JEZGRE žive stanice u Božjem narodu

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić nam govore o jezgrama, koje su žive stanice u Božjem narodu

Otac Tomislav: U ovom drugom dijelu našeg razmišljanja obraćamo se prije svega vjernicima na Zemlji, ljudima na Zemlji. Govorili smo o svećeništvu u Centralnoj Jezgri i o svećeništvu ministra, o općem svećeništvu vjernika. Opće svećeništvo vjernika u Crkvi nije razvijeno. Susreo sam različite pozive: govorio sam s osobama, sa grupama u raznim pokretima – vrlo malo poznaju ovu terminologiju, ili su sudjelovali u krštenju nekog djeteta i osjetili svećeničko, proročko i kraljevsko pomazanje, ali nisu upili, nisu razumjeli, nisu ušli u svećeničku službu. Ovo je izuzetno važno, važno dotaknuti i razvijati u ovom razdoblju.

Mi se nalazimo u eri globalizacije, i nažalost također i propovijedanje postaje općenito,te nije propovijedanje koje prati hod naroda i ne može pratiti hod naroda u ovom smislu ako je na misama na tisuće osoba. Potreban je onda jedan skok u kvaliteti. Kakav skok u kvaliteti? Od strukture do zajedništva. Nije dovoljno pripadati jednoj religioznoj strukturi, potrebno se uključiti u pravu formaciju, duhovnu, praćenu i promoviranu tako da se opće svećeništvo vjernika razvija.

U mentalitetu Crkve figura svećenika ministra je u centru, gotovo da ne ostavlja prostor općem svećeništvu vjernika koje je osnova i za ministerijalno svećeništvo, jer jedino svećeništvo u kojem sudjelujemo je ono Kristovo, a svećenik ministar vrši svoju službu i prima milost za to. Dakle, mi vidimo nužnost da se Božji narod giba prema formama koje dopuštaju narodu da bude razvijen, da raste, uključuje se u ove programe u dinamičnost koja je dinamičnost milosti u Evanđelju.

Stefania Caterina: U knjizi koju smo ranije citirali „2012 – Odlučujući izbor čovječanstva“[1] uključena je, između ostalog, jedna izuzetno važna Isusova poruka od 08.rujna 2011[2] gdje Isus otvoreno govori o budućnosti svog naroda, o tome kako On vidi narod i, iznad svega, o onom što on želi od svog naroda, u budućnosti. Za sve ovo kaže: „Ja ću ga ostvariti s mojom snagom“. Dat ću vam neke točke iz ove poruke. Naime, prije svega Isus želi da narod bude bezgrešan, zapravo kaže: „Moj narod bit će bezgrešan, kao što je bezgrešna moja i vaša Majka, Majka Crkve“. Već smo govorili, na drugom mjestu, o bezgrešnosti da nije neka savršenost, nego je više jedno svlačenje od sebičnosti, od interesa, iskrenost, poštenje pred Bogom, pred bližnjim, pred samim sobom: biti prozirni. Ovo mi možemo činiti po Mariji, koja je povlaštena cesta za dosezanje bezgrešnosti; bez Nje ne možemo.

Isus nam još govori: „Moj će narod biti slobodan i autonoman“. Što to znači? Slobodan jer je formiran od slobodnih osoba, i autonoman jer neće biti podređen niti jednom sistemu, nijednoj strukturi, nijednoj hijerarhiji koja guši, nadzire, kako se nažalost i danas događa. Tomislav je rekao da je figura svećenika ministra često u centru, te dominira u narodu, što ne bi trebalo biti. Dakle, narod treba biti slobodan, autonoman. Međutim, Isus nastavlja govoreći još: „Moj će narod biti svećenički“, kako  i govorimo, „proročki, kraljevski“; „bit će to narod očeva i majki“, pojasnili smo očinstvo i majčinstvo, „bit će to narod koji živi u sveopćem zajedništvu“, tj. neće više biti podjela među narodima, rasama, planetima jer će čovječanstvo cijelog svemira formirati jednu jedinu obitelj, Božju obitelj.

Zatim se Isus zaustavlja na jednoj izuzetno važnoj točki za nas na Zemlji: „Bit će to narod sastavljen od malih, autonomnih jezgri, koje su međusobno povezane u pravom zajedništvu, po vezi ljubavi…  Svaka će jezgra intenzivno živjeti život u Duhu koji će i očitovati… Neće se više vidjeti mase koje pune vaše trgove i vaša misna slavlja i onda se izgube u sivilu svakidašnjice… jezgre o kojima govorim bit će žive stanice“,govori Isus i još kaže da: „Ove su se jezgre već počele formirati svugdje u svemiru. Mnoge se osobe dobre volje međusobno sjedinjuju da bi intenzivnije živjele svoju vjeru“. „ Jezgre, govori Isus, žive u jednostavnosti, bez buke i zastava; žive poput pravih Kršćana. Svatko od vas je pozvan na to. Možete i vi tako živjeti, ako se osjećate spremni. Duh Sveti će vas voditi.“

Dolazimo dakle do onog što nas interesira sada u ovom drugom dijelu: jezgra, jezgra kao živa stanica, gdje se razvija također i svećeništvo, jer svećeništvo se rađa, razvija i djeluje u jezgri, tj. u zajedništvu. Ovo je izuzetno važno jer je to temeljni dio uglavljenja u Kristu: sve ove jezgre pripajaju osobe i pripajaju se međusobno,malo po malo se sjedinjuju sve do formiranja jednog jedinog tijela, i tako dolazimo upravo do uglavljenja u Kristu u cijelom svemiru.

Otac Tomislav: Ovdje je jako važno naglasiti aspekt: formirati jezgre nije nešto po slobodnom izboru. Ako se uzme ozbiljno ova dinamika u cijelom svemiru, koja sada vodi naprijed prema uglavljenju u Kristu, ovo je nužna potreba. Ako gledamo sa crkvenog aspekta danas, obnova Crkva se ne može roditi ako ne ovako; tako se rodila preko svakog reda, preko nekih pokreta, itd.itd.

Govorimo dakle o jezgrama. Što nije jezgra? Jezgra nije bilo kakva molitvena grupa, nije bilo kakva grupa koja se susreće, pa niti da bi imali klanjanje, nije jedna aktivna grupa, nije grupa koja poučava o nekoj temi. A što je? Prije svega želio bih ponoviti ono što je Centralna Jezgra: ima sedam jezgri, sa sedam članova uključujući i sedam velikih Arkanđela, koji tvore broj od četrdeset devet, plus Presveta Marija i Sveti Josip. Dakle, ova jezgra je slika naroda sastavljenog od različitih kompaktnih jezgri; dakle jezgra služi za promoviranje pojedinca i zajedničkog života. Mi danas sudjelujemo u individualnom životu. Papa Ratzinger, kao kardinal, pojašnjavao je značenje broja “666“ ; jedan aspekt ovog značenja je da je današnji čovjek postao broj, broj koji se vrti. Danas primjećujemo da osobe nisu u stanju slušati same sebe, slušati drugoga, ući u dinamiku, ući u Božje programe. Vidio sam također grupe slušanja; ima lijepih primjera, ali često se ponavlja da slušati znači naučiti napamet riječi iz Biblije, jedna racionalna formacija.

Kada govorimo naime, o jezgri, govorimo o osobama koje su odlučile prikazati život Isusu po Bezgrešnoj Majci sa Svetim Josipom, živjeti u međusobnom zajedništvu, biti korektni, bezgrešni; ne znači kako je rekla Stefanija, biti savršeni, nego iskreni pred Bogom, sposobni iznositi van također i vlastiti grijeh – ostavimo po strani intimnost osobe, ponašanje – da bi došli do sveopćeg zajedništva. Naglasili smo da postoje tri stupa Kraljevstva Božjeg: prikazanje života Isusu Kristu po Bezgrešnoj Majci, bezgrešnost i sveopće zajedništvo. Ne može se govoriti o sveopćem zajedništvu, bez pretjerivanja ako ne uđemo u zajedništvo s nama samima u Duhu Svetom, u zajedništvo s bližnjim u Duhu Svetom, jer u hodu jezgre se odvija jedan pravi duhovni hod prema dosezanju vlastitog identiteta, vlastitog poslanja iz kojeg se isto tako rađaju i službe. Današnji čovjek nije više sposoban biti u šutnji, slušati svoje dubine, nije sposoban slušati dubine drugoga; daje naloge, sudove, predrasude, ima strah, pokriva se maskama, također i najsvetijima, citirajući Bibliju. Itekako nam je poznato da je i Sotona citirao Bibliju dok je napastovao Isusa Krista. Naime, od naše sposobnosti svlačenja stvara se intimnost među osobama koje idu ovim putem i uzajamno se pomažu prikazujući život i promovirajući ove vrijednosti kako bi došli do jednog zajedništva u duhu. Ako želimo reći kakva je bila Pedesetnica; prva Pedesetnica bila je jedna jezgra vjernika, tako bi i jezgre vjernika trebale ovo postati, ali napredujući u hodu suprotno Pedesetnici koja se spustila kao silna milost darovana apostolima, mi je dosežemo preko slobodno odabranog hoda, na progresivan način, kako bismo formirali ovo zajedništvo i dopustili da svatko od nas izroni u autentičnom bratskom zajedništvu u Bogu. Evo, ovo dopušta da se u nama rode darovi, službe koje je Bog predvidio, rađa se svećenička služba jer u originalnosti svakoga, u očinstvu i majčinstvu svakoga djeluje opća svećenička služba svih vjernika.

Stefania Caterina: Vratimo se još malo na ono što Isus govori, i na čemu posebno insistira: sloboda, originalnost, autonomija jezgri. Vi vidite da se nalazimo u vremenu ne samo prevladavajuće globalizacije- globalizacija je karakteristika ovog našeg vremena – ali nažalost dionici smo također i jedne globalizacije vjere. Nudi se jedna slika Boga i naroda koja je jako općenita, isto tako i jako površna, jednog nedefiniranog boga, neodređenog boga koja na kraju podrazumijeva samo jednu svjetsku religiju, što je jedan od temeljnih Luciferovih ciljeva: to da pogura prema samo jednoj religiji, gdje sve biva razvodnjeno, nešto što služi svima, što zadovoljava sve, ali što na kraju krajeva ne pomaže nikomu.

Ponovno se vraćam na ovu originalnost pojedinca u jezgri, na slobodu koja nije ona sloboda u kojoj činim što mi se sviđa, ovdje govorimo o slobodi djece Božje, slobodi da sudimo bez da budemo osuđeni, slobodi razumijevanja u Bogu, življenja po zakonima Božjim. Gledajte, ova sloboda u Bogu je jedan zakon. Ja imam pravo živjeti po zakonima Božjim, imam pravo živjeti, i sloboda je jedan zakon pred Bogom. Nažalost, vidite kako naše vrijeme teži oduzeti pojedincima ovu slobodu života. Dok u jezgrama nije tako, u narodu Božjem nije tako, ja mogu slobodno živjeti ono što Bog od mene traži. Originalnost jednog pojedinca, jedne jezgre, izuzetno je važna, bilo u postojanju bilo u djelovanju. Svaka jezgra ima svoju originalnost također i u poslanju. Ne vrše sve jezgre isto poslanje, ali sve sudjeluju u jednom sveopćem poslanju a to je uglavljenje svega u Isusu Kristu, gdje svatko nosi svoj dio, svaki pojedinac u jezgri i svaka jezgra. Dakle, sloboda, originalnost, autonomija, autonomija koja podrazumijeva slobodu od struktura koje tlače. Danas sudjelujemo u strukturama, u sistemima koji su kineske kutije, gdje je pojedinac potlačen, zatvoren sa svih strana. Evo, narod Božji, sabran u ovim jezgrama dužan je smrviti ove strukture koje tlače da bi dosegao skladan život po Božjim zakonima. Kada mi slijedimo zakone Duha, Božje zapovijedi, nazovite ih kako želite, mi dolazimo do jednog sklada koji je uzvišeni sklad, gdje nema više potrebe za jednom strukturom koja ti govori što trebaš činiti, što ne trebaš činiti, nego gdje ti znaš, kao dijete Božje, što je dobro, što je zlo i sudjeluješ u ovom  božanskom djelovanju koje je uvijek za dobro.

Govorili smo da se u jezgri rađaju službe, pojedinac ne ostaje pasivan u jezgri, ne čini broj, ne postaje broj, kako je prije govorio Tomislav, nego u svojoj originalnosti, u svojoj slobodi, u svojoj autonomiji doprinosi rastu jezgre i cijelog Božjeg naroda, vršeći svoju službu. Svatko od nas ima talente koje mu je Bog dao. Sada je potrebno izbaciti van ove talente i bratsko zajedništvo pomaže u ovom. Ako se mi ljubimo, ako svi živimo po zakonima Božjim, ako želimo dobro jedni drugima, onda Bog očituje u svakome od nas ono što je sposobnost, talent, predispozicija, bogatstvo u svakome i cijela jezgra to prepoznaje i promovira. Tako se rađaju nove službe, nove u ovom smislu, da smo doista uronjeni u Duhu Svetom koji djeluje i ostvaruje sve službe.

Onda također i svećenik, također i svećenička služba je jedna služba koja se razvija unutar jezgre. Dakle, svećenik je član jedne jezgre, nema recimo vrhovnu moć, nije lider, nije docent na fakultetu koji treba pojasniti što ta jezgra treba ili ne treba činiti, to je služba kao i sve druge koja se razvija i rađa unutar jedne jezgre. Ovo je izuzetno važno jer zajedništvo je ono koje rađa službe, kako sam vam prije govorio koje ih promovira; cjelokupan narod je onaj koji promatra postoji li u jednoj osobi sjeme svećeništva, je li jedan brat svećenik ministar. Ako je tako onda ga prepoznaje, promovira i vidi, te se rađa jedna velika služba u Božjem narodu koja se rađa upravo iz zajedništva. Dakle sve su službe u jezgri u službi zajedništva i rađaju se iz zajedništva i sve službe doprinose izgradnji Božjeg naroda u cijelom svemiru. Ovdje se također budi identitet i služba svakoga, naravno kako smo prije govorili. Danas je nažalost identitet osobe jako nijansiran i ponekad se teži poistovjetiti identitet sa individualizmom: ja činim ono što želim, ono što osjećam i to je moj identitet – e, ne. Identitet nije nešto neuredno, sebičnost koja izranja – identitet nam je darovan od Boga kada utiskuje u mene sliku i priliku Božju i kao posljedica rađa se jedno poslanje. Biti i djelovati rađaju se u pojedincu iz poštivanja zakona Božjih, iz slike i prilike Božje, te iz zajedništva.

Otac Tomislav: Ovdje je također jako važno naglasiti cilj jezgre. Jezgra služi za ozdravljenje, za ozdravljenje do kraja, sve do uskrsnuća u duhu, oslobađanja od strahova koji nisu u skladu s Božjom ljubavlju, to je svlačenje od pokvarenog čovjeka. Mi često vidimo ljude koji hodočaste, idu kod karizmatičnih osoba itd. i zaboravljaju temeljnu stvar: svaka osoba u sebi samoj ima energiju za preporoditi se. Služba nekog drugog nam pomaže preporoditi se iznutra. Ali što smo mi ako nas jedan karizmatik može promijeniti? Mi smo jedna kutija. U jezgri, ako doista funkcionira, osoba ozdravlja i živi svoje svlačenje od pokvarenog života kako bi bila potpuno podložena Bogu, gdje ne nedostaje uspjeh, preobražava se. Naime, mi smo u vremenu progresivnog ozdravljenja, progresivne preobrazbe poštivajući korake i poštivajući originalnost porijekla osobe, planeta, naroda, jedno neprestano napredovanje prema uglavljenju u Kristu da bi dosegli novo stvaranje.

U isto vrijeme, jako je važno imati jasnu objektivnost. Danas je prisutna konfuzija, govorila je Stefanija, jedinstvena religija, što znači globalizirana religioznost, nestvaran bog, ali mi smo upoznali Boga u Isusu Kristu, upoznali smo Trojedinog Boga. Za nas je otvoren put u Isusu Kristu za ulazak u otajstvo, za ulazak u svjetlost, i možemo živjeti kao djeca svjetlosti. Ako mi kršćani nemamo identitet u Isusu Kristu, mi ne možemo ništa svjedočiti, ne možemo napredovati. Danas se također i među ufolozima govori o bićima u svemiru. Ništa nije definirano; „vanzemaljci“ su nešto nijansirano, „bića“ su nešto nijansirano, među bićima je također i Isusovo očitovanje; među bićima su anđeli, među bićima su inteligentna bića, ali koja ne govore o Isusu Kristu, ne govore o anđelima kako su nama objavljeni, ne govore o vjernoj braći, inteligentnoj,prosvijetljenoj. Znate zašto? Stoga jer kažu da oni previše zahtijevaju, mi nismo u stanju to činiti, inače bi naši sistemi propali. E tu smo! Ako ja želim zadržati moj pokvareni mentalni sistem i branim ga, Bog me ostavlja ići tim putem, ipak Bog želi spasiti svoju djecu od pokvarenih mentalnih sistema, želi malo po malo otvoriti nove horizonte onima koji su dobre volje, koji žele napredovati na ovom putu da bi ušli u novo stvaranje.

Mi smo u vremenima gdje se Bog ne povlači. Po Isusu Kristu sve će biti objavljeno, u  njegovu slavnu očitovanju očitovat će se također i djeca Božja u svoj njihovoj ljepoti, njihovu identitetu, ništa neće ostati nedefinirano. I u ovome je ljepota! Naime, tko želi napredovati na ovom putu treba se odreći mentalnih sistema i organizacijskih koji uništavaju osobe, koji kvare.

Isus kaže da tko želi ići za Njim, neka se odrekne samog sebe, bude spreman izgubiti život da bi zadobio život vječni u Njemu.[3] Ovo čudno  zvuči za jednog ateistu, nevjernika, međutim kada se ljudima nešto sviđa, kada im se ponudi prilika za bogatstvom, ljepotom, moći, ostavlja sve i trči tamo. Ali isti zakon vrijedi i za Kraljevstvo Božje: ostavite pokvarene stvari, budite hrabri ostaviti pokvarene stvari i ujediniti se u jezgre, ujediniti se s narodom koji ostavlja pokvarenost i organizaciju i prati zdravi život u duhu da bi vidjeli blistavu budućnost, te bili djeca svjetlosti, svjedoci koji dopuštaju dotaknuti stvarnost novosti osobama koje su neodlučne i konfuzne. Onda, hrabro naprijed jer mnogo je dobrih ljudi, ali su izgubljeni, konfuzni, rastrgani tisućama reklama koje odvraćaju pozornost. Imajte hrabrosti biti novi i otvarati put novosti.

Zajedno sa cijelom Centralnom Jezgrom sve vas blagoslivljam, da u vama bude probuđena milost krštenja i nošena do ostvarenja, nošena u puninu, da se vi osjećate ostvareni u krštenju, te da možete pomagati drugima da budu ostvareni i sigurni u njihovu životu, u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

Stefania Caterina: Hvala i doviđenja.

 

[1] Usp. Izdanje Markras

[2] Usp. poruka pod naslovom „Budućnost mog naroda“, objavljena također u knjizi „Prema novom stvaranju“ i na http://www.premanovomstvaranju.org

[3] Usp. Mt 16, 24-25