Stefania Caterina i Otac Tomislav Vlašić govore nam o uzdignuću djece Božje

Stefania Caterina: Predraga braćo i sestre, pozdravljamo vas još jednom. Danas govorimo o uzdignuću djece Božje.

Otac Tomislav: U 2011 godini i početkom 2012 i kroz cijelu tu godinu govorilo se o antičkim proroštvima te se očekivalo uzdignuće čovječanstva ili neka katastrofa. To su znakovi koje Bog daje intuirati čovječanstvu, trenuci. Nažalost čovječanstvo ne čita dobro događaje. Bez svjetlosti Božje, bez Božje milosti, čovječanstvo ne uspijeva vidjeti svoju budućnost, gdje bi se moglo uzdignuti.

Upravo danas, katolička Crkva slavi Uzašašće Gospodina Isusa koji je nosio u sebi ljudsku narav; On je novi Čovjek, novi Adam i mi vidimo ovaj put kojim trebamo proći. Na tom putu Bog zahvaća sve od početka stvaranja: anđele, pravednike, svete, cijeli narod koji je On pripremao, Crkvu Božju; sjedinjuje i stavlja ispred nas  sva obećanja Isusa Krista, sav ovaj hod, sjedinjuje s nama sve svece iz Crkve – govorim o Crkvi cijelog svemira – sve protječe u jednoj sili u ovom usponu, ulasku u trojstveni vir, u trojstvenu dimenziju našeg života. Naime,također i objave koje vam donosimo – mi smo ih primili od Presvetog Trojstva – ove objave imaju zadatak pokazati put čovječanstvu, proći put pokazan od Isusa Krista,te ući u sveopće zajedništvo, uzdići se u trojstvenu dimenziju.

Stefania Caterina: Glede 2013, upravo u knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“, na 333 stranici nam biva dana jedna vizija vremena u kojem se nalazimo i što je Bog započeo. Onda, čujte, govori: „Početkom 2013. Bog je odlučio definitivno započeti završnu fazu svog plana uglavljenja cijelog svemira u Kristu.

Počeo je uvelike pojačavati svoje djelovanje: od tog trenutka na dalje tri Božanske Osobe će skladno i sve prodornije djelovati kako bi utrle put trima izvanrednim sredstvima i narodu koji se oko njih okupljao.

Tako je započelo vrijeme snažnog djelovanja Trojstva usmjereno ostvarenju najvećeg Božjeg djela za koje čovječanstvo zna, koje se može usporediti samo s djelom stvaranja i otkupljenja. Bog je tako započeo djelo novog stvaranja.“

Otac Tomislav: Možete razumjeti da je bila darovana milost čovječanstvu ovih vremena koja privlači u dimenziju trojstvenog života cijeli svemir. Crkva na Zemlji prepoznaje svoj identitet upravo u trojstvenoj dimenziji. Cilj je doseći ovaj odnos, ovaj život koji postoji između Oca i Sina u Duhu Svetom, ali se doseže ovaj cilj preko vazmenog prolaska, preko sudjelovanja u Žrtvi Kristovoj; njegovu smrt i njegovo uskrsnuće, njegovo Uzašašće koje danas slavimo. Ovo je smisao sudjelovanja u Svetoj Euharistiji, a ne samo neki obred, nego jedno vitalno sudjelovanje, gdje mi zauzimamo jedan živi stav, sa živim Isusom Kristom, koji prolazi i vodi nas prema Ocu u Duhu Svetom.

Dakle pitanje je: kako možemo proći ovaj put da bi ušli u sveopće zajedništvo? Prije svega smo sada pozvani sjediniti se sa Centralnom Jezgrom, izvanrednim i uzvišenim sredstvima, Presvetom Marijom i Svetim Josipom, ući u ovo zajedništvo koje je već živo i djelotvorno, gdje trojstveni vir snažno djeluje u cijelom svemiru. Poslušajmo.

Stefania Caterina: I dalje u knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“, na 328 stranici, Duh Sveti nam govori o ovom posebnom zajedništvu sa izvanrednim sredstvima i kaže: „Prihvatiti s ljubavlju i sa zahvalnošću tri izvanredna sredstva, živjeti u zajedništvu s njima u molitvi, nije neobavezan čin. To je put u budućnost: preko njih ćete vi doći u kontakt sa stvarnošću koja je veća od one na Zemlji; sa stvarnošću novog stvaranja u kojoj ćete svi morati ući na kraju vremena, a koja se već nazire u svemiru. Već se vidi zora dana u kojem će se Isus vratiti preuzeti svoj narod i darovati ga Ocu. Pokušajte otvoriti oči da biste vidjeli zoru toga dana, iziđite iz smrtnog sna koji obavija Zemlju! Izvanredna sredstva su na djelu kako bi pripremili Božju djecu za susret s Isusom kada se vrati u svojoj slavi.

Bog je čekao da Crkva na Zemlji bude spremna navijestiti svim narodima svemira spasenje Isusa Krista. Na mnoge načine ju je pozivao i nastavlja to činiti; ali Crkva ne čuje ili se pravi da ne čuje. Izvanredna sredstva čine ono što je trebala učiniti Crkva na Zemlji. Oko tih sredstava će se okupiti svi oni koje Bog poziva u ovom vremenu da svjedoče Isusa Krista sve do na kraj svemira. Bog će ih pozvati sa svih krajeva svemira uključujući Zemlju da od svih naroda učine samo jedan narod, njegov narod.

Svima vama kažem a osobito Crkvi da se Božji plan neće zaustaviti. Sve će biti uglavljeno u Kristu jer kao što stoji pisano:

 

“…Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« –

na slavu Boga Oca. “  

(Fil 2,9-11)

 

Došao je dakle trenutak da se te riječi ostvare i da svaki čovjek koji živi u svemiru zna da je dijete Boga Oca po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Ništa više neće moći spriječiti da se to dogodi, jer je Bog tako odlučio.“

Otac Tomislav: Što onda trebamo činiti, kako sudjelovati? Odgovor je jednostavan: biti živi članovi Mističnog Tijela Kristova, naime pred nama je program mističnog jedinstva s Kristom. Kada se govori o mističnom jedinstvu s Kristom, većina kršćana ne zna što je, ili se boji nečeg tajnovitog. Govorim vam o jednom scenariju: ljudi na Zemlji ne boje se upustiti u neki ekstremni sport, ne boje se vršiti duhovne seanse, ne boje se ući u sotonske krugove kako bi otkrili nešto tajnovito – i sve ovo skupo košta, bacaju se u tajnu ispijenu duhom ovog svijeta, Luciferovim duhom. Koje posljedice imate? Plodove vidite svakog dana na Zemlji, tragične plodove, ratova, ljudskog razaranja koje je upravo jedno nazadovanje čovječanstva, jedno potonuće čovječanstva.

Mistično jedinstvo s Kristom je jednostavno stav svakog kršćanina da živi u odnosu sa živim Bogom, i sve ono što to donosi, što daje vitalnost jednom čovjeku kršćaninu, preko sakramenata, preko riječi Božje vodi prema ostavljanju sveg tereta grijeha, duhovnih patologija, te vodi do uzdignuća. U tom smislu vam preporučujemo prvu knjigu „Ispisati povijest – U Božjoj misli“[1] gdje smo govorili o mističnom jedinstvu s Kristom. Tamo ćete pronaći, na poseban način, jednu  Isusovu poruku u kojoj pojašnjava kako sudjelovati i uzima primjer svoje Majke, i naziva je Suotkupiteljicom[2], koja se savršeno s Njim sjedinila, u hodu Muke, i tako je ušla u slavu dušom i tijelom. Ovo je put čovječanstva.

Mistično jedinstvo pretpostavlja naše jedinstvo sa svim svetima, svim pravednicima, sa onom silom milosti koja djeluje preko zajedništva svetih, zajedništva sa Mističnim Tijelom Kristovim. Mi nismo više na početku, mi smo u vremenu ispunjenja. Ove milosti teku ali, nažalost, u isto vrijeme Sotona bjesni kako bi odvratio pozornost  vjernika da ne nastave ovim putem. Objasniti mistično jedinstvo s Kristom je lako i teško. Lako je koliko je lako razumjeti blaženstva ali je teško staviti u praksu. U tom smislu smo vam pojasnili ona dva stupa Kraljevstva Božjeg: umrijeti sebi i živjeti za Boga; biti korektni, bezgrešni, cjeloviti. Tada smo u sveopćem zajedništvu. Kada se radi o sveopćem zajedništvu, izuzetno je važno kada smo ekstremno slabi, kada se osjećamo grešni, slabi, ništa: pritječu nam u pomoć svi sveti, onaj dio svemira koji već boravi u Kristu čekajući, želeći da mi što prije dođemo i nađemo se svi zajedno jer je cjelokupno čovječanstvo pozvano ući, preko Isusa Krista u život Očev.

Naš cilj je doseći neposrednu spoznaju Boga. Ovo je obavezna faza. Mi ne možemo ući hendikepirani u novo stvaranje, slijepi da nas netko vodi, da nam netko govori, misli ovako, misli onako. Svatko od nas treba doseći svoju puninu kako bi Bog mogao djelovati u nama do savršenosti u našem jedinstvu sa njegovim životom. Poslušajmo.

Stefania Caterina: U knjizi koju smo citirali, „Ispisati povijest – svezak I – U Božjoj misli“, ima jedno pojašnjenje Svetog Rafaela Arkanđela, od 1. prosinca 2008, gdje se govori da se prava spoznaja rađa iznutra, jer je neposredna spoznaja već utisnuta u nas samim tim što smo djeca Božja, stvoreni na njegovu sliku i priliku. Onda, Sveti Rafael govori: „Neposredna spoznaja se rađa u vama, ne dolazi izvana“. Ovdje je upravo na vrhuncu razlika između Zemlje i vjernih čovječanstava. Govori: što na Zemlji obično znanstvenici čine? Promatraju vanjske fenomene, vrše provjere, eksperimente, i iz tog vanjskog promatranja stvarnosti, dobivaju fizičke zakone koji pojašnjavaju ove fenomene. Dok bi proces trebao biti obrnut, govori Sveti Rafael, tj. spoznaja ne bi trebala dolaziti iz promatranja vanjske stvarnosti, već od onog unutarnjeg bogatstva spoznaje koju nosimo unutra, upravo stoga jer smo djeca Božja. Govori da braća vjerna Bogu, iako i oni promatraju fenomene, ne dolaze do spoznaje tih stvari polazeći od vanjskog, nego polazeći od onog duhovnog bogatstva spoznaje koju imaju u sebi, jer ne treba zaboraviti da se svaki fizički zakon svakako naslanja na duhovne zakone koji su prvi i koji su temelj. Onda, preko spoznaje Boga, može se doći također i do spoznaje fizičkih zakona, i ovo znanstvenici na Alfa Kentauru, na primjer, jako dobro poznaju jer žive uronjeni u Boga, žive prikazanje Bogu i , u njihovoj molitvi, u živom kontaktu sa Stvoriteljem razvijaju ovu sve dublju spoznaju bilo zakona stvaranja, bilo svega onog što se tiče njihova planeta. Stoga je njihovo prvo istraživanje, duhovno istraživanje Boga.

Sveti Rafael govori: „Donio sam vam primjer ovih čovječanstava da biste bolje shvatili ono što želim reći, ali znajte da svatko od vas posjeduje pravu spoznaju koja mu dolazi po tome što je stvoren na sliku Božju. Slika Božja je utisnuta u memoriju duše^[3] već od začeća. Ona u sebi sadrži spoznaju svega što je Bog stvorio. Krenuvši od ove spoznaje možete spoznati stvarnost. Kao djeca Božja pozvani ste vladati svemirom uz Stvoritelja; to poslanje je bilo predviđeno već od stvaranja za cijelo čovječanstvo. Nažalost, bilo je duboko iznakaženo od istočnog grijeha počinjenog od jednog dijela čovječanstva, uključujući ono na Zemlji. Ovo poslanje ostaje, ali u planovima i željama Božjim, i bit će izvršeno zahvaljujući preobrazbi čovječanstva, u vremenima predviđenima od Boga. Bit će to jedan stupnjeviti proces koji nalaže da već od sada živite sjedinjeni s Gospodinom.

Kako je moguće crpsti iz unutarnje spoznaje? Čovjek bi trebao živjeti jedan sinovski i harmonični odnos s Bogom. To bi mu dopustilo da ponovno stekne spoznaju utisnutu u memoriju njegove duše, koja nosi sa sobom sposobnost vidjeti, razlikovati, procijeniti domet događaja, razumjeti ono što se miče u njemu i oko njega. Nažalost, jako je malo ljudi sposobnih na Zemlji crpsti iz bogatstva unutarnje spoznaje koju imaju jer su djeca Božja. Mnogi odbijaju Isusa Krista i to čini jednu preveliku zapreku pravoj spoznaji, jer ništa ne može biti zaista spoznato izvan Krista.“

Otac Tomislav: Kada se jedna osoba obrati Bogu, kada je to pravo obraćenje, ostavlja sve i usmjerava se prema Osobi Boga, i uranja se u njegov Duh i ovo je hod, trebao bi biti hod čovječanstva.

Govorimo  onda o Crkvi na Zemlji, o Crkvi u cijelom svemiru. Kada se zaputi ovim putem prema neposrednoj spoznaji u Bogu, sve se mijenja. Pojasnili smo u ovoj knjizi, u prvoj knjizi „Ispisati povijest“, da Bog misli i automatski stvara. Zamislite, ako mi sudjelujemo u ovom Božjem djelu, u neposrednoj spoznaji kako možemo upravljati cijelim svemirom, međutim trebamo se svuči od nas samih. Onda, Crkva u cijelom svemiru, također i ona na Zemlji, ako se pokrene, treba ostaviti mnoge strukture koje pritišću, koje su zapreka. Što više Isus Krist postane centar našeg života, živi Isus Krist, toliko više mi trebamo ostavljati ona sredstva koja su teška, koja usporavaju; što je više jedna osoba egocentrična u sebi, to je sporija u otvaranju novosti. To su zakoni i mi se nalazimo danas, u vremenu kada nema više vremena, -nema vremena za još dvadeset stoljeća- Bog se zaputio sa svojim sredstvima i ide naprijed. Onda je u ovom pravcu Sveti Pavao govorio o zrelim kršćanima, o zreloj zajednici koja treba doseći jednu zrelost, jednu savršenost i neće biti uznemiravana tamom, valovima zla. Poslušajmo Svetog Pavla.

Stefania Caterina: Citat je uzet iz poslanice Efežanima, u 4. poglavlju, od 11-16 retka. Dakle Sveti Pavao govori:  „On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove: da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi. Naprotiv, provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uzraste u njega koji je Glava, u Krista; od koga cijelo tijelo – skupa povezano i skupa držano svakovrsnom opskrbnom vezom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena – ostvaruje svoj rast za izgradnju samoga sebe u ljubavi.”

Otac Tomislav: Sveti Pavao nam je donio Riječ Božju i mislim da se pronalazimo u ovoj Riječi Božjoj. Za razliku od onog što je Sveti Pavao živio, danas je prisutna hitnost i nema više vremena, nema više vremena jer događaji su pred našim očima, jako su ubrzani; Bog ide naprijed kako bi spriječio Luciferov plan i da bi ostvario plan Isusa Krista. Bog nas poziva, dao nam je sredstva na raspolaganje, milosti, sveopće zajedništvo; dovoljno je da krenemo na konkretan način i postanemo jedan narod, narod koji hodi, jer nisu više dovoljni pojedinci koji hode. Za ovo vrijeme je nužno zajedništvo. Govori se za stanovnike konstelacije Alfa Kentaur da je njihova snaga zajedništvo u Duhu Svetom. Isto tako i mi sa Zemlje i cijelog svemira ulazimo u ovo zajedništvo koje je započelo u Cenakulu ali će postati kozmičko.

Ja vas blagoslivljam, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

 

 

 

[1] Izdanje Markras

[2] Isusova poruka od 22. Ožujka 2008 pod naslovom „Marija suotkupiteljica čovječanstva“, i na http://www.premanovomstvaranju.org

[3] Usp. «Preko velike barijere» 13. poglavlje