Razmišljanje 

Stefania Caterina i Tomislav Vlašić

Predraga braćo i sestre želimo se ispričati jer smo vam rekli da će biti intervju na kanalu 4. Mnogi od vas su gledali – ali išlo je kako je išlo. Mi ćemo vam nastaviti davati informacije, pojašnjenja na mreži i sa svim raspoloživim sredstvima koje imamo. Zahvaljujemo vam na molitvama, ali isto tako vam zahvaljujemo za sva ohrabrenja da idemo naprijed, preko maila i poruka. Želimo primijetiti da različite osobe koje nas nisu poznavale, nakon ove emisije su nas tražile na internetu i pronašle nas, te su nas ohrabrili da idemo naprijed i  zahvalile nam za svjedočanstvo.

Mi nastavljamo sada naša razmišljanja. Naša večerašnja tema je „Obraćenje Živomu Bogu“. Ovih Korizmenih dana često se čuje „opsluživati zakon, poslušati Boga“[1], slušati njegov glas[2].“ Slušati njegov glas je nešto više. Kada mi slušamo jednu osobu prijatelja ili neprijatelja, reakcije su različite. Kada govorimo o prijatelju mi smo zahvaćeni prijateljevom ljubavlju, cijelim njegovim životom. Tako, kada slušamo riječ Živoga Boga, ta nas riječ zahvaća, prodire u nas, te ovi titraji Božjeg glasa, punog ljubavi, mijenjaju naš život.

Gledajući povijest spasenja, Bog je na sve načine htio približiti čovjeka nakon istočnog grijeha, ali čovjek je bježao, skrivao se, imao je strah od njegova glasa, više su mu se sviđali glasovi idola koje je mogao instrumentalizirati, i Sotone koji ga je varao. Zašto?  Poradi ove rane koju je čovjek imao i zbog tvrdoće srca, jer nije želio promijeniti život, udaljio se sve više od Božjeg glasa. Bog je objavio Zakon preko Mojsija[3]i onaj zakon utisnut u kamene ploče kasnije je utisnut u knjige, na papir, ali Božji glas se zaboravljao, nije više odzvanjao unutra i ljudi su zaboravljali također i događaje vezane uz oslobađanje naroda u Egiptu. Zaboravljena riječ, interpretirana na pogrešan način, sebičan, iskorištavana za politiku, iskorištavana za interese i također da bi se sakrila: o ovom govore proroci, govore o licemjerju. Onda je trebala jedna živa riječ i Bog je poslao proroke. Kroz cijeli hod Izraelskog naroda proroci su bili oni koji su nosili živu riječ ljudima koji su bili otvoreni Bogu, koji su osjećali živu riječ i interpretirali Zakon prema volji Božjoj. Zatim, zahvaljujući Bogu Ocu, došao je Sin, savršena slika Boga Oca koji nam je objavio Njegovo lice i govorio nam. Apostoli su osjetili njegov glas, ne samo tijekom njegova ostanka na Zemlji, nego i kada su bili s Njim uskrslim. Nakon Pedesetnice ovaj glas Božji je bio živ u apostolima, i stoga su mogli govoriti, naviještati i svjedočiti.

Mi ulazimo u jedno vrijeme u kojem Bog ima plan sabrati cjelokupno čovječanstvo iz cijelog svemira, onda možete zamisliti da glasovi trebaju biti silni. Čuli smo govoriti o sedam velikih Arkanđela, anđela, o uzvišenim sredstvima. Večeras želimo produbiti glas braće vjerne Bogu u svemiru, o kojima smo htjeli govoriti na Kanalu 4. Govorit će vam Stefania.

Stefania Caterina: Pozdravljam vas, dragi slušatelji, vraćajući se na ovo što je Otac rekao, istočni grijeh je nažalost uzrokovao jedan veliki lom između jednog dijela čovječanstva i Boga. Stoga  buntovna čovječanstva nisu više mogla slušati onu riječ Božju, onu njegovu riječ unutra. Ipak onaj dio čovječanstva koji je ostao vjeran, koji nije počinio istočni grijeh, čovječanstvo je koje se nije odijelilo od Boga, naprotiv više je čovječanstava, jer je više planeta ostalo vjerno Bogu u visokom svemiru. Ovo je jako važno razumjeti, jer kako nije bilo istočnog grijeha, nije bilo niti odvajanja od Boga. Ova su čovječanstva napredovala, hodila su zajedno s Bogom, zajedno s anđelima, izvršili su njihovo poslanje, izvršavaju ga još uvijek u zajedništvu s anđelima. Dakle, to je čovječanstvo koje nije izgubilo ono što je bilo izvorno poslanje, poslanje upravljanja stvorenjem zajedno sa anđelima u ime Božje.

Ali ova čovječanstva nisu učinila samo ovo: oni su također prihvatili Isusa Krista. Prihvatili su Ga kao Boga, kao Spasitelja, Sina Božjeg i Spasitelja i vjerno mu služe. Nakon njegova uskrsnuća, Isus je posjetio također i u tijelu ova čovječanstva, posjetio je planete i još uvijek ih posjećuje. Stoga, vi razumijete da ova čovječanstva ne samo da čuju glas Božji nego vide osobu Isusa Krista koji je vidljiva slika nevidljivog Boga[4], kako se kaže u Bibliji. Dakle, čuti Božji glas za ova čovječanstva je normalno, što je trebalo biti također i za nas  i što će biti u novom stvaranju kada mi vidimo Boga licem u lice i čujemo njegov glas, poslušamo njegov glas.

Već sam vam rekla da su u zajedništvu sa anđelima i njihova poslanja se zajedno vrše, zašto? Stoga što anđeli djeluju u jednoj prije svega duhovnoj dimenziji, dok ova čovječanstva, pošto su obdarena također i u tijelu, djeluju također u osjetljivoj, materijalnoj sferi.

Čovječanstva vjerna Bogu, izuzetno su duhovno jaka isto tako i tehnološki, znanstveno pa i fizički, jer njihova tijela imaju takve sposobnosti koje mi još ne možemo imati, niti postići. Dakle, radi se o jako moćnim čovječanstvima, ali isto tako i poniznim jer se ne ponašaju poput bogova, ne nameću se. Kada posjećuju druga čovječanstva, a posjećuju ih često i kao što znate u misiji su u niskom svemiru, ponašaju se kao braća iako su jako, jako iznad na svim razinama. Posjećuju puno slabija čovječanstva i pomažu im, solidarni su s njima, jedu s njima, sjede za njihovim stolovima. Evo dakle, recimo da je to jedan ponizan stav.

Ova čovječanstva, iako su tako moćna imaju potrebu također i za nama. Bog je stvorio samo JEDNO čovječanstvo i ono treba ponovno biti JEDNO. Grijeh nas je podijelio, razbacao nas na različite planete, u različite dimenzije, međutim, Bog ima u planu otkupiti sva čovječanstva, kako je prije govorio Otac Tomislav, okupiti, od mnogih čovječanstva stvoriti samo jedno čovječanstvo, jedno stado i samo jedan Pastir Isus Krist. Dakle, nećemo ući u novo stvaranje sami, ući ćemo u zajedništvu sa svom drugom braćom u svemiru, naravno tko bude prihvatio ući, tko bude prihvatio Isusa Krista, tko se bude trudio slijediti glas Živoga Boga.

Što nam komuniciraju ova čovječanstva? U mom osobnom iskustvu ova su mi čovječanstva uvijek komunicirala vjeru u Trojedinog Boga i ovu svijest da smo jedno u Bogu, da ne postoje distance; iako smo toliko fizički udaljeni, u stvarnosti u duhu ne postoje distance. Ovo oni uvijek ponavljaju; distanca je samo fizička. Nije problem fizička distanca. Problem je što čovječanstvo Zemlje ne prihvaća zajedništvo sa drugim živim bićima u svemiru, nego ih se plaši. Ovi ljudi nam uvijek komuniciraju jednu veliku harmoniju, vidi se da su čovječanstva koja žive u skladu sa zakonima Božjim i ovaj sklad ih čini lijepim, čini ih skoro fizički savršenim. Ne postoje bolesni, deformirani, hendikepirani i ovaj sklad koji posjeduju, i koja se izražava preko njihovih osoba, sklad je koji imaju unutra, jer njihov način govora, komunikacije uvijek je miran, ugodan i skladan; nikada ništa ne nameću, ne kritiziraju, ne sude, iskreno žele da se cjelokupno čovječanstvo uzdigne, da se sve više uzdiže. Oni se stavljaju na raspolaganje braći prema Božjoj volji, kako bi pomogli onima koji su puno slabiji. Naša je povijest upoznala mnoge njihove intervencije, iako nisu bile vidljive, jer Bog to nije dopustio, recimo na vidljivi način, ali prije svega na početku naše povijesti oni su nam puno pomogli. Pomogli su nam također pobijediti mnoge bolesti, pomogli su nam u nekom smislu u evoluciji i u jednom smislu jačajući nas u duhu. Evo, sve ono što oni čine, čine polazeći od duha i fizički su jaki jer su jaki u duhu. Duh je onaj koji upravlja cijelim našim tijelom i cijelim našim životom, također i fizičkim.

Dakle ova čovječanstva su u hodu kao što smo i mi, uvijek teže doseći savršenost ali njihova velika želja je da također i druga čovječanstva dođu do ove savršenosti, da dođu do toga da budu djeca Božja, jer oni se predstavljaju kao djeca Božja i to doista jesu. Imaju veliku ljubav prema Gospi, prepoznaju je kao njihovu Majku, časte ju kao Kraljicu, zahvalni su joj što nam je dala Isusa, te poradi njezine poslušnosti prema Bogu koja ju je učinila tako velikom, tako savršenom.

Ako ste primijetili,unatoč velikih govora koji se drže, posebno danas glede postojanja ili ne tako zvanih „vanzemaljaca“, mogli ste primijetiti da se nikada ne govori o ovim čovječanstvima vjernim Bogu. Radije se govori o zelenim ljudima sa dugim nosom, kako je također i Papa rekao, ali se naprotiv nikada ne govori o djeci Božjoj koja su u svemiru. Želi se utisnuti u pamet osoba strah od onog što će biti, o invazijama, ratovima. Istina da sada u svemiru postoje teške situacije u niskom svemiru, istina da su tamo buntova čovječanstva poput nas koji prema nama sigurno nemaju prijateljski stav i imaju također ekspanzionističke ciljeve, međutim, negirati postojanje vjerne braće znači ne dati istinit okvir situacije i prije svega ne dati nadu.

Ono što bih vam htjela danas reći je da je Bog na djelu i zajedno s Njim su na djelu njegovi anđeli i njegova vjerna djeca. Ovdje raščlanite između djece Božje i ljudske djece: djeca Božja su ona koja su odlučila biti djeca Božja  jer su prihvatila Isusa Krista i ona  koja se ograničavaju biti samo stvorenja, ali ne poznaju više Boga, ne žele ga, ne prihvaćaju Isusa Krista, služe nepoznatom Bogu, Bogu koji postaje idol.

Dakle naše je svjedočanstvo da postoje vjerna braća, djeca Božja koja će prije ili kasnije doći u kontakt s nama. Bog će dopustiti njihovo očitovanje, to je samo pitanje vremena. Bog treba staviti na mjesto određene stvari prije nego do ovog očitovanja dođe, ali doći će. Taj dan za one koji su povjerovali bit će lijep i mi ga očekujemo u nadi i u ljubavi. Hvala.

Otac Tomislav: kako je već rečeno, svi smo predodređeni čuti glas Božji i svi smo predodređeni susresti proslavljenog Krista i mi ćemo živjeti s Njim. Sada je pitanje kako trebamo nastaviti? Postoje dvije izuzetno važne točke: predstaviti se pred Bogom i prepoznati da je On Jedini Bog, [5]kako kaže Pismo, Pravi Bog. Bog koji se zanima za nas, koji poznaje cijelo naše biće i poznaje nas bolje nego što mi poznajemo sami sebe i želi se brinuti za nas kako bi nas uzdigao, preobrazio.

Psalam 139 kaže: „Proničeš me svega i poznaješ; hodam li ili ležim sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti Gospodine sve već znadeš(…)Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno.“ Ovaj stav da otkrijemo ovakvog Boga, Boga ljubavi, Boga Oca, Boga Spasitelja, otvara nas da Ga želimo, onda psalmista moli: „Pronikni me svega, Bože srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim“! Ovaj stav koji se budi u molitvi, u traženju Boga vodi nas u obraćenje. Što je više jedno srce spremno vidjeti Boga srcem, to će više osjećati njegovu prisutnost, njegov glas. Ne mislim reći glas u fizičkom smislu, nego kako možemo osjećati ovaj titraj neizmjerne ljubavi Božje koja prodire u naše dubine, našu utrobu kako govori Sveto Pismo, prodire u cijelo naše biće.

Isus nam je rekao u desetom poglavlju Ivanova Evanđelja: „Moje ovce slušaju moj glas: ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni: one neće propasti. Nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj koji mi ih je dao veći je od svih. Stoga ih nitko ne može ugrabiti iz njegove ruke. Ja i Otac smo jedno.“ Upravo ovo nas vodi u potpunu otvorenost da nas Ljubav Očeva po Sinu spašava, prodire u nas, te da njegov glas nosi onaj titraj u kojem su sva pravila našeg života, u dimenziji duha, koje obuhvaćaju također i naše tijelo i cijelo naše biće, našu pamet, našu volju, bude našu memoriju.

Ja vas blagoslivljam da vi uđete u hod kako bi susreli Živoga Boga, da budete živi, pravi glas Živoga Boga za druge, tako da svemir može primiti naviještaj riječi Božje, da može čuti Božji glas. Blagoslivljam  sve one koji žele da svaki strah nestane iz vas, te da vi imate na pameti da je Bog ljubav i da nas želi podići i povesti u novo stvaranje, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

[1] Usp. Pnz 4

[2] Usp. Jer 7, 23-28

[3] Usp. Izl. 24,12

[4] Usp. Kol. 1,15

[5] Usp. Pnz 7,9