgovor, ali pozivam vas da gledate, da  promatrate.

Što proizvode naša slavlja? Kakvi  su kršćani danas? U njihovom životu postoji odgovor nade  za beznađe u današnjem svijetu, borbu, umor? Crkva snagom uskrslog Krista u stanju je pokazati put, otvoriti put za čovječanstvo?

Mi smo navijestili veličanstvene  stvari. Navijestili smo vam da Gospodin Isus prolazi svemirom, brže nego ikad, da nas povede u novo stvaranje. Ali novo stvaranje neće se roditi na magičan način, treba se ostvariti u nama, korak po korak, po našoj preobrazbi u novog čovjeka koji je primio sjeme na krštenju i uvijek je potpomognut sakramentalnim sredstvima, posebno sa Svetom Euharistijom, sa Presvetom Majkom Marijom. Pitanje je naše sudjelovanje, kako mi  sudjelujemo.

Objasnili smo vam da se sve što se događa u svemiru najprije ostvari  u mikrokozmosu, u svakome od nas i među nama u kršćanskim zajednicama, u posvećenim zajednicama. Isus je prikazao  svoj život za nas, i mi govorimo prikazao je svoje Tijelo, svoju Krv te ga možemo jesti, piti. Što to znači? To znači da su njegovo Tijelo i njegova Krv sredstvo za naše duše, sredstvo koje nam nosi život Božji, božansku bit, koja nosi u nama jednu silnu pobjedu nad smrti, bolesti, nad svakim zlom, jednu pobjedu nad đavlom, jednu pobjedu nad duhom svijeta. A mi, sudjelujući u Tijelu i Krvi Kristovoj, upijajući to, ispunjeni smo životom, životom koji je već pobijedio zlo. Ako naše duše to  upijaju, onda i naše tijelo služi i treba biti prikazano Kristu za njegovu službu da nam ono potom  komunicira ono što je duša upila: život Božji. Vidite onda, naše tijelo postaje sredstvo komunikacije božanske biti drugima, u braku, u našim obiteljima, u našim crkvama, u našem poslu. Duh Isusa Krista, Pobjednika nad  zlom, smrću, bolesti, biva komuniciran preko našeg tijela prema van i to pobjeđuje svijet, to pobjeđuje  zlo.

Za nas, koji se smatramo jednim novim narodom, jednim narodom koji žele ići do kraja, želi doći do novog stvaranja, kako bi dosegao mistično jedinstvo s Kristom, neophodno je ponovno vidjeti  naš način sudjelovanja u Svetoj Euharistiji. Mi imamo u nama jednu trojstvenu silu koja mijenja nas, koja mijenja svijet. Ako mi upijamo  ovu silu, ako je prenosimo preko našeg pogleda, preko našeg  „Da, da; Ne, ne“[3], preko našeg stava, svijet se mijenja, svemir se mijenja. Kako se mijenja? Zbog toga jer ova snaga, posebno izražena u bratskom zajedništvu, udaljuje zlo iz zajednice, udaljuje duh zla i privlači sve sile u  svemiru.

Sveti Pavao kaže da smo jedno tijelo[4]. Zamislite da cijeli svemir pripada Isusu Kristu. Koliko sila biva komunicirana nama samima od Arkanđela, anđela, vjerne braće i sestara, od strane svetaca. Kolike patnje oduzimaju od nas  duše iz čistilišta koje se prikazuju. Ako mi u Euharistiji primamo snagu uskrsnuća, što se događa sa smrću, sa bolesti? Oni slabe. Sveti Pavao ovo kaže. Ako doista jedemo Isusov život i primamo njegov život, smrt je pobijeđena u nama, bolesti slabe. Zašto se ne događaju čudesa u Euharistiji, u slavljima? Zašto se ne događaju ozdravljenja, obraćenja na nedjeljnim Misama?  Zato što se slavi po navici, na površan način.

Dakle novi narod mora uzdići glavu i dostojanstveno živjeti Euharistiju. Sudjelovanje u Kristovu vazmenom prolasku, prisiljava nas proći iz unutarnjeg ropstva do slobode i kolika ljudska sredstva mi koristimo za probleme koje imamo u sebi, no umjesto toga na raspolaganju nam je trojstvena sili koja obnavlja naš život. To moramo ponovno otkriti, i danas nije dovoljno diskutirati pa ni teološki, o Kristovoj prisutnosti u nama. Mi je trebamo očitovati i dosta. Kao što je Isus rekao: „Ovo je moje tijelo”[5], svećenik kaže: „Ovo je moje tijelo”, trebao bi  očitovati to tijelo, tu krv koja nadilazi zlo. Kršćani sudjeluju u Tijelu, u Krvi Kristovoj, moraju, kako kaže Sveti Ignacije Antiohijski, žvakati ga, upijati ga, da bi izrazili svu njegovu moć.

Mi smo jedno tijelo i obraćam se svima vama na Zemlji, koji ćete čuti naše riječi: moramo biti jedno tijelo. Možda ne poznajemo jedni druge, nikada se nismo vidjeli, ali to ne znači da nismo jedno tijelo u Kristu. Krist koji je Kralj svemira, jedini svećenik sjedinjuje nas sa svojim Tijelom, i mi jesmo Tijelo. Ako doista sudjelujemo u njegovom Tijelu, sudjelujemo u životu jedni drugih, u slabostima drugih, u patnjama drugih, u radostima,  u snazi drugih. Stoga se obraćamo svecima koji su moćni jer smo jedno tijelo s njima. Mi smo različiti organi, različite stanice u tijelu Kristovu na mističan način, i to je put mističnog jedinstva svih sinova Božjih sa Kristom. Mi moramo postati Tijelo ljubeći jedni druge s ovom Kristovom ljubavi, spremni isto tako živjeti kušnje s ljubavlju prema braći i  sestrama koji se  nalaze u poteškoćama.

Danas svi promatramo poteškoće  ljudi, kršćana na Zemlji. Ne možemo ih spasiti sa ideologijama, čak niti savršenom teologijom, no možemo ih  spasiti, povratiti s našim sudjelovanjem u Kristu koji se daruje Ocu za nas i mi se darujemo u Njemu, po Njemu svoj raspršenoj djeci, zavedenoj, ugušenoj duhom svijeta, propagandom kakve nije bilo od stvaranja svijeta. U nama je sva moć da to izvršimo.

Komisija koje proučava Gospina ukazanja u Međugorju istražuje, ali kako se može istraživati studirajući kao neki naučnik? Sjećam se dobro da su ateisti, komunisti tamo u Međugorju brzo shvatili, nakon godinu dana. Sjećam se dobro da smo na prvu obljetnicu ukazanja vidjeli ljubazne likove  s kravatama, odmah smo shvatili o čemu se radi: tajni agenti koji su gledali, promatrali. Kasnije smo čuli da je bilo na tisuće agenata koji su promatrali  fenomene i kasnije i ukazanja na razini Države, Vlade  zaključili su: „Tamo nema neprijatelja, trebamo promijeniti strategiju“, a strategija je bila iskoristiti to mjesto za vjerski turizam.

Ali, ako su ateisti došli do tog zaključka, Crkva koja se diči nepogrešivošću, gdje je bila? I tko je došao tamo, zašto je prihvatio Gospu na površan način? A upravo ona nam je rekla: „Kada se vi klanjate Isusu u Euharistiji, ja sam na poseban način tamo”, ali na poseban način! Onda idemo na klanjanje, jer je to nešto posebno, i sviđa nam se, zabavljamo se! Ili se pak prikazujemo, kao što se ona prikazala Isusu Kristu da bi bili preporođeni?

Vi koji živite u braku znate što se događa kada ljubav nije uzvraćena, koja rana, koji pakao. Nitko vas ne može uvrijediti kao vaš partner. Prepoznajete to? Ili svi to znamo kada jedan naš prijatelj nas izda, taj ubod ulazi u srce. Ma  možemo li se nadati danas da će se svijet promijeniti, naš život promijeniti ako izdajemo Isusa Krista? On nam je rekao: „Ovo je moje tijelo.”[6] Rekao nam je: „Vi ćete živjeti za mene, preko mene, vi boravite u meni,  vi uskrsavate u meni.”[7] Čini mi se da se  danas u praksi često ponavlja ona riječ od Židova: „Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?” [8]Naravno, pitanje je formulirano na različite načine, u različitim uvjetima, ipak izdajemo Isusa Krista, ako se ne hranimo Njime, ako se ne peremo njegovom Krvlju. No, ne možemo se hraniti, ne možemo se prati njegovom Krvlju, ako ne želimo sudjelovati u njegovu životu. Evo, to je bračna vjernost, vjernost zaručnika. Mi smo zaručnici Kristovi, ako želimo živjeti Euharistiju.

Ponavljam: Komisija studira, studirala je  Gospina ukazanja u Međugorju, ali jesu li oni znanstvenici otišli tamo kleknuti, moliti, postiti? Ja poznajem  jednog znanstvenika poslanog od biskupa koji me likvidirao u pet minuta: „Ovdje nema Gospe jer trebate biti poslušni biskupu” A ja sam mu rekao: „Onda svi moćnici, svi vladari imaju istinu u džepu. Razlikovanje duhova ide na razini Duha. ” Rekao mi je: „Sada razumijem zašto je Sveti Ignacije dao ono pravilo baš o razlikovanju.” Duhovne stvari razlikuju se na razini Duha ne na razini hijerarhije, niti na razini znanstvenih istraživanja, iako bi znanstvenici trebali reći istinu i ne prignuti se pred autoritetom da bi ga zadovoljili, ali je ugodnije prignuti se pred autoritetom nego umrijeti sebi.

Postavlja se  pitanje: Kako Gospa može ostati trideset i pet godina svaki dan? Ma, koji to moćnik na  zemlji može postaviti ovo pitanje Bogu, što želi činiti, kako želi činiti, Bogu koji je misterij. Ma ne bi li trebalo bar malo poniznosti da bi rekli  Bog je Bog,Gospa je Gospa, u stvari, definirana kao uzvišeni član mističnoga Tijela Kristova, Majka, Kraljica? Bar malo poniznosti. Ipak Gospa će ostati s novim narodom sve do ulaska u novo stvaranje i pratit će nas.

Dakle, zahvaljujmo Bogu za Euharistiju, ljubimo Euharistiju, klanjajmo se u Euharistiji s dušom, pridružujmo se živjeti u skladu s Euharistijskim Isusom. Sjedinimo se s Marijom, koja je ostala među nama i neće ostaviti svoj narod sve do ulaska u novo stvaranje, naravno, u slavnom Kristovu dolasku po Isusu Kristu, koji se žrtvovao za svakog od nas.

I ja vas blagoslivljam da milost ovog dana uđe duboko u vaša srca, u vaše živote, da se vi znate hraniti, da vi znate izabrati nove načine sudjelovanja u Euharistiji, te da  posvetite vrijeme i energiju za vašeg ljubljenog Zaručnika. Ja vas blagoslivljam da vi, ispunjeni silom uskrslog Krista, možete dati odgovor onima koji očekuju spasenje u ovom vremenu, svakome u  svemiru tko želi spoznati istinu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp ,2-3.14b-16a

[2] Iv 6, 51-58

[3] Usp. Mt 5,37

[4] Usp. 1 Kor 10, 16-17

[5] Mt 26,22; Lk 22,19

[6] Usp. 22,19

[7] Usp.Iv 6, 54-57

[8] Vidi nota 2