Razmišljanje 

Stefania Caterina i O. Tomislav Vlašić

Otac Tomislav: Predraga braćo i  sestre, želim vam sretnu svetkovinu Duhova te da se Duh Sveti spusti u vašu intimu, probudi cijeli vaš život i usmjeri ga prema  punini, po Isusu Kristu, u život s Ocem.

Sinoć u bdjenju dali smo jedan pogled kako se gibati u ovoj slici dinamike cijelog svemira u kozmičkoj Pedesetnici. Želim da svatko od nas danas može ući u vlastiti mikrokozmos, te shvatiti kako primiti Duha Svetoga, kako Ga ostaviti da slobodno djeluje  u nama, kako prolaziti u našem svakodnevnom životu da Ga imamo uvijek uz nas, kako hoditi da bih dosegli ispunjenje koje je na Duhove, ispunilo očekivanja Izraela. I u kozmičkoj Pedesetnici će se ostvariti naše otkupljenje, ući ćemo u novo nebo, novu zemlju gdje ćemo doseći naše savršenstvo.

Tko je već sudjelovao u Svetoj Misi  primijetio je da je u posljednici  Duh Sveti zazivan  da ispuni našu nutrinu, da prodre u  sve:

Umornima odmore, 
u vrućini lahore, 
razgovore žalosnih.

 

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

 

Bez božanstva tvojega 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

 

I tako možemo vidjeti cijeli naš život u odnosu sa Duhom Svetim.

Ima jedna pogreška na tom putu: usmjeriti pamet na čudesne stvari, velike, veličanstvene po ljudskim kategorijama, jer Duh Sveti se očitovao toliko jak, silovit u prvoj Pedesetnici da bi protresao gluhog i slijepog čovjeka nesposobnog osjetiti Boga, razumjeti Boga, shvatiti sva Očeva djela koja je Isus izveo pred njihovim očima. I doista isto tako i veliki znakovi izvršeni snagom Duha Svetoga u povijesti Crkve su bili  zanemareni,  ne prihvaćeni poradi nesposobnosti i nedostatka volje da se otvori Duhu Svetomu. Najveći dar koji mi imamo je naš život, onda najveći dar koji nam Duh Sveti može dati je naš preobraženi život na sliku djece Božje, a to se ne može dogoditi u trenu, u jednom čudesnom očitovanju. Mogu biti darovane milosti, ali put preobrazbe je poput rasta jednog čovjeka u utrobi majke, potom, preko njegovih slobodnih izbora, do konačnog sazrijevanja.

Zato želim da se danas možemo uroniti u nutrinu  i zauzeti jedan stav prihvaćanja prisutnosti Duha Svetoga, koja se naravno, u ovoj svetkovini najjače očituje, također i poradi naše molitve, naših odricanja, od sveg naroda Božjeg, međutim Duh Sveti je neprestano prisutan u nama; prethodi nas, prati nas, vodi nas i vodit će nas po Isusu Kristu u jedan savršeni život u Bogu u novo stvaranje.

Imamo prvu Pedesetnicu opisanu u Djelima Apostolskim, međutim, imamo još jedan drugi opis u Evanđelju Svetog Ivana koje se često naziva „Ivanovski Duhovi”[1] . Isus se jednostavno pojavio pred apostolima, prodro je kroz zatvorena vrata, međutim, On je prodro u srca , i rekao: „Mir vama!”, „nije učinio neko drugo čudo i učenici su se obradovali kad su Ga vidjeli, dotaknuli, promatrali. U opisu Svetog Ivana ovo nije neka vizija, to je ukazanje Uskrslog koji daje Duha Svetoga učenicima, ali učenici su nakon toga trebali primiti Duha Svetoga, čuvati Ga i  sudjelovati u njegovu djelovanju, a to je hod Crkve, svetosti svih svetih, cijelog Božjeg naroda, nema drugog puta.

Sveti Pavao piše Korinćanima u prvoj poslanici[2]: „Nitko ne može reći:‘Gospodin Isus’, osim u Duhu Svetom”. Kontekst je ovaj: u Crkvi u Korintu su se očitovale mnoge karizme i ove karizme ili bolje kršćani, koji su imali karizme, sukobiljavali su se međusobno, dijelili, srljali su u ne moral, postajali su prepotentni. Onda, sve su to znakovi da Duh Sveti nije mogao djelovati u osobama. Izvanredni događaji u nekim karizmama, postajali su uzrok oholosti i tu je ulazio neprijatelj.

Koji je onda naš put? Naš put je gibati se prema temeljnoj otvorenosti naše vjere, naše nade, božanske ljubavi u nama, čiste ljubavi. To je mnogo teže nego zadobiti neku karizmu. Neke karizme koje je Duh Sveti dijelio, danas se  mogu također iskusiti i u nekim sotonskim pokretima, jer isto tako i  Sotona može probuditi određene moći duše. Bog koji je dobar, da ne razmazi svoju djecu, odlučio je povuči određene karizme, ne davati ih više, jer čovjeku koji ne želi biti svet, uronjen u Boga, mogu biti kamen spoticanja, velika opasnost. Lako je fiksirati svoje oči na Boga i čekati neko čudo, diviti se nekom čudu; a mnogo je teže otvoriti se Bogu, biti ispunjeni njegovim Svetim Duhom da formira naš život, i usmjerava ga prema punini. Ovo zadnje je jedan napor u svakom trenutku naše svakodnevnice, ipak je blisko svakom čovjeku. Stoga ovdje prednost imaju ponizne i jednostavne osobe koje nemaju ambicija, osobe koje ljube Boga, koje imaju povjerenja u Njega, koje se nadaju.

To je smisao riječi Svetog Pavla: „Nitko ne može reći:‘Gospodin Isus’osim u Duhu Svetom”, ali mi smo pozvani u ovom danu izraziti da je Isus Gospodin u svemu, u našoj intimi. Tamo gdje smo pogriješili u našoj prošlosti, On je bio na križu i želi se prikazati u ovom danu za nas, da, odblokirani, možemo imati puninu života. Vjerovati da je Isus Krist Gospodin znači u svakom trenutku prianjati uz ovu istinu. Iz toga se rađa jedno povjerenje u Božju providnost jer Duh Isusa Krista nam pojašnjava sve iznutra, vodi nas u puninu svjetlosti, u stvarno razumijevanje života, i njegova hoda. Postupno nas promovira i daje nam one milosti, one  darove koji prate našu dobru volju, našu želju da budemo cjeloviti u Bogu. Prepoznati Isusa Krista Gospodarom  svemira znači gledati s povjerenjem Onoga koji upravlja cijelim svemirom. Ne hvatamo se za lažne vijesti, ne hvatamo se za ljude koji nam pojašnjavaju što postoji u svemiru. Naš život, naša duša stvorena na sliku i priliku Božju biva sjedinjena sa Isusom Kristom i Duh Sveti pojašnjava sve ono što je korisno i nužno za nas. Ništa nam neće nedostajati.

Blago čovjeku koji se danas odluči prihvatiti Duha Svetoga da ga usmjeri u potpunosti Isusu Kristu Gospodaru svemira koji stavlja sve na svoje mjesto, vodi  do novog stvaranja, korak po korak i uvodi nas u život s Ocem. Blago čovjeku koji danas započne biti podređen u svakoj situaciji u  Duhu Svetom Vladaru cijelog svemira Isusu Kristu, taj čovjek nikada neće pogriješiti, može činiti sve, bit će u skladu sa samim sobom, bit će zadovoljan samim sobom, onako kako je stvoren bez nekog lažnog uspoređivanja  s drugima. U svojoj originalnosti bit će graditelj zajedništva u duhu po Isusu Kristu, a to je Pedesetnica.

Nama je jasno da je prva Pedesetnica došla u prisutnosti Presvete Majke Marije, s okupljenim apostolima i učenicima. U svim njezinim ukazanjima, Ona se nije pojavljivala bučno, riječi su bile jednostavne, radije je bila jedna majka koja je prisutna, nježna, jednostavna, a ipak od ove jednostavne Žene pakao drhti. I kada se  Sotona giba Ona ga niti ne gleda. Reklo bi se da ga ne egzorcizira nego on bježi sam jer je naša Majka, naša Kraljica neprestano uronjena u Duha Svetoga vječno, i u Duhu Svetom je u jednom savršenom odnosu s Ocem po  Sinu.

U Ivanovu Evanđelju, Isus nam danas govori: „Mir vama.” To je velika riječ, mir svim problemima, mir – je odgovor na sve probleme, mir – je jedna sigurnost za naše živote, mir koji ima dimenziju vječnog gdje ćemo biti kada svi jednostavno uđemo  u novo stvaranje, bez uspjeha, bez ljudske hijerarhije, bez kategorija koje se roje u našoj mašti.

Isus kaže: „Mir vama!” vama, a ne samo jednoj osobi. Kada pojedinci, jedna grupa, jedna jezgra prime ovaj mir, problemi u odnosima su riješeni, postaju jedno srce, jedna duša, jer su oni pomireni s Kristom u Duhu Svetom. Nije teško primijetiti da je ovo nedostajalo kršćanima, župama, vjerskim zajednicama, ovo uranjanje u Duhu Svetom. I ovo je dan milosti, tako da svi možemo biti obraćeni, uranjajući se u dar Duha Svetoga koji nas sjedinjuje s Ocem, po Sinu, od kojega se rađa život u svim njegovim aspektima.

I potom lijepo je čuti Svetog Ivana: „ Dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata“, ovdje je riječ učenik a ne apostol. Učenici jesu apostoli ali i svi oni koji slijede Isusa Krista. Postanimo danas učenici Isusa Krista, sljedbenici Isusa Krista, koji nas vodi u Duhu Svetom.  On, uskrsli, pokazao se u Duhu Svetom s Ocem učenicima. Ona Trojstvena sila ušla je u učenike. Dakle, posljedica je ova: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“

I tko prianja uz Isusa Krista biva mu dan Duh Sveti i u Duhu Svetom djeluje Trojstvena sila, najviše što može djelovati u jednoj duši, u jednoj jezgri, u kršćanskoj zajednici. Naša individualna sposobnost prelijevanja ove milosti na druge je nositi oprost, ne kao riječi, nego kao Trojstvena sila koja oslobađa druge. Svaki pojedinac koji se naziva Isusov učenik, svaka kršćanska zajednica, ili prenosi ovaj dar  ili nije u miru s Kristom. I s pravom Sveti Pavao kaže: „Tko nema Duha Kristova ne pripada Mu.” A mi se nazivamo Mistično Tijelo Kristovo. Ako u tijelu nedostaje Duh u tom tijelu prisutna je smrt, a kada je tijelo,pokvareno, korumpirano, ne prima životnu snagu, Duha Svetoga od Boga, mrtvo je i  što onda prenosi? Prenosi smrt. Nije slučajno da niski svemir naziva Zemlju planetom smrti i mi vidimo na sve strane krv na Zemlji. Još gore, svakodnevno pred našim očima prisutne su strašne stvari a ne budimo se za novost života.

Sada, je braćo i sestre, za nas ovo jedan veliki dan, silazak Duha Svetoga, ali je isto tako i velika odgovornost: ili prihvatiti Ga ili živjeti u praznini, slabi, krhki, puni pomutnje, napetosti, ratova. Danas moramo napraviti izbor: primiti Duha Svetoga ili ostati u duhu svijeta, duhu Sotone.

Ja vas sve blagoslivljam sa svim milostima koje mi Gospodin daje u zajedništvu sa svim izvanrednim,uzvišenim i redovnim sredstvima. Blagoslivljam vas da se danas i sve dane do svetkovine Presvetog Trojstva uronite u tišinu, kako bi uživali u milosti i razumjeli kako možete biti sretni i živjeti puninu u vama, da preuzmete odgovornost za vas i za cjelokupno čovječanstvo, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Iv 20, 19-23

[2] Usp.1 Kor 12, 3b-7.12-13