Novi Narod u cijelom Svemiru

 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić nam govore o Novom Narodu u cijelom Svemiru

Stefania Caterina: Predraga braćo i sestre, pozdravljamo vas i želimo danas nastaviti s našim razmišljanjima, govoreći o novom narodu u cijelom svemiru.

Otac Tomislav: U zadnje dvije emisije govorili smo o dva stupa Kraljevstva Božjeg, prvo: prikazanje života Isusu Kristu, preko Presvete Marije; drugo: bezgrešnost  koja je sinonim cjelovitosti života. Danas i sljedeći put govorimo o sveopćem zajedništvu.

Kada govorimo o sveopćem zajedništvu – i želimo podcrtati da to nije neki općenit termin, niti jedan energetski koncept, duhovni korišten u ezoterizmu, na medijanskom području kao i u nekim danas alternativnim područjima, koja se predstavljaju našem čovječanstvu – kada govorimo o sveopćem zajedništvu, mislimo reći ono zajedništvo koje dolazi iz Presvetog Trojstva i zahvaća svu djecu Božju, vodi preko Isusa Krista u ostvarenje i u savršenost. Sveti Pavao, u poslanici Rimljanima, osmo poglavlje kaže da cijeli svemir s velikim nestrpljenjem očekuje trenutak u kojem Bog očituje pravo lice svoje djece.[1] Ovo onda nije više neki apstraktni koncept, nego je konkretan, recimo, u jednoj dinamičnosti koja zahvaća svu djecu Božju da bi ih uzdigli i doveli do ostvarenja.

Kada govorimo o povijesti čovječanstva, mi poznajemo padove, uspone i trebamo otkriti također i uzdignuće čovječanstva. Pad poznajemo od trenutka istočnog grijeha; sada Stefania govori o usponu i tako napredujemo do točke shvaćanja kakva je naša budućnost u sveopćem zajedništvu.

Stefania Caterina: Da, onda nakon istočnog grijeha, već smo prije govorili da se čovječanstvo našlo u jako kritičnim uvjetima, prije svega s duhovnog gledišta, jer je upalo u jednu vrstu zaboravljenosti Boga, života Božjeg, njegovih zakona, i također fizičku jer je nazadovalo na svim razinama. Dakle, čovjek na Zemlji kao osoba je bio jako nazadan nakon istočnog grijeha, stoga je Bog iz ljubavi prema svojoj djeci, započeo jedan hod uspona s tim našim praroditeljima, s tim čovječanstvom na početku povijesti. Iznad svega je započeo dopuštati raznim dušama koje bi bile predodređene za vjerna čovječanstva, da se utjelove na Zemlji, i tako je Zemlja vidjela jednu generaciju ljudi koja se proteže od Abela pravednika, o kojem govori Biblija: jednu lozu novog čovječanstva, vjernog Bogu, sposobnog živjeti po zakonima Božjim. I ovi pravednici kroz povijest, pripremali su put Isusu Kristu jer je iz loze ovih pravednika došao Izraelski narod, pošto se Bog nije mogao zaustaviti na pojedincima, individualcima, trebao je svakako formirati jedan narod, jedan narod koji bi živio po zakonima Božjim i koji bi prije svega držao živim obećanje Spasitelja kojeg je Bog obećao našim praroditeljima, odmah nakon sveopćeg grijeha. Dakle, Izraelski narod, utemeljen na Abrahamu, na obećanjima, postaje jedan izdanak čovječanstva od kojeg će Bog dovesti Isusa Krista, Bogo-Čovjeka.

Idući naprijed i s dolaskom Isusa Krista Bog je učinio definitivnim novi savez između Boga i čovjeka, uspostavljen krvlju Isusa Krista. Dok je savez s Izraelom bio na temelju Zakona danog Mojsiju, ovdje ulazimo u savez s čovječanstvom uspostavljen direktno od Boga preko Isusa Krista, i tada čovječanstvo ponovno ulazi u milost koju je izgubilo istočnim grijehom. Isus otvara put; naravno, da bi se okoristili ovom milošću, trebamo odgovoriti Isusu Kristu.

Isus Krist je na Zemlji ustanovio također i Crkvu, Crkvu koja je trebala čuvati i treba čuvati i svjedočiti smrt i uskrsnuće Isusovo, svjedočiti da je Isus Gospodin, Jedini posrednik između Boga i ljudi i da je u Isusu Kristu otvoren put spasenja. U tom smislu, nakon što je Crkva bila ustanovljena od Isusa Krista, nakon njegova uzašašća na nebo, Isus nije ostavio Crkvu bez pomoći: prije svega jer je nakon uskrsnuća Isus ostao sa svojim apostolima, sa svojim učenicima četrdeset dana prije njegova uzašašća i u tih četrdeset dana, kako govore Djela Apostolska[2], Isus je dublje govorio o Kraljevstvu Božjem, i između drugih stvari, govorio je također i o sveopćem zajedništvu, o postojanju drugih ljudi, te da se Kraljevstvo Božje, preko Crkve trebalo proširiti u cijeli svemir.

Nakon Pedesetnice i nakon ove pouke koju su apostoli primili, znamo, bilo nam je objavljeno, da su direktno intervenirala također i vjerna braća, da su posjetili Svetog Petra, apostole i učenike sabrane u cenakulu sa Presvetom Marijom[3]. Išli su posjetiti apostole, rađajuću Crkvu ponudivši joj njihovo prijateljstvo, bratstvo i također da bi se stavili na raspolaganje rađajućoj Crkvi, kako bi ju pratili u njezinu poslanju nošenja navještaja o Kristu cijelom svemiru; dakle, jedna upravo egzistencijalna pratnja za Crkvu na početku, jer jasno je da se ovi ljudi nisu mogli sami suočiti s misijom ovog tipa, nego u isto vrijeme, s ovim susretom Bog je stavio temelj, klicu za sveopće zajedništvo o kojem govorimo.

Otac Tomislav: u poslanicama Svetog Pavla apostola, na poseban način neke poslanice kao ona Efežanima, poslanica Kološanima, mi vidimo tragove ove misli Božje. Sveti Pavao u poslanici Efežanima, u prvom poglavlju kaže: „Saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu, sve što je na nebesima i što je na zemlji.“[4]

Znamo  situaciju u trenutku dolaska Isusa Krista, u fondaciji Crkve, mentalitet je bio zatvoreniji, uzak; nisu imali spoznaje koje čovjek danas ima o kozmosu, Crkva nije mogla voditi narod u ovu otvorenost, ipak stvarnost svemira je postojala, život je postojao. Danas većina čovječanstva Zemlje vjeruje u mogućnost života u svemiru.

Sada jako važno pitanje na liniji našeg razmišljanja o sveopćem zajedništvu je: čovječanstva braće i sestara vjernih Bogu od početka stvaranja, dio su Crkve? Evo, čujmo odgovor od Stefanie.

Stefania Caterina: Da, u knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“[5], iz kojeg smo uzimali citate za sva ova razmišljanja, na 197 stranici za one koji imaju knjigu, Duh Sveti govori:“Mogu li se čovječanstva u svemiru vjerna Bogu smatrati dijelom Crkve? Da, u potpunosti. To što je Crkva bila osnovana na Zemlji ne znači nipošto da je ograničena samo na Zemlju. Crkva, naime, nije neka ljudska institucija koja djeluje na određenom području i postiže određene ciljeve: ona je Božji narod. Kao takav, uključuje nužno sve one koji pripadaju Bogu po svojoj vjeri, jer su mu vjerni; a tko bi mogao biti više vjeran Bogu od te braće? Oni se nisu nikada pobunili protiv Boga, niti su ikada prekršili njegove zakone i njegove zapovijedi. Putovali su, te i dalje putuju čitavim svemirom kako bi pomogli braći iz drugih, slabijih čovječanstava, razgovarali s njima o Bogu i upozorili ih na zlo.

Crkva je Božje djelo, osnovana je od Boga i čine je sva djeca Božja koja ga ljube i koja mu služe. Gdje god u svemiru postoje ljudi vjerni Bogu, oni su Crkva Božja, jer su svi bili stvoreni, otkupljeni i posvećeni od Boga Oca po Sinu Isusu Kristu, u snazi Duha Svetoga. Pripada li neki čovjek ili ne pripada Crkvi Božjoj ne odlučuju ljudi nego Bog, koji proniče srca, koji poznaje misli i putove svakog čovjeka i sudi pravedno i milosrdno. Pripadnost Crkvi ili isključenost iz nje proizlazi iz prihvaćanja ili ne prihvaćanja života Božjeg, o tome osjeća li se netko ili ne dionikom sveopćeg zajedništva s čitavim Božjim narodom u cijelom svemiru. Čovjek se isključuje iz Crkve u trenutku kada odbija pripadati Bogu, darivati se njemu, prihvatiti brata u ime Božje, i živi po zakonima sebičnosti, pokvarenosti i smrti.

Čuvajte se kršćani na Zemlji, koji se smatrate dijelom Crkve, a ponašate se kao pogani! Vi koji sudite bližnjega zlonamjerno, površno ili prema glasinama. Vi koji se smatrate pravednima i kažete da ste poslušni crkvenom autoritetu i pozivate se na njega, dok u srcu kritizirate vaše pastire i ostavljate ih same. Kažem vam da u svemiru postoje ljudi koji su bolji od vas.“

Otac Tomislav: Ovdje nailazimo na neke probleme: ovi ljudi bolji od nas su prikriveni, zasjenjeni, ne govori se o njima u mas medijima, ufolozi se protive govoriti o ovoj braći. To je Luciferova igra kako bi sakrio ovu stvarnost i stoga vam nedostaje jedna slika, jedna prava slika svemira, i samim tim prava slika zajedništva u svemiru. Nažalost također i eklezijalni geocentrizam nosi veliku težinu, zatvara mentalitet Zemlje u Zemlju, objavljene istine ostaju apstraktne jer čovječanstvo Zemlje i Crkva na Zemlji trebaju proći put vjere, nade i ljubavi, ne više gledati živog Isusa, u tijelu među nama.

Bog je dopuštao čovječanstvu Zemlje, stoljeća i stoljeća da se otvori iz geocentrizma univerzalnosti u Bogu. Početkom prošlog stoljeća započelo je ubrzanje uspona čovječanstva, povijesti čovječanstva prema sveopćem zajedništvu.

Stefania Caterina: dvadeseto stoljeće, prošlo stoljeće je bilo prestrašno, jer je vidjelo okrvavljenu Zemlju, pregaženu ratovima, žalostima svake vrste i te je isto tako vidjelo s jedne strane uzlet Sotonina djelovanja i svih onih koji mu pripadaju; s druge strane također jednu snagu Božjih intervencija izvanredne naravi. Zapravo, dvadeseto stoljeće se otvara ukazanjima u Fatimi, ukazanjima velikog dometa, izuzetno važnim jer upravo tom prigodom Gospa se predstavlja zajedno sa vjernom braćom. Naravno o ovom se ne govori u službenim kronikama također i stoga jer tadašnja situacija na Zemlji, spoznaja koju su ljudi imali o univerzalnim stvarnostima nije im niti dopuštala razumjeti; ali u ukazanjima u Fatimi se obistinilo takozvano „čudo sunca“, sunce koje se vrti, disk ispred sunca koji se vrti, itd. Danas se ovo pridružuje ufološkim fenomenima, poznatim na području ufologije. Bez obzira na sve ovo, bez obzira na fenomen ostaje činjenica da je Bog, preko ovih velikih marijanskih ukazanja,htio objaviti svijetu postojanje vjerne braće, postojanje života u svemiru i, na specifičan način, ove vjerne braće baš da bi otvorio put ovom univerzalnom zajedništvu i evangelizaciji Crkve. Svi znamo da je vidiocima dana treća Fatimska tajna, ali ne samo – treća tajna je svakako podrazumijevala upravo objavu postojanja života u svemiru – i još više Gospa je tražila posvetu Rusije njezinu Bezgrešnom srcu, koja se pripremala prihvatiti komunističku diktaturu; dakle, Rusija koja je pripremala za čovječanstvo velike tragedije.

Majka je dakle tražila da Rusija bude posvećena njezinu Srcu kako bi je poštedila tragedije komunizma; tražila je da Papa to učini, u zajedništvu sa svim biskupima na Zemlji. Sve ovo nikada se nije dogodilo. Što se tiče treće Fatimske tajne, u kojoj je Gospa objavila ovo postojanje drugih čovječanstava, Gospa je tražila od Pape da to objavi cijelom svijetu najkasnije do 1960, koja je jako važna godina. Godine šezdesete, sedamdesete su izuzetno važne upravo stoga jer je Sotonino djelovanje zauzelo jaku  konotaciju. Nažalost niti ovaj Gospin zahtjev nije bio izvršen, i onda su Fatimska ukazanja nažalost ostala nešto nekompletno, ne ostvareno, iako su se mnogi maleni, mnoge vjerne osobe trudile u posvećenom životu, molitvi kako je Gospa između ostalog tražila, kako je činila u svim njezinim ukazanjima: molitva, pokora, uvijek su zahtjevi svih marijanskih ukazanja.

Recimo dakle, Isus je trebao intervenirati još jednom nakon Fatimskih ukazanja, uvijek u prošlom stoljeću, kako bi dao novi zamah čovječanstvu. Učinio je to preko Svete Faustine Kowalske sa velikim objavama o Milosrdnoj Ljubavi. Također i ovdje, Isus je tražio ustanovljenje jedne svetkovine koja bi govorila ljudima o Njegovom Milosrđu; svetkovina koja bi trebala biti ustanovljena upravo na prvu nedjelju, nakon Uskrsa. Isus se trudio na sve načine ponovno pozvati čovječanstvo da se približi Bogu, na pokoru, molitvu, stoga što su stvari u svijetu išle loše: Rusija je bila plijen komunističke diktature; pripremale su se velike nesreće sa drugim svjetskim ratom; Hitler je bio u vrenju sa svim onim što se tiče nacizma. Stoga je Bog intervenirao s ovim velikim objavama o Njegovom Milosrđu, da bi dao mogućnost čovječanstvu iskupiti se za  grijehe i ponovno započeti hod prema Bogu i prema sveopćem zajedništvu. Nažalost, potrebno je reći da je također i ovaj Isusov zahtjev ostao neispunjen. Svetkovina je bila ustanovljena sedamdesetak godina kasnije od Ivana Pavla II ali, u međuvremenu, tih godina kad je Bog ovo tražio, nažalost Zemlja se strmoglavila ponovno u tragediju drugog svjetskog rata: ono što je Isus htio izbjeći.

Idući naprijed, ja idem samo ukratko, – tko želi imati produbljenje naći će ga u knjizi „Svemir i njegovi stanovnici“ –dolazimo tako u vrijeme koje je bliže nama sa velikim Međugorskim ukazanjima. U velikim Međugorskim ukazanjima, koja još uvijek traju, Gospa se ponovno ukazuje, još jednom se ukazuje čovječanstvu, ukazuje se u  jako osjetljivom trenutku hladnog rata, sve više izraženog neprijateljstva između Istoka i Zapada, između Sovjetskog Saveza i zapadne Europe i Sjedinjenih Država, skoro uoči jednog nuklearnog rata. Gospa se ukazuje u Međugorju, baš na Istoku Europe, u jednom malenom, nepoznatom selu. Ovaj put se ukazuje šestero djece, ali preko njih poziva cijelu župu Međugorje i to je važna novost. Gospa si izabire jedan mali narod, zašto? Stoga, što preko ovog malenog naroda želi poučiti sav Božji narod, želi objaviti velike stvari koje joj Bog povjerava između kojih, još jednom , ovu tajnu, ovu veliku tajnu života u svemiru i sveopćeg zajedništva, i preko župe, namjerava proširiti ovaj svoj nauk na cijeli svijet, probuditi velike duše, snažne, bogate darovima u cijelom svijetu, da bi malo po malo evangelizirala i povratila Isusu cijelu Zemlju.

Gledajući stvarnost kakva je danas u Međugorju, možemo reći da se niti ovdje ovo nije moglo ostvariti iz puno razloga. Bilo bi ih predugo nabrajati, i također jer nažalost Crkva  još uvijek nije sigurna u istinitost ovih ukazanja, još uvijek se nije izjasnila i onda Međugorje ostaje nešto novo, nejasno. Ipak Bog se nije zaustavio, unatoč ovom nastavio je pozivati malene grupe, pojedince, zajednice kako bi ostvario ovaj svoj plan, ako ne u župi Međugorje onda bar u jednom drugom narodu, u malom ostatku. Evidentno da je Gospa očekivala odgovor također i od katoličke Crkve, ali rekli smo da sve do danas nema nikakve izjave, i onda, sve ovo ostaje još uvijek jako nejasno. U tom smislu, Bog je trebao napraviti oštar zaokret u povijesti čovječanstva, kako ne bi zatvorio svoj plan i tako dolazimo do izvanrednih sredstava.

Otac Tomislav: Želim nadodati da glede nekih dokumenata kao što je treća Fatimska tajne, postoje studiji, diskusije o istinitosti, kompletnosti ove tajne; diskusije o figuri Lucije, je li ona koja je javno predstavljena bila istinita ili ne. Želimo vam reći da nam je Bog govorio duboko  da bi nam objavio stvari, zašto? Stoga jer nije želio da čovječanstvo ostane u tami, tako je također na dublji način govorio i o Međugorju, koje se blokiralo na određenoj razini, i kako nam je pojašnjeno, na poseban način preko Gospinih poruka koje smo primili da su sva njezina ukazanja težila povesti u uglavljenje u Kristu cijelog svemira.

Došli smo do početka Velikog Jubileja 2000 godine. Prema onom što smo primili, kroz mnoga prosvjetljenja iz raznih točki gledišta, Bog je želio povesti Crkvu na jednu puno višu duhovnu razinu kako bi mogao voditi čovječanstvo Zemlje, i također čovječanstvo cijelog svemira, u zadnjoj fazi uglavljenja u Kristu cijelog svemira.

Papa Ivan Pavao II bio je spreman priznati život u svemiru ali nije mogao, iz kojih motiva? Mi ne želimo ući u te motive, ne želimo govoriti, ne želimo kritizirati, diskutirati, ali čin je čin. Onda Bog se obratio izabranim pojedincima, grupama, na poseban način novim zajednicama, kako bi formirao jedan mali narod, jednu jezgru naroda, da bi  vodio naprijed narod i preko naroda nosio ovaj kvasac u Crkvu na Zemlji. Nažalost bilo pojedinci, bilo grupe, bilo Crkveni autoritet nisu dali potpuni odgovor i Bog nije mogao formirati jednu grupu, kao prvu stanicu Crkve. Došli smo naime do točke da je Bog formirao Centralnu Jezgru, prvu stanicu sveopće Crkve, u svemiru, sastavljenu od predstavnika različitih planeta, muškaraca i žena, sedam velikih Arkanđela, sedam velikih svećenika koji stoje pred Bogom. U Centralnoj Jezgri je i Majka Božja, Presveta Marija i Sveti Josip. Tada je formirana prva jezgra kojoj je dana milost i uvedena je u milost službe kao poveznica koja sjedinjuje druga dva izvanredna sredstva, anđele i braću vjernu Bogu, koja će zajedno sa Centralnom Jezgrom započeti evangelizaciju cijelog svemira.

U tom smislu je jako važno razumjeti nužnost zašto je Bog došao do te točke, jer je došao do zrele točke, povijesno zrele, recimo, punine vremena  i nužnosti jednog zaokreta za Zemlju, za cijeli svemir jer Crkva na Zemlji ima potrebu za ovim zajedništvom.

Stefania Caterina: Nakon ove činjenice, radikalno je promijenjen scenarij: dok su prije Papa, Crkva trebali biti na čelu ove sveopće misije uz pomoć vjerne braće, ulaskom na scenu velikih sredstava, iznad svega Centralne Jezgre, čovječanstvo Zemlje se našlo u jednostavnom sudjelovanju, Crkva na Zemlji nije više imala, recimo ono mjesto prvog plana. Ali u 2013 godini Bog je stoga započeo svoje djelo evangelizacije svemira, onako kako je oduvijek želio i, umjesto Pape i Crkve, na čelo ove misije postavio je vjerna čovječanstva, naravno sa također i našim sudjelovanjem – čovječanstvo Zemlje, sa svojom molitvom, žrtvom, sudjeluje očito u duhu, – ipak odgovornost za ovu aktualizaciju Bog je udijelio vjernim čovječanstvima i stavio ih je na čelo, te su krenuli u 2013 godini i direktno se uputili prema srednjem svemiru, kojem su navijestili produbljenje djelovanja otkupljenja u Isusu Kristu, govorili su o Božjem narodu, predstavili su njihova svjedočanstva. Ova braća iz srednjeg svemira su se obratila, i bilo je to doista masovno obraćenje, recimo da je evangelizacija donijela obilan plod, bio je to pravi uspjeh u duhovnom smislu.

Ali u 2013 zbio se jedan drugi događaj važan za Zemlju, za kršćanstvo. Bila je ostavka Pape Benedikta XVI i izbor Pape Franje. Sveti Mihael Arkanđeo se obratio puno puta, bilo prije početka konklave za izbor Pape Franje, bilo nakon nje direktno Papi Franji, tražeći još jednom da Crkva na Zemlji objavi ono što zna o postojanju života u svemiru i, specifizirajući vjernu braću i sveopće zajedništvo. Iako Papa i Crkva na Zemlji nisu više recimo lideri u ovoj evangelizaciji, ipak je njihovo sudjelovanje izuzetno važno i njihovo sudjelovanje u Crkvi u ovoj stvarnosti evangelizacije i, iznad svega, objava života u svemiru, dovelo bi Crkvu do vršenja neizmjernog zadatka na Zemlji, jer jedna objava ove vrste, od strane Pape, vi razumijete dobro da bi to bilo nešto epohalno, jedan epohalni zaokret upravo za povijest čovječanstva.

Nažalost nije bilo odgovora na ovaj apel i Bog je išao dalje i na početku ove godine, u 2016, je izdao nalog vjernoj braći da započnu također i evangelizaciju niskog svemira, u kojem se nalazi i Zemlja. Vi znate da evangelizacija niskog svemira ima također i za nas na Zemlji vidljiv odjek, ubrzavaju se događaji jer se Sotona osjeća stisnut, osjeća se sve više okončan: kako malo po malo vjerna braća napreduju u svemiru, sužava se njegovo područje djelovanja i , ovo dakle donosi  i donosit će također jednu eksploziju njegova djelovanja.

Otac Tomislav: Vraćamo se na 2012. Objavili smo zahtjev Boga, Isusa Krista, poziv za davanje odgovora unutar te godine. Nakon čega je došla evangelizacija srednjeg svemira i tamo je bio zaokret jer Zemlja nije odgovorila, niti je službena Crkva prepoznala postojanje vjerne braće u svemiru, niti života u svemiru. Zaokret je u tome da su  Centralna Jezgra i izvanredna sredstva preuzela, tj. Bog ih je stavio na čelo Božjeg naroda; oni vrše ono što je Crkva na Zemlji, u redovnoj instituciji, trebala vršiti od početka. I Bog je strpljivo čekao, čekao,čekao i kako rekoh došao je trenutak nužnosti Božje intervencije. Ja želim ovdje naglasiti da mi nikoga ne sudimo, ali trebamo razlikovati i primili smo svjetlost, primili smo pojašnjenja Božja, tražio je od nas da vas informiramo, mi smo jednostavni svjedoci. I kako čitamo ovaj zaokret, ovu promjenu? Čitamo ga kao milosrđe Božje koje je interveniralo jer smo mi jako krhki, slabi na Zemlji i nismo niti svjesni naše krhkosti, naših uzastopnih padova, također i nakon dolaska Isusa Krista, nakon 2000 godine hoda u Crkvi.

Stefania Caterina: na 303 stranici knjige „Svemir i njegovi stanovnici“ donesena je jedna potvrda od strane Duha Božjeg, gdje se govori o važnosti ovog sveopćeg zajedništva: „Crkvi na Zemlji je potrebno zajedništvo s Mističnim Tijelom Kristovim koje djeluje u cijelom svemiru. Zato Bog želi da budete u zajedništvu sa svim članovima Mističnog Tijela; želi da prihvaćate i ljubite anđele, svece, vašu braću iz svemira koja vjerno služe Bogu i ljube vas. Svaka vaša molitva dobiva jednu drugačiju snagu ako je učinjena u zajedništvu sa svim članovima Mističnog Tijela. To je univerzalno zajedništvo, koje je šire i uzvišenije u odnosu na ono s drugim vjernicima na Zemlji koje, uostalom, nije u potpunosti zaživjelo. Zajedništvo među kršćanima je, naime, jedna slaba točka, jer su međusobno podijeljeni. Ali trebalo bi biti snažna točka. Zato vam je potrebno uteći se pomoći drugih snaga koje nadilaze Zemlju“

Otac Tomislav: Za zaključak, pozivam vas na razmišljanje, svaka osoba koja ne izlazi iz sebe, iz okrenutosti prema sebi, prema vlastitim patologijama, bilo prema vlastitim ambicijama, nezrelosti, ne dolazi do zrelosti. Tako niti stanovnici Zemlje ne dolaze do njihove zrelosti i cijela Zemlja ne dolazi do zrelosti ako se ne otvori svemiru. Otvorenost ide uvijek u jedinstvo u različitosti. Ovo se postiže samo u Trojedinom Bogu. Tamo ujedinjena različitost doseže puninu, doseže savršenost. U sistemima, u kojima se nalazimo u kojima je prisutna materijalna koncepcija, nije moguće ovo postići. Onda je trenutak da Crkva na Zemlji,  stanovnici Zemlje, promijene stav iz geocentrizma u gledanje svemira i otvaranje sveopćem zajedništvu.

Mi, u našem predstavljanju, govorimo uvijek o Isusu Kristu, govorimo o našoj vjeri, govorimo o našem iskustvu da će sve biti uglavljeno po Njemu u Boga, gdje će čovječanstvo postati novo, ući će u novo stvaranje. Znanstvenici na Zemlji, ufolozi, liječnici, svi će imati jednu preobrazbu i sve će biti novo. Otkrivenje, u 21.poglavlju, kaže: „Evo sve činim novo“[6], Bog to govori i bit će tako.

Ja vas blagoslivljam, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

 

[1] Usp. Rim 8,19

[2] Usp. Dj 1,3

[3] Usp. Poruka Svetog Petra apostola od 21. Kolovoza 2012 pod naslovom: „Univerzalno poslanje Crkve“, objavljena u knjizi „2012-Odlučujući izbor čovječanstva“, i na http://www.premanovomstvaranju.org

[4] Usp. Ef 1, 10

[5] Izdanje „Markras“

[6] Usp.Otkr. 21,5